Zašto bi Instagram mogao da bude glavna platforma za širenje dezinformacija?

Fejsbuk i Tviter su privukli veliku pažnju kada je riječ o ruskom miješanju u izbore 2016. Ali Instagram, platforma za postavljanje fotografija i video zapisa, bila je mnogo značajnija u smislu alatke za širenje dezinformacija nego što se misli, te bi s toga mogla ponovo, sljedeće godine, da bude glavni ruski instrument.

Fotografija kao primarna Instagramova usluga pruža idealnu mogućnost za pravljenje mimova, odnosno slika koje prate kratki tekstova sa snažnom porukom. Mimovi su, opet, veoma popularno sredstvo za isticanje lažnih citata i širenje dezinformacija. Dipfjek videa prestavljaju drugu potencijalnu opasnost na Instagramu. Napravljeni uz pomoć lako dostupnih alatki za vještačku inteligenciju, dipfejk videa izgledaju stvarno golom oku, i mogla bi se iskoristiti tako da izgleda da su izborni kandidati nešto rekli ili uradili što zapravo nisu.

Pored Instagrama, ima još toga za brigu. Kako sam objasnio u novom izvještaju koji je objavio Sternov Centar za biznis i ljuska prava na Univerzitetu u Njujorku, Rusi možda ne budu jedini strani operativci koji ciljaju SAD. Iranci, pretvarajući se da su Amerikanci, su se već uključili u američke sukobe oko dezinformisanja. I Kini, koja je protiv demonstranata u Hong Kongu upotrijebila dezinformisanje na engleskom jeziku, bi SAD mogle biti sljedeća meta.

Kada je u pitanju sam opseg, dezinformisanje koje dolazi sa domaćih adresa, a koje uglavnom šire desničarske, pa i ljevičarske partije, će vjerovatno premašiti strane izvore lažnih sadržaja. Jedna od teorija zavjere, koja će vjerovatno dobiti na snazi u mjesecima koji dolaze, jeste da velike kompanije društvenih mreža sarađuju sa Demokratama da bi spriječili Donalda Trampa da se ponovo kandiduje za predsjednika.

Ko god da širi dezinformacije s ciljem da pogorša američko biračko tijelo, Instagram će gotovo sigurno biti u igri. Pokrenut 2010, Instagram je nakon 18 mjeseci je kupio Fejsbuk za jednu milijardu dolara. Danas ima oko milijardu korsnika, u poređenju sa gotovo 2,4 milijarde koje ima Fejsbuk, dvije milijarde koje ima Jutjub (koga posjeduje Gugl), ili sa 330 miliona koje ima Tviter.

Prema izvještaju koji je tražio obavještajni komitet Senata, a koji je objavljen decembra 2016, ozloglašena ruska troling operacija koju je sprovela Agencija za istraživanje interneta (IRA), je 2016. imala više aktivnih korisnika iz SAD na Instagramu (173 miliona), nego na ijednoj drugoj društvenoj mreži (na Fejsbuku 77 miliona ili Tviteru 73 miliona). Drugi posmatrači su primijetili da, pored ruskih uplitanja, na Instagramu vrebaju i hoaksi[1] i teorije zavjere nastale na domaćem tlu.

Instagram predstavlja rasadnik za širenje dezinformacija, rekao mi je Otavio Freire, glavni službenik za tehnologiju i predsjednik kompanije SafeGuard Cyber. Vizuelni sadržaj olakšava podrivanje nesloge, jer se mimovima prenose uvjerenja koja postoje u javnosti. Taj sadržaj je lako i jeftino napraviti, ali je i teže provjeriti nego tekstove sa sumnjivih sajtova.

Fejsbuk vrlo kasno pokušava da ukloni jedan dio pokvarenog sadržaja sa Instagrama. Prethodnih godina, stotine naloga je bio uklonjeno sa Instagrama zato što su imali koordinisane neautentične aktinosti, kako ih Fejsbuk zove.

U avgustu ove godine, Fejsbuk je najavio test program koji uz pomoć opcije prepoznavanja slika i drugih alatki nalazi sumnjiv sadržaj na Instagramu. To se onda šalje ekspertima, odnosno nezavisnim licima koja sarađuju sa Fejsbukom na provjeri činjenica. Pored toga, korisnici Instagrama mogu sada po prvi put da označe sumnjiv sadržaj ako naiđu na isti. Platfroma je olakšala korisnicima da uoče sumnjive naoge tako što otkriva neke informacije poput lokacije naloga i reklama koje oglašavaju.

Međutim, Fejsbuk i Instagram bi mogli da urade više. Sadržaj koji eksperti ocijene kao lažan je uklonjen sa određenih stranica na Instagramu, ali kompletan sadržaj nije izbrisan. Po mom mišljenju, jednom kada društvene mreže pažljivo utvrde da je sadržaj očigledno lažan, treba da bude uklonjen da se ne bi dalje širio. Platforme treba da zadrže kopiju uklonjenog sadržaja u zaštićenoj arhivi, koju će akademici, novinari i drugi koristiti samo u svrhe istraživanja.

Drugi problem je u tome što su Fejsbuk i druge velike kmpanije društvenih mreža dozvolile da odgovornost za donošenje odluka o sadržaju bude podijeljena na više različitih timova unutar svake firme. Jednostavnije rečeno, svaka kompanija ponaosob treba da zaposli višeg službenika koji odgovara izvršnom direktoru i prati koji su sve napori uloženi za suzbijanje dezinformacija.

Najzad, te platforme treba da sarađuju više na suzbijanju dezinformacija, nego što to čine sada. Oni koji šire lažan sadržaj, bilo sa domaćih ili stranih adresa, teže da djeluju sa više platformi. Da bi očistili predstojeće izbore od što više dezinformacija, kompanije društvenih mreža treba da pokrenu nešto poput inicijativa o saradnji koje su koristili ranije, da presijeku tok sadržaja vezanog za dječju pornografiju i pozivanje na terorizam.

Fer izbori zavise od glasača koji donose odluke na osnovu infromacija zasnovanih na činjenicama, a ne na lažima i obmanama. Upravo zato kompanije društvenih mreža moraju da ulože što više napora da zaštite korisnike Instagrama i drugih popularnih platformi od dezinformacija.


Piše Pol M BARET, zamjenik direktora Sernovog Centra za biznis i ljudska prava na Univerzitetu u Njujorku.


[1] Izraz kojim se označava obmanjivanje, odnosno prevara većeg broja ljudi svjesnim iznošenjem neistinitih informacija. Motivi mogu biti različiti, od šale i skretanja pozornosti na sebe do nastojanja da se nekome naškodi ili stekne materijalna dobit.