Nije neobično da, regionalno gledano, Bosna i Hercegovina bude zaseban slučaj. Tako je, nažalost, i u sferi dezinformacija. Dok u državama poput Srbije najveći dio posla dezinformisanja javnosti obavljaju tabloidi, osnaženi armijama botova i trolova u onlajn sferi, u BiH su najvažnije sredstvo dezinformisanja anonimni portali.
Tako je, na kraju krajeva, utvrdila i analiza Udruženja građana Zašto ne i portala Raskrinkavanje. Njihovo istraživanje (objavljeno u maju ove godine) pokazalo je da su anonimni portali najčešći izvor dezinformacija, kao i najučinkovitiji kanal distribucije. Koliko je to značajan problem za istinito i tačno informisanje javnosti pokazuju i brojke: u uzorku od 2.500 objavljenih članaka koji su sadržali neki tip dezinformacije, dvije trećine je objavljeno upravo na anonimnim portalima.
Analiza je takođe identifikovala i dokazala ono što smo mi kao eksperti u oblasti dugo naglašavali. Samo dio tih portala funkcioniše radi profita, privlačenjem publike klikbejtom i drugim mehanizmima deziformisanja zarad sticanja prihoda od Gugl Ads i sličnih servisa. Veći dio jasno je povezan sa određenom političkom agendom i njihova svrha je kreirati narative koji će stvoriti animozitet, polarizirati ili stvoriti nepostojeću debatu oko gazdinih političkih protivnika.
Ne zna im se tačan broj
O kolikom problemu zapravo govorimo vidi se i iz toga da je nemoguće znati tačan broj anonimnih portala. Po nekim procjenama, u BiH već djeluju na hiljade, te se taj broj ozbiljno uvećava, pri čemu oni najpesimističniji govore o stotinama novih portala na dnevnoj bazi. Za državu od 3.5 miliona stanovnika, takva količina izvora dezinformacija odlično ilustruje zašto bilo kome željnom štetnog uticaja ne trebaju ni botovi, ni trolovi.
Za anonimne portale ne postoji riječ odgovornost. Po definiciji, to su mediji o kojima je praktično nemoguće naći podatke o vlasništvu, uredničkoj strukturi ili novinarima kao autorima tekstova. Samim tim i ne čudi da je analiza Zašto ne utvrdila da je samo u 19% slučajeva prihvaćen zahtjev da se objavi demanti. Autori i vlasnici anonimnih portala potpuno su svjesni da ne podliježu nikakvoj pravnoj odgovornosti. Istovremeno, s ozbirom da je njihov identitet nepoznat, ni moralna (ne)odgovornost ne predstavlja prepreku.
Štaviše, ekipa oko Raskrinkavanja kao najkonkretnijeg projekta analize i kategoriziranja dezinformacija u BiH istrpila je više napada i prijetnji upućenih od vlasnika anonimnih portala. I ne samo oni – svako ko se bar jednom pokušao baviti analizom sadržaja na anonimnim portalima susreo se sa pokušajima diskreditiranja, ciljanim napadima pojedinaca u onlajn domenu, kao i prijetnjama po život i sigurnost. U nekim slučajevima radilo se o zaštiti unosnog posla, u drugim o zaštiti političkih interesa. Postoje i portali čiji vlasnici vjeruju da rade ispravnu stvar, a neprijatelji su im, prije svega, oni koji uporno ukazuju na činjenice.
Bez straha od posljedica
Razloge popularnosti ovakvog vida dezinformisanja dijelom treba tražiti u nepostojećoj regulaciji i nedovoljnoj samoregulaciji. S obzirom da ne postoji nikakav način niti mehanizam da bi se njihovo djelovanje sankcionisalo, anonimni portali nemaju razloga da pokažu bilo kakav strah od posljedica. Online medijski prostor u BiH bi se po pravilu trebao samoregulisati putem Vijeća za štampu i online medije BiH. Međutim, njihova funkcija je ograničena na upućivanje zahtjeva za uklanjanje sadržaja na osnovu prijava građana, što se pokazalo nedovoljnim čak i kada su u pitanju mainstream mediji, a kamoli anonimni portali.
Dalji problem je i nedovoljna informaciona pismenost, ali i zainteresovanost građana da prijavljuju sadržaje za koji nemaju lični interes. Ovogodišnjim istraživanjem sarajevskog Mediacentra o medijskog pismenosti među mladima dokazano je ono na šta odavno ukazujemo. Mladi u BiH ne znaju kome i kako prijaviti objave koje prepoznaju kao dezinformacije ili maliciozne sadržaje, a nemaju ni poticaj, niti smatraju da ih se to tiče. Još veći problem je što mladi nemaju želju da provjere izvor informacija, pokazalo je istraživanje. Porazno je što nove generacije uzimaju zdravo za gotovo i bez kritičkog pristupa objavljene sadržaje, iako bi im za to trebalo samo nekoliko minuta.
Rješenje – registar vlasništva onlajn portala
Postoji li rješenje? Albanija je nedavno uvela obavezan registar vlasništva online portala. To bi mogao biti dobar početak ukoliko takav registar ne bi služio za razračunavanje političkih aktera na vlasti sa nepoželjnim, a profesionalnim onlajn medijima. Tako bi svaki napor ka stvaranju pravnih ograničenja za online medije morao ići uporedo sa snažnijim mehanizmima zaštite novinara. Međutim, u državi kakva je danas BiH, to je nerelano za očekivati.
Možda bi najbolje dugoročno rješenje predstavljalo fokusiranje na bolju medijsku pismenost. Uvođenjem obaveznih predmeta medijske i digitalne pismenosti u školama i na univerzitetima osigurali bismo da jedan dio populacije u budućnosti stekne znanja i sposobnost da razluči istinu od laži!
