Tehnologijom može da se izvede da izgleda kao da je neko nešto rekao ili uradio. Da li je ovo novi talas ratovanja (dez)informacijama?

U maju 2018. godine, na internetu se pojavio video sa Donaldom Trampom kako daje savjet Belgijancima po pitanju klimatskih promjena. „Kao što znate, usudio sam se da se povučem iz Pariškog klimatskog sporazuma“, rekao je gledajući pravo u kameru, „što bi i vi isto trebali da uradite“.

Ovaj video napravila je belgijska politička partija Socijalistička partija Drugačije (njem. Socialistische Partij Anders), skraćeno sp.a, i postavila ga na njihov Tviter i Fejsbuk nalog. Video je izazvao hiljade komentara, od kojih su mnogi odisali bijesom jer se američki predsjednik usudio da komentariše na temu belgijske politike prema klimatskim promjenama.

Ali ovaj bijes je bio usmjeren u pogrešnom pravcu. Govor, kako se kasnije ispostavilo, bio je ništa drugo do krivotvorina napravljena upotrebom visoke tehnologije.

Iz sp.a su tvrdili da su tražili od jednog produkcijskog studija da koristeći mašinsko učenje naprave ono što je poznato kao „dipfejk“ video – kompjuterski napravljena kopija osobe, u ovom slučaju kopija Trampa, koja govori ili radi stvari koje ta osoba nikada ne bi izgovorila ili uradila.

Ono što je bila namjera sp.a jeste da iskoriste ovaj lažni video da bi privukli pažnju ljudi, a zatim je preusmjere na onlajn peticiju kojom se poziva belgijska vlada da preduzme hitnije radnje po pitanju klimatskih promjena. Tvorci videa su kasnije rekli da su mislili da je loš kvalitet ovog lažnjaka dovoljan da ukaže pratiocima da nije vjerodostojan. „Jasno se vidi dok se usne pomjeraju da nije u pitanju originalni Trampov govor“, rekla je portparolka stranke sp.a za Politico.

Kako je postalo jasno da je njihova politička šala otišla u drugom smjeru, tim za društvene mreže iz ove partije krenuo je da smanjuje štetu. „Ćao Teo, ovo je zabavni video. Trump nije zapravo dao ovakve izjave.“ „Zdravo, Dirk, ovaj video je predviđen kao šala. Trump nije zaista ovo rekao.“

Tim za komunikacije iz ove partije je očigledno podcijenio moć svoje krivotvorine, ili je možda precijenio moć rasuđivanja svoje publike. Kako god da bilo, ova mala, ljevičarski okrenuta politička partija je, možda nesvjesno, dala veoma zabrinjavajuć primjer korišćenja manipulativnih video sadržaja na internetu u otvoreno političkom kontekstu.

Bio je to manji primjer kako ova tehnologija može biti iskorišćena da bi se ugrozio naš ionako ranjiv informacioni ekosistem – i možda dovela u pitanje mogućnost sigurne, podjeljene stvarnosti.

Mišljenja stručnjaka

Daniela Sitron, profesorica prava na Univerzitetu u Merilendu, je zajedno sa svojom koleginicom Bobi Česni počela da radi na izvještaju u kome ističu razmjere potencijalne opasnosti. Pored toga što su u svom radu razmotrile opasnost po privatnost i nacionalnu bezbjednost, oba akademika su veoma zabrinuta da bi nagli rast u pravljenju „dipfejk“ videa mogao strašno da poljulja povjerenje među frakcijama društva u i ovako polarizovanom političkom vremenu.

Štaviše, već su mogle da predvide kako „dipfejk“ zloupotrebljavaju „snadbjevači“ lažnih vijesti. Bilo ko ima pristup ovoj tehnologiji – od propagandista koje je država sankcionisala do trolova – bi mogao da izvrće informacije, manipuliše vjerovanjima i na taj način gurne ideološki suprostavljene onlajn zajednice još dublje u njihove subjektvne realnosti.

„Tržište ideja već pati zbog iščezavanja istine, dok naša umrežena informaciona sredina štetnim putem dolazi u kontakt sa našim kognitivnim predrasudama“, piše u izvještaju. „Dipfejkom će se ovaj problem još više pogoršati“.

Sitron i Česni nisu jedine koje se plaše ovoga. U aprilu 2018. godine, reditelj Džordan Piel i BuzzFeed su objavili „dipfejk“ video u kome Barak Obama naziva Trampa „potpunim i kompletnim idiotom“ da bi podigli svijest o tome kako bi sintetički mediji napravljeni uz pomoć vještačke inteligencije mogli biti iskorišćeni da se iskrivi i izmanipuliše realnost.

U septembru 2018. godine, tri člana Kongresa su poslala pismo direktoru nacionalne objavještajne službe, upozoravajući o tome kako bi „dipfejk“ mogle iskorisiti „kampanje dezinformisanja tokom izbora“.

Iako bi se ovakve uznemirujuće teorije mogle lako prizvati, Tim Hvang, direktor Inicijative za etiku i upravljanje vještačkom inteligencijom na Harvardu-MIT, se ne bi baš kladio da će „dipfejk“ videa imati veliki uticaj na izbore u bliskoj budućnosti. Već nekoliko godina Hvang proučava širenje dezinformacija putem internet mreže i, uz izuzetak ovog manje značajnog incidenta u Belgiji, tek treba da vidi „u prirodi“ neki primjer zaista pogubnog slučaja izazvanog „dipfejk“ videom.

Hvang vjeruje da je to razlog jednim dijelom zbog toga što korišćenje mašinskog učenja da bi se napravili uvjerljivi lažni videi ipak zahtjeva neki stepen stručnosti i mnogo podataka. „Ako ste propagandista, želite što dalje da prenesete svoj rad, uz što manje truda“, rekao je. „Danas, i neki grubo napravljen Fotošop može da bude jednako efektan kao i nešto što je napravljeno korišćenjem mašinskog učenja“.

Istovremeno, Hvang priznaje da budući da u godinama koje dolaze „dipfejk“ sve više postaje dio realnosti i lakše ga je napraviti, mogla bi biti uvod u doba krivotvorenja koje je po kvalitetu drugačije od onoga koje smo vidjeli ranije. U prošlosti, na primjer, ako ste željeli da napravite video predsjednika kako govori nešto što nije rekao, bio vam je potreban tim stručnjaka. Dok danas, uz mašinsko učenje ne samo da ćete automatizovati ovaj proces, već ćete biti u mogućnosti da napravite i bolju krivotvorinu.

Povežite ovo sa činjenicom da će se ova tehnologija proširiti internetom i odjednom imate, kako je Hvang rekao, „savršen talas misinfromacija“.

Uspon tehnologije

Bilo kako bilo, istraživanje u oblasti sintetičkih medija proizvedenih mašinskim učenjem napreduje.

Da bi se napravio uvjerljiv „dipfejk“ video često vam je potreban neuralni model koji se trenira uz pomoć puno referentnog materijala. Uopšte, što više slika, videa ili zvukova vaša baza podataka sadrži, to će vaš rezultati biti neopisivo vjerodostojniji. Ali ovoga maja, istraživači u Samsungovom centru za vještačku inteligenciju u Moskvi razvili su metodu za treniranje modela tako da se pokreće uz veoma ograničenu bazu podataka: samo jedna slika je dovoljna i rezultati su iznenađujuće dobri.

Istraživači su uspjeli da naprave „fotorealistične modele glava koje se pomjeraju“ koristeći konvolucione neuronske mreže: trenirali su algoritam na velikoj bazi podataka sa videima glava koje se pomjeraju i to sa različitom fizionomijom. U ovom slučaju, koristili su javno dostupnu bazu podataka VexCeleb koja sadrži više od 7.000 slika poznatih ličnosti sa Jutjuba.

Uz pomoć ovoga trenirali su program da prepozna ono što oni nazivaju „prepoznatljivim“ crtama lica: oči, oblici usana, dužina i oblik nosnog mosta.

Ovo, na neki način, predstavlja skok u poređenju sa onim što se čak „dipfejkom“ i drugim algoritmima koji koriste generativne kontradiktorne mreže može postići. Umjesto da uče algoritam kako da nalijepi jedno lice na drugo koristeći lepezu izraza lica jedne osobe, oni koriste crte lica koje su uobičajene kod svih ljudi da bi na kraju napravili novo lice.

Kao što je ovaj tim i dokazao, njihov model može da se primjeni čak i na Mona Lizi, i drugim portretima kod kojih postoji samo jedan primjerak. U ovom videu, poznati portreti Alberta Anštajna, Fjoroda Dostojevskog i Merilin Monro oživljavaju kao da su live slike na iPhone-ovoj kameri. Ako kao što je to slučaj sa mnogim „dipfejk“ videima, u ovoj fazi je veoma lako vidjeti „šavove“. Većina lica je okružena vizuelnim artefaktima.

Nove metode za otkrivanje

Kako se opasnost od „dipfejk“ videa povećava, tako se povećavaju i napori za stvaranjem novih metoda za otkrivanje istih. U junu 2018. godine, istraživači sa Univerziteta u Olbaniju (SUNY) su objavili rad u kome ističu kako lažni videi mogu da se otkriju tako što se kod sintetičkog subjekta vidi da ne trepće. Fejsbuk je takođe odlučan da razvije modele mašinskog učenja za otkrivanje „dipfejk“ videa.

Međutim, Hani Farid, profesor kompjuterskih nauka na Univerzitetu u Kaliforniji, u Berkliju, je nepovjerljiv. On vjeruje da oslanjanje samo na forenzičko otkrivanje da bi se borili protiv „dipfejk“ videa postaje sve manje izvodljivo, naročito zbog stope kojom tehnike mašinskog učenja mogu da ga zaobiđu. „Nekada smo imali razmak od nekoliko godina prije nego bi falsifikatori našli način da zaobiđu napravljene tehnike za otkrivanje. Sada je taj razmaka dva do tri mjeseca.“

Ovo, on objašnjava, se dešava zbog fleksibilnosti u mašinskom učenju. „Sve što programeri treba da urade jeste da ažuriraju algoritam tako da potraži, recimo, promjene u boji lica koje odgovaraju otkucaju srca, i onda iznenada, lažnjak integriše ovaj nekada neprimjetni znak.“ 

Iako se Farid nalazi u ovoj tehnološkoj igri mačke i miša sa tvorcima „dipfejk“ videa, svjestan je da se rješenje ne nalazi samo u novoj tehnologiji. „Problem nije samo u tome što „dipfejk“ tehnologija postaje bolja“, kaže. „Riječ je o tome da su društveni procesi, putem kojih svi zajedno dolazimo do saznanja i smatramo da su tačna ili netačna, u opasnost

Ravnodušnost prema stvarnosti

I zaista, kao što je to i lažni video Trampa koji se širio društvenim mrežama u Belgiji pokazao – video za koji se kasnije ispostavilo da nije napravljen uz pomoć tehnologije mašinskog učenja, kao što su to iz sp.a partije tvrdili, već korišćenjem softvera za uređivanje pod imenom After Effect – „dipfejk“ videa ne treba da budu neprimjetna ili čak uvjerljiva da bi im se povjerovalo i da bi načinili štetu. Moguće je da najveća prijetnja koju predstavljaju „dipfejk“ video snimci ne leži u samom lažnom sadržaju, već u pukoj mogućnosti njihovog postojanja.

Ovo je fenomen koji je akademik Aviv Ovadja nazvao „ravnodušnost prema stvarnosti“, gdje stalni kontakt sa dezinformacijama tjera ljude da prestanu da vjeruju onome što vide i čuju. Drugim riječima, najveća prijetnja nije u tome da će ljudi da budu ombanuti, već da će početi sve da posmatraju kao obmanu.

Nedavne ankete pokazuju da povjerenje u glavne institucije i medije opada. Širenje „dipfejk“ video snimaka, kaže Ovadja, će vjerovatno pogoršati ovaj trend.

Prema Danieli Sitron, već možemo da vidimo društvene posljedice ovog epistemičkog iščezavanja. „U krajnjem, „dipfejk“ videa samo povećavaju ono što ja zovem „dividenda lažljivca“, rekla je. „Kada ništa nije istina, tada će i neiskrena osoba prosperirati tako što će za ono što je istina da govori da je laž“.

Miješanje Kremlja u izborne procese se javlja u dosta različitih oblika širom svijeta. U nekoliko nedavnih izbornih procesa u Evropi vidjeli smo razne taktike ometanja, uključujući lične napade, operacije hakovanja i curenja informacija, lažne narative, intenziviranje sentimenta, sajber napade itd. Među ovim metodama manipulisanje informacijama je naročito upečatljiva taktika. Ozloglašeni akteri preferiraju tehnike manipulisanja informacijama jer su efikasne i nisu skupe. Kako su se taktike Kremlja razvijale, razvijalo se i istraživanje njihovih djelokruga i uticaja. Prikupili smo neke cifre i podatke sa nedavnih evropskih izbora i referenduma koji prikazuju djelokrug ove prijetnje.

Uobičajene taktike manipulisanja informacijama

  • Prokremljevski akteri koriste raznovrsne taktike manipulisanja informacijama kako bi uticali na izbore. S jedne strane, oni promovišu određene narative dezinformisanja – kad je riječ o Kataloniji, na primjer – narativ da su Španija i Evropa u dubokoj krizi – i pokušavaju da intenziviraju negativni sentiment koji je već prisutan u diskusijama.
  • U drugim slučajevima, na primjer, kod parlamentarnih izbora 2017. u Njemačkoj posrednici se udružuju sa određenim kandidatom ili političkom partijom i nastoje povećati javnu podršku za njih. U međuvremenu, uoči parlamentarnih izbora 2018. u Italiji, prokremljevski akteri su pokušali da intenziviraju antimigracione poruke i uspješno ih rasprostrane prvenstveno kroz antiimigracione zajednice.
  • Najzad, još jedna uobičajena taktika je da se stvori haos i opšta konfuzija tako što će propagirati kontradiktorne narative i jedne i druge strane političkog spora, kao što je bio slučaj sa referendumom za Bregzit 2016. godine. Iako je Kremlj izričito promovisao kampanju za izlazak iz Unije, Tviter nalozi koji su povezani sa Rusijom su zapravo širili narative i za Bregzit i protiv njega pred sam referendum.

Intenziviranje uz pomoć botova

  • Istraživanje pokazuje da automatski botovi na društvenim mrežama igraju značajnu ulogu u miješanju u izborne procese. Na primjer, botovi doprinose enormnom širenju poruka usmjerenih protiv EU na društvenim mrežama u Britaniji.
  • Botovi su činili jednu trećinu naloga koji su širili vodeće prokremljevske narative tokom nezvaničnog referenduma u Kataloniji.

Manipulisanje tradicionalnim medijima

  • Dopunjujući taktike društvenih mreža, prokremljevski akteri se oslanjaju na manipulisanje tradicionalnim medijima, tako što plasiraju dezinformacije i obmanjujuće narative uz pomoć prokremljevskih medija. Ove narative onda preuzimaju drugi mediji i tako postepeno postaju legitiman mejnstrim.
  • Ovaj pristup je bio efikasan u nekoliko slučajeva: članci koje su objavljivali RT i Sputnik su najviše bili preuzimani u Španiji u vrijeme nezvaničnog referenduma u Kataloniji. Štaviše, RT i Sputnik su se kotirali među prvih 3% najuticajnijih medija u Italiji uoči državnih izbora 2018. godine.

Tokom prosječnog radnog dana, jedan minut može izgledati zanemarivo. Ako imate sreće tih 60 sekundi može biti dovoljno da napišete kratki mail, uzmete kafu ili za kratki razgovor s kolegom.

Međutim, kada je riječ o internetu,  mnogo toga se može desiti u samo 60 sekundi, pokazuju podaci koje je objavio Visual Capitalist. Jednostavno rečeno, broj akcija upakovanih u samo 60 sekundi je nevjerovatan.

Iz godine u godinu, sve više i više ljudi ima pristup internetu, što doprinosi njegovoj dinamičnosti i rastu brojki na dnevnom nivou. To se najbolje razumije kroz direktno poređenje podataka za ovu i prethodnu godinu.

Članak je preuzet sa Radio Slobodna Evropa

Kako kompanija nastavlja da snažno reaguje na mrežu trolova koji pokušavaju da manipulišu javnim mnjenjem u drugim zemljama, iz Fejsbuka su 26. marta izjavili da je izbrisano više od 2.600 lažnih stranica i naloga koji su povezani sa Rusijom, Iranom, Sjevernom Makedonijom i Kosovom.

Šef odjeljenja za sajber bezbjednost u Fejsbuku, Natanijel Glečer, rekao je da je uklonjeno  1.907 grupa, stranica i naloga povezanih sa Rusijom zbog spamovanja, koje je uključivalo sadržaj povezan sa ukrajinskim vijestima i politikom, i to pred Predsjedničke izbore u Ukrajini zakazane za 31. mart.

Rekao je da je sadržaj vezan za Ukrajinu obuhvatao objave o aktuelnom sukobu na istoku Ukrajine, lokalnoj i regionalnoj politici; ukrajinskom patriotizmu; pitanju izbjeglica; ukrajinskoj vojsci; situaciji na Krimu; korupciji.

Glečer je rekao da su mali broj stranica povezanih sa Rusijom vodili pojedinci koji su djelovali na koordinisan neautentičan način.

Natanijel Glečer, šef odjeljenja za sajber bezbjednost u Fejsbuku

Farma trolova

Ovo je izraz koji se koristi u Fejsbuku da bi se opisala manipulativna taktika na društvenim mrežama, kojom se, kako kažu, služila ozloglašena ruska farma trolova, Agencija za istraživanje interneta, da bi pokušala da utiče na Predsjedničke izboje u SAD 2016. godine.

Stalno radimo na otkrivanju i zaustavljanju takvih aktivnosti, zato što ne želimo da se naše usluge koriste kako bi se manipulisalo ljudima, izjavio je Glečer 26. marta.

Ovakve stranice i naloge uklanjamo na osnovu aktivnosti, a ne sadržaja koji se postavlja, rekao je Glečer. U svim slučajevima, ljudi iza ovih radnji koordinisali su jedni sa drugima i koristili su lažne naloge da bi se lažno predstavili.

Glečer je rekao da iskorijenjavanje ovakvog vida zloupotrebe predstavlja stalni izazov zato što su ljudi koji su za to odgovorni odlučni i dobro finanancijski podržani.

Iz Fejsbuka nisu objavili na koga sumnjaju da finansira nedavno izbrisanu mrežu trolova stranica i naloga iz Rusije, navodeći da sada mnogo sofisticiranije skrivaju svoj identitet nego što je to radila Agencija za istraživanje interneta 2016. godine.

Svi zajedno, nedavno obrisani ruski trolovi činili su samo 64 pojedinačna naloga na Fejsbuku. Obuhvatali su i 1.757 grupa na Fejsbuku i 86 stranica na Fejsbuku i njegovoj Instagram mreži.

Glečer je rekao da se više od 1.7 miliona naloga na Fejsbuku priključilo jednoj ili više malicioznih grupa povezanih sa Rusijom i da je oko 50.000 naloga zapratilo jednu ili više sumnjivih stranica takođe povezanih sa Rusijom.

Glečer je rekao da nikakv novac za reklame nije mogao da se poveže sa nedavno izbrisanim nalozima vezanim za Rusiju, za razliku od 2016. godine kada su nalozi koji su bili povezani sa Agencijom za istraživanje interneta platili za oglašavanje na Fejsbuku.

Iz Fejsbuka, 26. marta, rekli da 513 stranica ili naloga, koji su nedavno uklonjeni zato što su bili trolovi, predstavljaju dio višestrukih mreža povezanih sa Iranom.

Djelovali su na teritoriji Egipta, Indije, Indonezije, Izraela, Italije, Kašmira, Kazahstana, odnosno dalje preko Bliskog istoka i Sjeverne Afrike“, rekao je Glečer.

Predstavljali su se kao lokalno stanovništvo i izmišljeni mediji, često koristeći lažne naloge –  i oponašali su prave političke grupe i medijske organizacije, rekao je Glečer dodajući da su stranice povezane sa Iranom iskopirale rusku taktiku farme trolova zvanu lažno povećavanje.

To se dešava onda kada lažni nalozi sarađuju sa nalozima ljudi koji koriste njihova prava imena da bi zatrpali veb-forume objavama čiji je cilj manipulisanje javnom diskusijom na internetu.

Objavljivali su vijesti o aktuelnim događajima i često su mijenjali svrhu i preuveličavali sadržaj sa iranskih državnih medija, rekao je Glečer.

Koordinisane neautentične aktivnosti

Teme koje su koristile iranske manipulativne kampanje na društvenim mrežama obuhvatale su sankcije uvedene Iranu, tenzije između Indije i Pakistana, sukobe u Siriji i Jemenu, terorizam, tenzije između Izraela i Palestine, pitanja islamske religije, indijsku politiku i nedavnu krizu u Venecueli, rekao je Glečer.

Iz Fejsbuka su rekli da su na Balkanu uklonili 212 stranica, grupa i naloga zbog koordinisanih neautentičnih aktivnosti koje potiču iz Sjeverne Makedonije i Kosova.

Obuhvatali su i 40 grupa ili stranica i 172 lažna pojedinačna profila koji su od oktobra 2013. godine preko marta 2019. godine potrošili oko 5.800$ na oglašavanje.

Pojedinci iza ove aktivnosti koristili su lažne naloge da bi upravljali stranicama koje dijele opšti sadržaj, nevezan za državna pitanja, poput astrologije, poznatih ličnosti i savjeta za ljepotu, kaže Glečer.

Ali jedan primjer političkog sadržaja koji je podjeljen među temama zdravlja bila je objava na engleskom jeziku usmjerena protiv takozvanih preostalih ministara u britanskoj vladi, prije britanskog referenduma o Bregzitu 2016. godine.

Oni su takođe vodili mali broj stranica tvrdeći da su političke zajednice u Australiji, Ujedinjenom kraljevstvu i SAD – i objavljivali su o religijskim i političkim temama poput nacionalizma, islama i političkih aktera, rekao je.

Iako su pokušali da se lažno predstave, otkrili smo da su ove stranice, grupe i nalozi povezani sa jednom mrežom pojedinaca koji djeluju iz Sjeverne Makedonije i sa Kosova, rekao je Glečer.

Pratioci oko 685.000 naloga širom svijeta pratili su jednu ili više ovakvih izbrisanih stranica kojima se upravlja iz Sjeverne Makedonije i sa Kosova, rekao je.

Iako su izbrisane mreže trolova povezane sa Rusijom, Iranom, Sjevernom Makedonijom i Kosovom sve koristile slične taktike da bi pokušali da manipulišu javnim mnjenjem u drugim zemljama, Glečer je rekao da iz Fejsbuka nisu našli nikakve veze između niza njihovih aktivnosti.

Nakon izbijanja epidemije boginja na sjeverozapadu SAD-a, ali i odluke YouTube-a da u martu ukloni reklame koje podržavaju stavove protiv vakcinisanja djece,  Facebook, koji se našao na udaru kritika da nije preduzeo ništa protiv teoretičara zavjere i antivakcionih narativa, je odlučio da zaustavi širenje lažnih vijesti o vakcinama.

Oni to namjeravaju učiniti tako što će odbijati oglase s lažnim informacijama, neće prikazivati ili preporučivati stranice u News Feedu koji pridonose problemu i suprotstavljaće se lažnim vijestima s činjenicama sa relevantnih adresa kao što je Svjetska zdravstvena organizacija.

Facebook je u četvrtak, 8. marta objavio planove koje će realizovati kako bi zaustavili širenje lažnih informacija o vakcinama, ali i anti-vakcionih narativa na svojoj platformi.

Kako navodi zvaničnica kompanije, Monika Bickert, Facebook će započeti implementaciju kroz određene korake:

  • Smanjiće rangiranje i pozicioniranje grupa i stranica koje šire dezinformacije o vakcinaciji u News Feed-u i Search-u. Te grupe i stranice neće biti uključene u preporučene stranice.
  • Kada naiđemo na reklame koje sadrže dezinformacije o vakcinama, mi ćemo ih odbaciti. Takođe smo uklonili povezane ciljne opcije, kao što su „kontroverze o vakcinama“. Za  marketinške naloge koji nastave da krše našu politiku preduzećemo mjere, kao što su onemogućavanje marketinškog naloga.
  • Neće prikazivati ili preporučivati sadržaj koji sadrži dezinformacije o vakcinaciji na Instagramu ili prilikom hashtag pretrage.
  • Istraživaće načine za razmjenu edukativnih informacija o vakcinama kada ljudi naiđu na dezinformacije na ovu temu.

Vodeće zdravstvene organizacije, kao što su Svjetska zdravstvena organizacija i američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention), javno su identifikovali lažne vijesti o vakcinama koje se mogu provjerit. Ako se takvi narativi budu pojavljivali na Facebooku, oni ce preduzeti mjere protiv njih.

Kako se navodi, ako grupa ili administrator stranice postavi ovakvu dezinformaciju, Facebook će  isključiti cijelu grupu ili stranicu iz preporuka, smanjiće pozicioniranje i rangiranje tih grupa i stranica u News feed-u i Search-u  te odbaciti te iste lažne postove.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je popis najvećih prijetnji po ljudsko zdravlje u 2019. godini, a osim ebole i drugih opasnih bolesti na listi su se našli i protivnici vakcinisanja, koji su proglašeni jednom od najvećih opasnosti za ljudsko zdravlje, jer se zbog njih vraćaju bolesti koje su bile gotovo iskorijenjene. 

Globalni internet se i dalje fragmentira. Vlade naročito koriste svoj uticaj kako bi oblikovale načine na koje nas digitalne kompanije, tržišta i prava povezuju na mreži. Ova nova forma realpolitike, koja se naziva „digitalna politika”, je vrsta taktičkog priručnika u nastajanju, o tome kako vlade koriste svoje političke, regulatorne, vojne i komercijalne moći za projektovanje uticaja na globalnim, digitalnim tržištima.

DIGITALNA SUPER SILA

Zemlja koja želi da oblikuje Internet po svom nahođenju, koristeći sve oblike moći koje može, od zakona do tržišta.

KINA

Digitalni uticaj Kine je proizvod centralizovane sile i dosega Vlade, i kao suverenog i kao tržišnog aktera. Digitlna infrastruktura Kine, koja uključuje provlačenje sadržaja kroz filtere, cenzurisanje, nadzor, plaćene Vladine komentatore i druge metode, odavno predstavlja protivtežu dominantnom globalnom internetu. U ranoj istoriji interneta Vlada Kine je postala svjesna dvostrukog potencijala u podsticanju ekonomskog rasta i socijalnog neslaganja, i donijela je propise za kontrolu optičkih kabala i sadržaja. Kina koristi jedne od najpreciznijih mehanizama za cenzuru i kontrolu, uključujući algoritme za pretraživanje ključnih riječi, ljudske cenzore i sada alate za prepoznavanje slika. Vlada je, čak izvan tehničkih kapaciteta, metodološki koristila zakone koji su donešeni kako bi se ograničile glasine i hapsili ljudi na osnovu njihovih onlajn aktivnosti, dok su registracije pod pravim imenom i onlajn kreditni sistemi osigurali mogućnost da se povežu onlajn radnje sa oflajn identitetom.

U proteklim godinama Kina je konstantno izvozila ovaj model zahvaljujući inicijativi Informatički put svile – Vladinom naporu da izveze ključne infrastrukture kao što su optički kablovi, alati za nadzor, tehnologije povezane sa vještačkom inteligencijom i hardver, državama koje bi ih primile. S obzirom na to da se skoro čitav svijet, koji se oslanja na zapadnjački Internet, suočava sa krizom  dezinformacija u digitalnom svijetu, kineska Vlada je bila domaćin na obukama i konferencijama organizovanim kako bi se prenijelo znanje drugim državama o ovim tehnikama kontrole – i stoga njene vizije onoga kako Internet treba da funkcioniše. Nacionalna informativna mreža Irana, o kojoj će se govoriti detaljnije u daljem tekstu, je jedan od rezultata ovog napora.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, digitalni identitet, nadzor, nacionalistička platforma, kontrola infrastrukture, manipulacija sadržajem, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

SAD

Sjedinjene Američke Države predstavljaju prvobitni hegemon interneta, mada, ad hoc polako gube tu ulogu. Od svih najvećih svjetskih sila, SAD ima digitalnu strategiju koja se umnogome oslanja na privatna tržišta, sa ciljem da pokaže svoju dominaciju, utisne svoju jurisdikciju međunarodnoj infrastrukturi i ostvari dobit. Američke kompanije su zadugo uživale globalnu dominaciju, dovoljno da stvore pet svjetskih najvećih kompanija (Alphabet, Amazon, Apple, Facebook i Microsoft). Kao rezultat toga, američka internetska politika je bila izuzetno orijentisana na tržište, čak i prije pritiska sadašnje  administracije za deregulaciju usred istorijske vertikalne integracije. Rani uspjeh Amerike na tržištu je takođe ono što ju je stavilo u poziciju da postane instrumentalni dio suštinskih standarda i upravnih organa, uključujući ICANN, World Wide Web Consortium i Unicode Consortium.

Nacionalni trend u Sjedinjenim Državama usmjeren je ka protekcionizmu, konsolidaciji političke moći i institucionalnoj konfuziji. Na federalnom nivou, izvršna grana vlasti ukida propise koji se tiču osnovne zaštite potrošača, kao što je neutralnost mreže, i pritom prijeti reaktivnom, politički motivisanom regulatornom kaznom. Kongres je do sada izbjegavao vrstu zakonodavne infrastrukture koja se pojavljuje na globalnom nivou, kao što je zaštita podataka ili zakon o privatnosti, čime se destabilizuju pokušaji usklađivanja tržišta sa zajedničkim standardima. Pojedine države ulaze u taj vakuum i same donose politike. Na primjer, u Kaliforniji je nedavno donešen zakon o privatnosti, u Ilinoisu je odlučeno da može da se naplaćuje porez na prodaju usluga interneta, a u Vermontu su doneseni zakoni o  podacima brokera. Odsustvo jasnog, koherentnog pristupa upravljanju internetom, kao i propisa prijeti da uguši dominaciju SAD i ostavlja prostor nizu drugih zemalja da se takmiče sa svojim digitalnim političkim filozofijama i pristupima. Prethodni pristup zasnovan na tržištu  mogao bi da bude erozivan u suočavanju sa stranim izazovima. Dok Kina, kao njen glavni rival, svoju moć ispoljava van svojih granica kroz kompanije koje su povezane sa državom, SAD ide ka tome da blokira pristup na tržište svojih saveznika i cilja kineske firme. U budućnosti će možda biti donesen stroži propis, s obzirom na to da onlajn bezbjednost postaje sve više zabrinjavajuća. Zemlja koja se nekad smatrala kao zemlja koja postavlja pravila, završiće na kraju baveći se više odbranom svojih digitalnih granica nego uspostavljanjem globalnih standarda.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, digitalni identitet, nadzor, nacionalistička platforma, kontrola infrastrukture, manipulacija sadržajem, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

DIGITALNI INFLUENSER

Jedna od mnogih sila koja teži da upravlja internetom onako kako ona želi, i da možda jednog dana postane super sila.

BRAZIL

U 2014. godini zemlja je osnovala Brazilski okvir za građanska prava na Internetu, u portugalskom poznat kao Marco Civil, a u avgustu ove godine donesen je zakon o Opštoj zaštiti podataka, po uzoru na Rezoluciju Evropske Unije o Opštoj zaštiti podataka. Zakon je donesen u burnom, tranzicionom periodu brazilske politike, a postavlja se pitanje da li će predsjednik koji stupa na dužnost Jair Bolsonaro sprovesti zakon kao što je planirano do februara 2020. godine.

Brazilska digitalizacija je takođe imala svojih izazova: izbori u Brazilu su otkrili WhatsApp kao ključno bojno polje za kampanje i dezinformacije, sa navodima da je Bolsonarova kampanja naročito imala koristi od plaćenih operativaca koji su preplavili privatne mreže porukama. Ovo reflektuje novu taktiku uticaja koja je, pod prethodnom administracijom, uključivala često gašenje WhatsApp-a i planirana gašenja Facebook-a, a koja su pravdana regulativom Marco Civil. Država je investirala dosta u infrastrukturu optičkih vlakana, kako lokalno tako i u inostranstvu, kako bi poboljšala svoj položaj u globalnoj digitalnoj sferi.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, nacionalistička platforma, nadzor, kontrola infrastrukture, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi.

EVROPSKA UNIJA

Evropska Unija ima konstruktivniji pristup upravljanju internetom, tako što gradi konsenzus u nizu suverenih interesa i djeluje skoro kao sindikat. Za razliku od Kine ili Sjedinjenih Država, Evropska Unija ne izvozi internetsku politiku preko svojih kompanija; već to radi kroz pregovarački pristup sa svojim potrošačima, kako sa platformskim kompanijama tako i sa suverenim. Moć Evropske Unije je, primarno, proizvod veličine njenog tržišta i njenog fokusa na dogovoreni kompromis. Dok je Regulativa EU o Opštoj zaštiti podataka regulativa o kojoj se najviše raspravlja, njen najuticajniji propis je Konvencija 108 koju je donio Savjet Evrope. Prema naučnim analizama, Konvenciju 108 je usvojilo, direktno ili indirektno, više od 120 zemalja, čime je postala najbliskija običajnom međunarodnom zakonu o privatnim podacima.

Dok EU teži da postane najuticajniji kreator internetske politike, svoj pristup fokusira na stabilnost i harmonizaciju kao osnovne prijedloge vrijednosti. Model EU je najprimjenjiviji, mada se takođe umnogome oslanja na snagu svojih regulatornih institucija i na sposobnost da projektuje jurisdikciju na međunarodne tehnološke kompanije, na koje se primjenjuje u manjoj mjeri.

TAKTIKE KOJE KORISTI:  digitalni identitet, nacionalistička platforma, nadzor, manipulacija sadržajem, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

RUSIJA

Rusija je ima nesrazmjeran uticaj u digitalnoj politici zbog svoje agresivne upotrebe obavještajne taktike, koja se prenosi na digitalni nivo, u cilju ostvarivanja političkih ciljeva. Ranije ove godine ruska Agencija za istraživanje interneta postala je globalno prepoznatljivo ime nakon što je američki specjalni branilac podigao optužnicu protiv 12 operativaca iz Rusije zbog optužbi za širenje dezinformacija tokom izbora 2016. godine. Agencija za istraživanje interneta, čije aktivnosti traju već godinama u Rusiji i post-sovjetskim državama, unajmljuje oko 1000 ljudi sa zadatkom da kreiraju blogove i šire meme i poruke, sa opštim ciljem da povećaju društveno neslaganje na internetu, koristeći postojeća pitanja koja izazivaju društveno nezadovoljstvo. Samo na Tviteru ruske aktivnocti potiču sa 3,841 naloga, a vjeruje se da je Agencija umiješana i u manipulaciju onlajn medijima u Ukrajini.

Kod kuće, Vlada podstiče domaći ekosistem aplikacija, u koje spadaju Vkontakte (društvenu mrežu) i Yandex (pretraživač), uspostavljajući mehanizme za cenzuru i nadzor kako bi kontrolisala govor na internetu. Kako bi poboljšala onlajn diskurs, vlada zahtijeva od popularnih blogera da se registruju u državi, te su stoga odgovorni za ideje o preciznosti koje definiše Vlada.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, nacionalistička platforma, nadzor, manipulacija sadržajem kontrola infrastrukture, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi.

INDIJA

Kao najveća demokratija u svijetu, India ima pristup upravljanju internetom koji se  najviše fokusira na učvršćivanje nacionalne moći i dostupnosti tržišta, što se pokazalo kao efikasna strategija kad se uzme u obzir veličina tržišta. U 2016. nacionalna Vlada Indije je uvela Aadhaar biometrijski identifikacioni sistem kao kamen temeljac angažovanja u javnim službama. Aadhaar je već dostigao zapanjujućih 1,22 milijarde ljudi, i time postao globalno mjerilo za sisteme digitalnog identifikovanja, dok se istovremeno bavi pitanjima osnovnih prava i bezbjednosti, s obzirom na više prijavljenih upada. Nedavna presuda Vrhovnog suda nametnula je do sada neka od najvećih ograničenja za podatke Aadhaara, spriječavajući privatne kompanije da traže kao uslugu detalje o identifikaciji. Na sreću ili nesreću, Aadhaar je jedan od najvećih socio-tehničkih standarda na svijetu, osnova za digitalnu viziju koju promoviše indijska vlada i model za druge vlade koje razmatraju biometrijske sisteme za evidenciju građana.

TAKTIKE KOJE KORISTI: digitalni identitet, nacionalistička platforma, nadzor, manipulacija sadržajem, kontrola infrastrukture, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

NACIONALISTA (KONSOLIDATOR)

Zemlja koja koristi internet kako bi ojačala nacionalnu  kontrolu, bilo putem cenzure ili putem nadzora.

KAMERUN, KUBA, EGIPAT, MAKEDONIJA, MALEZIJA, MEKSIKO, SJEVERNA KOREJA, PAPUA NOVA GVINEJA, FILIPINI, TANZANIJA I UGANDA

NACIONALISTA (PROJEKTOR)

Zemlja koja koristi internet kako bi povećala svoj status na međunarodnom planu, bilo da privlači investicije ili da preoblikuje svoj diplomatski imidž.

AUSTRALIJA, AUSTRIJA, ESTONIJA, IRAN I ANTARKTIK

Članak je preuzet sa Foreign Policy. Kompletna verzija se može ponaći na: foreignpolicy.com

Temelje profesionalnog novinarstva, makar onakvog kakvog ga baštini zapadna civilizacija, uzdrmala je priča o Klasu Relocijusu, sad već bivšem novinaru njemačkog Špigla (Der Spiegel). Ugled čuvenog njemačkog nedjeljnika, koji je građen čitavih sedam decenija, narušen je kada se saznalo da je njihov novinar fabrikovao, pa čak i izmišljao informacije i sagovornike u svojim tekstovima.

ŠTA ZNAMO?

Gotovo svi domaći, regionalni i svjetski mediji pisali su o slučaju novinara Klasa Relocijusa koji je, i po sopstvenom priznanju, fabrikovao informacije, izmišljao ili uljepšavao izjave i citate u makar 14 svojih tekstova koje je objavio njemački Špigl. On je u ovaj, jedan od najuticajnijih štampanih medija u Njemačkoj, ušao 2011. godine kao tzv. freelancer (honorarac). U ovom periodu objavio je gotovo 60 tekstova kojima je zavrijedio pažnju svjetske javnosti koja je bila oduševljena dometima njegovog istraživačkog duha. Zahvaljujući svom pisanju dobio je nekoliko prestižnih nagrada od kojih se izdvajaju one za novinara godine koje su mu dodijelili američki CNN 2014. godine i njemački Reporterpreis prije samo mjesec dana.

Klas Relocijus sa nagradom CNN-a, izvor: NBCnews.com

Internom istragom, uz iznešene sumnje nekoliko novinara koji su radili sa Relocijusom, uredništvo Špigla je utvrdilo da je on lažirao informacije u tekstu o gradnji zida između Amerike i Meksika navodeći da je vidio grafit  u Minesoti na kojem piše Meksikanci, nijeste poželjni ovdje. Takođe, sumnja se i u istinitost tekstova o zatvoreniku Muhamedu Bavaziru koji je odbio da napusti zatvor Gvantanamo i onih o bratu i sestri iz Alepa koji žive na ulicama Turske. Ova posljednja priča koštala ga je i krivične prijave, pod sumnjom da je preko ličnog naloga elektronske pošte slao upute za donacije za ovo dvoje djece, koje su završavale na njegovom privatnom računu. Sumnja se i da je ličnost djevojčice izmišljena.

KOJE SU POSLJEDICE?

Prije svega poljuljano je uvjerenje u sve etičke aspekte novinarstva, odgovornost za napisano, odgovornost prema čitaocima i vjera u istinu. Postavlja se pitanje koji razlozi su naveli proslavljenog novinara da fabrikuje ionako dramatične i teške životne priče, da izmišlja izjave, sagovornike, ličnosti? Rekli bismo ništa drugo nego zaslijepljenost globalnom težnjom za eksluzivitetom u izvještavanju. Brzina koju nameće ustrojstvo medija u 21. vijeku na ispit stavlja uvriježene postulate novinarske etike, gdje pišimo istinito o istini u interesu cjelokupne zajednice nije primarno. Nametnuti tempo izvještavanja koji favorizuje brzinu nauštrb kvaliteta, ostavlja sistem potpuno nezaštićenim za ovakve vrste zloupotreba i prevara.

Jaegers Grenze jedan od tekstova koji imaju fabrikovan sadržaj

Ovo je, takođe, udar za demokratiju u cjelini. Živimo u vremenu krize informacije i krize vijesti, koje posljedično utiču na perspektive demokratije i paralelno se dešavaju sa procesima bujanja novih medija, procesima postdemokratije i postpolitike. Onlajn mediji su promijenili profesionalne standarde, objektivnosti više nema, publika više nije pasivni primalac informacija, već građani sami traže informacije usljed nepovjerenja u medije, osnivaju alternativne medije, a onda se pojavljuju “čudne nove forme” poput lažnih vijesti. Sama definicija  ovog fenomena protivrječi profesionalnim standardima jer je vijest istinita ili nije vijest. Lijeni objektivizam se ogleda u tome da dok lažna vijest i dezinformacija otrče maraton, novinar još nije krenuo sa cilja, što znači da tradicionalni medij još uvijek spava ušuškan i nema informaciju da je maraton uopšte organizovan.

Kako će mediji ponovo izgraditi povjerenje javnosti u kvalitetno novinarstvo, biće glavno pitanje u narednim godinama, i to ne samo za akademike i studente koji analiziraju masovne komunikacije, veći za one koji svojim činjenjem i izvještavanjem o učinjenom pokušavaju da oblikuju stavove građana, dakle i institucije u demokratskim društvima. Informativna kriza je ona koja se dotiče perspektive demokratije i potresa njene temelje. Porast propagande, govora mržnje, populizma, širenja dezinformacija i lažnih vijesti,  ali i samokritične politike sa ekstremističkom oštricom koja ugrožava stabilnost i mir u zemlji i inostranstvu, karakteristike su vremena u kojem živimo.

U narednom periodu izazov će biti i jačanje javne svrhe novinarstva i pomoći medijima u povezivanju sa građanima na efikasniji način. Ova egzistencijalna kriza zahtijeva, prije svega, novinare koji se vraćaju postulatima svog zanata i izvještavaju  na način koji je blizak publici. Rješenja moraju biti pronađena i za krizu finansiranja novinarstva od javnog interesa. Ona zahtjeva političku volju da se ulaže u otvorene, povezane i pluralističke sisteme komunikacije. Potrebno je više investicija u kvalitetne informacije i radnje u borbi protiv mržnje, rasizma, dezinformisanja i netolerancije; više resursa za istraživačko izvještavanje; više povezanosti sa etičkim vrijednostima u upravljanju i rukovođenju medijima.

U vrijeme ekspanzije popularnosti društvenih mreža tradicionalni mediji moraju prigrliti društvene mreže u cilju odbrane istine, i širenja provjerenih i pouzdanih informacija. Ono što grupa istomišljenika može sa neprovjerenom informacijom učiniti na društvenim mrežama u vrlo kratkom periodu, tradicionalno ustrojeni mediji ne mogu lako ispraviti.

„Elektronski autizam“ stvara privid komunikacije, stvara čitaoca, koji u tom prividu, vjeruje, a onda i širi neprovjerne informacije, često nesvjesno stvarajući dvostruki lažni narativ za čije dešifrovanje je potrebna koordinisana akcija vođena istinitim izvještavanjem. Izlaz je u snažnom zagovaranju saradnje, medijske i informatičke pismenosti, u borbi protiv različitih oblika neravnopravnosti, ali i na kritici jednoumlja, dezinformisanja i populizma.

Članak je preuzet sa Foreign Policy

Putin traži od vojnika da prestanu da otkrivaju tajne njegovog ratovanja iz sjenke na svojim stranicama na društvenim mrežama.

Početkom 2015. godine ukrajinski proruski separatisti porazili su državne snage u gradu Debaljcevo u velikoj borbi koja se činila da dokazuje nešto u vezi balansiranja snaga u sukobu: pobunjenički šljam mogao je da se suoči sa državnom konvencionalnom vojskom sam i da je porazi.

Kasnije se, pak, ispostavilo da su ruske trupe koje su raspoređene u toj oblasti pomagale separatistima da poraze ukrajinske snage – činjenica koju je ruski predsjednik Vladimir Putin pokušao da sakrije. Kako je tajna razotkrivena? Ruski vojnici koji su učestvovali u sukobima postavili su detalje borbe na društvene mreže.

Sada, četiri godine kasnije, Rusija je donijela zakon kojim se zabranjuje vojnim licima da postavljaju fotografije, videe i geolokaciju na internetu. S obzirom na to da su ruske snage sve više uključene u tajne kampanje daleko od kuće, ideja je da se spriječi odavanje detalja ovih ratovanja iz sjenke.

Međutim, istraživači koji su pratili kretanja ruskih trupa koristeći javno dostupne materijale i društvene mreže, tvrde da nove mjere vjerovatno neće prikriti manevre Kremlja.

Ruski vojnici uglavnom su moderni. Oni vole društvene mreže. Neće odustati od njih u potpunosti, rekao je Kiril Mikhailov, istraživač u Timu za obavještajne sukobe, koji je objavio izvještaje o aktivnostima ruskih trupa u Ukrajini i Siriji.

Mikhailov je dodao da po poslednjim izvještajima pripadnici ruskih trupa imaju po dva telefona – jedan da predaju komandantu, a drugi da zadrže za sebe.

Prateći kretanja ruskih bataljona sa društvenih mreža tokom godina postalo je hobi novinarima i istraživačima. Godine 2015, u dokumentarcu Selfie Soldiers VICE u produkciji News, izvjestilac Simon Ostrovski je pratio ruskog vojnika sa ratišta u istočnoj Ukrajini do njegovog rodnog grada u Sibiru. Tada je ruska Vlada demantovala da tu ima ruskih vojnika koji se bore u toj oblasti.

Ostrovski je rekao da je bio iznenađen što je ruskom Parlamentu trebalo toliko da postane svjestan problema. Kao i Mikhailov, on je sumnjao da će ta mjera imati puno efekta.

Mislim da je jako teško kontrolisati ponašanje grupe ljudi, koji su većinom tinejdžeri, rekao je.

Čak i ako bi ruski komandanti mogli da primijene zakon o vojnicima, pozornice na koje su raspoređeni često vrve od pametnih telefona – kojima upravljaju civili ili mediji sa simpatijama Kremlja.

Istraživači su koristili razne snimke kako bi, na primjer, pratili raketu koja je oborila malezijski avion MH370 2014. godine, a koja je iz Rusije stigla u Ukrajinu. Takođe, u Siriji su istraživači koristili video sa RT kanala, koji finansira država, kako bi dokumentovali korišćenje kasetne municije od strane ruske vojske.

Čak iako sami vojnici ne postavljaju ništa onlajn vezano za njihove aktivnosti, njihove porodice to često čine, naročito ako su im sinovi poginuli u nekom nepriznatom sukobu. Putin je 2015. godine preinačio dekret koji je donijet o smrti vojnika, za vrijeme rata ili mira, u državnu tajnu.

Obično najbolja informacija koju dobijete ne dolazi od vojnika, već od ljudi iz njihove blizine, rekao je Aric Toler, vodeći istraživač Eurasia za Belingket grupu koja radi sa javno dostupnim podacima.

Upravo je protekle nedelje Belingket identifikovao trećeg ruskog obavještajnog operativca za koga se vjeruje da je umiješan u pokušaj ubistva Sergeja Skripala, bivšeg ruskog špijuna.

Još jedan izazov u pojačavanju tajnosti ruskih vojnih operacija jeste sve veći oslonac na privatne vojne kompanije, rekao je Ostrovski, koje se sve više angažuju u misijama uprkos tome što je to nezakonito prema zakonu Rusije.

Pripadnici ruskih privatnih vojnih kompanija su raspoređeni u nekoliko ratnih zona širom svijeta, uključujući i istočnu Ukrajinu. Često uključene u visokorizične, mutne operacije, grupe rade po nalozima oligarha naklonjenih Kremlju, dajući Moskvi glazuru u vidu vjerodostojnog poricanja.

Reuters je prošlog mjeseca izvijestio da je 400 zaposlenih u Wagneru, ruskoj privatnoj vojnoj kompaniji, raspoređeno u Venecueli kako bi zaštitili predsjednika Nikolasa Madura.

Jedna trećina ruske vojske sastoji se od regruta. Dok je jedna godina služenja vojnog roka obavezna za muškarce od 18 do 27 godina, skoro polovina potencijalnih regruta u zemlji pronalazi način da se regrutuje, većinom pribjegavajući podmićivanju. Vojska je poznata po brutalnom maltretiranju novih regruta, uključujući premlaćivanje, seksualno zlostavljanje i porobljavanje, ali čini se da su se incidenti smanjili poslednjih godina.

Najveća razlika će najvjerovatnije biti u tome što će ljudi koristiti pseudonime onlajn, rekao je Toler, istraživač Belingketa, misleći na novi zakon.

Microsoft, svjetski softwarski gigant saopštio je da je otkrio seriju sajber napada hakera povezanih sa Rusijom čija su meta bile demokratske institucije, think-thankovi i neprofitne nevladine organizacije u Evropi, naglašavajući opasnost od mogućeg miješanja u majske izbore za Evropski parlament.

Kako su naveli iz Microsofta, napadi su se dogodili u periodu između septembra i decembra, a mete su bile zaposleni u Njemačkom savjetu za vanjske poslove, potom evropske kancelarije Aspen instituta i German maršal fonda, objavljeno je na web sajtu kompanije.

Navodi se da su aktivnostima targetirani nalozi više od 100 zaposlenih u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumuniji i Srbiji. Napadi su otkriveni preko Microsoftovog obavještajnog centra za prijetnje i Jedinice za digitalni kriminal, saopštila je kompanija.

Mnogi napadi potiču od Strontiuma, jedne od najstarijih grupa za sajber špijunažu, koja je ranije povezivana sa ruskom vladom.

Strontium je takođe poznat pod imenima APT28, Fancy Bear, Sofancy i Pawn Storm sve u zavisnosti kako ih etiketiraju različite bezbjednosne firme i vladini zvaničnici.

Firma za sigurnost CrowdStrike navodi da ova grupa sarađuje sa ruskom vojnom obavještajnom službom, poznatom pod imenom GRU.

Microsoftova služba za sigurnost AccountGuard (Čuvar naloga) će biti proširena na 12 novih tržišta u Evropi uključujući u Njemačkoj, Francuskoj i Španiji, da bi pomogli korisnicima u obezbjeđivanju naloga, navela je kompanija.

Microsoftova služba će takođe biti dostupna u Švedskoj, Danskoj, Holandiji, Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvaniji, Portugaliji i Slovačkoj.

Objava internet giganta stiže u momentu kada se zvaničnici EU pripremaju za pokušaje uplitanja uoči majskih izbora za Evropski parlament, na kojima se očekuje da će desničarske stranke ostvariti značajan uspjeh.

Stroga kontrola emitovanja na televiziji bila je ključni element tokom skoro dvadesetogodišnje vladavine predsjednika Rusije Vladimira Putina. Velika većina Rusa i dalje najviše informacija dobija preko televizije, što Kremlju služi kao moćno oruđe za oblikovanje percepcije javnosti.

Leonid Krivenkov radio je kao kamerman za Rossiya 24, koji emituje vijesti na svaki sat 24 časa dnevno od 2006. do 2016. godine, kada se penzionisao. Radio je u Studiju 7, odakle se emituje program uživo i snimao televizijske programe u kojima su učestvovali vodeći predstavnici političkog i kulturnog života. Za to vrijeme upoznao je cijelu Sverusku državnu televizijsku i radiodifuznu kompaniju (VGTRK) u sitne detalje.

Krivenkov je za ruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) rekao da je oduvijek bio obazriv prema vladajućem režimu, jer kako sam govori: „..oni idu za sopstvenim interesima i obmanjuju javnost dok se pretvaraju da usvajaju zakone za opšte dobro.“

Tokom prvih par godina rada na kanalu Rusija-24, bio je šokiran cinizmom koji su ljudi osjećali prema svom poslu, jer su svi odlično znali da dezinformišu gledaoce. Jedna od omiljenih šala  reditelja i voditelja bila je: „Sada je na tebe došao red da lažeš.“ Tačno su te riječi izgovarali novinari i voditelji prije nego što bi ih pustili u program.”

Kako Krivenkov navodi, veliki broj ljudi je u zavisnom položaju i moraju da govore ono što im se kaže da govore. Zvanične plate na papiru u VGTRK-u su smiješne. Ukoliko se pojedinac iz nekog razloga ponaša nedolično, počnu da mu isplaćuju samo tu zvaničnu platu, koja mu piše u ugovoru. Onda on ili ona ili daju otkaz ili se izvine.

Uprava ima mehanizme za kontrolu zaposlenih. Mnogi zaposleni imaju kredite. Mnogi su došli iz različitih regija i kupili stanove u Moskvi. Imaju hipoteke koje moraju da otplaćuju. Tako da se drže svojih pozicija i rade onako kako im se kaže.

Međutim, kontrola medija kroz kontrolu novinara i voditelja se ne završava samo na tome.

U intervjuu je govorio o famoznih „146 procenata“ iz 2011, kao i šta stoji iza toga.

„Najpoznatija anegdota je 146 procenata osvojenih glasova na izborima za deputate Državne dume 2011. godine. (Za vrijeme emitovanja rezultata izbora za svaku stranku po regijama, državna televizija prikazala je nekoliko regija, u kojima je zbir procenata osvojenih glasova premašivao 100 odsto, uključujući i oblast Rostov, u kojoj je sedam političkih partija osvojilo 146 odsto glasova, prim.aut.) Radio sam godinama u jednom studiju sa voditeljima programa Ivanom Kudrjavtsevim i Anom Šnajder, koji su cijeloj zemlji objavili rezultate glasanja u ukupnom procentu od 146 odsto. Pitao sam Anu, Ivana i glavnu urednicu TV kanala Rusija-24 za to. Naravno, nije bilo tačno ono što je Čurov (Vladimir Čurov, tadašnji predsjednik Centralne izborne komisije) rekao – da su pojedini zaposleni dobili lijepe kuće u inostranstvu za taj potez. Cijela priča je, u stvari, daleko jednostavnija: instrukcije TV kanalu Rusija-24 koji će se procenti emitovati konkretno za stranku Jedinstvena Rusija stigle su iz Kremlja. Urednica je pitala: „A šta ćemo sa ostalim strankama?” Stigao je odgovor: „Samo prikažite ono što su osvojili”. Urednica nije imala namjeru da se raspravlja sa njima. Na kraju krajeva, Kremlj zna najbolje. Urednica je uradila tačno ono što su joj rekli. I tako ste imali 146 procenata glasova.​“

Bilo je par gostiju koji su se ponašali „dolično” tokom preliminarnih razgovora, ali su onda tokom emitovanja uživo počeli da govore istinu. U duhu toga, osvrnuo se na još jedan veliki skandal sa gostom koji je bio pozvan u emisiju o korišćenju hemijskog oružja od strane snaga Bašara al Asada. Gost je počeo da govori istinu o tome kako snage sirijske vlade proizvode i koriste hemijsko oružje. Urednik, Aleksej Kazakov, je vikao na voditelja živog programa: „Zar ne čuješ šta govori? Ućutkaj ga odmah!” Voditelj je momentalno prekinuo stručnjaka i rekao kako nema više vremena. Usledio je poziv iz Kremlja i onda je izbio skandal. Taj stručnjak se nikada više nije pojavio na televiziji.

Takođe govorio je i o pozivima koje su dobijali iz Putinove kancelarije, ali i iz različitih agencija, koji su imali formu direktive, a ticali su se „ispravke“ sadržaja vijesti.

Članak je preuzet sa Radio Slobodna Evropa. Kompletan intervju možete naći na: slobodnaevropa.org