NATO će pomno pratiti koji će ljudi u novoj vlasti zauzeti ključne pozicije u bezbjednosnom sektoru, kazao je u intervjuu za DFC magazin izvršni potpredsjednik Atlantskog saveza SAD Dejmon Vilson, navodeći da će ključni izazov za novu Vladu biti prevazilaženje podjela u društvu.

Komentarišući Sporazum o evropskoj budućnosti, koji su potpisali lideri tri pobjedničke koalicije, Vilson je rekao da pozdravlja taj čin, ali da će djela govoriti više od riječi.

Smatra i da je uloga Srpske pravoslavne crkve u izborima bila značajna i upozorava da se sve važne odluke za društvo moraju donositi u institucijama, a ne iza zatvorenih vrata u vjerskim organizacijama.

Sa Vilsonom smo razgovarali i o uticaju dezinformacionih kampanja na demokratske procese i najvećim izazovima za novu Vladu.

DFC: Crna Gora je mjesecima unatrag bila izložena nezampaćenoj dezinformacionoj kampanji koju podstiču i vode srpski, prosrpski i ruski mediji. Koliko su takve objave, koje su kulminirale 30. avgusta, mogle uticati na rezultat izbora?

Dejmon Vilson: I SAD su iskusile strano miješanje u demokratske izbore naročito od Rusije. I na prethodnim izborima u Crnoj Gori primijetili smo miješanje Rusije. Jasno je da je i sada bila na djelu dezinformaciona kampanja, što je u neku ruku očekivano zbog podgrijane atmosfere tokom izbornog procesa. Takođe, bili smo zabrinuti i zbog izvora finansiranja te kampanje.  Podržavam mišljenje da je zaštita demokratije od dezinformacija bitna, ali ne može se sve pripisati stranom uticaju. Moramo imati demokratije u kojima građani slobodno odlučuju o njihovoj budućnosti, bez uticaja sa strane, što smo nažalost vidjeli ne samo u Crnoj Gori.

DFC: Lideri tri koalicije, koje bi trebalo da čine novu vlast, potpisali su Sporazum o evropskoj budućnosti kojim se obavezuju da će buduća Vlada ispunjavati sve međunarodne obaveze. S druge strane, nosilac liste najjače koalicije Za budućnost Crne Gore, Zdravko Krivokapić, najavio je promjenu odnosa prema Rusiji i Srbiji. Da li je po Vama Sporazum dovoljan garant da neće biti promjena u spoljnoj politici i da li je moguće voditi diplomatiju sjedeći na dvije stolice?

Dejmon VILSON: Važno je na početku da istaknem da je Crna Gora saveznik Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a, a obaveza saveznika je da se međusobno pomažu i štite jedni druge. To je vrlo važna međunarodna obaveza koja učvršćuje nezavisnost i suverenost Crne Gore. SAD su uz svoje saveznike i žele saradnju s njima. Isto očekujemo od naših saveznika. Mogu postojati razlike između saveznika, ali je bitno da dijelimo zajedničke vrijednosti. Riječi su važne, ali djela su još važnija. Pozdravljam Sporazum koji su potpisala tri lidera kojim se obavezuju na evropsku budućnost Crne Gore i njene obaveze u NATO savezu. To je pozitivan razvoj događaja koji pozdravljamo. Ali opet, Sporazum sam po sebi nije dovoljan, jer je neophodno svakodnevno jačati i raditi na savezništvu. Svakog dana naši vojnici su zajedno u misijima i sjedimo zajedno u NATO gdje razgovaramo o osjetljivim pitanjima. Mislim da će djela više reći od riječi. Nova Vlada ne samo da će imati mogućnost već i obavezu da pokaže da može biti odgovoran član NATO-a.

Pozdravljam Sporazum koji su potpisala tri lidera kojim se obavezuju na evropsku budućnost Crne Gore i njene obaveze u NATO savezu.

DFC: Nakon izbora ste kazali da očekujete da Crna Gora nastavi da poštuje svoje međunarodne obaveze, uključujući i one koje se tiču NATO-a, ali ste naveli da ste zabrinuti. Možete li objasniti šta je razlog za Vašu brigu?

Dejmon VILSON: Nova Vlada će voditi zemlju, a zabrinut sam što postoje određeni akteri u koaliciji koji možda ne vjeruju u nezavisnu Crnu Goru. To je komplikovano, najblaže rečeno. Građani Crne Gore mogu biti ponosni što imaju nezavisnu, suverenu i demokratsku državu. Rijetko se dešava da politički akteri koji ne vjeruju u nezavisnost države, vode državu. To će biti veliki izazov. Naravno da je prirodno da postoje različita mišljenja u okviru nekog političkog sistema. To vidim u svojoj državi i u članicama NATO-a. Ali je važno da lideri zemalja članica shvate da su SAD, Njemačka i Francuska njihovi saveznici i to nešto znači. Recimo, ne može se balansirati između Njemačke i Rusije, ukoliko ste u istoj porodici u kojoj je i Njemačka.

DFC: Kako komentarišete ulogu Srpske pravoslavne crkve u izbornom procesu? Da li Vam je kao čovjeku koji živi u državi gdje se jasno znaju granice uticaja crkve i države, normalno da se partije koje čine novu vlast sastaju dan prije konstitutivne sjednice Skupštine u manastiru sa svještenstvom?

Dejmon VILSON: Jasno je da je uloga SPC u ovim izborima bila značajna. Dijelom zbog kontroverzi nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali razlozi su svakako dublji. Ja sam vjernik i mislim da je duhovnost važna kao moralni kompas. Istovremeno, snažno vjerujem u odvojenost crkve od države i da državni organi mogu da rade bez uticaja vjerskih institucija. Mislim da će sa tim Crna Gora morati da se suoči. Crkva je zaista pokazala njenu moć u ovom izbornom procesu i društvo će morati da odluči koja je prava uloga crkve. Zabrinuo bih se kada bi crkva prešla granicu i uz duhovnog domena prešla u politički. Moramo shvatiti da postoji i istorijska pozadina – vidjeli smo i u Crnoj Gori i u drugim državama da grupe povezane sa crkvom ponekad iskoriste politički akteri drugih država radi finansiranja i sprovođenja stranog uticaja. To je realnost i dio slike da bi se shvatila situacija na Balkanu. Crkvu treba poštovati, ali sve bitne odluke za društvo se moraju donositi u institucijama, a ne iza zatvorenih vrata u vjerskim organizacijama.

DFC: Najjača opoziciona grupacija, Demokratski front, izrazito je proruski orijentisana. Da li sa aspekta naših saveznika može biti rizično da predstavnici te koalicije zauzmu ključne ili neke druge pozicije u sektoru bezbjednosti?

Dejmon VILSON: Saveznici i međunarodni partneri će pomno pratiti ko će biti predstavnici Crne Gore u tom sektoru. Ovo pitanje je bilo izazov i u vremenu kada je Crna Gora trebalo da pristupi NATO-u, kada je DPS vodio Vladu. Bilo je zabrinutosti u vezi pojedinih osoba. Međutim, nije naš posao da govorimo ko bi šta trebalo da radi u Crnoj Gori. Time se saveznici ne bave, ali posvećeni smo ostvarivanju osnovnih standarda, kako bismo bili sigurni da možemo da dijelimo povjerljive informacije – moramo imati međusobno povjerenje. U SAD-u, da bi ljudi došli na te funkcije moraju da prođu određene bezbjednosne provjere i komplikovan proces da bi na kraju dobili pristup povjerljivim podacima. Taj proces je komplikovan upravo zbog toga da na te pozicije ne dođe neko ko bi bio laka meta. To su visoki standardi na koje se i Crna Gora obavezala. I prethodni kandidati za funkcije u bezbjednosnom sektoru imali su poteškoća da ispune te uslove. To nije ništa neobično. NATO će pažljivo pratiti taj proces jer je važno da na tim mjestima budu pouzdani partneri Alijanse, koji neće biti podložni ucjenama naših protivnika.

DFC: Šta vidite kao najveći izazov za buduću izvršnu vlast i kako vidite kohabitaciju buduće Vlade i Predsjednika Crne Gore?

Dejmon VILSON: Najveći izazov nove Vlade biće da vode pozitivnu agendu za građane, da prevaziđu partijske podjele, različita politička mišljenja, tako da se ne stvara podjela oko toga ko šta kontroliše, ko će dobiti koji dio plijena i ko ima uticaj na koje poslove. Dakle, najveći izazov jeste da podijeljeni politički činioci širom zemlje – jedan u toj koaliciji i dva u kohabitaciji, ne vode disfunkcionalnosti. Trenutno se nalazimo u prilično ozbiljnoj situaciji. Nalazimo se usred globalne pandemije koja snažno pogađa sve i onemogućuje ekonomski rast koji je, opet,  zasijenjen političkom polarizacijom i disfunkcionalnošču u mnogim demokratijama koje se trenutno suočavaju sa negativnom reakcijom stanovništva.  Živimo u svijetu u kome smo vidjeli pad demokratije i uspon autoritarnih, korumpiranih, kapitalističkih modela koje vodi država. To je razlog zbog koga je Crna Gora postala članica NATO. To je razlog zašto Crna Gora teži da postane članica Evropske unije. Najveći izazov ove Vlade jeste da prevaziđe tu podjelu, nedostatak povjerenja, podijeljene političke snage, kao i kratkoročne momente tipa šta ja dobijam od toga, šta dobija moja partija, a šta ja lično. Trebalo bi da probaju da rade nešto što bi narod Crne Gore želio. A to je da naprave plan tako da oporave zemlju od posljedica pandemije, da omoguće da ljudi budu bezbjedni, da razviju snažije veze sa komšijama koje će biti zasnovane na miru, koje će pomoći da se privuku investicije, da se promoviše vladavinu prava kako u svom dvorištu tako i u ekonomskom prostoru i, na kraju, da mogu da ubrzaju pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji. Sve ovo je u igri i sve će biti stavljeno na teret novoj Vladi, koja će morati da procijeni da li može da prevaziđe političku paralizu i podjele danas da bi se fokusirali na ono što je u najboljem interesu građana Crne Gore.  

Najveći izazov ove Vlade jeste da prevaziđe tu partijske podjelu, nedostatak povjerenja, podijeljene političke snage.

DFC: Kazali ste da će najveći izazov biti prevazilaženje podjela. Da li se to može očekivati kada znamo da je većina pristalica nove vlasti slavila pobjedu ispred Hrama u Podgorici uglavnom sa zastavama drugih država?

Dejmon VILSON: Mislim da liderstvo upravo predstavlja nastojanje da se postigne dogovor sa onima koji imaju drugačije stavove, shvatanje da vi zastupate svakoga a ne samo vaše glasače. Naši demokratski sistemi ne predstavljaju samo vladavinu većine. Ulazite u sistem kohabitacije koji će biti test za Crnu Goru. Hoće li ona uspjeti da pokaže da je njeno sudstvo nezavisno? Da li će kohabitacija biti moguća kada se uzme u obzir nadležnost predsjednika i nadležnosti Vlade? Da li je Skupština sposobna sprovoditi nadzornu ulogu? Da li se poštuju manjinske partije i glas manjima u ovoj novoj demokratiji? Crna Gora je pružila jako dobar primjer regionu i svijetu, sama je izbjegla sukobe i krvoproliće koji su bili prisutni u ovom regionu decenijama unazad. Postala je multietnička država, sposobna da demokratski djeluje i to je ono što predstavlja izazov i što se očekuje od političkih lidera. Ali, s druge strane dodao bih i da ne želim Srbiju u zagrljaju Rusije. Nažalost, Rusiju kontroliše Putin i obavještajne službe i jaka struktura moći koja ne donosi dobro narodu Rusije jer oni zaslužuju mnogo bolje. Ali mislim da se u Srbiji dešavaju vrlo zanimljive stvari. Veza između SAD i Srbije je veoma interesantna. Vidimo šansu da Srbija sama razmotri mogućnost sopstvenih reformi – svoju vezu sa Kosovom, ulogu koju želi da igra u regionu. Može li Srbija biti mjesto stabilnosti umjesto nestabilnosti, može li privući ekonomske investicije i rast u regionu i imati održiv put ka EU? Stoga, mislim da je važno shvatiti da ova igra nije crno-bijela. Kompleksna je, i u Srbiji postoje snage koje se bore za dinamičniju demokratiju, otvoreniju ekonomiju, bolje veze sa SAD i EU. Takav preokret na bolje u Srbiji može imati ogroman uticaj jer nam je cilj da na kraju Srbija i Crna Gora ostvare konstruktivne i normalne odnose, političke veze, uz poštovanje međusobnog suvereniteta i nezavisnosti a da opet prepoznaju koliko bliske mogu biti ekonomski i po pitanju zajedničkih interesa. Srbija i Crna Gora treba zajednički da rade na ubrzanju regiona ka EU. Nijesam naivan, svjestan sam izazova i negativnih, dobro plaćenih snaga sa remetilačkim agendama, koje nastoje da unište ovaj koncept i podriju nezavisnost Crne Gore. Ali sam takođe siguran da postoje Crnogorci, Amerikanci i Srbi koji vjeruju u drugačiju budućnost i mogu da sarađuju, organizuju se i  govore o ovim temama, anagažuju se i ostvare ovu viziju. Demokratija je zbrka, pogledajte moju državu. Dakle, ulog je veliki i razumijem da postoji prostor za zabrinutost, ali hajde da svi uradimo što je do nas. I ja kao Amerikanac želim da pružim ruku crnogorskoj javnosti i kažem da će SAD biti uz demokratsku, suverenu Crnu Goru i u usponima i u padovima. U ovome smo do kraja i dok budete nastavljali sa reformama, nadam se da ćemo svjedočiti snažnijem savezništvu i partnerstvu između naših država. Ono će biti na testu, ali vjerujem u njegovu snagu.

Crna Gora je pružila jako dobar primjer regionu i svijetu, sama je izbjegla sukobe i krvoproliće koji su bili prisutni u ovom regionu decenijama unazad

DFC: S obzirom da Vaša zemlja ima mnogo više iskustva u borbi protiv lažnih vijesti i dezinformacija, šta su po Vama ključni preduslovi za efikasnu borbu Crne Gore protiv tih fenomena?

Dejmon VILSON: Mislim da je jedna on najbitnijih stvari spoznaja da postoji stručni dio javnosti koji razumije na koji način se informacije konzumiraju i na koji način treba razumjeti izvore kojima se može vjerovati. Sjećam se uoči izbora u Francuskoj vidjeli smo neke ozbiljne ruske trikove sa velikom agendom dezinformacija koja se iza nje krila. To nikada nije izazvalo veliku pažnju u Francuskoj, dijelom jer su Francuzi gledali kako se SAD raspadaju pred dezinformacijama tokom našeg prethodnog izbornog ciklusa. Tako da, ne nasijedajte na te trikove, ne dozvolite da budete izmanipulisani. Razumite da neki od tih izvora nijesu tu da vam pomognu, oni nisu vaši prijatelji, već je riječ o manipulaciji. Dakle, budite skeptični, budite svjesni odakle informacija dolazi, postavljajte teška pitanja. A onda, tu je i organizacija kao što je vaša, koja može da krene korak dalje i da ih zaista razotkrije, ne samo da pomogne ljudima da postanu otporniji na dezinformacije. Otpornost u digitalnom smislu je nešto oko čega se Atlantski savez naročito zalaže, tako da ljudi imaju svoje alatke i da mogu sami da prosuđuju. To je ono što se dešava u demokratijama. Ali mislim da organizacije kao što je vaša, u saradnji sa drugim organizacijama, mogu pomoći da se razotkriju dezinformacije i da se ukaže na to odakle novac dolazi, kao i da se objasni način manipulacije tako da ljudi ne postanu njene žrtve