U borbi protiv lažnih vijesti ne postoji jednostavno rješenje, a najbolji način za suprotstavljanje tim pojavama je edukacija i jačanje medijske pismenosti, ocijenio je u intervjuu za DFC magazin osnivač Muzeja lažnih vijesti iz Hrvatske, Lordan Prelog.

Muzej je počeo sa radom sredinom oktobra i funkcioniše kao onlajn platforma na kojoj se objavljuju različiti sadržaji, od aktuelnih lažnih vijesti i dezinformacija do alata za razvoj medijske pismenosti.

Prelog pojašnjava da Muzej, jedinstven projekat na Balkanu, može dati mali doprinos u borbi protiv globalnog fenomena lažnih vijesti, ali da je ključno razvijanje kritičkog razmišljanja kod omladine.

Smatra i da je nepovjerenje u naučnike i novinare povezano sa nivoom medijske pismenosti građana i dodaje da je, prema zvaničnim procjenama, materijalna šteta u svijetu zbog direktnih i indirektnih posljedica dezinformacija za 2019. procijenjena na čak 78 milijardi dolara.

DFC: Sredinom oktobra ste osnovali Muzej lažnih vijesti – onlajn platformu s alatima za razvoj medijske pismenosti i borbu protiv dezinformacija. Zbog čega ste se odlučili da pokrenete takav projekat i da li Vas je na to motivisao neki poseban događaj?

Lordan PRELOG: Željeli bismo osvijestiti građane o raširenosti lažnih vijesti te ih naučiti kako ih prepoznati u medijima i na internetu, posebno na društvenim mrežama gdje su vrlo prisutne. Doprinos prve faze projekta, osnivanje Muzeja lažnih vijesti na internetu, samo je mali doprinos globalnoj borbi protiv lažnih vijesti i zapravo služi kao jedan od dodatnih mehanizama za borbu protiv dezinformacija.

Inače, projekt je rezultat rada Instituta za nove medije i elektroničku demokraciju (InMed) koji, među ostalim, već 25 godine organizira međunarodnu konferenciju Informacijska tehnologija i novinarstvo u Dubrovniku. Imamo plodnu suradnju s domaćim i stranim stručnjacima, a i jedini smo u Hrvatskoj član SOMA-e (Social Observatory for Disinformation and Social Media Analysis), jedne od vodećih mreža velikog broja institucija koje se bave otkrivanjem lažnih vijesti.

U MUZEJU PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOSTI

DFC: Kakvi su planovi za dalji razvoj Muzeja?

Lordan PRELOG: Na početku priče, organizacija sadržaja Muzeja temeljila se na četiri stupa, koji s različitih aspekata pristupaju nastanku, razvoju, važnosti i posljedicama ovog fenomena. Prvi stup, PROŠLOST, zamislili smo kao mjesto na kojem bi bile izložene najpoznatije lažne vijesti iz proteklih stotinjak (ili više) godina. Na što objektivniji način obradili bi priče o vijestima koje su imale zapažen odjek u javnosti.

Odabrane nove lažne vijesti iz domaćih medija te svjedočanstva priznatih novinara i znanstvenika čine jezgro Muzeja, drugi stup – SADAŠNJOST. Nakon određenog vremena vijesti se, zajedno s najinteresantnijim komentarima i dijelom rasprave, pohranjuju u arhivu gdje su dostupne za pretraživanje.

Treći stup, BUDUĆNOST, posvećen je edukaciji iz medijske pismenosti. Uvodni tekstovi govore o važnosti uvođenja i razvoja obrazovanja iz ovog područja. Biti će ponuđeni i kratki tečajevi u formi kvizova, igara, labirinta, koji simbolično nagrađuju one koji (brzo i dobro) savladaju pojedine zadatke.

Cilj četvrtog stupa (ZAŠTO) je objasniti fenomen dezinformacija, te stoga sadrži zbirku više od trista najvažnijih znanstvenih i stručnih tekstova o tom fenomenu. Služi znanosti (istraživačima), obrazovanju (nastavnicima), novinarima, političarima itd.

Planiramo daljnje razvijanje i populariziranje alata i tehnika za borbu protiv lažnih vijesti (tečajevi, predavanja, igre, interaktivni kvizovi), a sve to s ciljem podizanja razine medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja naših građana.

U FINSKOJ SE O MEDIJSKOJ PISMENOSTI UČI OD VRTIĆA

DFC: Ni Crna Gora ni Hrvatska nemaju zavidan plasman na ljestvici Indeksa medijske pismenosti. U čemu vidite razlog za to i kako je moguće takvo stanje popraviti?

Lordan PRELOG: Medijska pismenost u Hrvatskoj, kao i u većini država EU, nije dovoljno razvijena, a upravo se sposobnost kritičkog razmišljanja smatra ključnim faktorom u procesu utvrđivanja činjenične točnosti informacije. Prema Indeksu medijske pismenosti (Media Literacy Index 2019, Open Institute Sofia) Hrvatska je na 25. mjestu od 35 europskih država, mi lošije stojimo čak i od Slovačke, Češke, Malte i Kipra.

Nepovjerenje u znanstvenike i novinare povezano je s medijskom pismenošću, jer se pokazalo da zemlje s višim razinama nepovjerenja imaju niže ocjene medijske pismenosti.

Medijske pismenosti u Hrvatskoj nema u školskom kurikulumu, dok se u Finskoj to uči već u vrtićima i zato moramo poticati mlade generacije da nauče kritički promišljati kada evaluiraju neki sadržaj, kako bi znali razlikovati istinu od laži. S druge strane, i novinari trebaju izvještavati istinito i s najvišim profesionalnim standardima.

DFC: Sva istraživanja pokazuju da se dezinformacije i lažne vijesti najčešće objavljuju na internetu (društvene mreže, portali). Te pojave su posebno dobile maha tokom pandemije. Kako se izboriti sa tim negativnim efektima koji su već ostavili ogromne posljedice?

Lordan PRELOG: Mogu samo ponoviti što godinama govore stručnjaci – nema univerzalnog rješenja, nema takozvanog silver bullet koncepta. Prema nedavnom izvještaju Sveučilišta Baltimor, u svijetu je u 2019. materijalna šteta prouzročena direktnim i indirektnim posljedicama dezinformacija procijenjena na čak 78 milijardi dolara.

Jedna izreka kaže nešto poput laž obiđe pola svijeta dok istina navuče cipele. Dezinformacije u pravilu ostvaruju i mnogostruko veći doseg od običnih vijesti. Lažna priopćenja za javnost, dezinformacije i lažne objave na društvenim mrežama predstavljaju sve veću prijetnju zbog brzine širenja i dosega, one imaju znatan utjecaj na snagu brenda, umanjuju produktivnost i/ili nanose izravnu financijsku štetu pojedncima, tvrtkama i institucijama.

Prema nedavnom izvještaju Sveučilišta Baltimor, u svijetu je u 2019. materijalna šteta prouzročena direktnim i indirektnim posljedicama dezinformacija procijenjena na čak 78 milijardi dolara.

Postoje pojedinci kao i organizirane skupine koje se bave produkcijom lažnog sadržaja isključivo radi zarade od klikova. Poznat je slučaj makedonskog gradića Veles u kojem su tijekom 2016. mladi ljudi vični novim tehnologijama i društvenim mrežama otvarali veb stranice na kojima su objavljivali dezinformacije o Hilari Klinton, tadašnjem Trampovom protivkandidatu.

ZAKONI BITNI, NE I PRESUDNI

DFC: Crna Gora je uoči parlamentarnih izbora bila izložena dosad neviđenoj dezinformacionoj kampanji, a lažne vijesti su gotovo uvijek objavljivali isti mediji. Koji je najbolji model za borbu protiv takvih organizovanih akcija – sankcije utemeljene u zakonima, udruženo djelovanje fakt-čekera ili nešto treće?

Lordan PRELOG: Potrebno je paralelno raditi na nekoliko frontova, edukacija je samo dio priče. Na primjer, dobra je vijest da se u borbi protiv onlajn dezinformacija sve više koristi umjetna inteligencija (AI) koja postaje prilično efikasna u prepoznavanju sumnjivih mrežnih sadržaja. Veliki doprinos borbi protiv dezinformacija daju i factcheker-i , no sama provjera i ocjenjivanje istinitosti neke vijesti nije rješenje problema.

Osobno nisam pristaša neke strašne zakonske regulative jer onda država propisuje neki okvir što često vodi u (samo)cenzuru. Međutim, zakonska regulativa mora postojati, pogotovo u slučajevima sustavnog iznošenja dezinformacija od strane istih aktera, koji to očito rade s namjerom i promišljenom agendom. Ako nekoga dobro lupite po džepu, drugi puta će razmisliti da li će objaviti neprovjerenu ili izmišljenu informaciju.

U borbi protiv lažnih vijesti ne postoji jednostavno rješenje, potrebno je raditi na edukaciji i razvijanju kritičkog razmišljanja građana. Povjerenje u medije i institucije države može se vratiti profesionalnim i etičnim obavljanjem novinarskog zanata, te naravno razvojem medijske pismenosti svih slojeva društva, počevši od onih najmlađih.

DFC: Imate dugododišnje novinarsko iskustvo. Da li Vam se u praksi desilo da objavite dezinformaciju ili lažnu vijest i koliko je rad u novinarstvu bio okidač za osnivanje Muzeja?

Lordan PRELOG: Radio sam u Jutarnjem listu od 2001. do 2008, bila su to drugačija vremena. Nije da mi je tadašnji posao bio neki okidač, no za to vrijeme sam na vlastitoj koži spoznao važnost etičnosti u novinarstvu, kao i temeljnih postulata profesije. Kao mladi novinar nekada sam znao mrvicu nadopuniti izjave svjedoka ili slično, kako bi tekst bi zanimljiviji i dobio više mesa. Nikada krucijalne informacije, no u nekoliko sam navrata znao sugovornicima u usta umetnuti neke svoje riječi ili konstatacije. Vrlo brzo sam shvatio da se to ne radi. Inače, mislim da je većina kolega ponekad nenamjerno objavila pogrešnu informaciju, bilo zbog brzine ili zbog previda. No, u većini slučaja bez neke namjere. Danas vidimo da to više nije slučaj već da se dezinformacije plasiraju u medijski prostor s ciljem da se nekome naudi ili nanese materijalna šteta.