Više od dva mjeseca nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti situacija je ista. I dalje imamo, s jedne strane, slab glas Vlade koja je donijela Zakon, a sa druge jak glas onih koji se protive Zakonu, kao i onih koji šire dezinformacije, teorije zavjere i druge medijske obmane.
Pažnju privlače narativi koji se brzo prenose i često ponavljaju. Pored već pomenutih u prethodnim analizama DFC poput „otimanje i prodaja svetinja“, „miješanja zapadnih vlada i organizacija“, „ugroženosti srpskog naroda u Crnoj Gori“, izdvaja se još jedan – „izazivanje nereda na litijama“. Narativ najbolje oslikavaju senzacionalistički naslovi tekstova na portalima srpskih i prosrpskih medija plasiranih sa većim intenzitetom od kraja januara 2020. Primjetno je da je najviše takvih tekstova objavio srpski portal Nacionalist.
RAZLIČITE INTERPRETACIJE SA ISTIM CILJEM
Česte teme su ispisivanje simbola četiri S (prema krilatici „samo sloga Srbina spasava“) na spomenicima u Podgorici, raspoređivanje policijskih snaga Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a na sjever Crne Gore, ubacivanje batinaša, kriminalaca, puštanje 300 zatvorenika iz UIKS i angažovanje navijačkih grupa iz regiona, pa čak i uvođenje vanrednog stanja zbog korona virusa. Izvori informacija bili su uglavnom anonimni visokopozicionirani i dobroobaviješteni pojedinci ili pripadnici bezbjednosnih struktura. Zajednički sadržilac svih tih objava je da vlast, pa time i predsjednik Crne Gore, žele da izazovu nerede na litijama i da, kako je to jednom prilikom napisao IN4S, obezbijede legitiman izgovor za gušenje protesta.
Ni vojska nije izuzeta, štaviše, krajem februara je na portalu Večernjih novosti objavljeno da su pripadnici Vojske Crne Gore od svojih starješina dobili instrukcije da bi u slučaju pogoršanja bezbednosne situacije mogli biti angažovani na zadacima očuvanja javnog reda i mira, kao asistencija policiji. Ta vijest je demantovana iz Ministarstva odbrane istog dana. Kružile su i glasine o angažovanju policijskih snaga susjednih zemalja, Hrvatske i Slovenije, čak i Kosova (tekst sa portala FOS Media) u pružanju pomoći da se suzbiju litije. To je dodatno unijelo nemir među građane Crne Gore koji izlaze na ulice.
SA PORTALA NA DRUŠTVENE MREŽE
Narativ nije prisutan samo na pomenutim portalima, već se širi i društvenim mrežama. Najsvježiju takvu objavu nalazimo na Fejsbuku 27. februara, u kojoj se najavljuje potencijalni sukob i krv na ulicama za vrijeme Svetosimeonske litije (održana 29. februara), što bi moglo dovesti do decenijama duge krvne osvete. Objava je podjeljena 401 put i imala je oko 1.500 reakcija na toj društvenoj mreži.
Iako su iz Mitropolije crnogorsko-primorske nekoliko puta poručili narodu koji izlazi na ulice da uguše i spriječe svaki nasilan potez na litijama (ukoliko bi do njega došlo), otac Gojko Perović je 2. februara izjavio za RTS da je teško očuvati mir i dostojanstvo na litijama jer je naroda sve više, a ljudi iz crkve nisu vični da toliko često i u tom broju okupljaju narod. Čini se da je on tom izjavom želio da ogradi crkvu od krivice ukoliko bi do nasilja ipak došlo.
Narativu “izazivanje nereda na litijama” se pridružio i patrijarh srpski Irinej. On je u intervjuu za Sabornik, 6. marta, govoreći o stanju u Crnoj Gori, rekao da se plaše da u toj državi ne dođe do fizičkih obračuna, čak i prolivanja krvi, što bi bila tragedija. A postoje indicije da bi se tako nešto moglo desiti. Crnogorci kažu branićemo životima naše svetinje. Poruka je vrlo jasno, koju treba uvažiti u interesu i naroda i Crne Gore, i uopšte mira u tom delu sveta.
Isti narativ je podržao i portparol Nove srpske demokratije i funkcioner DF, Marko Kovačević. On je u reagovanju na izjavu ministra unutrašnjih poslova, Melvudina Nuhodžića da ne postoje indicije o izazivanju nereda na litijama postavio pitanje da objasni na osnovu kojih to saznanja tvrdi da ne može biti sukoba pa ni krvoprolića u vezi tzv. Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kako on to zna ili na osnovu čega misli da pravoslavni vjernici neće ispuniti zakletvu datu na Trojčindan u Podgorici prošle godine i da neće braniti životima svoje svetinje ukoliko režim krene u njihovo otimanje.
VEĆ VIĐEN NARATIV
Narativ o „izazivanju haosa“ nije nov, već je itekako prisutan kada govorimo o masovnim okupljanjima i protestima širom svijeta. Iako je situacija sa žutim prslucima u Parizu po intenzitetu i dinamici protesta drugačija od ovih u Crnoj Gori, pisanje londonskog Tajmsa (koji je imao uvid u analizu američke kompanije za sajber bezbjednost Novo znanje/New Knowledge) govori o stranom uticaju na tim protestima putem društvenih mreža.
Riječ je okvirno o 200 praćenih naloga na Tviteru, veliki broj njih je bio lažan (sock puppets), a predstavljali su se kao ljudi koji dolaze sa Zapada, koji su po principu automatizma objavljivali i po 1.600 tvitova i ritvitova dnevno.
Nalozi za koje je utvrđeno da su povezani sa Rusijom su širili dezinformacije o protestima žutih prsluka sa porukama o nasilju i haosu na protestima. Jedan od primjera je korišćenje fotografije povrijeđenih protestanata sa drugih protesta da bi kreirali i proširili narativ o brutalnosti francuske policije.
POJAM NARACIJE
Ako govorimo o teoriji narativa, dolazimo do same definicije: naracija (od latinskog glagola „narrare“, što zači pričati) predstavlja čovjekov suštinski instinkt i želju za pričanjem priče. Bilo na nivou pojedinca, zajednice ili nacije, oblik i ponavljanje priče imaju za cilj da istaknu bitne poruke i vrijednosti. Najzad, te vrijednosti jačaju osjećaj identiteta na emocionalnom nivou i postaju glavni front u borbi za prioritete, izbore i percipirane prijetnje na nivou države.
Stoga, u okvirima dezinformacija, uloga narativa bi bila da, koristeći širi okvir, kreira i ojača priču koja će otvoriti put ka radikalnijem djelovanju ili pak pružiti opravdanje, kako bi to neki shvatili, za nasilje i represiju. Ako govorimo o aktuelnom crnogorskom narativu, potrebno je sagledati širu sliku i zapitati se šta je njegov krajnji cilj i kome bi njegova realizacija zapravo najviše koristila.