Za borbu protiv dezinformacija potrebna je i politička volja

Obrazovanje je jedini  način da se društvo dugoročno izbori sa dezinformacijama, tim opasnim  fenomenom koji nanosi ozbiljne štete svim zemljama, zaključeno je na panelu posvećenom borbi protiv dezinformacija, organizovanom u okviru jubilarnog desetog 2BS foruma, održanog 11. decembra.

Milan Jovanović, iz Digitalnog forenzičkog centra smatra da je za uspješnost borbe protiv lažnih vijesti u svim društvima ključno postojanje i političke volje i razumijevanja ključnih donosioca odluka o negativnim implikacijama tog fenomena. Nijedna fact-checking organizacija ne može sama da se izbori sa  tako kompleksnom pojavom. Odogovor mora da bude multisektorski, odnosno da uključuje saradnju fact-checking organizacija, medija, ali i da bude na političkoj agendi, ističe on. 

Podsjećajući  da dezinformacije postoje od kada i sam jezik, Jovanović je kazao da su, zahvaljujući tehnologiji, one došle u prvi plan i postale svakodnevna tema. Od amerčkih izbora 2016. koji se smatraju prekretnicom  u pogledu globalnog  uspona  ovog fenomena, upotreba tehnologije  je ta koja je državama, nedržavnim akterima i političarima omogućila da šire dezinformacije, miješaju se u interne stvari drugih zemlja, kreiraju političko mnjenje i izvlače korist za sebe, kazao je on.  Jovanović podsjeća da tehnologija sama po sebi nije loša, već je ono što mi od nje napravimo, bilo dobro ili suprotno od toga.

Kao ilustrativan primjer Jovanović je naveo minule parlamentarne izbore u Crnoj Gori , kada je cijela država bila izložena organizovanoj kampanji i artiljeriji lažnih vijesti, prije svega iz Srbije, kako je kazao, u tolikoj mjeri da se posmatrač ne može oteti utisku da  je Crna Gora bila na pragu građanskog rata. Slično je bilo i kada je Crna Gora primljena u NATO.

Dodatno, vrijeme sadašnje pandemije samo je osnažilo teorije zavjere i generisalo mnoštvo nedoumica i krivih linija, a prijemčivost tih teorija za obične gradjane leži, prema njegovim riječima u tome što one i vijesti nude lake i prijemčive odgovore na kompleksna pitanja, poput aktuelne pandemije, zaključuje Jovanović.


Praveći paralelu izmedju američkih izbora 2016 i ovogodišnjih, Nikolas Jap iz Atlantskog savjeta Amerike je kazao da su tokom ove kampanje lažne vijesti mnogo lakše otkrivane i da je proaktivni pristup fact-checking organizacija imao pozitivan rezultat.  Međutim, prozivodjači lažnih vijesti su i sami proromijeni taktiku, prilagodili su se sadržaj, napuštajući najveće platforme i usmjerili sadržaj prema posebnim grupama, i u tom poslu su i dalje uspješne. On je ukazao da sada neke zemlje čak prave paktove kako da sakriju hakerske napade ili generišu lažne vijesti, dajući im autentičniji izgled. U tom kontektu pomenio je Rusiju i Iran. Kao jedini uspješan način borbe sa lažnim vijestim i on je naveo obrazovanje, ali i angažman cijelog društva. 

Jakub Janda, direktor istraživačko-analitičkog centra Evropske vrijednosti iz Praga, je ukazao na mnogobrojne sličnosti između načina na koji Rusija i Kina upotrebljavaju lažne vijesti. Oni imaju istovjetne strateške ciljeve u Evropi a to je da istisnu SAD, da pokidaju tranatlanske veze i ostvare svoj dominantana uticaj u Istočnoj Evropi i na Zapadnom Balkanu.
Za razliku od agresivne Rusije koja kosristi neke države kao posrednike, Kina ima tiši ali uporan i čvrst pristup, ona kupuje politički uticaj, tako što nalazi političatre koji će, privučeni oređenim benefitima, promovisati njen interes i širiti dezinfomacije koje ona želi.
Trenutno , ciljevi dezinformacija koje ta država plasira su da se skine krivica sa te zemlje za pandemiju korona virusa, da se Kina pokaže kao spasilac koji pomaže dijeleći opremu i da se SAD prikaže kao sebična sila koja ne želi da priži ruku pomoći. On je  rekao da će Kina kažnjavati zemlje u Evropi koje pokušaju da isključe njene tehnološke gigante sa tendera za postavljanje 5G mreže, da će kažnjavati one koji imaju dobre odnose sa Tajvanom i da će na svaki način pokušati da skrene pažnju sa njenog kršenja ljudskih prava.
Ono što ga zabrinjava je da, za razliku od SAD-a, Evropa nema odgovor na to. Izlgeda da  Evropa nije zabrinuta, pa onda nema razloga da ni Kina ni Rusija mijenjaju svoje ponašanje, zaključuje Janda.