Članak je preuzet sa Foreign Policy
Putin traži od vojnika da prestanu da otkrivaju tajne njegovog ratovanja iz sjenke na svojim stranicama na društvenim mrežama.
Početkom 2015. godine ukrajinski proruski separatisti porazili su državne snage u gradu Debaljcevo u velikoj borbi koja se činila da dokazuje nešto u vezi balansiranja snaga u sukobu: pobunjenički šljam mogao je da se suoči sa državnom konvencionalnom vojskom sam i da je porazi.
Kasnije se, pak, ispostavilo da su ruske trupe koje su raspoređene u toj oblasti pomagale separatistima da poraze ukrajinske snage – činjenica koju je ruski predsjednik Vladimir Putin pokušao da sakrije. Kako je tajna razotkrivena? Ruski vojnici koji su učestvovali u sukobima postavili su detalje borbe na društvene mreže.
Sada, četiri godine kasnije, Rusija je donijela zakon kojim se zabranjuje vojnim licima da postavljaju fotografije, videe i geolokaciju na internetu. S obzirom na to da su ruske snage sve više uključene u tajne kampanje daleko od kuće, ideja je da se spriječi odavanje detalja ovih ratovanja iz sjenke.
Međutim, istraživači koji su pratili kretanja ruskih trupa koristeći javno dostupne materijale i društvene mreže, tvrde da nove mjere vjerovatno neće prikriti manevre Kremlja.
Ruski vojnici uglavnom su moderni. Oni vole društvene mreže. Neće odustati od njih u potpunosti, rekao je Kiril Mikhailov, istraživač u Timu za obavještajne sukobe, koji je objavio izvještaje o aktivnostima ruskih trupa u Ukrajini i Siriji.
Mikhailov je dodao da po poslednjim izvještajima pripadnici ruskih trupa imaju po dva telefona – jedan da predaju komandantu, a drugi da zadrže za sebe.
Prateći kretanja ruskih bataljona sa društvenih mreža tokom godina postalo je hobi novinarima i istraživačima. Godine 2015, u dokumentarcu Selfie Soldiers VICE u produkciji News, izvjestilac Simon Ostrovski je pratio ruskog vojnika sa ratišta u istočnoj Ukrajini do njegovog rodnog grada u Sibiru. Tada je ruska Vlada demantovala da tu ima ruskih vojnika koji se bore u toj oblasti.
Ostrovski je rekao da je bio iznenađen što je ruskom Parlamentu trebalo toliko da postane svjestan problema. Kao i Mikhailov, on je sumnjao da će ta mjera imati puno efekta.
Mislim da je jako teško kontrolisati ponašanje grupe ljudi, koji su većinom tinejdžeri, rekao je.
Čak i ako bi ruski komandanti mogli da primijene zakon o vojnicima, pozornice na koje su raspoređeni često vrve od pametnih telefona – kojima upravljaju civili ili mediji sa simpatijama Kremlja.
Istraživači su koristili razne snimke kako bi, na primjer, pratili raketu koja je oborila malezijski avion MH370 2014. godine, a koja je iz Rusije stigla u Ukrajinu. Takođe, u Siriji su istraživači koristili video sa RT kanala, koji finansira država, kako bi dokumentovali korišćenje kasetne municije od strane ruske vojske.
Čak iako sami vojnici ne postavljaju ništa onlajn vezano za njihove aktivnosti, njihove porodice to često čine, naročito ako su im sinovi poginuli u nekom nepriznatom sukobu. Putin je 2015. godine preinačio dekret koji je donijet o smrti vojnika, za vrijeme rata ili mira, u državnu tajnu.
Obično najbolja informacija koju dobijete ne dolazi od vojnika, već od ljudi iz njihove blizine, rekao je Aric Toler, vodeći istraživač Eurasia za Belingket grupu koja radi sa javno dostupnim podacima.
Upravo je protekle nedelje Belingket identifikovao trećeg ruskog obavještajnog operativca za koga se vjeruje da je umiješan u pokušaj ubistva Sergeja Skripala, bivšeg ruskog špijuna.
Još jedan izazov u pojačavanju tajnosti ruskih vojnih operacija jeste sve veći oslonac na privatne vojne kompanije, rekao je Ostrovski, koje se sve više angažuju u misijama uprkos tome što je to nezakonito prema zakonu Rusije.
Pripadnici ruskih privatnih vojnih kompanija su raspoređeni u nekoliko ratnih zona širom svijeta, uključujući i istočnu Ukrajinu. Često uključene u visokorizične, mutne operacije, grupe rade po nalozima oligarha naklonjenih Kremlju, dajući Moskvi glazuru u vidu vjerodostojnog poricanja.
Reuters je prošlog mjeseca izvijestio da je 400 zaposlenih u Wagneru, ruskoj privatnoj vojnoj kompaniji, raspoređeno u Venecueli kako bi zaštitili predsjednika Nikolasa Madura.
Jedna trećina ruske vojske sastoji se od regruta. Dok je jedna godina služenja vojnog roka obavezna za muškarce od 18 do 27 godina, skoro polovina potencijalnih regruta u zemlji pronalazi način da se regrutuje, većinom pribjegavajući podmićivanju. Vojska je poznata po brutalnom maltretiranju novih regruta, uključujući premlaćivanje, seksualno zlostavljanje i porobljavanje, ali čini se da su se incidenti smanjili poslednjih godina.
Najveća razlika će najvjerovatnije biti u tome što će ljudi koristiti pseudonime onlajn, rekao je Toler, istraživač Belingketa, misleći na novi zakon.