Niti su u crnogorskim gradovima nikle NATO baze, niti je Crna Gora izgubila suverenitet, niti su nam plate manje zbog članstva u Sjevernoatlantskoj alijansi. Sve što su protivnici članstva pričali ispostavilo se kao netačno – Duško Marković, Vladin dom na Cetinju, povodom prve godišnjice članstva u NATO.

Prema nepisanom pravilu, još od perioda pristupnih pregovora Crne Gore s Alijansom, u etar crnogorske i srpske medijske i političke scene, iz krugova oponenata crnogorskog članstva u Sjevernoatlantski savez, lansirane su priče o gubljenju suvereniteta države, slobodi koju će da imaju NATO vojnici, te o mogućim napadima od strane drugih zemalja ili terorističkih organizacija kojima se NATO zamjerio, naročito Ruske Federacije.

NATO radar

Od novembra 2018, kada je crnogorski ministar odbrane Predrag Bošković na prezentaciji rezultata rada i budućih planova Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, u sklopu budućih projekata razvoja Vojske Crne Gore pomenuo nabavku 3D radara za kontrolu vazdušnog prostora, brojni regionalni mediji, bliski Moskvi ili direktno iz Kremlja, izvještavali su o ovome uz senzacionalističke naslove, daleko od istine: Crnogorsko nebo preuzeli Amerikanci! U dugovima do guše, a daju milione NATO za nove radare i Sa Bjelasice preko Srbije NATO snima i Rusiju!

Portali poput skandalozno.rs, in4s.net, novosti.rs, srbijadanas.com, smedia.rs, rs-lat.sputniknews.com, rtv.rs, mondo.rs, borba.me povezuju postavljanje NATO radara na Bjelasici kao svojevrsnu prijetnju Rusiji i Srbiji, ističući da dolazi do potpune okupacije kao i da  postavljanjem ovog vojnog objekta na mjestu  Zekova glava  na Bjelasici Crna Gora postaje legitimna meta ruskih raketa.

Dodatno, portal novosti.rs  povezuje postavljanje radara sa NATO bombardovanjem 1999. godine, ističući da se u blizini područja gdje će biti smješten NATO radar u Crnoj Gori nalazi i  mjesto Murino koje je bilo meta NATO bombardovanja.

Informaciju o nabavci 3D radara potvrdio je Bošković nakon ministarskog sastanka NATO zemalja članica 14. februara za agenciju MINA, kada je istakao da je nabavka radara nacionalni prioritet.  Tom prilikom je naglasio da NATO nudi radar svim zemljama članicama, i ukoliko ga one zatraže, onda Alijansa procjenjuje kome je najpotrebniji, te da bi donacija bilo prihvatljivo rješenje za Crnu Goru. Takođe, ukoliko radar ne bude mogao da se nabavi direktno od NATO-a, onda će Crna Gora ići bilateralnim putem i pokušati da ga nabavi od neke druge zemlje članice.  

Ipak, potvrđeno je da je zahtjev za ustupanje 20 miliona vrijednog radara poslat, da je trenutno na razmatranju u NATO Komitetu za investicije i da su pregovori u toku.  Ukoliko bi se realizovala donacija, Crna Gora bi bila oslobođena troškova u iznosu od 20 miliona eura. Svakako, ovaj korak predstavlja još jedan snažan napor da se osigura odbrana i zaštita vazdušnog prostora zemlje, zajedno sa vazdušnim policijskim snagama (misija Air Policing) koje pružaju saveznički avioni iz Grčke i Italije.

Poslanici Demokratskog fronta, Andrija Mandić i Strahinja Bulajić su iskoristili ovu priliku da istaknu kako je ova operacija usmjerena protiv Srbije i Rusije, ali i da će ovaj radar koristiti avionima koji su nas bombardovali.

NATO baza

U duhu malignih narativa o izvjesnoj donaciji radara od strane Alijanse, gorepomenuti mediji su se nadovezali i na priču o navodnoj izgradnji NATO baze i vojnog poligona na teritoriji Andrijevice i Sinjajevine, gdje zahvaljujući geografskom položaju postoje najbolji uslovi za stvaranje vojne infrastrukture, uz neizostavne teorije zavjere protiv Srbije i Rusije, stav da je Crna Gora teren za antirusku politiku, ali i upotrebu klikbejt naslova, poput Sada je jasno šta se sprema!, NATO udar na Vasojeviće, Otkriven tajni plan NATO: Alijansa gradi dve baze u Crnoj Gori.

Ono što je važno pomenuti jeste da ni ministar Predrag Bošković ni niko od zvaničnih predstavnika iz NATO nisu potvrdili izgradnju NATO baze na teritoriji Crne Gore. Naprotiv, Ministarstvo odbrane nebrojeno puta je demantovalo ovakve spekulacije riječima da je besmisleno o tome više i pričati.

Što se tiče Andrijevice, na prostoru od oko 40 hiljada kvadrata u naselju Prljanija će najvjerovatnije biti izgrađena kasarna „Miljan Vukov Vešović“  za potrebe Vojske Crne Gore. U prilog tome govori i upravo donešena Odluka o izradi izmjena i dopuna prostorno-urbanističkog plana opštine Andrijevica. Izmjenama i dopunama Plana će se opredijeliti prostor posebne namjene za potrebe odbrane. Pojedini mediji nedavno su spekulisali da je izgradnja kasarne u Andrijevici osmišljena kao provokacija budući da je nedaleko od nje u mjestu Murino izvršena NATO intervencija 1999. godine.

A kada je riječ o Sinjajevini,  tema vojnog poligona koji bi služio za gađanje, uništavanje viška naoružanja, kao i jednu vrstu NATO baze je često zloupotrebljavana u dnevnopolitičke svrhe uz mnoštvo dezinformacija. Ministar Bošković je rekao da na tom lokalitetu neće biti NATO baze, niti će biti uništavani viškovi naoružanja, već da će vojska koristiti određeni prostor dva puta godišnje po nekoliko dana i upotrijebiti manje eksploziva nego što se dnevno koristi za izgradnju puta Bar-Boljare.

Podsjetimo, prije dvije godine, kada je priča o bazama bila aktuelizovana od strane Demokratskog fronta i kada je Milan Knežević (DF) izjavio za moskovski dnevnik Izvestija da će planovi o realizaciji NATO baze biti realizovani tokom naredne dvije godine, do 2019, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je dematovao ovu izjavu riječima: U Crnoj Gori neće biti aktivnosti NATO bez konsenzusa crnogorske vade. NATO je samo tamo gdje mu ta zemlja da dobrodošlicu. Nema planova za NATO bazu dok nas ne pozovu.

Dakle, prvo mora da postoji jasno izražen zahtjev same članice NATO da se na njenoj teritoriji gradi vojna baza, kao što je slučaj sa Albanijom.  

Naime, u avgustu 2018. godine Edi Rama je na svom Fejsbuk profilu potvrdio formiranje NATO vazdušne baze u Kučovu u Albaniji, u vrijednosti od 50 miliona eura i to samo u prvoj fazi projetka, nakon što je albanska ministarka odbrane Olta Džačka predložila američkom kolegi Džejmsu Matisu da NATO uspostavi vojnu bazu na tlu Albanije.

Nakon domaćih aktera, pojedinaca i medija, i visoki ruski zvaničnici su se uključili u debatu. Ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov izjavio je da će nakon stupanja Crne Gore i Makedonije u NATO u tim zemljama nići i vojni objekti Alijanse, kao i da će te zemlje ubuduće morati da troše dodatan novac na kupovinu američkog oružja, ali da se to nikome neće svidjeti.

Dodatno, portal IN4S iskoristio je  potencijalno premještanje vojnog aerodroma iz Golubovaca, kako bi i na ovaj način javnosti odao utisak da se sve u Crnoj Gori radi u NATO interesu, te da se u isto vrijeme zapostavlja državni interesi. U ponedeljak, 4. februara,  na pomenutom portalu, pojavio se članak pod naslovom Potvrdilo se pisanje IN4S-a: Kapino polje pista za NATO avione.   U tekstu se navodi da NATO na mala vrata ulazi  Crnu Goru, kao i da su svi koji u to nisu vjerovali dobili potvrdu i to lično od „NATO ambasadora u Crnoj Gori“, ministra Predraga Boškovića.

Ono što je sporno u sadržini jeste činjenica da se kompletan članak zasniva na izjavama kako ministra, tako i gradonačelnika Nikšića, koji ni u jednom trenutku nisu pominjali NATO, pa se shodno tome dolazi do zaključa da postoji velika diskrepanca između naslova i sadržaja, ali se dolazi i do pitanja da li su i kakvu su to potvrdu dali Bošković i Grbović.

Nadam se da će se u narednom periodu realizovati pitanja koja se odnose na aerodrom na Kapinom Polju, kako bi mogao da odgovori zahtjevima dijelom civilnog i vojnog vazduhoplovstva. Danas smo razgovarali i o projektovanju i rekonstrukciji vojnih garnizona i izgradnji objekata Generalštaba i da treba ispoštovati predložene rokove, od kojih su neki hitni. Naša Agencija već radi na tome i nadam se da ćemo odgovoriti potrebama Vojske, koja će dalje realizovati te projekte – izjava Grbovića na osnovu koje je autor teksta došao do zaključka da će ubuduće na Kapinom polju slijetati NATO avioni.

Dodatno, sam tekst predstavlja recikliranje starog sadržaja. Tokom posjete Boškovića gradu pod Trebjesom u novembru 2018. godine, ministar je  istakao da postoji mogućnost premještanja vojnog aerodroma iz Podgorice na Kapino Polje, zbog intencija širenja civilnog aerodroma u Podgorici. Ubrzo je IN4S reagovao, koji je objavio tekst u kome se iznose gotovo iste tvrdnje kao sada, dodajući da  crnogorska vlast nudi gradove za NATO baze. U narednih par dana, tekst su preuzeli i objavili brojni drugi, uglavnom srpski mediji.

Gubitak suvereniteta

Još jedna teza anti-NATO aktivista, analitičara i teoretičara zavjere, a koja kruži još od perioda prije članstva jeste gubitak suvereniteta. Tako je, na primjer, ubrzo nakon pristupanja Crne Gore Alijansi funkcioner DF-a, Strahinja Bulajić, između ostalog tvrdio da je Crna Gora ulaskom u tu vojnu mašineriju izgubila suverenitet nad svojom teritorijom

Ali da li je moguće izgubiti suverenitet?

Suverenitet kao koncept datira još iz doba filozofa od Sokrata do Tomasa Hobsa. Međutim, prema studijama Džeksona Savremeni suverenitet: novi pristup zastarjelom konceptu i Kalstera Međunarodno pravo i suverenitet u doba globalizacije, savremeni suverenitet je nastao kad su formirane i narodne republike, te on predstavlja najveću vlast koju jedna pravna država ima na svojoj teritoriji. Na taj način, državni suverenitet je direktno povezan sa pojmom  granica i teritorije. Kako Kalster dalje navodi, teritorija istovremeno predstavlja uslov da država postoji i da ima organičena prava: odnosno država je suverena samo na njenoj teritoriji. Dalje, prema ovom konceptu suvereniteta, nijedna druga država ili organizacija ne može da nametne svoju jurisdikciju nekoj drugoj zemlji.

Kako bi se pravno regulisalo pitanje vojnih baza jedne zemlje na teritoriji druge, u praksi su ustaljeni sporazumi The Visiting Force Agreement (VFA)  i The Status of Force Agreement (SOFA), kao sveobuhvatna bezbjednosna rješenja, kojima se regulišu i postavljaju uslovi pod kojima strana vojska smije da djeluje na teritoriji zemlje domaćina.

Ovakva pisanja su klasičan primjer sadržaja koji počivaju na neutemeljenim činjenicama, nagađanjima i dezinformacijama, u cilju obmanjivanja čitaoca na osjetljivu temu NATO i  povećanja nivoa animoziteta prema Zapadu, uz recikliranje starog sadržaj, pod plaštom svakodnevne propagande, ustaljenih pisanja i sada već dobro poznatih anti-NATO kanala.