U raljama Kremlja

Gruzijsko društvo, poznato po kulturi protesta još od 19. vijeka i ruske aneksije, preko revolucionarnog perioda, sve do sovjetskih pedesetih i osamdesetih godina, ponovo je u prethodnih nekoliko mjeseci reagovalo na provokacije Moskve.

Gruzija je još tokom mandata Ševernadzea od 1995. do 2003. a još snažnije nakon Revolucije ruža 2004. godine jasno trasirala svoj put ka euroatlantskim integracijama, uz velike proteste i opstrukcije Kremlja koji Gruziju, kao i cijelo Zakavkazje sa Jermenijom i Azerbejdžanom, i dalje smatra svojim dvorištem. Zato je Rusija od početka rata igrala na etničke tenzije i iskoristila strah i emocije etničkih Abhaza i Osetina kako bi okupirala oko dvadeset procenata gruzijske teritorije.

Stalni osjećaj vojne prijetnje

Tokom avgustovskog rata 2008. godine, Rusi su demonstrirali silu i od tada permanentno uznemiravaju gruzijske građane u pograničnim područjima čestim hapšenjima, nekad i ubistvima civila gruzijske nacionalnosti. Normalan život u Gruziji, rast ekonomije i jačanje demokratije i reformi, nerijetko padaju u sjenku činjenice da se na samo 40 kilometara od glavnog grada Tbilisija nalaze ruske vojne baze bez saglasnosti gruzijske države. Za razliku od Gruzije, strah Jermenije od turske i azerbejdžanske agresije, održava bazu u Gjumriju na tromeđi Turske, Jermenije i Gruzije. Zato se Gruzija prirodno nalazi u stanju stalne vojne prijetnje od sve agresivnije raspoloženog susjeda.

S druge strane, zajednička religija sa Rusima, brojna gruzijska dijaspora u Moskvi, kao i kulturne i druge veze često vode ka pokušajima relativizacije činjenice da je Rusija okupirala dio gruzijske teritorije. Gruzija je svojevremneo bila odmorište Sovjetskog saveza, izlaz na toplo more. Nakon raspada SSSR-a, Gruzija je prošla period bolne tranzicije, ali nakon oporavka poslije promjena 2004. godine, ona opet postaje glavna inostrana turistička destinacija za Ruse. Brojni ruski opozicionari su u vrijeme Sakašvilija u Gruziji nalazili utočište.

Promjena kursa

Nakon smjene vlasti 2012. i 2013. godine i dolaska na vlast partije biznismena Bidzine Ivanišvilija, kurs prema Moskvi se dramatično mijenja, otopljavanu ekonomski, pa i politički odnosi. Primjer je ovogodišnja Interparlamentarna skupština pravoslavlja (IAO) sa sjedištem u Atini, koja je osnovana 1994. i u čijem radu učestvuje i Crna Gora sa Strahinjom Bulajićem iz DF kao aktuelnim članom. Skupština se sastala u Tbilisiju i njom je, paradoksalno,  predsjedavao ruski komunista, Sergej Gavrilov, poslanik u ruskom parlamentu. Samo prisustvo Gavrilova u Tbilisiju, kao nekog ko je agresivno podržavao okupaciju gruzijskih teritorija 2008. izazvalo je nemir u javnosti.

Gavrilov na mjestu predsjedavajućeg gruzijske Skupštine

Fotografija Gavrilova na mjestu predsjedavajućeg gruzijskog parlamenta i takođe fotografija fascikle ruske Dume pored mikrofona u glavnoj sali parlamenta, koje su objavljene na društvenim mrežama, bile su povod da opozicioni poslanici iz Sakašvilijevog Ujedinjenog Nacionalnog Pokreta (UNM) naprave skandal u skupštini i izazovu nerede. Tada su okupljeni protestanti zamalo linčovali Gavrilova na putu do aerodroma.

Povez preko oka – simbol protesta

Uz sve aktivnije rusko miješanje u gruzijsku politiku, prisustvo redakcije Sputnika u Tbilisiju, podršku ekstremnoj desnici, te širenje dezinformacija da američka vojska ima laboratoriju za biohemijsko oružje u jednom od pregrađa Tbilisija, progresivno nastrojeni Gruzijci su izgubili strpljenje i izašli na proteste.

Nakon nekoliko slučajeva policijske brutalnosti protesti su se proširili i brojni aktivisti iz nevladinog sektora su podržali revolt. Gubitak oka jednog od demonstranata učinio je da povez za oko bude simbol protesta, a zahtjev je bio ostavka ministra policije i prekid tolerantne politike prema ruskim političarima koji podržavaju okupaciju gruzijske teritorije.

Simbol protesta, Foto: Rojters

Ruski mediji su odmah krenuli u kampanju karakterisanja protesta kao izliva rusofobije i etničke mržnje, a iscenirani napad na ekipu državnog kanala Rossiya bio je na naslovnim stranama ruskih provladinih medija. Međutim, na protestima su se među demonstrantima na društvenim mrežama često mogli vidjeti Rusi, kao i reporteri ruskih opozicionih medija poput Dožda koji su slobodno izvještavali na ruskom jeziku iz samog centra dešavanja, bez da im iko ugrožava bezbjednost, naprotiv.

Zvanična reakcija Kremlja – bojkot

Ubrzo nakon otpočinjanja protesta uslijedila je prva zvanična reakcija Kremlja. Zabranjeni su svi komercijalni letovi za Gruziju i to neposredno pred početak turističke sezone. Moskva je na taj način planirala naškoditi gruzijskoj ekonomiji. Vrlo brzo je i gruzijsko vino postalo nekvalitetno za ruske standarde, baš kao i crnogorski Vranac tokom pristupanja NATO, 2017. godine.

Interesantno je kako su susjedna Jermenija i Bjelorusija iskoristile tu situaciju. Jerevanski aerodrom se ponudio kao alternativa, a na društvenim mrežama se pojavila nezvanična reklama bjeloruske Belavie sa sloganom: Vodimo vas u zemlje sa kojima se svađa vaš predsjednik, sa konekcijama iz Moskve preko Minska za Tbilisi, Kijev i Harkov.

Gruzijski aktivisti su dodatno na društvenim mrežama pokrenuli akciju Provedi ljeto u Gruziji #spendyoursummeringeorgia koja i dalje traje, a koja je odlična platforma za razmjenu utisaka sa ranijih putovanja po Gruziji, sa fotografijama nevjerovatno lijepih pejzaža, gastronomije i uopšte kulture te zemlje.

Nepromišljen ili osmišljen nastup?

Ubrzo nakon masovnih protesta, na opozicionoj televiziji Rustavi2, ničim izazvan, gruzijski voditelj Georgij Gabunija, autor političke emisije P.S. (Postscriptum), počinje svoju emisiju govoreći na ruskom jeziku i na najprizemniji način izgovara psovke na račun ruskog predsjednika i preminulih članova njegove porodice. Reakcija gruzijskog društva, po nekima i iscenirana, bila je za mnoge iznenađujuća. Iako se Putin smatra okupatorom, takav nivo javnog diskursa čak i prema neprijatelju, nema mjesta u gruzijskoj kulturi.

Nika Gvaramija, direktor Rustavi 2, Foto: RFERL

Da li se tako nešto očekivalo, upitno je, ali je neobično da su se ispred televizije Rustavi2 pojavili demonstrantni zahtijevajući otkaz novinara i ostavku direktora televizije Nike Gvaramije. Nepromišljen, a po nekima možda i iscenirani, nastup Georgija Gabunije doveo je premijera i predsjednicu Gruzije u situaciju da se moraju izvinjavati nekome ko to nikako ne zaslužuje.

Novinar je vrlo brzo otpušten, a tokom jula je ekspresnom presudom suda u Strazburu televizija Rustavi2 vraćena ranijem vlasniku, koji je najavio Gvaramijinu smjenu. Mnogi sumnjaju da je  Gvaramija, znajući za neminovnost presude, unaprijed osmislio strategiju da sačuva svoje mjesto u televiziji. Ako je tako, ostaje nejasna spremnost čovjeka da zbog ličnih interesa ugrozi poziciju svoje zemlje u jednom veoma komplikovanom odnosu prema agresivnom susjedu kojeg je često napadao.