Globalni internet se i dalje fragmentira. Vlade naročito koriste svoj uticaj kako bi oblikovale načine na koje nas digitalne kompanije, tržišta i prava povezuju na mreži. Ova nova forma realpolitike, koja se naziva „digitalna politika”, je vrsta taktičkog priručnika u nastajanju, o tome kako vlade koriste svoje političke, regulatorne, vojne i komercijalne moći za projektovanje uticaja na globalnim, digitalnim tržištima.

DIGITALNA SUPER SILA

Zemlja koja želi da oblikuje Internet po svom nahođenju, koristeći sve oblike moći koje može, od zakona do tržišta.

KINA

Digitalni uticaj Kine je proizvod centralizovane sile i dosega Vlade, i kao suverenog i kao tržišnog aktera. Digitlna infrastruktura Kine, koja uključuje provlačenje sadržaja kroz filtere, cenzurisanje, nadzor, plaćene Vladine komentatore i druge metode, odavno predstavlja protivtežu dominantnom globalnom internetu. U ranoj istoriji interneta Vlada Kine je postala svjesna dvostrukog potencijala u podsticanju ekonomskog rasta i socijalnog neslaganja, i donijela je propise za kontrolu optičkih kabala i sadržaja. Kina koristi jedne od najpreciznijih mehanizama za cenzuru i kontrolu, uključujući algoritme za pretraživanje ključnih riječi, ljudske cenzore i sada alate za prepoznavanje slika. Vlada je, čak izvan tehničkih kapaciteta, metodološki koristila zakone koji su donešeni kako bi se ograničile glasine i hapsili ljudi na osnovu njihovih onlajn aktivnosti, dok su registracije pod pravim imenom i onlajn kreditni sistemi osigurali mogućnost da se povežu onlajn radnje sa oflajn identitetom.

U proteklim godinama Kina je konstantno izvozila ovaj model zahvaljujući inicijativi Informatički put svile – Vladinom naporu da izveze ključne infrastrukture kao što su optički kablovi, alati za nadzor, tehnologije povezane sa vještačkom inteligencijom i hardver, državama koje bi ih primile. S obzirom na to da se skoro čitav svijet, koji se oslanja na zapadnjački Internet, suočava sa krizom  dezinformacija u digitalnom svijetu, kineska Vlada je bila domaćin na obukama i konferencijama organizovanim kako bi se prenijelo znanje drugim državama o ovim tehnikama kontrole – i stoga njene vizije onoga kako Internet treba da funkcioniše. Nacionalna informativna mreža Irana, o kojoj će se govoriti detaljnije u daljem tekstu, je jedan od rezultata ovog napora.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, digitalni identitet, nadzor, nacionalistička platforma, kontrola infrastrukture, manipulacija sadržajem, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

SAD

Sjedinjene Američke Države predstavljaju prvobitni hegemon interneta, mada, ad hoc polako gube tu ulogu. Od svih najvećih svjetskih sila, SAD ima digitalnu strategiju koja se umnogome oslanja na privatna tržišta, sa ciljem da pokaže svoju dominaciju, utisne svoju jurisdikciju međunarodnoj infrastrukturi i ostvari dobit. Američke kompanije su zadugo uživale globalnu dominaciju, dovoljno da stvore pet svjetskih najvećih kompanija (Alphabet, Amazon, Apple, Facebook i Microsoft). Kao rezultat toga, američka internetska politika je bila izuzetno orijentisana na tržište, čak i prije pritiska sadašnje  administracije za deregulaciju usred istorijske vertikalne integracije. Rani uspjeh Amerike na tržištu je takođe ono što ju je stavilo u poziciju da postane instrumentalni dio suštinskih standarda i upravnih organa, uključujući ICANN, World Wide Web Consortium i Unicode Consortium.

Nacionalni trend u Sjedinjenim Državama usmjeren je ka protekcionizmu, konsolidaciji političke moći i institucionalnoj konfuziji. Na federalnom nivou, izvršna grana vlasti ukida propise koji se tiču osnovne zaštite potrošača, kao što je neutralnost mreže, i pritom prijeti reaktivnom, politički motivisanom regulatornom kaznom. Kongres je do sada izbjegavao vrstu zakonodavne infrastrukture koja se pojavljuje na globalnom nivou, kao što je zaštita podataka ili zakon o privatnosti, čime se destabilizuju pokušaji usklađivanja tržišta sa zajedničkim standardima. Pojedine države ulaze u taj vakuum i same donose politike. Na primjer, u Kaliforniji je nedavno donešen zakon o privatnosti, u Ilinoisu je odlučeno da može da se naplaćuje porez na prodaju usluga interneta, a u Vermontu su doneseni zakoni o  podacima brokera. Odsustvo jasnog, koherentnog pristupa upravljanju internetom, kao i propisa prijeti da uguši dominaciju SAD i ostavlja prostor nizu drugih zemalja da se takmiče sa svojim digitalnim političkim filozofijama i pristupima. Prethodni pristup zasnovan na tržištu  mogao bi da bude erozivan u suočavanju sa stranim izazovima. Dok Kina, kao njen glavni rival, svoju moć ispoljava van svojih granica kroz kompanije koje su povezane sa državom, SAD ide ka tome da blokira pristup na tržište svojih saveznika i cilja kineske firme. U budućnosti će možda biti donesen stroži propis, s obzirom na to da onlajn bezbjednost postaje sve više zabrinjavajuća. Zemlja koja se nekad smatrala kao zemlja koja postavlja pravila, završiće na kraju baveći se više odbranom svojih digitalnih granica nego uspostavljanjem globalnih standarda.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, digitalni identitet, nadzor, nacionalistička platforma, kontrola infrastrukture, manipulacija sadržajem, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

DIGITALNI INFLUENSER

Jedna od mnogih sila koja teži da upravlja internetom onako kako ona želi, i da možda jednog dana postane super sila.

BRAZIL

U 2014. godini zemlja je osnovala Brazilski okvir za građanska prava na Internetu, u portugalskom poznat kao Marco Civil, a u avgustu ove godine donesen je zakon o Opštoj zaštiti podataka, po uzoru na Rezoluciju Evropske Unije o Opštoj zaštiti podataka. Zakon je donesen u burnom, tranzicionom periodu brazilske politike, a postavlja se pitanje da li će predsjednik koji stupa na dužnost Jair Bolsonaro sprovesti zakon kao što je planirano do februara 2020. godine.

Brazilska digitalizacija je takođe imala svojih izazova: izbori u Brazilu su otkrili WhatsApp kao ključno bojno polje za kampanje i dezinformacije, sa navodima da je Bolsonarova kampanja naročito imala koristi od plaćenih operativaca koji su preplavili privatne mreže porukama. Ovo reflektuje novu taktiku uticaja koja je, pod prethodnom administracijom, uključivala često gašenje WhatsApp-a i planirana gašenja Facebook-a, a koja su pravdana regulativom Marco Civil. Država je investirala dosta u infrastrukturu optičkih vlakana, kako lokalno tako i u inostranstvu, kako bi poboljšala svoj položaj u globalnoj digitalnoj sferi.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, nacionalistička platforma, nadzor, kontrola infrastrukture, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi.

EVROPSKA UNIJA

Evropska Unija ima konstruktivniji pristup upravljanju internetom, tako što gradi konsenzus u nizu suverenih interesa i djeluje skoro kao sindikat. Za razliku od Kine ili Sjedinjenih Država, Evropska Unija ne izvozi internetsku politiku preko svojih kompanija; već to radi kroz pregovarački pristup sa svojim potrošačima, kako sa platformskim kompanijama tako i sa suverenim. Moć Evropske Unije je, primarno, proizvod veličine njenog tržišta i njenog fokusa na dogovoreni kompromis. Dok je Regulativa EU o Opštoj zaštiti podataka regulativa o kojoj se najviše raspravlja, njen najuticajniji propis je Konvencija 108 koju je donio Savjet Evrope. Prema naučnim analizama, Konvenciju 108 je usvojilo, direktno ili indirektno, više od 120 zemalja, čime je postala najbliskija običajnom međunarodnom zakonu o privatnim podacima.

Dok EU teži da postane najuticajniji kreator internetske politike, svoj pristup fokusira na stabilnost i harmonizaciju kao osnovne prijedloge vrijednosti. Model EU je najprimjenjiviji, mada se takođe umnogome oslanja na snagu svojih regulatornih institucija i na sposobnost da projektuje jurisdikciju na međunarodne tehnološke kompanije, na koje se primjenjuje u manjoj mjeri.

TAKTIKE KOJE KORISTI:  digitalni identitet, nacionalistička platforma, nadzor, manipulacija sadržajem, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

RUSIJA

Rusija je ima nesrazmjeran uticaj u digitalnoj politici zbog svoje agresivne upotrebe obavještajne taktike, koja se prenosi na digitalni nivo, u cilju ostvarivanja političkih ciljeva. Ranije ove godine ruska Agencija za istraživanje interneta postala je globalno prepoznatljivo ime nakon što je američki specjalni branilac podigao optužnicu protiv 12 operativaca iz Rusije zbog optužbi za širenje dezinformacija tokom izbora 2016. godine. Agencija za istraživanje interneta, čije aktivnosti traju već godinama u Rusiji i post-sovjetskim državama, unajmljuje oko 1000 ljudi sa zadatkom da kreiraju blogove i šire meme i poruke, sa opštim ciljem da povećaju društveno neslaganje na internetu, koristeći postojeća pitanja koja izazivaju društveno nezadovoljstvo. Samo na Tviteru ruske aktivnocti potiču sa 3,841 naloga, a vjeruje se da je Agencija umiješana i u manipulaciju onlajn medijima u Ukrajini.

Kod kuće, Vlada podstiče domaći ekosistem aplikacija, u koje spadaju Vkontakte (društvenu mrežu) i Yandex (pretraživač), uspostavljajući mehanizme za cenzuru i nadzor kako bi kontrolisala govor na internetu. Kako bi poboljšala onlajn diskurs, vlada zahtijeva od popularnih blogera da se registruju u državi, te su stoga odgovorni za ideje o preciznosti koje definiše Vlada.

TAKTIKE KOJE KORISTI: računarski napadi, nacionalistička platforma, nadzor, manipulacija sadržajem kontrola infrastrukture, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi.

INDIJA

Kao najveća demokratija u svijetu, India ima pristup upravljanju internetom koji se  najviše fokusira na učvršćivanje nacionalne moći i dostupnosti tržišta, što se pokazalo kao efikasna strategija kad se uzme u obzir veličina tržišta. U 2016. nacionalna Vlada Indije je uvela Aadhaar biometrijski identifikacioni sistem kao kamen temeljac angažovanja u javnim službama. Aadhaar je već dostigao zapanjujućih 1,22 milijarde ljudi, i time postao globalno mjerilo za sisteme digitalnog identifikovanja, dok se istovremeno bavi pitanjima osnovnih prava i bezbjednosti, s obzirom na više prijavljenih upada. Nedavna presuda Vrhovnog suda nametnula je do sada neka od najvećih ograničenja za podatke Aadhaara, spriječavajući privatne kompanije da traže kao uslugu detalje o identifikaciji. Na sreću ili nesreću, Aadhaar je jedan od najvećih socio-tehničkih standarda na svijetu, osnova za digitalnu viziju koju promoviše indijska vlada i model za druge vlade koje razmatraju biometrijske sisteme za evidenciju građana.

TAKTIKE KOJE KORISTI: digitalni identitet, nacionalistička platforma, nadzor, manipulacija sadržajem, kontrola infrastrukture, digitalne usluge, lokalizacija podataka, regulatorni zahtjevi, finansijski podsticaj.

NACIONALISTA (KONSOLIDATOR)

Zemlja koja koristi internet kako bi ojačala nacionalnu  kontrolu, bilo putem cenzure ili putem nadzora.

KAMERUN, KUBA, EGIPAT, MAKEDONIJA, MALEZIJA, MEKSIKO, SJEVERNA KOREJA, PAPUA NOVA GVINEJA, FILIPINI, TANZANIJA I UGANDA

NACIONALISTA (PROJEKTOR)

Zemlja koja koristi internet kako bi povećala svoj status na međunarodnom planu, bilo da privlači investicije ili da preoblikuje svoj diplomatski imidž.

AUSTRALIJA, AUSTRIJA, ESTONIJA, IRAN I ANTARKTIK

Članak je preuzet sa Foreign Policy. Kompletna verzija se može ponaći na: foreignpolicy.com