Iako nas trenutna situacija u svijetu može pokolebati da posumnjamo u vrijednost i snagu istine, istorija nas uči da nijedan propagandni i dezinformacioni poduhvat nije izdržao test vremena. Ono u čemu je svakako dezinformaciona taktika bez premca je nanošenje štete kroz kreiranje haosa, nestabilnosti i pozivanja na akcije koje imaju za cilj destabilizaciju društava u kojima se netačne informacije plasiraju. Iako efektivna isključivo na kratak rok, dezinformaciona kampanja uvijek čini nepopravljivu štetu društvima i zajednicama.

Možda i najgori primjer destruktivnog djelovanja propagande dokazuje nam da su ruske obavještajne službe još od štampe i izdavanja “Protokola sionskih mudraca”, najštetnijeg plagijata i propagandnog pamfleta u istoriji, razvijale podmukle tehnike širenja dezinformacija. “Protokoli sionskih mudraca” je pamflet skovan u kancelarijama “Ohrane”, a direktno je odgovoran za pogrome nad Jevrejima u ruskoj imperiji. Ova knjiga je indirektno značajno uticala na stvaranje pogodnog tla za najgori zločin u ljudskoj istoriji – holokaust. Pamflet je od strane antisemita korišćen kao dokaz “ispravnosti njihove borbe”. Henri Ford je čak finansirao štampu i distribucije ovog pamfleta u tiražu od 500.000 primjeraka. Prošlo je dosta vremena dok ljudi u Evropi i Americi, kroz rad novinara London Tajmsa, nisu shvatili da je riječ o najgoroj vrsti plagijata i krivotvorenja u istoriji. Mnogi na Zapadu su do tada već ispali “korisni idioti” u službi tada već mrtvog režima ruske imperije.

Ono što se desilo u pripremama za američke izbore dokaz je da ta tradicija nikako nije zamrla. Agencija za internet istraživanja, navodno privatna kompanija za koju se vjeruje da je u vlasništvu Jevgenija Prigožina, istog čovjeka koji stoji iza privatne vojne organizacije Vagner, a koja je regrutovala ljude iz Srbije i Crne Gore za rat u Siriji i na afričkim frontovima, u posljednjih par godina sprovodila jeveliku operaciju manipulisanja javnim mnjenjem u zapadnim zemljama. Regrutovani su ljudi kojima je engleski maternji jezik, a koji su vodili lažne profile na socijalnim mrežama i koji su na daljinu organizovali okupljanja pripadnike suprotstavljenih ideja na istom mjestu i u isto vrijeme. Fingirali sukobe, i uz medijsku podršku informativnih agencija u vlasništvu ruske vlade, poput Russia Today, Russia Beyond, Sputnjik, itd naglašavale sve teme koje mogu da izazivaju podjele u društvima na Zapadu.

Poruke su generisane, kao što je generisan i govor koji se koristio. Većina poruka se svodila na karikaturisanje i prenaglašavanje ideoloških razlika među ljevicom i desnicom. Naglašavanje marginalnih i štetnih pojava na desnici ili ljevici kao što su tzv. SJW (Social Justice Warrior) ljudi koji svojim maksimalističkim i bizarnim zahtjevima obesmišljavaju feminizam ili borbu za prava etničkih, religijskih i seksualnih manjina. Sa druge strane isticanje pojava kao što su naoružane milicije u Americi, radikalizovanje pokreta kao što je NRA. Karikiranje gender politike, slično kao što to čini Saša Baron Koen u novom projektu “Who Is America?”, samo ne sa dobrom namjerom, koliko sa željom da se izazovu sukobi na većem nivou, kao i da se destabilizuje politička scena u Evropi i u Americi. Jedan od najopasnijih narativa je i priča o imigrantima stavljena u kontekst svjetske zavjere iza koje stoji Džordž Soroš. Poslednjih dana svjedočimo da su na Soroševu adresu, kao i na adrese CNN-a, porodice Obama i Klintonovih poslati paketi sa eksplozivnim napravama. Nadam se da nam je svima jasno što je izazvalo ovakva djelovanja ljudi.

Glavni strateški pravac je bio da se kroz naglašavanje razlika smanjuje prostor za dijalog i kompromis, principi  na kojima je i sačuvana dugogodišnja stabilnost liberalnih demokratija.

 Izgleda da je Priručnik koji su  djedovi ruske mašinerije za širenje laži iz “Ohrane” pripisivali judeo-masonskoj zavjeri, danas postao inspiracija za poduhvate struktura koji služe  interesima Kremlja.

Kod nas na Balkanu visoko sofisticirane taktike kao na zapadu nisu bile potrebne, jer su naše razlike i podijeljenosti na nivou devetnaestog vijeka. Etnička mržnja, različita nacionalna obilježja, osjećaji su na koje igra propagandna mašinerija. Sputnjik sa studijom u Srbiji angažovao je mladog reditelja i novinara, Malagurskog, koji je odrastao u Kanadi i koji se kroz par propagandnih uradaka nominovao za odličnog saradnika. Tu su ljudi iz politike poput hrvatskog poslanika Ivana Pernara, crnogorskog poslanika Nebojše Medojevića, i poput političke grupacije “Zavetnici” u Srbiji, koji bez ikakvog kritičkog filtera služe kao distributori unaprijed pripremljenih stavova. Iako se nekom može učiniti da je riječ o spontanom djelovanju, dokaz o koordinaciji aktivnosti je i prisustvo ljudi iz regiona na međunarodnim konferencijama koje se organizuju u Rusiji i Iranu npr. a na kojima se osmišljavaju strategije borbe za monopol na “istinu”.

Društvene mreže i meme stranice su još jedno sredstvo širenja dezinformacija. Stranice poput Starog Liberala u Crnoj Gori, naglašavaju teme koje dijele društvo, amplifikuju dezinformacione napore i podgrijavaju teorije zavjere. Društvene mreže i neodgovorno ponašanje na njima, poput onog Nebojše Medojevića možda djeluju komično, ali ako imamo u vidu da jedan dio populacije slijepo vjeruje u ono što izabrani predstavnici govore, onda se moramo potruditi da naučimo što je to što mi možemo da uradimo da bi se amortizovala. šteta koju ovakvo djelovanje stvara.

Konstantne aktivnosti na promociji medija koji rade na tačnom i objektivnom izvještavanju, nezavisno ocijenjivanje rada medija na ovom polju, jedan dobar i autentičan fact checking projekat koji na zajedničkom jezičkom i kulturnom prostoru Balkana mora biti ujedinjen. Bez ovakvog djelovanja, i upiranja prstom u svaki destruktivni poduhvat, ne možemo imati sigurnost da loša informacija neće iskoristiti savršen trenutak da zapali vatru na vrlo zapaljivom prostoru Balkana.

Ova studija i prateće preporuke rezultat su nedavno završene radionice pod nazivom “Informaciono ratovanje i Novi svjetski poredak: Studija slučaja za Zapadni Balkan”, koju je organizovao Atlanski savez Crne Gore.

Analiza situacije

Napredak hardvera i softvera u smislu informacione tehnologije u poslednjih 25 godina bio je od velikog značaja. Tehnološki napredak olakšao je pristup informacijama i doveo do ogromnog rasta razmjene informacija na globalnom nivou. Stoga, zloupotreba omogućena tehnologijom postaje sve više rasprostranjena i prisutna. Zloupotreba interneta i društvenih medija doprinijela je stvaranju novih sukoba i kriza u cijelom svijetu. Taj je koncept obično poznat kao informacioni rat koji podrazumijeva upotrebu i upravljanje informaciono-komunikacionim tehnologijama u cilju ostvarenja prednosti u odnosu na konkurenciju-protivnika. Ovaj fenomen, Rusija je u velikoj mjeri iskoristila u svojim unutrašnjim i vanjskim naporima da širi propagandu i dezinformaciju kako bi destabilizovala svjetski poredak, a koristila ga je i kako bi demoralizovala i destabilizovala Zapadni Balkan kao svoje interesno područje. Budući da je Rusija svjesna da je i dalje politički, ekonomski i vojno slabija od udružene snage Zapada, odlučila je da nadoknadi ove slabosti time što će razraditi svoju savremenu geopolitičku strategiju.

Već dugi niz godina zapadne saveznice su pokušale, ali nisu uspjele ubijediti Moskvu da zauzme win-win stanovište, sa kojeg demokratija i prosperitet ovog regiona odgovaraju i Rusiji i Evropi. Rusija, s druge strane, vjeruje da svaki potez EU i uopšte Zapada proističe iz tog nadmetanja velikih sila koje konstituiše pogled na svijet Moskve. Rusija čvrsto vjeruje da Evropa pokušava širiti svoje norme i vrijednosti u regiji Istočne Evrope i Zapadnog Balkana u cilju ekspanzije svoje sfere uticaja na račun Moskve, s naglaskom na proširenju NATO, a eventualno i EU. Ruski napori najviše su usmjereni na podrivanje demokratskog napretka na području Zapadnog Balkana. Prema tome, Zapadni Balkan je posebno izložen ruskom pritisku koji se odražava u propagandi i kampanjama čiji je cilj da stvore razdor među građanima i učine da oni izgube povjerenje u vlastite institucije.

Zato je naša radionica uspio okupiti govornike iz više zemalja kakobi diskutovali o ruskoj strategiji savremenog ratovanja i formirali preporuke za borbu protiv ruske propagande.

Demokratske države i institucije – mete sajber napada

Uopšteno govoreći, demokratije širom svijeta su napadnute, i to ne tradicionalnim oružjem, već namjerno plasiranim lažnim informacijama, što predstavlja ozbiljnu prijetnju demokratiji.

Dakle, Rusija nastoji da destabilizuje Zapadni Balkan i podriva demokratske napore i napredak zemalja u regiji koristeći lažne informacije. Dezinformacija je jedan od instrumenata za implementaciju strateških vanjsko-političkih interesa, jačanje međunarodnog položaja Rusije i kao i zaštite njenih ekonomskih interesa. Međutim, demokratske države ne smiju voditi dezinformacione kampanje. Borba protiv dezinformisanja ne smije biti borba “vatrom protiv vatre”. Moramo tražiti druge načine i alate kako bi mogli krenuti u ofanzivu i spriječiti buduće napade. Borba protiv ruskog dezinformisanja zahtijeva igranje i odbrane i napada u isto vrijeme.

Razvoj informacionih i telekomunikacionih tehnologija je značajno promijenio prirodu savremenih konflikata. Informacija je postala ključno sredstvo u modernom ratovanju. Shodno tome, sloboda medija, govora i informisanja postala je sredstvo u borbi protiv samog širenja dezinformacija. Ako se mediji u demokratiji smatraju pristrasnim ili usklađenim sa posebnim interesima onda temelj demokratskog sistema postaje besmislen.

Prošle godine, Rusija se umiješala u predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i time napala integritet američkog demokratskog sistema, što se desilo i u Crnoj Gori. Cilj Moskve nije ništa drugo osim dadiskredituje demokratsko upravljanje i postojeći međunarodni sistem.

Suočena sa zavjerama protiv vlade i vođenjem negativnih informacionih kampanja koje podrivaju ključne društvene vrijednosti, Crna Gora je pokazala spremnost da se suprotstavi tim aktivnostima. Štaviše, članstvo Crne Gore u NATO-u rezultiralo je pozitivno u tri pravca: potvrđuje politiku otvorenih vrata NATO-a, podstiče sigurnost i stabilnost regije te ističe prednosti reformi, naročito u pogledu vladavine prava i dobrog upravljanja.

Crna Gora mora nastaviti da bude lider u reformama kako bi učvrstila vladavinu prava i dobro upravljanje. Naravno, u tom smislu nije sama u borbi protiv zlonamjernih aktivnosti Rusije u dijeljenju lažnih informacija, ona može računati na pomoć svojih zapadnih saveznika.

Zapadni Balkan i nova ruska teorija haosa u političkom ratovanju

Rusija ima savremenu strategiju, viziju cjelokupnog ratovanja koja stavlja politiku i rat u isti spektar aktivnosti – sa filozofskog, ali i logističkog aspekta.

Prema tome, Rusija je 2008. godine napala Gruziju i Ukrajinu 2014. godine. Zatim se umiješala u američke izbore 2016., što je pokušala i 2017. u Francuskoj, a očekuje se da će to činiti i u budućim evropskim i američkim izborima. No, možda najočigledniji dokaz ruskih zlonamjernih napada na demokratski sistem je upravo ono što se dogodilo u oktobru 2016. na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, kada su navodno pripadnici ruske obavještajne službe planirali da svrgnu demokratski izabranu vladu Crne Gore i izvrše atentat na crnogorskog premijera.

Članstvo Crne Gore u NATO bi istovremeno bio podsticaj i znak ostalim zemljama u regionu da je i njihovo pristupanje Alijansi moguće. Zbog toga su, u očima Rusije, crnogorski parlamentarni izbori 16. oktobra bili poslednja prilika da se spriječi njen ulazak u NATO i da se ponovo uspostavi ruski uticaj u jugoistočnoj Evropi.

Spletkarenje od strane Rusije je konstantno i sistematično. Ona postiže političke i strateške ciljeve sredstvima koja nadmašuju snagu oružja u pogledu njihove efikasnosti.

Modeli na koje se Rusija oslanja tokom hibridnog rata su: rat informacijama, dezinformacija, lažne vijesti, instrumentalizacija lokalnog stanovništva, igranje na kartu nacionalizma. Od posebnog značaja je koncept pripovijedanja priče. Pripovijedanje je sposobnost širenja fiktivnog narativa i manipulisanja ljudima kako bi povjerovali u priče. U suštini, Putin ne stvara tenzije na teritoriji Balkana, ali ih iskorišćava. Putin drži lupu nad našim slabostima i uspijeva da ih zloupotrijebi korišćenjem negativnih modela, ali dobra vijest je da mi kontrolišemo ove slabosti implementacijom novih socijalnih reformi koje doprinose reformama našeg cjelokupnog sistema.

Zlonamjerni potezi Rusije predstavljaju prijetnju u regionu koja uzrokuje nestabilnost i nemire. Naime, oni se ostvaruju podrivanjem parlamentarnih izbora, opstrukcijom pokušaja demarkacije granica, miješanjem u državne poslove putem nereformisanih, visoko korumpiranih sigurnosnih službi, instrumentalizacijom etničke pripadnosti … Problemi koji pogoduju ruskom razarajućem uticaju su: Veličanje ratnih zločinaca, korupcija, neriješeni ratni zločini i organizovani kriminal. Odbrana od negativnog uticaja Rusije podrazumijeva dijalog i članstvo Zapadnog Balkana u EU i NATO.

Osim toga, ekonomski pritisak je još jedan vid ruske agresije koji se ogleda u sposobnost Rusije da gas koristi kao adut za političko pregovaranje. Uloga Rusije u instrumentalizaciji etničke pripadnosti takođe je bila značajna, a situacija u Bosni se navodi kao vrlo dobar primjer istog. Tako Rusija prepoznaje medije kao savršeno sredstvo za jačanje svoje meke moći na Balkanu. Kao sredstvo koje ostvaruje veoma dobre rezultate uz minimalna ulaganja.

Dakle, može se zaključiti da će mediji koji su u ruskom vlasništvu vjerovatno biti subjektivniji i ideološki obojeni. Pored toga, pranje informacija jedna je od nekoliko ruskih taktika za širenje lažnih vijesti. Sputnjik je vrh ledenog brijega, ispod njega nalaze se portali koji preuzimaju te iste narative. Tako, oni pronalaze put do vodećih medija.

Mreža bez granica, izazovi imogućnosti demokratije

Nema nikakve dileme da je nastupila četvrta revolucijadigitalna revolucija. Iako ne raspolaže boljim tehnološkim i finansijskim sredstvima od Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Evrope, Rusija ipak uspijeva da nametne značajne izazove u izuzetno bitnim procesima. Suština je u tome što je ruska federacija prije nas shvatila da IT upravlja novim svjetskim poretkom.

Čak je i Ministarstvo odbrane bilo par puta meta sajber-napada, prije pristupanja Crne Gore Alijansi. Neograničen pristup, brzina, anonimnost, nepostojanje geografskih granica, samo su neki od elemenata koji ove aktivnosti čine značajno efikasnijim i vidljivijim, s tim što se one odvijaju na različitim nivoima. Ti nivoi ne obuhvataju samo lažne vijesti, već i daleko značajnije forme koje ugrožavaju bezbjednost sajber prostora i aktivnostikoje se odvijaju na toj osnovi.

U skladu sa tim, predlažu se određene vrste rješenja: kratkoročna i dugoročna rješenja. Kratkoročna rješenja bila bi tehnološka rješenja kojima će se poboljšati ukupna sajber bezbjednost, gdje posebnu ulogu imaju državni organi, ali i akademska zajednica, civilno društvo i mediji.

S druge strane, jedino održivo i efikasno rješenje je obrazovanje, i to ne samo informatičko, već multidisciplinarno kojim će se povećati sposobnost logičkog i kritičkog razmišljanja kao ključnog preduslova za povećanje nivoa otpornosti pojedinaca i društva na sve oblike informatičkog “ratovanja”.

Za razliku od zapadnjačkog mentaliteta, ruski se zasniva na marksizmu (vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i kontrola nad radnom snagom drugih). Stoga, Rusija koristi medije kao sredstvo za ostvarivanje kontrole i vršenje pritiska nad demokratskim državama.

Ukrajina je dobar primjer za to, polovina stanovništva Ukrajine govori ruski i ruski TV kanali su među prvih deset u ovoj zemlji. Dakle, njeno stanovništvo stalno je izloženo dezinformaciji i lažnim vijestima koji pristižu iz Rusije. Iz tih razloga grupa ukrajinskih studenata i profesora je napravila projekat za provjeru činjenica provjere činjenica i počeli su da prate informacije i provjeravaju da li su tačne ili ne. Tako su prikupili na hiljade priča, dokaza koji ukazuju na prisutnost vrlo dobro orkestrirane ruske propagande.

Osim toga, BBC se smatra primjerom valjanog javnog servisa koji teži ka obavljanju novinarske djelatnosti na tačan, nepristrasan, nezavisan i pošten način. Rapolažu ogromnim budžetom, ali su isto tako veoma stručni u pružanju kratkih i tačnih informacija za vrlo kratko vrijeme. Dakle, brzina dobijanja informacija je veoma bitna kako bi se vijesti primile što je brže moguće. Ipak, budući da moraju biti nezavisne, oslobođene od bilo kakvog uticaja, potrebne su jake, finansijski stabilne medijske institucije. Zato je izuzetno važno da mediji doprinose očuvanju pozitivnih vrijednosti koje se zasniva na njihovoj profesionalnosti, budući da se mediji smatraju jednim od glavnih prepreka sa kojom se suočava propaganda, i čija je dužnost da informišu javnost što je brže moguće. Eru post-istine u kojoj živimo trebalo biprecizno definisati.

Pregled preporuka

Demokratske države i institucijemete sajber-napada

  • Zapadni Balkan, kao i sve zemlje ugrožene sajber-napadima, moraju raditi na jačanju svojih demokratskih institucija i pokazati jedinstvo, prosperitet i stabilnost svojih zemalja.
  • Borba protiv ruskih napada dezinformisanjem ne smije biti borba ” vatrom protiv vatre “. Države bi trebalo da rade na otkrivanju dezinformacija i otklanjanju istih.
  • Podizanje svijesti o informacionim tehnologijama je neophodno, jer moguće posljedice mogu biti veoma opasne i dugoročne.
  • Treba osmisliti nove kontramjere za borbu protiv naših neprijatelja. Strateška komunikacija ne zahtijeva samo interakciju državnih i međunarodnih institucija i organizacija već i uključenost šire javnosti.
  • SAD treba da uloži napore kako bi ojačale demokratski sistem i zaštitile ljudska prava.
  • Crna Gora mora i dalje biti lider u sprovođenju reformi i pokazati svijetu da ima kontrolu nad svojom budućnošću- budućnost prosperiteta i bezbjednosti koju ne može omesti loš uticaj iz spoljašnjeg svijeta.

Zapadni Balkan i nova ruska teorija haosa u političkom ratu

  • Treba podići svijest o značaju samog koncepta pripovijedanja.Sposobnost pripovijedanja ‘’dobrih priča” pomaže pripovjedačima da manipulišu informacijama kako bi one služile njihovim interesima. Dakle, moramo savladati tu sposobnost.
  • Zapadni Balkan mora biti svjestan poimanja ’’magnifying glass theory’’. Putin drži svoju lupu nad našim slabostima i prati svaki naš potez, zato moramo ojačati našu demokratiju i pokazati složnost. Moramo raditi na blagostanju, kako bismo ojačali našu demokratiju i pokazali integritet, zato su nam neophodne socijalne reforme koje doprinose reformama cjelokupnog sistema.
  • Moramo prepoznati gubitnike procesa globalizacije, jer predstavljaju ozbiljnu prijetnju i svojim zlonamjernim aktivnostima mogu ometati demokratske procese. Najbolji primjer bi mogla biti lokalna politička elita koja vrlo stručnomanipuliše emocijama, naročito pred izbore.
  • Umjesto negativne strane nadmetanja, treba podsticati zdravu konkurenciju, jer promoviše stav “svi su pobjednici”, gdje regionalne zemlje zajednički rade na zajedničkom cilju – jačanju demokratije i vladavine prava.

Digitalna revolucija – četvrta revolucija

  • Generalno, na globalnoj sceni, liberalna demokratija se stavlja na test, budući da je razvoj informacione tehnologije omogućio ljudima da slobodno izraze svoje lično mišljenje. Istovremeno, to je prilika za one koji nemaju baš dobre namjere, da podstiču nepovjerenje u institucije stvaranjem podjela i haosa u politici i društvu. Dužnost je vlade da štite svoje građane, ali i dužnost svih nas da ne shvaćamo svoja prava zdravo za gotovo.
  • Obični građani, mala djeca, čak i penzionisana lica koriste internet i imaju nekoliko uređaja u ”džepovima”, ali nijesu svjesni činjenice da bivaju praćeni na takav način. Treba se zalagati za otvoren i decentralizovan internet.
  • Treba primijeniti ukrajinski know-how za borbu protiv ruske propagande kako bi praćenjem društvenih mreža mogli da predvidimo budućekorake koje Rusija namjerava poduzeti.
  • Moramo pružiti podršku našim medijskim institucijama koje predstavljaju istovremeno i našu obranu. Zbog nedostatka finansijske podrške mediji su podložni diskreditovanju. Novije medijske kuće su izostavile većinu koraka koje podrazumijevaju provjeru činjenica i kritičku analizu kako bi olakšale i ubrzale protok vijesti , a kao rezultat toga se u glavnim vijestima pojavljuju neistinite priče. Iz tih razloga, trebalo bi pružiti finansijsku podršku medijima da bismo se zaštitili od informacionog ratovanja.
  • Bez obzira na mjere koje preduzimamo, one bi trebale biti dugoročne mjere u cilju sprečavanja sajber napada čiji je cilj da ugroze naše osnovne društvene vrijednosti.
  • Ključni faktor u borbi protiv širenja lažnih vijesti i propagande je obrazovanje, i to ne samo obrazovanje u pogledu informacione tehnologije, već i opšte obrazovanje koje podstiče ljude da razvijaju logičko i kritičko mišljenje koje je ključno za procjenu tvrdnji, ideja i argumenata s kojima se svakodnevno srijeću.
  • Treba da se borimo protiv sajber-napada, ali nepreduzimajući nedemokratske mjere. Upravo ovakvim diskusijama trebali bi podići svijest o plaćenim medijima i očigledno ‘’uređenim pričama”koje nam dolaze iz medija, kako bismo smanjili mogućnost manipulisanja.

Dvadeseti vijek je bio prilično specifičan. Bio je to vijek ekstremnog nasilja, o čemu svjedoče i 1914. i 1939. godina sa počecima Prvog i Drugog svjetskog rata. Medutim, istovremeno su se dešavale prekretnice u smislu nevjerovatnog napretka tehnologije i komunikacija. Sa Prvim i Drugim svjetskim ratom došla su i smrtononosna oružja kao i veliki niz sukoba što je rezultiralo u milionima žrtava. Ali stvari su se promijenile. Početkom 21. vijeka je došlo do promjene u definiciji moći, konvencionalnu, vojnu odnosno tvrdu moć je smijenila moć sa mnogo manje nasilja, selektivna, nekonvencionalna, na takav način da su masovni mediji, društvene mreže, propaganda i informacije postali oružje #1.

Relativna novina modernog ratovanja, definisana kao „hibridni rat”, zasniva se na sposobnosti aktera da sinhronizuje veći broj instrumenata moći (političku, vojnu, ekonomsku i informativnu) da istovremeno i namjerno iskorištava kreativnost, nedefinisanost, ne-linearnost i kognitivne elemente ratovanja, ciljajući na mjesta koja predstavljaju slabe tačke društava na takve načine kakve ne možemo ni da zamsilimo.

„Hibridno ratovanje” je koncept koji podrazumijeva vojno-operativni pristup koji je prvi put upotrijebio bivši američki mornarski oficir, Frank Hoffman, 2007. godine. Ono šta čini rat „hibridnim”, kako smatra Hoffman, je koordinisana upotreba različitih načina ratovanja, kako vojnih tako i onih koji nisu vojni, kako bi se postigao „sinergijski efekat i u fizičkoj i psihološkoj dimenziji sukoba“ u glavnom borbenom prostoru. [1]

Mogu ga voditi i državni i nedržavni akteri. Ove kampanje se većinom zasnivaju na savremenoj tehnologiji koja karakteriše 21. vijek i ove kampanje se ne mogu uočiti sve dok ne već uveliko ne odmaknu, budući da su i konstruisane tako da ostanu ispod radijusa detekcije.

Danas se ovaj termin uglavnom vezuje za Moskvu, zbog velike upotrebe različitih sredstava i oruđa koja nisu vojne prirode kako bi produbili i ostvarili državne interese. Jedni od primjera takvih pokušaja su i pokušaji podjele NATO alijanse, podrivanja pro-zapadnih vlada (na primjer, vjeruje se da je ruska vojno-obaveštajna služba 2016. organizovala zavjeru kako bi svrgnula pro-NATO vladu u Crnoj Gori), pripajanja teritorija bez upotrebe sile (uspješno pripajanje Krima od strane Rusije 2014. je potez koji je pokrenuo raspravu oko ruskog „hibridnog ratovanja”, bez potrebe za ispaljivanjem ijednog metka, koristeći se (dez)informisanjem kao glavnim oruđem, zaprepastio je svijet). Štaviše, Moskva nastoji da ojača svoj politički uticaj, naročito na Balkanu (nenapredovanje u pogledu člantva u EU, stalne etničke tenzije i ruske kulturološke i istorijske veze su samo neki od razloga). Kremlj je uspostavio bazu u Srbiji koja bi se mogla koristiti za tajne operacije na Balkanu pod plaštom „humanitarnog centra” u Nišu. [2] Takođe, Centralna, Istočna Evropa i baltičke države predstavljaju ciljna područja stranog malignog uticaja (zbog veza s Sovjetskim savezom).

Ruska alatska oprema za hibridni rat

(Dez)informacione kampanje – Rusija je postala znatno efikasnija u upotrebi strateških komunikacija kako bi formirala političke narative u mnogim zemljama. Medijske kuće kao što su Russia Today (RT) i Sputnik News su među najpopularnijim instrumentima za ovu strategiju, ali Moskva takođe koristi i ciljano televizijsko programiranje, veliki broj internet trolova, botova kao i fabrike lažnih vijesti. Osnovni cilj je da se ulije sumnja u ono što je zapravo istina. Ove medijske kuće i njihovi zastupnici imaju za cilj da oblikuju političku diskusiju kao i mišljenje ciljanih grupa na njima odgovarajuće načine. [3]

Sajber – Kremlj sada ima pristup rastućem broju „sajber- ratnika”, što im omogućava da prikupe značajne informacije koje koriste kako bi uticali na ishod izbora, kao i na druge političke rezultate van ruskih granica. Čini se da je Rusija koristila ovu strategiju i prilikom predsjedničkih izbora u SAD 2016. godine.

Zastupnici – Rusija takođe korisiti i veliki niz zastupnika kako bi produbila svoje interese. Zastupnici su često grupe koje iskazuju veliku simpatiju prema ruskim ciljevima. Jedni od tipičnih zastupnika su i „Noćni vukovi“, klub motociklista i ultranacionalistički, anti-američki klan, čiji je lider lični prijatelj predsjednika Putina. Rusija takođe pokušava da iskoristi evropske separatističke pokrete. Na primjer, pomogla je anti-evropske grupe na referendumu o slobodnoj trgovini sa Ukrajinom u Holandiji 2016. godine. [4] Takođe se sumnja da je podržala i proteste u Bugarskoj, koji su zakomplikovali napore Bugarske da smanji zavisnost od energetskih izvora iz Rusije.

Ekonomski uticaj – Rusija se služi kako direktnim tako i indirektnim ekonomskim uticajem kako bi djelovala na evropsku politiku. Moskva je iskoristila energiju kao alat za spoljnu politiku, onda kada je ukinula snabdijevanje prirodnim gasom Ukrajini, zime 2006. godine, a zatim i 2009. u otvorenom pokušaju da primora Ukrajinu da prihvati cijene njenog gasa. Zahvaljujući ogromnoj mreži plinovoda izgrađenih u sovjetskom periodu, ruski gasni gigant Gazprom i njegove filijale imaju utjicaj na politiku i ekonomiju većine evropskih zemalja. Rusija je takođe ponudila velike investicije za izgradnju energetskih cjevovoda i druge infrastrukture u zemljama koje zavise od ruskog snabdijevanja energijom, a koje služe kao sredstvo njenog sve većeg uticaja.

Tajne mjere – Rusija takođe umije da koristi i klasičnu špijunažu kao dio svojih hibridnih metoda, u okviru svog šireg programa vojne modernizacije, Moskva je uložila u jačanje svojih jedinica za specijalne operacije. Ove snage imaju širok spektar uloga, ali jedna od njihovih najdramatičnijih je prodiranje u druge zemlje i usmjeravanje hibridnim napada na njih. Na primjer, vjeruje se da ruska vojna obavještajna služba, pokrenula zavjeru 2016. kako bi oborila sa vlasti pro-NATO vlada Crne Gore. Ruske specijalne jedinice igrale su ključnu ulogu u zauzimanju Krima i podršci separatista u Donbasu, a vjerovjatno djeluju i u nekoliko država NATO saveznica.

Politički uticaj – Naravno, ruski lideri koriste i tradicionalnu diplomatiju kako bi podržali svoje preferencijalne političke partije i kandidate, nudeći posjete Moskvi na visokom nivou, dok ismijavaju položaj partijskih lidera koji su više kritički nastrojeni prema Moskvi.

Hibridne metode ratovanja, kao sto su propaganda, obmana, sabotaža i ostale taktike koje nisu vojne prirode su već dugo u upotrebi, još od Hladnog rata, čak i mnogo ranije. Ono što je viđeno poslednjih godina kao novina u ovim napadima su njihova brzina, veličina i intenzitet, olakšani brzim tehnološkim promjenama i globalnom međusobnom povezanošću i kao takvi zahtjevaju brz odgovor. [5]

Rastuća hibridna prijetnja demokratijama širom svijeta prepoznata je na najvišem nivou zato je u julu 2017. godine NATO formirao posebnu jedinicu unutar postojećeg Zajedničkog obavještajnog i bezbjednosnog odjeljenja s ciljem analize hibridnih akcija, oslanjajući se na vojne, civilne, povjerljive i otvorene izvore informacija.

Briselska deklaracija 2018

Osim toga, Briselska deklaracije, koju su usvojili predsjednici država i vlada koji su prisustvovali sastanku Sjevernoatlantskog saveza održanog 11. i 12. jula 2018. u Briselu, je u velikoj mjeri fokusirana na pomenuto pitanje.


(izvor: nato.int)

U Deklaraciji se navodi da je prvenstveno ugrožena nacija dužna da odgovori na hibridne prijetnje ili napade, ali i da je NATO spreman pomoći svakoj državi saveznici u borbi protiv hibridnih prijetnji, kao dio kolektivne odbrane. Savez je razvio strategiju o svojoj ulozi u borbi protiv hibridnog ratovanja kako bi pomogao u rješavanju ovih izazova. Član 20 Deklaracije potvrđuje mandat NATO saveza za kolektivnu odbranu protiv čitavog spektra sajber prijetnji, nakon čega slijedi revolucionarni Član 21, koji tvrdi da bi u slučajevima hibridnog rata, Savez moglao odlučiti da se pozove na Član 5 Sjevernoatlantskog ugovora, kao u slučaju oružanog napada.

Dokument je najavio formiranje Timova za podršku u spriječavanju hibridnih aktivnosti, tzv. Counter Hybrid Support Teams, koji će pružiti državama saveznicama odgovarajuću, ciljanu pomoć u pripremi i odgovoru na hibridne aktivnosti, onda kada te države to zatraže. Ovi timovi će ojačati otpornost NATO saveznika kada se budu suočavali s hibridnim izazovima.

Posljednjih nekoliko članaka Deklaracije naglašavaju značaj nastojanja Ukrajine da ojača svoju otpornost u borbi protiv hibridnih prijetnji, uključujući pojačane aktivnosti unutar NATO-ukrajinske platforme za suzbijanje hibridnih ratova.Značajni doprinosi Ukrajine savezničkim operacijama, NATO Response Force i NATO vježbe, povećavaju bezbjednost i stabilnost u evroatlantskoj regiji, a i šire. [6]

Evropski centar izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji (Hybrid CoE)

Hibridne prijetnje predstavljaju globalni problem – takav treba biti i odgovor. Evropski centar izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji (European Centre of Excellence for Countering Hybrid Threats), je međuvladin think-tank osnovan 2017. u partnerskoj zemlji NATO-a, Finskoj. Služi kao središte ekspertize pružajući podršku zemljama učesnicama u njihovim individualnim i kolektivnim naporima da unaprijede svoje civilno-vojne sposobnosti, otpornost i spremnost za suzbijanje hibridnih prijetnji s posebnim naglaskom na evropsku bezbjednost. Djeluje kao centar koji nudi kolektivno iskustvo i ekspertizu u korist svih zemalja učesnica, kao i EU i NATO. Centar primjenjuje sveobuhvatan, multinacionalni, multidisciplinarni i akademski pristup. [7]


(izvor: hybridcoe.fi)

Što se tiče istraživanja i analize, Centar je lider u ovoj oblasti, nakon što je objavio više desetina analitičkih radova, izvještaja, praktičnih studija o primjerima operacija za vršenje uticaja. Osim toga, zemlje saveznice, poput Danske, odlučile su obučiti svoje vojnike kako da se bore protiv dezinformacije prije nego što budu primljeni u NATO službu. [8]

Zaključak

Hibridne mjere rata, kao što su propaganda, obmana, sabotaža i ostale taktike koje nisu vojne prirode su korištene od strane mnogih država već duži vremenski period, još od Hladnog rata, a i ranije kako bi zadobile uticaj i mijenjale politički pejzaž ne samo Evrope, već i šire.

Međutim, metode hibridnog rata koje Rusija danas koristi nisu iste kao one koje su bile u upotrebi tokom 20. vijeka. Doseg je daleko veći i posljedice su mnogo ozbiljnije zbog globalizacije i međusobne povezanosti društva i zemalja širom svijeta, preko interneta, medija i društvenih medija kao glavnih kanala i alata za vršenje uticaja Hibridni rat proširuje bojno polje preko političkog, ekonomskog i društvenog spektra koji se proteže daleko izvan pukog vojnog područja. Ove su kampanje sinhronizovane i sistematične, a uglavnom se oslanjaju na savremenu tehnologiju koja karakteriše 21. vijek i ne mogu se vidjeti sve dok već ne odmaknu, jer su napravljene tako da ostanu ispod radijusa detekcije.

Stoga, bi vlade država trebale da izvrše evaluaciju ključnih funkcija i slabosti svojih sektora, kao i da ih redovno održavaju. Državni napori bi trebalo da unaprijede klasično procijenjivanje prijetnji i da uključe nekonvencionalne političke, ekonomske, civilne i međunarodne alate i mogućnosti. [9]

Osim teoretskih rješenja, uloženi su i praktični napori protiv ovog jasnog izazova za EU, NATO i demokratski sistem u Evropi, kao što su: 1) Briselska deklaracija, 2) formiranje specijalne jedinice unutar postojeće Zajedničke obavještajne i bezbjednosne službe, 3) pokretanje Evropskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji, sa ciljem da se ostvari saradnja sa članovima, NATO i EU, kako bi se razumjele različite dimenzije uticaja države neprijatelja i unaprijedio njihov odgovor na te prijetnje i kako bi se pomoglo tim zemljama da prepoznaju svoje slabosti. 4) jačanje NATO-ukrajinske platforme za spriječavanje hibridnog rata 5) još mnogo inicijativa širom svijeta, posebno u srednjoj Evropi i baltičkim zemljama.

Državne vlade treba da se usklade i blisko sarađuju sa NATO savezom i EU, kao i sa drugim međunarodnim organizacijama, nevladinim sektorom i različitim inicijativama širom svijeta kako bi se podržala i razvila praktična rješenja u sve promjenljivijem bezbjednosnom okruženju.

[1] Frank Hoffman, Conflict in the 21st Century: The Rise of Hybrid Wars, Arlington, VA: Potomac Institute for Policy Studies, 2007, p. 8

[2] Dusan Stojanovic, “Inside Russian ‘Spy Base’ in the Balkans”. link: URL Link

[3] Christopher S. Chivvis, Understanding Russian “Hybrid Warfare” and What Can be Done About It, RAND, 2017, link: URL Link

[4] Anne Applebaum, The Dutch Just Showed the World How Russia Influences Western European Elections, Washington Post, April 8, 2016

[5] https://www.nato.int/cps/en/natohq/topics_156338.htm

[6] Brussels Summit Declaration, July 11, 2018, url: URL Link

[7] https://www.hybridcoe.fi

[8] The Warsaw Institute Review, qr. 3. 2018, no 6, url: URL Link

[9] MCDC Countering Hybrid Warfare Project: Understanding Hybrid Warfare, url: URL Link