Pažnju svjetske i domaće javnosti u posljednje vrijeme zaokuplja 5G mreža i njene mogućnosti.

Da li nova generacija mreže većeg kapaciteta i dosega predstavlja veliki napredak u tehnologiji ili…

Stručna javnost se slaže da je riječ o projektu čiji je cilj brža tehnologija prenosa podataka sa većim brojem spojenih korisnika i uređaja. No, kako su dezinformacije postale sveprisutne u svim oblastima, ne čudi što se i pitanje 5G našlo na tapetu teoretičara zavjera i manipulatora.

Peta generacija mreže, poznatija kao 5G, će pored telefona svoj uticaj proširiti i na druge uređaje poput bezbjednosnih kamera, dronova, autonomnih automobila, kućnih aparata, te u industriji robota.

Šta je 5G mreža?

5G predstavlja novu generaciju mobilnog interneta, koji za cilj ima mnogo brže preuzimanje i prenos podataka, ali i širenje mreže pokrivenosti i stabilnije veze. 5G tehnologija omogućava i preuzimanje fajlova čija veličina više ne predstavlja problem za korisnike. 3G mreža obavi prenos podataka za 24 sata, dok će 5G mreža istu radnju moći da sprovede za svega 3,6 sekundi. Na pitanje da li će te radnje izazvati promjene u našim organizmima, stručnjaci odgovaraju oprečno.

Baš kao i u ostalim sferama, i u tehnologiji svaka inovacija povlači mnoga pitanja i izaziva različite reakcije ljudi. Pojava novog mobilnog uređaja, aplikacije, operativnog sistema i slično pokreće lavinu komentara i podijeljena mišljenja. Takav razvoj situacije ne zaobilazi ni 5G tehnologiju.

Prilikom implementacije novih, naprednih tehnologija uvijek je prisutna zabrinutost o potencijalnim štetnim posljedicama. Od trenutka kada je najavljena, 5G mreža je okarakterisana kao sumnjiva i opasna po zdravlje ljudi, zbog čega je priča o 5G tehnologiji praktično postala teorija zavjere.

Raste broj protivnika 5G

Trenutno u svijetu raste broj onih koji se protive 5G mreži ne želeći da ona postane funkcionalna. Kao razloge negodovanja navode velike rizike po zdravlje ljudi i životinja. Oni uz pomoć medija, društvenih mreža i propagande sve više pokušavaju da utiču na one koji ne dijeli njihovo mišljenje.

S druge strane, profesionalci i ljubitelji svijeta tehnologije ne propuštaju nijednu priliku da prikažu prednosti i mogućnosti 5G mreže. U debati o 5G tehnologiji širom svijeta raspravljaju brojni naučnici, profesionalci na polju tehnologija, doktori, teoretičari zavjera, ali i ljubitelji tehnoloških noviteta. Taj trend nije zaobišao ni prostor Zapadnog Balkana. Brojni su tekstovi, video snimci i komentari o prednostima i nedostacima 5G mreže.

Šta kažu crnogorski mediji?

Mediji u Crnoj Gori ne pripadaju grupi medija koja iznosi negativne komentare na temu 5G mreže. Crnogorski mediji kao i mobilni operatori informišu javnost šta je 5G mreža, koje su njene glavne karakteristike i mogućnosti i kad se može očekivati na crnogorskom tržištu. Mobilni operatori nagovještavaju da Crna Gora pokušava da uhvati korak sa tehnološkim trendovima koji su u svijetu već u toku, pa je to slučaj i sa 5G mrežom.

Crnogorski portali antenam.net, investitor.me, standard.com.me, cdm.me, mina.news, mondo.me pisali su da 5G mreža donosi veću brzinu internet protoka, kao i da će pozitivno uticati na brojne oblasti, kao što su saobraćaj ili zdravstvene usluge. Kompanije mobilnih operatora najavljuju da bi crnogorski korisnici već 2020. godine mogli da budu u prilici da testiraju 5G mrežu i sve prednosti nove generacije mobilnih komunikacija.

Štetan uticaj elektromagnetnih talasa?

Ipak, nisu svi stava da je nadolazeći standard za mobilne telekomunikacione usluge koristan, već su mišljenja da 5G tehnogija može izazvati ozbiljne posljedice po okolinu, ljude i životinje. Protivnici pete generacije mobilnih mreža mišljenja su da štetan uticaj izazivaju elektromagnetni talasi koje emituju uređaji koji koriste tu najnapredniju tehnologiju.

Dejan Lučić, publicista, geopolitičar i teoretičar zavjere gostovao je u emisiji Jutro na TV Prva i iznio podatke o štetnosti mreže koje je dobio od naučnika koji ne smiju da se pojave na televiziji iz straha, kako on navodi. On je u tom razgovoru istakao da su naučnici otkrili da je 5G mreža poput mikrotalasne peći i ti mikro talasi djeluju na DNK i na promjene kod čovjeka za koje se ne zna kakve će biti. S druge strane, u istoj emisiji IT stučnjak Vojislav Rodić istakao je činjenicu da se 5G mreža ne uvodi zbog ljudi i ljudske komunikacije već zbog uređaja (internet stvari) koji su već ili će biti povezani na internet. On je takođe istakao uštedu vremena sa 5G mrežom i što veliki broj uređaja uz pomoć nje može da se poveže na internet.

Brojna sučeljavanja

Fejsbuk stranica Pravo na izbor, koja je već poznata po zagovaranju antivakcinaške kampanje, podijelila je snimak emisije Jutarnjeg programa na RTS televiziji, u kojoj je predstavljena i tema Koliko je opasna 5G mreža? Gosti su bili profesor sa Računarskog fakulteta Petar Kočović i epidemiolog Zoran Radovanović. Profesor informatike kao bitno ističe da se ta tehnologija neće koristiti samo za mobilne telefone, već za seriju uređaja koji se zovu internet stvari (eng. Internet of things), a trenutna procjena je da tih uređaja ima između 50 i 100 milijardi.

Na konstataciju da je 5G mreža mreža smrti, epidemiolog Zoran Radovanović odgovara da je to pretjerivanje i da nisu sva zračenja ista. Radovanović ističe da je potrebno pratiti efekte 5G ili bilo koje druge nove tehnologije pa tek nakon toga konstatovati prednosti i mane. Dr Zoran Radovanović je ranije bio na meti antivakcinaša, o čemu smo već pisali.

Šta će se dogoditi u neposrednoj budućnosti, da li će se pojaviti naučna studija koja će zaustaviti širenje 5G mreže ili ćemo film od 2h skinuti za svega 3,6 sekundi upravo uz pomoć 5G tehnologije, ostaje da vidimo.

Značaj antifašističkog sentimenta u Crnoj Gori i doprinos Crne Gore narodnooslobolilačkom ratu, kao dijelu ukupne pobjede nad fašizmom, nemjerljivi su.

Crna Gora obilježava Dan državnosti u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, kao i 13. jul 1941. godine, kada se crnogorski narod digao na ustanak u znak otpora protiv fašizma.

Poljska je u septembru ove godine obilježila 80-tu godišnjicu izbijanja, po dometu i žrtvama, najvećeg rata u istoriji čovječanstva. Ruski predstavnici nisu bili među više od 200 zvaničnika iz 40 zemalja pozvanih da prisustvuju komemoraciji. To je izazvalo žustre reakcije Kremlja.

S druge strane, ceremoniji je prisustvovao crnogorski predsjednik, koji je jedini istakao da bi događaj bio potpuniji da je u njemu učestovala Rusija, imajući na umu ulogu i žrtve koje je Sovjetski savez imao i pretrpio.

Varšava je pravdala svoju odluku akcijama Ruske Federacije, počveši od okupacije ukrajinskih teritorija, miješanja u izbore širom svijeta, odnosno, narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta drugih zemalja, ali i slučajem Skripalj.

Ruski državni mediji, kroz emisije poput one Dmitrija Kiseljeva, nisu dugo čekali da prema Poljskoj usmjere ciljanu i oštru kampanju dezinformisanja. Kolege iz Digitalne forenzičke laboratorije (DFRLab) su utvrdili seriju antipoljskih narativa koje su širili mediji u vlasništvu Kremlja, antizapadnjački orijentisani političari, kao i diplomatska predstavništva Rusije u inostranstvu.

Po ugledu na pomenuto istraživanje, odlučili smo da se osvrnemo na medije i aktere u našem regionu koji su se bavili temom i otkrijemo da li se slične stvari dešavaju u našem medijskom prostoru.

Pojavljivanje ključnih riječi Poljska i rat u onlajn prostoru u regionu, u periodu od 25.08 – 05.09. ove godine

Da li je Poljska bila prijetnja SSSR?

Vladimir Putin je još 2008. godine izjavio da je pakt Ribentrop-Molotov bio neprihvatljiv iz moralnog ugla, a da je iz praktičnog bio beskoristan i opasan. Međutim, vođstvo Ruske Federacije ne samo da još uvijek negira ulogu Sovjetskog Saveza u raspadu Poljske i podjeli Evrope na nacističku i sovjetsku sferu uticaja već, sudeći po izjavama, pravda taj sporazum.

Kako piše Sputnik Srbija,  prema navodnim tajnim dokumentima kojima se pravdaju određene odluke u tadašnjoj vojno-političkoj situaciji, prije svega pakt Ribentrop-Molotov, najvjerovatnija prijetnja za SSSR u tom periodu nije bio samo vojni savez Njemačke i Italije, nego i Poljska, koja je bila u orbiti fašističkog bloka.

S druge strane, beogradske Večernje novosti navode da je iz dokumenata u koje Rusi imaju uvid jasno da je osnova poljske doktrine i politike 1938. godine bila razbijanje Rusije.

Kao dokaz Poljske agresivnosti, crnogorski portal IN4S se poziva na poljsku okupaciju Tešinske oblasti u Čehoslovačkoj.

Ruski i proruski zvaničnici optužuju Zapad za početak rata

Konkretno, diplomatska misija Rusije u Velikoj Britaniji je naglasila u septembru da je britanska politika prije izbijanja Drugog svjetskog rata odobravala agresivnu politiku nacista i dosljedno sabotirala ideje SSSR o stvaranju efikasne antihitlerovske alijanse, posebno u zaštiti Poljske.

Aleksandar Bocan-Harčenko, ruski ambasador u Beogradu, rekao je da iz istorije nije moguće izbrisati popustljivost zapadnih država prema rekonstrukciji vojne moći Rajha, njihovu profašističku neutralnost u Španiji i suzdržanost o pitanju anšlusa Austrije od strane nacista – takozvanu politiku umirivanja i povlađivanja, a ustvari politiku ciničnog sporazumijevanja sa nacističkom Nemačkom kako bi njene agresivne težnje bile preusmjerene ka Istoku.

Međutim, prilikom Velike čistke od 1936. do 1939. godine, koja je podrazumijevala političke represije i progone koji su se dešavali u Sovjetskom savezu, likvidirano je oko 110.000 Poljaka. Sam događaj, ali i pakt Ribentrop-Molotov , doveo je do toga da zapadni saveznici u Sovjetima ne vide kredibilnog partnera.

Revizija istorije iza koje stoji NATO

Nakon što Poljska nije pozvala Rusiju na komemoraciju, Moskva je optužila Varšavu za reviziju istorije. Portparolka ruskog ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, odbacila je poljsko objašnjenje zašto Rusija nije pozvana i tvrdila da iza odluke stoji NATO.

Pojavljivanje ključnih riječi Poljska i revizija u onlajn prostoru u regionu, u vremenskom rasponu od 25.08 do 05.09. ove godine. U tom periodu bilo je čak 79 medijskih članaka koji potvrđuju revizionistički stav.

Srpski portal Web-tribune je izostanak poziva okarakterisao kao mentalni poremećaj. U priču su se uključile i Dveri, desničarska politička partija. Ona se dovodi u vezu i sa Unite Continentale, srpsko-francuskom brigadom koja je učestovala u ratu u Ukrajini na strani Rusije. Iz te partije navode da je nepojmljivo je da se bilo ko usudi da omalovaži srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu i nesumnjivi doprinos Srbije u slomu fašizma. To što ni Rusija nije dobila pozivnicu, jasno govori da NATO nastavlja sa svojim pritiscima bez skrupula i poštovanja ljudskih prava i ljudskih žrtava.

Ti i slični narativi predstavljaju pokušaj karakterisanja Poljske kao negativca. Sadašnje vođstvo Ruske Federacije još uvijek negira ulogu Sovjetskog Saveza u raspadu Poljske i podjeli Evrope na nacističku i sovjetsku sferu uticaja. Nadalje, Kremlj karakteriše Poljsku kao agresora i prijetnju. Pri tom se prenebregava činjenica da su 1939. godine Poljsku zajednički napale Njemačka i Sovjetski Savez, Njemačka 23. avgusta, a Sovjeti sedamnaest dana kasnije. Pred dvostrukom agresijom ubrzo je pao poljski otpor. Nedugo potom, sovjetska armija je napravila jedan od najvećih zločina nad Poljskom. U Katinskoj šumi likvidirala je tri hiljade poljskih oficira.

Vijest o prisustvu ruskih vojnih specijalnih snaga na teritoriji Norveške (na njenom kopnenom dijelu i na arhipelagu Svalbard) objavljena je 27. septembra na norveškom portalu AldriMer.

Pozivajući se na nezavisne i obavještajne izvore (dobijene izviđanjem američkih aviona U-25 i RC-135V), portal je naveo da je cilj ruskog upada sakupljanje podataka o ključnim objektima i terenu. Istog dana je ruska ambasada u Norveškoj objavila demanti, ocijenjujući vijest kao provokaciju.

Skrinšot demantija ruske ambasade

Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova, Marija Zaharova, je nekoliko dana kasnije odbacila navode norveškog portala, izjavljujući da se radi o rusofobiji i antiruskom lobiju u Norveškoj, koji ima za cilj predstavljanje Rusije kao neprijatelja. Vlada u Oslu i guverner Svalbarda se nisu oglašavali, iako su prema izvoru portala AldriMer upoznati sa pristustvom ruskih specijalnih snaga na njihovoj teritoriji.

Šta kažu društvene mreže?

Istraživanje ruske Novaya Gazeta (Новая газета)  od 1. oktobra pokazuje nešto drugačiju sliku. Istražujući Instagram, portal je došao do dokaza da je Kadirov Leteći odred periodično bio prisutan na teritoriji Norveške od 2016. godine.

Tako je 2. marta 2018. na profilu @bes__600, objavljena fotografija na kojoj su 10 lica u vojnim uniformama ispred aerodroma u Groznom. Komentari ispod fotografije su otkrili da je jedan dio njihove grupe bio u Norveškoj poslom.

Mjesec dana ranije, u februaru iste godine, na profilu @akhaev_07_95 objavljena je fotografija još jednog pripadnika Letećeg odreda. U pozadini fotografije se jasno vidi cistijerna sa natpisom Svalbard lufthavn, odnosno aerodrom Svalbard.

Dvadesetog januara 2019. godine, isti korisnik je na svom profilu objavio fotografiju sa puškom i lokacijom – Longjirbajen, grad na arhipelagu Svalbard.

Po ugovoru iz Svalbarda, potpisanog 1920. godine, arhipelag je ne samo demilitarizovan, već je u potpunosti pod jurisdikcijom kraljevine Novreške.

Do 3. oktobra ove godine oba profila su bila aktivna i otvorena. Prvo je uslijedilo brisanje fotografija koje su dospjele u medije, a potom je nalog @akhaev_07_95 uklonjen u potpunosti, dok je nalog @bes__600 sada zaključan.

Ranijim uvidom u njihove profile, mogle su se vidjeti zajedničke fotografije oba korisnika, kao i  aktivnosti u okviru Ruskog univerziteta specijalnih jedinica (Российский Университет Спецназа). Univerzitet koji se nalazi u Čečeniji (pod ličnim nadzorom Kadirova) između ostalog obučava pripadnike Nacionalne garde Rusije.

Slučajnost ili podudarnost?

Slična situacija se desila i 2014. godine kada je Rusija na sve načine pokušavala da sakrije svoju umiješanost i podršku proruskim separatističkim snagama u istočnoj Ukrajini. Uprkos tvrdnjama Putina i drugih zvaničnika da ruski vojnici nikada nisu kročili na ukrajinsko tlo, aktivnosti vojnika na društvenim mrežama (među kojima je bio najpoznatiji slučaj Aleksandra Sotkina) su pokazale suprotno. Stoga je Duma ove godine usvojila odluku kojom je zabranjeno vojnicima da koriste telefone dok su na dužnosti, odnosno u misijama.

Kom’ izvoru vjerovati? Čini se ipak, da se zaključak nameće sam po sebi.

Nije neobično da, regionalno gledano, Bosna i Hercegovina bude zaseban slučaj. Tako je, nažalost, i u sferi dezinformacija. Dok u državama poput Srbije najveći dio posla dezinformisanja javnosti obavljaju tabloidi, osnaženi armijama botova i trolova u onlajn sferi, u BiH su najvažnije sredstvo dezinformisanja anonimni portali.

Tako je, na kraju krajeva, utvrdila i analiza Udruženja građana Zašto ne i portala Raskrinkavanje. Njihovo istraživanje (objavljeno u maju ove godine) pokazalo je da su anonimni portali najčešći izvor dezinformacija, kao i najučinkovitiji kanal distribucije. Koliko je to značajan problem za istinito i tačno informisanje javnosti pokazuju i brojke: u uzorku od 2.500 objavljenih članaka koji su sadržali neki tip dezinformacije, dvije trećine je objavljeno upravo na anonimnim portalima.

Analiza je takođe identifikovala i dokazala ono što smo mi kao eksperti u oblasti dugo naglašavali. Samo dio tih portala funkcioniše radi profita, privlačenjem publike klikbejtom i drugim mehanizmima deziformisanja zarad sticanja prihoda od Gugl Ads i sličnih servisa. Veći dio jasno je povezan sa određenom političkom agendom i njihova svrha je kreirati narative koji će stvoriti animozitet, polarizirati ili stvoriti nepostojeću debatu oko gazdinih političkih protivnika.

Ne zna im se tačan broj

O kolikom problemu zapravo govorimo vidi se i iz toga da je nemoguće znati tačan broj anonimnih portala. Po nekim procjenama, u BiH već djeluju na hiljade, te se taj broj ozbiljno uvećava, pri čemu oni najpesimističniji govore o stotinama novih portala na dnevnoj bazi. Za državu od 3.5 miliona stanovnika, takva količina izvora dezinformacija odlično ilustruje zašto bilo kome željnom štetnog uticaja ne trebaju ni botovi, ni trolovi.

Za anonimne portale ne postoji riječ odgovornost. Po definiciji, to su mediji o kojima je praktično nemoguće naći podatke o vlasništvu, uredničkoj strukturi ili novinarima kao autorima tekstova. Samim tim i ne čudi da je analiza Zašto ne utvrdila da je samo u 19% slučajeva prihvaćen zahtjev da se objavi demanti. Autori i vlasnici anonimnih portala potpuno su svjesni da ne podliježu nikakvoj pravnoj odgovornosti. Istovremeno, s ozbirom da je njihov identitet nepoznat, ni moralna (ne)odgovornost ne predstavlja prepreku.

Štaviše, ekipa oko Raskrinkavanja kao najkonkretnijeg projekta analize i kategoriziranja dezinformacija u BiH istrpila je više napada i prijetnji upućenih od vlasnika anonimnih portala. I ne samo oni – svako ko se bar jednom pokušao baviti analizom sadržaja na anonimnim portalima susreo se sa pokušajima diskreditiranja, ciljanim napadima pojedinaca u onlajn domenu, kao i prijetnjama po život i sigurnost. U nekim slučajevima radilo se o zaštiti unosnog posla, u drugim o zaštiti političkih interesa. Postoje i portali čiji vlasnici vjeruju da rade ispravnu stvar, a neprijatelji su im, prije svega, oni koji uporno ukazuju na činjenice.

Bez straha od posljedica

Razloge popularnosti ovakvog vida dezinformisanja dijelom treba tražiti u nepostojećoj regulaciji i nedovoljnoj samoregulaciji. S obzirom da ne postoji nikakav način niti mehanizam da bi se njihovo djelovanje sankcionisalo, anonimni portali nemaju razloga da pokažu bilo kakav strah od posljedica. Online medijski prostor u BiH bi se po pravilu trebao samoregulisati putem Vijeća za štampu i online medije BiH. Međutim, njihova funkcija je ograničena na upućivanje zahtjeva za uklanjanje sadržaja na osnovu prijava građana, što se pokazalo nedovoljnim čak i kada su u pitanju mainstream mediji, a kamoli anonimni portali.

Dalji problem je i nedovoljna informaciona pismenost, ali i zainteresovanost građana da prijavljuju sadržaje za koji nemaju lični interes. Ovogodišnjim istraživanjem sarajevskog Mediacentra o medijskog pismenosti među mladima dokazano je ono na šta odavno ukazujemo. Mladi u BiH ne znaju kome i kako prijaviti objave koje prepoznaju kao  dezinformacije ili maliciozne sadržaje, a nemaju ni poticaj, niti smatraju da ih se to tiče. Još veći problem je što mladi nemaju želju da provjere izvor informacija, pokazalo je istraživanje. Porazno je što nove generacije uzimaju zdravo za gotovo i bez kritičkog pristupa objavljene sadržaje, iako bi im za to trebalo samo nekoliko minuta.

Rješenje – registar vlasništva onlajn portala

Postoji li rješenje? Albanija je nedavno uvela obavezan registar vlasništva online portala. To bi mogao biti dobar početak ukoliko takav registar ne bi služio za razračunavanje političkih aktera na vlasti sa nepoželjnim, a profesionalnim onlajn medijima. Tako bi svaki napor ka stvaranju pravnih ograničenja za online medije morao ići uporedo sa snažnijim mehanizmima zaštite novinara. Međutim, u državi kakva je danas BiH, to je nerelano za očekivati.

Možda bi najbolje dugoročno rješenje predstavljalo fokusiranje na bolju medijsku pismenost. Uvođenjem obaveznih predmeta medijske i digitalne pismenosti u školama i na univerzitetima osigurali bismo da jedan dio populacije u budućnosti stekne znanja i sposobnost da razluči istinu od laži!

Dezinformisanje pod velom anonimnosti

Priču o Besmrtnom puku spontano su pokrenula tri novinara iz sibirskog grada Tomska. Sergej Lapenkov, Sergej Kolotovkin i Igor Dimitriev iskoristili su tradiciju nošenja fotografija veterana koje su se sporadično dešavale širom Rusije na paradama povodom obilježavanja 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom.

Njih trojica su uočili da je sve manje živih veterana Crvene armije iz Drugog svjetskog rata, pa su pomenutoj tradiciji dali formu, pozvavši učesnike da na paradu 2012. godine sa sobom ponesu fotografije svojih bliskih koji su učestvovali u ratu.

Nije trebalo dugo da zvanični Kremlj prepozna propagandni potencijal pokreta, te su vrlo brzo počeli da se miješaju u kadriranje volontera i organizaciju samih događaja. I pored protesta osnivača i zahtjeva da se partijski aktivisti i činovnici isključe iz cijele priče, država je reagovala organizacijom posebnog pokreta nazvanog Besmrtni puk Rusije.  Nekoliko godina kasnije pokret je uspio da se proširi na skoro 80 zemalja. Tako se jedna u suštini pozitivna inicijativa pretvorila u još jedno sredstvo Putinove izvozne narodne diplomatije zajedno sa Noćnim vukovima, RT i Sputnikom.

Reakcija na Besmrtni puk – Besmrtna baraka

Reakcije liberalne javnosti u Rusiji bile su jake, pa je tako pokrenuta akcija Besmrtna baraka koja je govorila o sudbinama žrtava represija u Sovjetskom savezu. I druge slične akcije govorile su o  teškom stanju i prevarenim živim veteranima novijih ratova u kojima su Rusija i SSSR učestovali, od Avganistana do Sirije. Geografsko širenje pokreta Besmrtni puk, poslije Bjelorusije i Ukrajine (a nakon neuspjeha u Tadžikistanu i Uzbekistanu zbog košenja sa islamskom tradicijom javnog nošenja fotografija), stiglo je i u Crnu Goru kroz angažman novinara i aktiviste Igora Damjanovića.

Igor Damjanović je svoju karijeru započeo kao novinar i kolumnista IN4S portala poznatog po kreiranju lažnih vijesti, a koji sa nalazi u prostorijama Matice srpske u Podgorici. Kasnije je uređivao lokalno izdanje Russia Beyond publikacije, koja je u vlasništvu Rossiya Segodnya (Rusija Danas) ruske državne novinske agencije, koja je izlazila uz dnevne novine Dan pod nazivom Ruska riječ. Često boravi u Rusiji i na društvenim mrežama se može vidjeti da je bio stipendista ruske Vlade. Gostuje na međunarodnim forumima u organizaciji Kremlja, a bio je i gost kavkaskih republika Ruske Federacije, gdje se sretao sa liderima Ingušetije i Dagestana.

Projekat Besmrtni puk Crne Gore pokrenut je u toku predizborne kampanje za crnogorske parlamentarne izbore 2016. godine, kada je organizovano putovanje delegacije iz Crne Gore za Rusiju i njeno učešće u paradi. Besmrtni puk je u Crnoj Gori organizovao šetnju od manastira Praskvica do spomenika poginulim borcima Narodno-oslobodilačkog rata na Čelobrdu u Budvi, kao i u Herceg Novom, opštinama u kojima je crnogorska opozicija pobijedila 2016. godine. Na okupljanjima je bilo vidljivo prisustvo aktivista različitih političkih partija, pa tako i prozapadne URA.

Štetna ideologija

Ono što, međutim, treba da nas zabrine nije šetnja, koliko ideologija tog pokreta koja se može prepoznati u objavama Igora Damjanovića, kao i na stranici Besmrtnog puka na društvenim mrežama. Antisemitizam, homofobija, islamofobija, širenje mržnje i lažnih vijesti, izvrgavanje NATO i Evropske unije ruglu, te propagandno djelovanje sinhronizovano je sa aktivnostima zvanične Moskve.

Česte su kritike na račun rada ruske opozicije, protesta u Moskvi, kao i bilo kakve saradnje Crne Gore i Srbije sa zapadnim partnerima. Veličanje lika i djela Slobodana Miloševića, Bašara al Asada, Staljina i drugih, objavljivani su i na Damjanovićevom ličnom, kao i na profilu pokreta.  Kritika državne politike Izraela, uz karakterizaciju jevrejske nacije kao licemjerne, veličanje pokreta poput Hezbolaha i režima u Siriji i Iranu, pokazuje da je misija ovog pokreta daleko prevazišla njegovu navodnu svrhu.

Zloupotreba sjećanja na II svjetski rat

Brojne su zloupotrebe sjećanja na heroje Drugog svjetskog rata i zbog toga ćemo pomenuti samo neke. Damjanović u objavi od 9. septembra piše o posjeti srpske premijerke i njene partnerke premijeru Liksemburga i njegovom partneru. Kako su oba para homoseksulane/lezbijske orijentacije on ih vrijeđa na najprizemniji način.

U objavi od 3. septembra ove godine,  na stranici Besmrtni puk Crna Gora, amplifikuju se napori ruskog Ministarstva spoljnih poslova da se revidira odnos prema paktu Molotov-Ribentrop i okupacija Poljske iz 1939. Zločini kao onaj u Katinskoj šumi pripisuju se Poljskoj koja je postala žrtvom svoje egoistične politike. Istog dana kao i u mnogo navrata ranije na istoj stranici crnogorski košarkaš Sead Šehović izvrgava se ruglu zbog učešća u kampanji podrške članstvu Crne Gore u NATO savezu.

U objavi od 22. avgusta, zbog posjete jevrejskih vjerskih vođa Ukrajine stratištu na mjestu logora u Samoboru, cijela jevrejska politička i vjerska elita naziva se licemjernom. To je u skladu sa Damjanovićevim stavovima koje objavljuje na ličnom profilu, na kome Izrael naziva zločinačkim režimom i naziva Jevreje u Americi najvećim neprijateljima Srbije i srpstva. Sve se to može pročitati u objavi od 6. jula, gdje Damjanović na svom profilu kritikuje saradnju Srbije i Izraela, ističući slike boraca Hezbolaha sa ratišta u Siriji.

Svi navedeni primjeri nedvosmisleno ukazuju šta je svrha djelovanja Besmrtnog puka u Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama i na koji način se manipuliše antifašističkom borbom i sentimentima vezanim za nju.

Preko dvije hiljade uhapšenih, te pet samoubistava koja se povezuju sa situacijom, rezultat su napregnutog stanja, koje je izazvala kineska vlast slanjem bezbjednosnih snaga na granicu sa autonomnom regijom, čime su direktno kreirali međunarodnu krizu širih razmjera. Nakon podrške Tajvana i drugih međunarodnih adresa demonstrantima, situacija se dodatno usložila.

Hong Kong je do 1997. godine bio britanska kolonija i kao takav izbjegao je uspostavljanje jednopartijskog sistema i uživao je status slobodnog društva. Britanija je prihvatila da se u skladu sa ugovorom povuče, uz dogovor sa Kinom da će grad i regija i dalje uživati specijalan status. Tako je rođena maksima jedna zemlja, dva sistema.

Iako nema direktnih izbora za legislativni savjet i šefa egzekutive, Hong Kong je sačuvao liberalan odnos prema građanskom aktivizmu i nezavisnim medijima, kao nasljeđe britanske vladavine. Sve to su razlozi zbog kojih je Prijedlog zakon o ekstradiciji[1] stavljen u proceduru. Ako bude donesen, Zakon će omogućiti lokalnim vlastima da stavljaju u pritvor i izručuju ljude koji se potražuju na teritorijama s kojima Hong Kong nema sporazume o izručenju, uključujući kontinentalnu Kinu. Iako je povod bio nevezan za Kinu, građanski orjentisano društvo Hong Konga doživjelo ga je kao prijetnju tekovinama i slobodi, zbog straha od uspostavljanja sudske jurisdikcije NR Kine nad teritorijom Hong Konga.

U proljeće su otpočela spontana okupljanja građana, koja su eskalirala nakon primjene policijske sile, te je lista zahtjeva vrlo brzo proširena. Osim prvobitnog zahtjeva, povlačenja prijedloga Zakona iz procedure, listi su dodati i sljedeći: za povlačenje karakterizacije protesta kao nereda (kako ih je vlast nazvala), oslobađanje uhapšenih, formiranje komisije za istragu policijske brutalnosti, ostavku šefa egzekutive i raspisivanje izbora sa opštim pravom glasa.

Od početka protesta borba se vodi i na društvenim mrežama koje koriste organizatori protesta za širenje informacija i koordinaciju aktivnosti, a i kineska vlast za širenje propagande. Poučene ranijim iskustvima sa Rusijom i Iranom, najveće društvene mreže su sprovele interne istrage u junu i pokrenule niz aktivnosti kako bi se spriječilo širenje štetnog uticaja. Istraga Tvitera koja je rezultirala brisanjem blizu hiljadu i suspendovanjem dodatnih 200 hiljada profila, natjerala je i Fejsbuk da učini slično.

Nakon sumnjivih aktivnosti sa IP adresa sa teritorije kontinentalne Kine, Tviter je sproveo istragu i otkrio ogroman obim koordinisanih aktivnosti sa ciljem amplifikacije dometa objava propagandne sadržine. Kako je Tviter blokiran u Kini, koristo se VPN pristup radi zaobilaženja blokada. Međutim, ono što je uputilo na dodatnu sumnju o umješanosti kineske vlade bilo je korišćenje rijetkih deblokiranih IP adresa, za koje ne postoji cenzura pristupa internetu.

Objave su karakterisale organizatore protesta kao strane plaćenike, prenošeni su sadržaji o nasilnosti učesnika, a protestanti upoređivani sa bubašvabama i pripadnicima ISIS-a[2]. Nakon rezultata istrage, 19.  avgusta je izbrisano 936 profila sa Tvitera a 200 hiljada korisnika, koji su dijelili taj sadržaj, suspendovano zbog nepoštovanja politika korišćenja platforme, dokumenta koji je dostupan na sajtu Tvitera.

Aktivnosti koje se ne tolerišu su spamovanje, odnosno repetitivno slanje reklamnog sadržaja bez saglasnosti primaoca, dalje koordinisane aktivnosti, lažni profili, profili povezani sa poznatim prekršiocima pravila, kao i oni koji izbjegavaju zabranu korišćenja raznim metodama. Nije prvi put da Tviter tako reaguje, tokom protesta u Iranu je, zbog sumnji o ugrožavanju ljudskih prava i korišćenja platforme za zataškavanje, izbrisano 4800 korisnika.

Obje platforme su se obavezale na konstantno praćenje eventualnih zloupotreba na svojim mrežama, kako bi garantovale potpunu nezavisnost i nepristrasnost informisanja. U tom cilju kontroliše se i plaćeno reklamiranje na mrežama, koje je zabranjeno za medije u državnom vlasništvu i pod državnom kontrolom.

Fotografija, izvor: hongkongfp – mjesto stradanja protestanta Marka Leunga u Hong Kongu, na Trgu Pacifika, koji je u znak protesta prema Predlogu zakona izvršio samoubistvo skočivši sa zgrade

[1] Prijedlog zakona je direktna posljedica ubistva djevojke Pun Hju-ving iz Hong Konga od strane njenog momka prilikom posjete Tajvanu krajem prošle godine

[2] Propagandna tehnika koja se koristi za zastrašivanje etničkih Ujgura, većinski muslimanske zajednice na zapadu zemlje u nestabilnoj autonomnoj pokrajini Sinkjang

Sredinom avgusta, pažnju svjetskih i domaćih medija privukao je isječak iz emisije Late Night Show kod Dejvida Letermana iz 2008, u kome tokom intervjua glumac Bil Hejder na momente poprima obrise svojih kolega Toma Kruza i Seta Rogena. 

Da se ne radi o bilo kakvom isječku, povrđeno je u samom nazivu videa: Bil Hejder postaje Tom Kruz [dipfejk]. O dipfejk tehnologiji i njenim prijetnjama pisali smo u prethodnim brojevima magazina, ali sada je pak riječ o nešto drugačijem slučaju.

Naime, tvorac ovog videa koji vodi Jutjub kanal Ctrl Shift Face, a koji se krije iza imena Tom, rekao je zamagazin Gardijan da ovakvim videima želi da probudi kritičku svijest javnosti u eri širenja obmanjujućih sadržaja. Kako kaže, prije su ljudi znali da ovakve stvari mogu da se urade sa slikama u programima poput Fotošopa, ali da isto može da se uradi sa videima nisu imali pojma.

Po porijeklu Slovak, Tom radi kao 3D umjetnik u industriji filma i igrica u Češkoj, a u zadnja tri mjeseca napravio je 20-ak ovakvih videa. Pritom, ističe kako je samouk, te da mu je za pravljene ovakvog videa potreban samo dobar računar.

Iako smatra da dipfejk predstavlja opasnost od zloupotrebe tehnologije u vremenu kad dezinformacije uzimaju sve više maha, sama činjenica da pravljenje ovakvog videa izuskuje malo više informatičke vještine i vremenski okvir od nekoliko dana ga ipak umiruje.

S druge strane, autentičnost dipfejka je lakše uvrditi nego lažne vijesti, i to je ono što ga zaista plaši. Uz malo novinarskog talenta i navođenja da dolaze iz legitimnih izvora, takve vijesti se šire društvenim mrežama poput požara.

Po njemu, cilj pravljenja takvih videa je da ukaže javnosti koliko je širenje dezinformacija i lažnih vijesti uzelo maha, uz jasno upozorenje koje stoji na njegovom Jutjub kanau da ne vjeruju svemu što vide na internetu.

Gruzijsko društvo, poznato po kulturi protesta još od 19. vijeka i ruske aneksije, preko revolucionarnog perioda, sve do sovjetskih pedesetih i osamdesetih godina, ponovo je u prethodnih nekoliko mjeseci reagovalo na provokacije Moskve.

Gruzija je još tokom mandata Ševernadzea od 1995. do 2003. a još snažnije nakon Revolucije ruža 2004. godine jasno trasirala svoj put ka euroatlantskim integracijama, uz velike proteste i opstrukcije Kremlja koji Gruziju, kao i cijelo Zakavkazje sa Jermenijom i Azerbejdžanom, i dalje smatra svojim dvorištem. Zato je Rusija od početka rata igrala na etničke tenzije i iskoristila strah i emocije etničkih Abhaza i Osetina kako bi okupirala oko dvadeset procenata gruzijske teritorije.

Stalni osjećaj vojne prijetnje

Tokom avgustovskog rata 2008. godine, Rusi su demonstrirali silu i od tada permanentno uznemiravaju gruzijske građane u pograničnim područjima čestim hapšenjima, nekad i ubistvima civila gruzijske nacionalnosti. Normalan život u Gruziji, rast ekonomije i jačanje demokratije i reformi, nerijetko padaju u sjenku činjenice da se na samo 40 kilometara od glavnog grada Tbilisija nalaze ruske vojne baze bez saglasnosti gruzijske države. Za razliku od Gruzije, strah Jermenije od turske i azerbejdžanske agresije, održava bazu u Gjumriju na tromeđi Turske, Jermenije i Gruzije. Zato se Gruzija prirodno nalazi u stanju stalne vojne prijetnje od sve agresivnije raspoloženog susjeda.

S druge strane, zajednička religija sa Rusima, brojna gruzijska dijaspora u Moskvi, kao i kulturne i druge veze često vode ka pokušajima relativizacije činjenice da je Rusija okupirala dio gruzijske teritorije. Gruzija je svojevremneo bila odmorište Sovjetskog saveza, izlaz na toplo more. Nakon raspada SSSR-a, Gruzija je prošla period bolne tranzicije, ali nakon oporavka poslije promjena 2004. godine, ona opet postaje glavna inostrana turistička destinacija za Ruse. Brojni ruski opozicionari su u vrijeme Sakašvilija u Gruziji nalazili utočište.

Promjena kursa

Nakon smjene vlasti 2012. i 2013. godine i dolaska na vlast partije biznismena Bidzine Ivanišvilija, kurs prema Moskvi se dramatično mijenja, otopljavanu ekonomski, pa i politički odnosi. Primjer je ovogodišnja Interparlamentarna skupština pravoslavlja (IAO) sa sjedištem u Atini, koja je osnovana 1994. i u čijem radu učestvuje i Crna Gora sa Strahinjom Bulajićem iz DF kao aktuelnim članom. Skupština se sastala u Tbilisiju i njom je, paradoksalno,  predsjedavao ruski komunista, Sergej Gavrilov, poslanik u ruskom parlamentu. Samo prisustvo Gavrilova u Tbilisiju, kao nekog ko je agresivno podržavao okupaciju gruzijskih teritorija 2008. izazvalo je nemir u javnosti.

Gavrilov na mjestu predsjedavajućeg gruzijske Skupštine

Fotografija Gavrilova na mjestu predsjedavajućeg gruzijskog parlamenta i takođe fotografija fascikle ruske Dume pored mikrofona u glavnoj sali parlamenta, koje su objavljene na društvenim mrežama, bile su povod da opozicioni poslanici iz Sakašvilijevog Ujedinjenog Nacionalnog Pokreta (UNM) naprave skandal u skupštini i izazovu nerede. Tada su okupljeni protestanti zamalo linčovali Gavrilova na putu do aerodroma.

Povez preko oka – simbol protesta

Uz sve aktivnije rusko miješanje u gruzijsku politiku, prisustvo redakcije Sputnika u Tbilisiju, podršku ekstremnoj desnici, te širenje dezinformacija da američka vojska ima laboratoriju za biohemijsko oružje u jednom od pregrađa Tbilisija, progresivno nastrojeni Gruzijci su izgubili strpljenje i izašli na proteste.

Nakon nekoliko slučajeva policijske brutalnosti protesti su se proširili i brojni aktivisti iz nevladinog sektora su podržali revolt. Gubitak oka jednog od demonstranata učinio je da povez za oko bude simbol protesta, a zahtjev je bio ostavka ministra policije i prekid tolerantne politike prema ruskim političarima koji podržavaju okupaciju gruzijske teritorije.

Simbol protesta, Foto: Rojters

Ruski mediji su odmah krenuli u kampanju karakterisanja protesta kao izliva rusofobije i etničke mržnje, a iscenirani napad na ekipu državnog kanala Rossiya bio je na naslovnim stranama ruskih provladinih medija. Međutim, na protestima su se među demonstrantima na društvenim mrežama često mogli vidjeti Rusi, kao i reporteri ruskih opozicionih medija poput Dožda koji su slobodno izvještavali na ruskom jeziku iz samog centra dešavanja, bez da im iko ugrožava bezbjednost, naprotiv.

Zvanična reakcija Kremlja – bojkot

Ubrzo nakon otpočinjanja protesta uslijedila je prva zvanična reakcija Kremlja. Zabranjeni su svi komercijalni letovi za Gruziju i to neposredno pred početak turističke sezone. Moskva je na taj način planirala naškoditi gruzijskoj ekonomiji. Vrlo brzo je i gruzijsko vino postalo nekvalitetno za ruske standarde, baš kao i crnogorski Vranac tokom pristupanja NATO, 2017. godine.

Interesantno je kako su susjedna Jermenija i Bjelorusija iskoristile tu situaciju. Jerevanski aerodrom se ponudio kao alternativa, a na društvenim mrežama se pojavila nezvanična reklama bjeloruske Belavie sa sloganom: Vodimo vas u zemlje sa kojima se svađa vaš predsjednik, sa konekcijama iz Moskve preko Minska za Tbilisi, Kijev i Harkov.

Gruzijski aktivisti su dodatno na društvenim mrežama pokrenuli akciju Provedi ljeto u Gruziji #spendyoursummeringeorgia koja i dalje traje, a koja je odlična platforma za razmjenu utisaka sa ranijih putovanja po Gruziji, sa fotografijama nevjerovatno lijepih pejzaža, gastronomije i uopšte kulture te zemlje.

Nepromišljen ili osmišljen nastup?

Ubrzo nakon masovnih protesta, na opozicionoj televiziji Rustavi2, ničim izazvan, gruzijski voditelj Georgij Gabunija, autor političke emisije P.S. (Postscriptum), počinje svoju emisiju govoreći na ruskom jeziku i na najprizemniji način izgovara psovke na račun ruskog predsjednika i preminulih članova njegove porodice. Reakcija gruzijskog društva, po nekima i iscenirana, bila je za mnoge iznenađujuća. Iako se Putin smatra okupatorom, takav nivo javnog diskursa čak i prema neprijatelju, nema mjesta u gruzijskoj kulturi.

Nika Gvaramija, direktor Rustavi 2, Foto: RFERL

Da li se tako nešto očekivalo, upitno je, ali je neobično da su se ispred televizije Rustavi2 pojavili demonstrantni zahtijevajući otkaz novinara i ostavku direktora televizije Nike Gvaramije. Nepromišljen, a po nekima možda i iscenirani, nastup Georgija Gabunije doveo je premijera i predsjednicu Gruzije u situaciju da se moraju izvinjavati nekome ko to nikako ne zaslužuje.

Novinar je vrlo brzo otpušten, a tokom jula je ekspresnom presudom suda u Strazburu televizija Rustavi2 vraćena ranijem vlasniku, koji je najavio Gvaramijinu smjenu. Mnogi sumnjaju da je  Gvaramija, znajući za neminovnost presude, unaprijed osmislio strategiju da sačuva svoje mjesto u televiziji. Ako je tako, ostaje nejasna spremnost čovjeka da zbog ličnih interesa ugrozi poziciju svoje zemlje u jednom veoma komplikovanom odnosu prema agresivnom susjedu kojeg je često napadao.

U stranim, a ponegdje i u domaćim medijima, se ovih dana piše o hakovanju najvećeg saradnika ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB), odakle je ukradeno 7,5 terabajta podataka.

Vijest o upadu u sistem kompanije SyTech, odjeknula je 19. jula na portalu ruskog Bi-Bi-Si-ja, nakon čega su je preuzeli drugi strani mediji. Prema pisanju, grupa hakera pod imenom 0v1ru$ upala je 13. jula u sistem kompanije SyTech, ostavivši na njihovom sajtu Yoba Face[1] – emodžij koji se često koristi u trolovanju.

Skrinšot hakovanog Tviter naloga

Na dan hakovanja, ta grupa je na istoimenom Tviter nalogu (@0v1ruS) objavila nekoliko skrinšotova kojima je prikazala čitav proces hakovanja. Pored toga što su objavili mejl adrese i imena zaposlenih u kompaniji SyTech, hakeri su objelodanili i nekoliko projekata poput Арион, Реляция, Гривна. Nedugo zatim, Tviter nalog je obrisan.   

Prema navodima Bi-Bi-Si-ja, grupa 0v1ru$ je sve podatke dala najvećoj hakerskoj grupi Digitalnoj revoluciji (Digital Revolution), koji su te podatke dalje proslijedili medijima. Čudno je  što Digitalna revolucija tek 18. jula počinje da objavljuje skrinšotove o posjedovanju istih, ako je već poznato da se hakovanje dogodilo 13. jula.

Tako ruski Bi-Bi-Si dolazi u posjed nekoliko projekata komapnije SyTech, među kojima su projekti koji se tiču razotkrivanja korisnika pretraživača Tor (projekat Наутилус-С, čiji je nalogodavac ruski istraživački institut Kvat), struganje[2] društvenih medija poput Fejsbuka, Majspejsa i LinkedIn-a (projekat Наутилус čiji je nalogodavac nepoznat), kao i stvaranje programa koji sakuplja i vizualizuje informacije o tome na koji način je ruski dio globalnog interneta povezan sa mrežom (projekat Надежда čiji je nalogodavac vojna jedinica br. 71330).

Podsjetimo, u aprilu ove godine, poslanici u ruskoj Dumi podržali su Nacrt zakona o suverenom internetu koji omogućuje da u vanrednim situacijama ili u slučaju stranih prijetnji ruski dio interneta (runet) operiše nezavisno od globalnog interneta. Taj Nacrt izmjena i dopuna zakona o komunikacijama, informacijama, infromacionim tehnologijama i informacionoj zaštiti bi trebalo da stupi na snagu u novembru ove godine. Do danas, još uvijek nismo čuli izjave predstavnika FSB-a ili kompanije SyTech o tom hakerskom napadu.


[1] Youth Oriented, Bydlo-Approved Face – emodži sa izrazom lica koje je okrenuto mladima i kojeg podržavaju otpadnici.

[2] Izraz koji se korsti za skidanje sadržaja sa interneta. Ova softverska tehnika se najčešće fokusira na transformisanje nestrukturiranih podataka na mreži (obično u HTML formatu), u strukturisane podatke koji se mogu sačuvati i analizirati u centralnoj bazi podataka ili tabeli.

Suština promocije i marketinga sadržaja na internetu jeste stvaranje internet „saobraćaja“. U borbi medija za opstanak i zaradu na onlajn  tržištu, često kao alat posluže i klikbejtovi – senzacionalistički naslovi čiji sadržaj uglavnom odudara od teksta koji slijedi. Oni se koriste ljudskom prirodnom radoznalošću i kreiraju se iz finansijskog interesa, to jest zbog povećanja čitanosti. Najjednostavnije rečeno, klikbejt nudi više nego što može da da.

Naslovi poput: Nećete vjerovati ovome, Ovo morate vidjeti, Ono što se dogodilo će vas šokirati najčešći su primjeri ‘mamaca za klikove’ koji čitaocima navodno nude ekskluzivan sadržaj.

Značaj naslova postao je važniji nego ikada, a njegovu važnost najbolje je ocrtao „otac oglašavanja“ Dejvid Ogilvi koji je kazao da ljudi pet puta više čitaju naslove nego sam tekst. Kada ste napisali dobar naslov, 80 centi vašeg dolara je već potrošeno, rekao je Ogilvi, kojeg je časopis Time proglasio najtraženijim čarobnjakom industrije reklamiranja.

Fenomen klikbejta nije stran ni u regionalnom medijskom prostoru, gdje smo u periodu od 15. marta do 25. maja identifikovali i analizirali 126 klikbejt naslova. Među portalima koji plasiraju ovakve članke prednjače oni koji su registrovani na teritoriji Srbije.

Od rubrika u kojima je objavljivan ovakav tip sadržaja prednjače politika (38), vijesti (31), region (15) i Kosovo (12), koje čine 76% analiziranih klikbejt naslova.

Analizirani tekstovi najviše su se bavili aspektima bezbjednosti (44) i vrijednostima (44), dok su najmanje pažnje posvetili ekonomiji (9).

Kada se radi o tipu članka, najdominantniji su bili izvještaji (70) i izjave (42), koji zajedno čine 80% svih analiziranih klikbejt naslova.

Kada je riječ o ključnim narativima, identifikovali smo 11 i to: Crna Gora je izgubila suverenitet ulaskom u NATO (5), Crna Gora je zarobljena država (9), Istok protiv Zapada (42), Kriminal vlada Crnom Gorom (5), NATO je agresivan savez (5), Zapadni Balkan je nestabilan region (19), Osiromašeni uranijum je štetan po zdravlje (4), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (19), Rusija je veliki srpski prijatelj (7), Srbi su ugroženi u Crnoj Gori (2) i Stvaranje Velike Albanije (9).

Kada govorimo o temama, identifikovali smo 6 ključnih i to: NATO (35), Dijalog Beograd – Priština (21), Regionalna saradnja i odnosi (16), Crnogorsko društvo (21), Međunarodni odnosi (18) i EU (4).

U okviru najzastupljenije teme NATO, postoji 8 narativa koja se žele širiti i to: Crna Gora je izgubila suverenitet ulaskom u NATO (3), Crna Gora je zarobljena država (1), Istok protiv Zapada (12), NATO je agresivan savez (4) , Zapadni Balkan je nestabilan region (3) , Osiromašeni uranijum je štetan po zdravlje ljudi (4) , Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (5) i Rusija je veliki srpski prijatelj (3).

U okviru teme dijalog Beograd – Priština, postoje 4 narativa koja se žele širiti i to: Region je pod kontrolom Zapada (5), Istok protiv Zapada (2), Zapadni Balkan je nestabilan region (12) i Stvaranje Velike Albanije (2).

U okviru teme regionalna saradnja i odnosi, postoje 5 narativa koji se žele širiti i to: Istok protiv Zapada (5), Zapadni Balkan je nestabilan region (2), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (2), Srbi su ugroženi u Crnoj Gori (1) i stvaranje Velike Albanije (6).

U okviru teme crnogorsko društvo, postoji 7 narativa koji se žele širiti i to: Crna Gora je zarobljena država (8), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (2), Stvaranje Velike Albanije (1), Crna Gora je izgubila suverenitet ulaskom u NATO (2), Istok protiv Zapada (3), Kriminal vlada Crnom Gorom (4) i Srbi su ugroženi u Crnoj Gori (1).

U okviru teme međunarodni odnosi, postoje 2 narativa koji se žele širiti i to: Istok protiv Zapada (15) i Rusija je veliki srpski prijatelj (3).

U okviru teme ostalo, postoje 4 narativa koji se žele širiti i to: Istok protiv Zapada (5), Zapadni Balkan je nestabilan region (2), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (3) i NATO je agresivan savez (1).

Ključne riječi

Zaključci:

  • U periodu od 15. marta do 25. maja identifikovali smo i analizirali 126 klikbejt članaka.
  • Najdominantniji tip članka bio je izvještaj.
  • Analizirani tekstovi su se u jednakoj mjeri bavili aspektima bezbjednosti i vrijednosti.
  • U okviru članaka koji su bili predmet analize, identifikovali smo 6 ključnih tema i 11 narativa.
  • Kada je riječ o temama, najzastupljenije su bile teme NATO i dijalog Beograd – Priština, dok su najprisutniji narativi bili „Istok protiv Zapada“, „Zapadni Balkan pod kontrolom Zapada“ i „Zapadni Balkan je nestabilan region“.
  • Riječi koje su najviše puta bile upotrebljene su: Kosovo, NATO i Crna Gora.