Crna Gora je najmanje razvijeno društvo u Evropi kada je riječ o medijskoj i informatičkoj pismenosti. Umjesto da na relevantnim medijima direkto tražimo pouzdane informacije, čekamo da nam one dođu putem društvenih mreža, ocijenio je u intervjuu za DFC magazin Zoran Marković-Zonjo, crnogorski reditelj i član organizacije The books of knjige (TBOK).

Zoran Marković Zonjo je neko ko je godinama prisutan u medijima i čovjek koji često komentariše lažne vijesti i teorije zavjera na svojoj Fejsbuk stranici gdje ima više od 113.000 pratilaca. Zato je on bio naš idealni izbor za prvi intervju koji objavljujemo u DFC magazinu i to u jubilarnom 20. broju.

Marković smatra da je najveći rat, koji je aktuelan, onaj protiv lažnih vijesti jer, kako pojašnjava, svako od nas može kreirati vijest ili je širiti putem svojih profila na društvenim mrežama. Razgovarali smo i o tome zašto su ljudi podložniji da vjeruju lažnim vijestima u vremenima krize, kao i mogućnostima poboljšanja medijske pismenosti u našem društvu.

DFC: Da li ste upoznati sa radom Digitalnog forenzičkog centra i kako ga ocjenjujete? Koliko je rad takve organizacije značajan za društvo u borbi protiv dezinformacija, lažnih vijesti i teorija zavjera?

Z. Marković Zonjo: Čuo sam da postojite, ali vas nisam pratio do sada. Naravno, bitno je da egzistira takva organizacija koja bi građanima
sugerisala što je dezinformacija, a što ne. Problem je u tome što deziformacija već napravi štetu prije nego se raskrinka. Ljudi ipak najviše pamte ono što se prvo pojavi. Sve što dođe kasnije ne primi se kao taj prvi udar.

Naš problem je mnogo medija po glavi stanovnika

DFC: Kako ocjenjujete medijsku scenu Crne Gore i koje društvene mreže pratite?

Z. Marković Zonjo: Mediji u Crnoj Gori sigurno mogu biti bolji, ali su, recimo, mila majka u odnosu na one u Srbiji. Kod nas nivo ozbiljnosti ipak postoji i, srećom, urednici najjačih medija postavili su visoku barijeru za upad kiča i šunda. Ono što je naš problem je to da ima mnogo medija po glavi stanovnika. Ti mediji ne mogu biti u finansijskom plusu na tako malom tržištu, pa prema tome ni imuni na političke interesne sfere. Sad se vrlo precizno iskristalisalo koji mediji podržavaju vlast a koji podržavaju opoziciju. Samo ukrštanjem te dvije vizure može se pronaći objektivna nit informacije. Što se tiče društvenih mreža, ja sam aktivan na Fejsbuku pod nikom ZONJO već nekih 12 godina, dok sam na Instagramu od januara ove godine pod imenom ZONJO_. Uglavnom kreiram svoj sadržaj i na njima ne tražim relevantne informacije.

Marković na Fejsbuku ima više od 113.000 pratilaca.

DFC: Na kojim platformama i u kojim medijima  najčešće primjećujete lažne vijesti?

Z. Marković Zonjo: U svijetlu najnovijih medijskih napada na Crnu Goru iz Srbije, očigledno je da su to srpski mediji i njihovi sateliti kod nas. Baš pišu ogromnu količinu budalaština. Zanimljivo je što se svake godine pred ljeto pravi slična negativna kampanja, koja je ove godine eskalirala. Nema sezone da, po njihovom pisanju, nije nekog napala ajkula na našem primorju, da neki čudni virus nije napravio haos, da neko od srpskih turista nije izmaltretiran. No, ta matrica očigledno jako dobro ide na ruku vladajućim elitama i u Srbiji i u Crnoj Gori, jer ne vidim ekonomsku, ni političku računicu da bi se Grcima i Hrvatima pravio posao.

Niko nam se nikad nije izvinio zbog lažne vijesti

DFC: Da li je o Vama ili organizaciji TBOK nekada objavljena dezinformacija ili lažna vijesti i kako ste u tom slučaju regovali?

Z. Marković Zonjo: Desilo nam se samo jednom, koliko me sad sjećanje služi. Pojavio se istraživački tekst u Monitoru, koga su prenijele Vijesti, o finansiranju filmova Ministarstva kulture Crne Gore. The Books of Knjige su stavljeni u isti koš sa autorima koji su od ministarstva dobili novac nekoliko godina unazad a da nisu snimili film. Istina je bila drugačija. Mi jesmo dobili te pare na papiru, ali nam nikad nisu bile uplaćene. Novinar, pripremajući tekst, jeste tražio izjavu od mene o tom slučaju, ali vrlo neozbiljno, preko poruke na Fejsbuk stranici. Bio sam preumoran tih dana i previdio sam tu obavezu, a on je u štampu pošao sa poluinformacijom koju je dobio od svog izvora. Na kraju, ta lažna vijest je po nas bila dobra jer smo poslije objavljenog teksta izvršili pritisak na ministarstvo da nam konačno uplati taj novac, a onda smo nedugo poslije toga i snimili film. Nažalost, ponajmanje sa tim novcem koji je bio prilično sitan u odnosu na potrebni budžet. Važno je napomenuti, niko nam se nikad nije izvinio zbog te lažne vijesti, čak ni porukom na Fejsbuku. Tu vidim veliku manu domaćih medija. Ako se desi da se neka glupost provuče i objavi, onda je logično i da se izazvana šteta na neki način sanira, barem kroz izvinjenje.

DFC: Epidemiju korona virusa kod nas, a i u svijetu, pratila je pojava brojnih lažnih vijesti i teorija zavjera.  Koja je od njih za Vas bila najupečatljivija?

Z. Marković Zonjo: Ne bih izdvojio jednu vijest, nego generalni osjećaj sada već velikog broja građana Crne Gore, da je novi korona virus glupost zbog koga se nije morao zatvoriti svijet. To se desilo pod uticajem raznih teorija zavjere, ali i uz činjenicu da su teže posljedice zaobišle našu državu. Mogla bi se primijeniti ona stara narodna: daleko od očiju, daleko od srca. Mnogima nisu ništa značile cifre umrlih i slike masovnih grobnica jer to nisu vidjeli uživo i doživjeli na sopstvenoj koži.

Ljudi vole da vjeruju intrigantnim informacijama

DFC: Tokom epidemije ste napisali kako ne znate da li je sada stid sve one ljude koji su prije dva mjeseca pričali da je situacija sa novim virusom samo medijska izmišljotina. Koji profil ljudi prednjači u takvim objavama i da li su ljudi u vanrednim situacijama skloniji da povjeruju u teorije zavjere i lažne vijesti?

Z. Marković Zonjo: Čini mi se da ljudi u svakoj situaciji vole da vjeruju intrigantnim i sladunjavim informacijama, a to se nekako istakne u kriznim vremenima. Ja tu klasifikujem dvije vrste kliconoša, a to su oni prepametni, koji žele da se izdvoje iz mase po bilo čemu pa onda šire teorije zavjere kao svojevrsni intelektualni imidž. Tu je i ona grupacija ljudi koja, bez ikavog osjećaja za logiku, bezglavo vjeruje svakakvim budalaštinama. Zanimljivo je da onaj koji ne vjeruje da je Covid-19 bio opasan, po pravilu je antivakcinista, a u velikom broju slučajeva i osoba koja je privržena litijama. Drugim riječima, to su ljudi koji ne vjeruju sistemu jer ih je taj isti sistem do sada prevario milion puta. Kad su ljudi egzistencijalno izmrcvareni, onda im jedna muka više ili manje ništa ne znači.

DFC: Tokom nedavnih protesta u Nikšiću, na društvenim mrežama se pojavila fotografija povrijeđene bebe uz tvrdnju da je dijete pretukla policija u tom gradu. Koliko takve manipulacije, posebno u osjetljivoj situaciji u kojoj se sada nalazi crnogorsko društvo, mogu biti opasne?

Z. Marković Zonjo: To je klasično potpirivanje podjela. No, ja se ne palim na to i zezao sam se na konto te objave. Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem koji se zove DPS, jako dobro troši benzin koji se zove prosrpska opozicija. Taj motor biva s vremena na vrijeme podmazan nekom manjom partijom, koja poslije izvjesne kilometraže samo iscuri. Problem sa takvim motorom je što razvija malu brzinu, bukvalno MILI. Za sebe i moje drugare iz grupe volim razmišljati kao o tečnosti za šoferšajbnu, koja čini vidljivijim put pred nama.

DFC: Istraživanje o medijskoj pismenosti, koje je DFC nedavno uradio, pokazalo je da većina ispitanika lažne vijesti uglavnom pronalazi na društvenim mrežama i portalima. Na koji način se naše društvo, a posebno mladi, mogu više edukovati o medijskoj pismenosti?

Z. Marković Zonjo: Imao sam šokantno saznanje prije par godina na jednom IT regionalnom skupu gdje je predavač bio direktor Gugla za Jugoistočnu Evropu. On je tada rekao da od svih država u Evropi Fejsbuk ima najveći uticaj u Crnoj Gori. Potom je dodao da je to proporcionalno razvijenosti medijske i informatičke pismenosti. Što je neko društvo u tom pogledu razvijenije, to je uticaj Fejsbuka manji, i obratno, što je manje razvijeno, uticaj Fejsbuka je veći. Po toj definiciji, Crna Gora je najnerazvijenije društvo u Evropi po pitanju medijske i informatičke pismenosti. Umjesto da idemo direktno na relevantne medije i tamo tražimo pouzdane informacije, mi čekamo da nam one dođu putem društvenih mreža. Dok lijeno čekamo, razni botovi nam uvaljuju svakakve falusoidne bombone koje očigledno u slast sisamo.

Jedino rješenje – isključiti se iz štekera

DFC: Smatrate li da su društvene mreže u dovoljnoj mjeri posvećene zaštiti tih platformi od sumnjivih objava i šta bi u tom segmentu mogle poboljšati?

Z. Marković Zonjo: Najveći rat koji se trenutno vodi na planeti je onaj protiv lažnih vijesti. Situacija da svako od nas može kreirati vijest ili je širiti putem svojih profila na društvenim mrežama čini se u startu preveliki zalogaj za svaki algoritam. Koliko god bili sofisticirani filteri, potpomognuti i administratorima koji uklanjaju takve vijesti, mislim da je to nemoguć zadatak. Uz to, društvene mreže imaju vlasnike koji opet podržavaju ovu ili onu administraciju, pa se i tu može diskutovati o njihovoj spremnosti da se do kraja bore za istinu. Izgleda je jedino rješenje isključiti se iz štekera.