Otkriven drugi agent GRU optužen za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori

Zajedničkom istragom Belingketa i Insajdera identifikovan je drugi agent GRU koji je bio uključen u pokušaj državnog udara 2016. godine u Crnoj Gori – Vladimir Nikolajevič Moisejev.

Interpol je raspisao potjernicu za dvojicom agenata ruske vojno-obavještajne službe, koji su osumnjičeni za organizovanje neuspjelog državnog udara 2016. godine u Crnoj Gori. Pravi identitet jednog agenta je poznat javnosti, dok je drugi bio poznat samo pod lažnim imenom. Belingket je otkrio pravi identitet drugog osumnjičenog, optuženog od strane crnogorskog tužilaštva, i potvrdio da je to zaista agent GRU.

Ime prvog ruskog agenta, Eduarda Šišmakova, i njegovo angažovanje u GRU u vijeme tih događanja u Crnoj Gori potvrđeno je u nizu istraživanja koje su sproveli Belingket i njegov istraživački partner u Rusiji – Insajder.

Druga osoba je crnogorskom tužilaštvu poznata pod lažnim identitetom, kao Vladimir Popov. Pod tim imenom njega su tražili i Interpol i crnogorske partnerske agencije, kao što se može vidjeti u sudskim spisima.

Belingket i Insajder su sada uspjeli da otkriju Popovljev pravi identitet. Pravi identitet Popova je Vladimir Nikolajevič Moisejev. Moisejev, koji je potpukovnik ili poručnik ruske vojno-obavještajne službe, rođen je 29.06.1980. godine, iste godine kad i imaginarni „Popov“.

Otkrića Belingketa u slučaju Popov/Moisejev dopunjuju važne i intrigantne detalje načina poslovanja GRU u tajnim operacijama, koji uključuju i korišćenje lažnih poslovnih operacija, i doprinose shvatanju svijeta tajnih agenata GRU, koje smo prethodno naveli u izvještaju o dva osumnjičena, Anatolija Čepiga i Aleksandera Miškina, u slučaju trovanja Skripalja. Kao u slučaju Čepiga i Miškin otkrića direktno demantuju izjave Kremlja da je „Popov“ bio nevini ruski turista kojeg je nepravedno optužila neprijateljska strana država.

Ko je Vladimir Moisejev?

Vladimir Nikolajevič Moisejev je rođen u malom selu Pivkino u Zapadanom Sibiru (sa nešto preko 500 stanovnika) u Kurganskoj regiji Urala, nedaleko od Čeljabinska. Pohađao je lokalnu školu prije nego što se preselio u Tjumen, oko 200km sjeverno od Pivkina, kako bi služio vojsku. Odmah nakon ili tokom vojne službe, Moisejev se upisao na Institut za vojni inženjering u Tjumenu, na napredni program koji štancuje vojne inženjere specijalizovane za sve – od dešifrovanja radio signala do detoniranja bombe sa daljine. Studije je završio sa činom poručnika.

Ne zna se tačno kada je GRU regrutovao Moisejeva, tokom studija ili nakon završetka. Po poslednjem praćenju Belingketa njegova registrovana adresa je bila na Vojnom institutu u Tjumenu, 2005. godine. U nekom trenutku, u periodu između 2005. i 2009. godine preselio se u Moskvu kako bi služio u specijalnoj jedinici GRU Spetsnaz, poznatoj kao vojna jedinica br. 48427. Godine 2008. specijalna jedinica Spetsnaz je učestvovala u operacijama u Gruziji tokom gruzijsko-osetijskog sukoba i rusko-gruzijskog rata. Stoga, pod pretpostavkom da je Moisejev bio raspoređen u ovu jedinicu prije 2008. godine, to bi značilo da je učestvovao u ruskim vojnim operacijama u Gruziji.

Godine 2009. Moisejev je dobio novi identitet, pod imenom Vladimir Popov. Kao i njegove kolege, osumnjičeni za slučaj trovanja Skripalja– Čepiga i Miškin, i Moisejev „postoji“ u ruskoj bazi podataka pod dva paralelna identiteta, kao Vladimir Moisejev i Vladimir Popov.

Do 2014. godine Moisejev je sa porodicom živio u domu specijalne jedinice Spetsnaz 48427, na adresi Matroskaja Tišina 10 u Moskvi. U martu 2015. godine Moisejev je dobio stan u istoj stambenoj zgradi gdje je i osumnjičeni za slučaj Skripalj, Miškin, dobio stan nekoliko mjeseci ranije. Kao i u Miškinovom slučaju stan je registrovan na Moisejevljevu ženu i djecu, a agent GRU se ne pominje u tapiji.

Pod novim tajnim identitetom, Popov je radio kao „korespondent“ i „novinar“ za časopis o osiguranju, pod nazivom Morskoe strahovanije (bukvalno: Pomorsko osiguranje). Koristio je taj identitet kako bi putovao širom Evrope u periodu od 2012. do 2016. godine. On je čak i objavljivao „članke“ – sada nefunkcionalan vebsajt  časopisa sadržao je Popovljev rad koji nabraja najbolje moreplovce svijeta. Naime, upravo je pod fasadom novinara za časopis Morskoe Strahovanije „Popov“ doputovao u Srbiju u oktobru 2016. godine.

Kako je otkirven Moisejev?

Polazna tačka za ovu istragu bili su sledeći podaci: ime „Vladimir Nikolajevič Popov“, datum rođenja 29. jun 1980., slika iz pasoša i međunarodni pasoš, koje su objavili tužioci iz Crne Gore i Interpol. U pasošu se takođe nalazilo i mjesto rođenja: „Kurganska oblast“ (na vebsajtu Interpola pogrešno je napisana kao „Kurgastaya“).

Dodatno, na raspolaganju su bile tri fotografije u boji koje je „Popov“ postavio na društvenim mrežama; jednu fotografiju sa snimka video nadzora koju je napravila srpska policija, a fotografisan je i susret Šišmakova i Popova u beogradskom parku nekoliko dana prije događanja u Crnoj Gori.

Radna pretpostavka je bila da je ime „Popov“ pseudonim. Ova hipoteza je potvrđena kad su u Belingketu dobili podatke iz pasoša i adresu osobe sa ovim imenom i datumom rođenja iz moskovske baze podataka (Larix), koja je dostupna javnosti. Pronađeno je jedno poklapanje u bazi podataka – pojedinac je imao naveden samo jedan pasoš, koji je izdat 2009. godine i u njemu je navedena „Kurganska oblast“ kao mjesto rođenja. Prethodne veze sa ovim pojedincem nisu pronađene ni u ovoj ni u nekoj drugoj bazi podataka koje su pretraživane. Pretraga je takođe pokazala adresu u Moskvi.

Tada je dobijena potvrda o vlasništvu iz ruskog zvaničnog registra nepokretnosti, Rosreestr za adresu u Moskvi. Kao vlasnici malog jednosobnog stana navedeni su supružnici u 70im godinama iz Rusije. Lociran je porodični fiksni telefon uz pomoć pretrage preko popularnog ruskog vebsajta phonenumber.to. Kontaktirali su porodicu i rekli su da nikad nisu čuli za Vladimira Popova. Ovo je učinilo prvobitnu hipotezu kredibilnijom, jer su se posmatrala slična „nasumična dodjeljivanja“ adresa i drugim tajnim agentima GRU, kao što je to bio slučaj sa Čepigom.

Nakon toga istražitelji Belingketa su potražili Vladimira Popova u moskovskoj bazi vlasnika motornih vozila. Nekolike iteracije ovih baza podataka za motorna vozila, koje je održavala agencija GIBDD, poznata i kao Ruska saobraćajna patrola, su tokom godina procurile i dostupne su na ruskim torent vebsajtovima. Iz verzije baze podataka iz 2011. godine otkriveno je da je Vladimir Popov posjedovao automobil marke Kia CEED, na osnovu toga što je imao isto godina i istu (lažnu) adresu u Moskvi kao osoba za kojom Interpol raspisuje potjernicu.

Ova nova informacija dala je tri dodatna značajna traga. Jedan je bio činjenica da je Centralni direktorat za imigraciju u Moskvi bio organ koji je izdao pasoš; ista agencija za izdavanje pasoša koja je izdala lažne pasoše Čepigi i Miškinu. Drugi trag je bio broj telefona. Treći trag su predstavljala dva broja koja identifikuju vozilo koje je u vlasništvu Popova ( broj šasije).

Koristeći ove detalje o vozilu, Belingket je uspio da se uloguje na portal elektronske usluge Vlade Rusije i dobije listu saobraćajnih prekršaja  povezanih sa tim automobilom. Pronađeno je deset neplaćenih kazni za prekoračenje brzine, od kojih su četiri bile koncentrisane blizu dvije adrese GRU u Moskvi: Koroševskoje Šose 76b (zgrada sjedišta GRU), i „Toranj“ zgrada GRU u Kimki.

Zatim je, preko onlajn pretrage telefonske baze podataka, provjeren broj telefona naveden na Popovljevoj registraciji za auto i otkriveno je da je u jednoj od njih  ime Vladimir Nikolajevič Popov.

Tada je testirana hipoteza koja je prethodno pomogla da se otkrije pravi identitet GRU agenta, Aleksandera Miškina. Pretražena je moskovska baza podataka pomoću imena i patronima koje je „Popov“ koristio, kao i pomoću datuma rođenja, 29. juna 1980., a kao džoker je ostavljeno prazno polje za prezime.

U verziji moskovske baze podataka za registraciju vozila iz 2011. godine otkriveno je jedno poklapanje. Izvjesni Vladimir Nikolajevič Moisejev naveden je kao vlasnik automobila marke Subaru Legacy Outback. Ova osoba ima pasoš izdat u oblasti Tjumena. Tjumen je grad koji se nalazi nedaleko od Kurganske oblasti, i naveden je na „Popovljevom“ sada neaktivnom VK nalogu kao mjesto studiranja, te se to poklapanje učinilo interesantnim. Međutim, ono što je još interesantnije jeste navedena adresa ovog pojedinca od 2011. godine.

Adresa je Matroska Tišina 10, sa užom specifikacijom Vojna jedinica 48427. Ovaj broj vojne jedinice je bio lažni naziv za Posebnu vazduhoplovnu izviđačku jedinicu Spetsnaz, pod komandom GRU, koja je odigrala ključnu ulogu u dva čečenska rata i u rusko-gruzijskom ratu.

Zatim je radna hipoteza bila da je Moisejev – povezujući obrazac pseudonima sa Miškinom i Šišmakovim, a takođe registraciju u vojnu jedinicu pod komandom GRU, i nadalje veza sa Tjumenom koju je imao i „Popov“ – zaista bio pravi pojedinac koji se krio iza „Popovljevog“ identiteta.

S namjerom da radi samo sa otvorenim podacima , Belingket je izabrao da ne pribavlja kopiju Moisejevljevog pasoša. Umjesto toga, pretražene su razne dodatne baze podataka koje su procurile ili su bile komercijalno dostupne u potrazi za tragovima koji su povezani sa ovim čovjekom. Pretražena je statistička baza podataka Tjumena i pronađen je Moisejev, koji je imao isti pasoš kao ovaj što je naveden niže, registrovan 2004. i 2005. godine na adresu Instituta za vojni inženjering u Tjumenu. Onda je pretražena statistička baza podataka Kurganske oblasti i pronađen Moisejev sa adresom – i datumom rođenja – registrovanom na malo selo Pivkino. Samim tim, mjesto rođenja se poklopilo sa onim navedenim u lažnom pasošu: Pivkino je u Kurganskoj oblasti.

Pretražen je onlajn saobraćajni sistem kako bi se pronašli prekršaji koje je Moisejev napravio pod pravim imenom sa Subaru automobilom. Pronađen je jedan saobraćajni prekršaj iz 2017. godine i odgovarajuća fotografija sa snimka, koja nije bila dovoljno jasna kako bi poslužila za identifikaciju.

Zatim su potražili članove porodice koji bi mogli da imaju fotografiju Moisejeva. Pretražena je statistička baza podataka Moskve i tragano je za ljudima koji nose prezime Moisejev/a i kojima je navedena adresa boravka 48427 Vojna baza jedinice u Moskvi. Pronađena je žena koja se preziva Moisejeva (po pravilu u ruskom jeziku ženska verzija prezimena Moisejev je Moisejeva), i koja je sličnog uzrasta kao Moisejev. Takođe je pronađeno dijete sa istim prezimenom i patronimom Vladimirovič (što upućuje na to da je očevo ime Vladimir). Njihova hipoteza je bila da su možda upravo pronašli Moisejevljevu ženu i dijete.

Uspjeli su da identifikuju ženin nalog na društvenim mrežama. To je bio privatni nalog na ruskoj društvenoj mreži Однокласники, zbog čega nisu mogli da pristupe fotografijama. Međutim, mogli su da pretraže listu prijatelja ovog naloga i naiđu na ženu koja je imala isti datum rođenja kao i Moisejev, i kojoj se u zagradi nalazilo prezime Moisejeva, što je uobičajen način za žene da pišu svoje djevojačko ime na društvenoj mreži Однокласники, sajt koji je prvobitno zamišljen za lociranje školskih vršnjaka. Postavljena je hipoteza da je ova žena bliznakinja Vladimira Moisejeva. Ovo je potvrđeno kad su pronašli njeno ime u statističkoj bazi podataka Pivkina.

Nalog Moisejevljeve sestre sadržao je veliku foto galeriju, uključujući fotografije djece koje je ona u komentarima nazivala djecom njenog brata Vladimira, i koja su fizički jako podsjećala na osobu poznatu kao „Popov“. Međutim, nije bilo fotografije njenog brata. Naposlijetku, naišli su na nepobitan dokaz, vezu između „Popova“ i Moisejeva  u nedavnoj verziji GIBDD baze podataka motornih vozila za stanovnike Moskve. Moisejev je u njoj naveden kao vlasnik novije verzije istog automobila kao iz 2011. godine (Subaru Outback iz 2015. godine). U ovoj bazi podataka Moisejevu je naveden telefonski broj identičan broju koji je naveden pod „Popov“ u njegovoj registraciji auta.

Štaviše, nedavna baza podataka sadržala je novu adresu Moisejeva, koja se nalazila u istom kompleksu stanova gdje je živio osumnjičeni za trovanje Skripalja, Aleksander Miškin. Zbog tačne adrese mogli su da dobiju informaciju o vlasništvu iz ruske baze podataka nepokretnosti, koja je pokazala stan sličan po veličini i rasporedu kao stan Miškina: transfer vlasništva, rasterećen bilo kakve hipoteke, direktno sa grada Moskve ( jer je grad bio prvobitni vlasnik novoizgrađene stambene zgrade) na Moisejevljevu ženu i djecu.