Piše: Marjam KIPAROIDZE za Coda Story

Očevici koji upiru prstom u nevine optuženike nisu lažovi, jer oni iskreno vjeruju u istinitost onoga čemu su svjedočili, rekla je prije nekoliko decenija dr Elizabeta Loftus, kognitivna psihološkinja i stručnjak za ljudsku memoriju. Naše sjećanje se može promijeniti, neobjašnjivo izmijeniti, tako da ono što mislimo da znamo, da ono u šta vjerujemo svim srcem nije nužno i istinito, kaže ona.

Zajedno sa naučnicima iz SAD i Irske, dr Elizabeta Loftus je objavila novu studiju u časopisu Psychological Science, u kojoj su ti istraživači otkrili da nakon izlaganja lažnim vijestima, možda možemo kreirati lažna sjećanja.

Nedjelju dana prije referenduma o abortusu u Irskoj 2018. godine, naučnici su dali nekoliko vijesti (neke su bile i lažne) grupi ljudi od više od 3.000 glasača. Otkrili su da su mnogi glasači tvrdili da se sjećaju (izmišljenih) priča o kojima su čitali. Važno je primijetiti da su učesnici bili skloniji kreiranju lažnih sjećanja nakon što bi naišli na priče koje se podudaraju sa njihovim ubjeđenjima.  

Dr Elizabet LOFTUS, kognitivna psihološkinja i stručnjak za ljudsku memoriju

Postoji mnoštvo dokaza koji ukazuju na nedostatke naše memorije. Istraživači su otkrili da većina nas ima lažna sjećanja o mnogim stvarima, od naših ličnih sklonosti i izbora do sjećanja na događaje iz ranije dobi naših života, piše Kendra Čeri, stručnjak za psihološku rehabilitaciju.

Zašto je to važno?

Sa kampanjama dezinformisanja koje se očekuju u velikom broju 2020, tim istraživača upozorava da će lažna sjećanja, čiji su okidač lažne vijesti, vjerovatno biti jedan činilac u toku predstojećih izbora u vašem komšiluku.

Irski referendum o abortusu je održan uz veliki strah da će loši momci možda moći da preotmu kampanju koristeći obmanjujući sadržaj, iako su prethodno Fejsbuk i Gugl preduzeli korake kojima blokiraju strane oglašivače da emituju reklame u Irskoj. Postojalo je mnogo sumnji o širenju lažnih vijesti, pa opet, ljudi su nasjeli na mnogo njih, rekla je Kjara Em Grin, jedna od istraživača, novinarki Izobeli Kokrel za Coda Story.

Drugo značajno otkriće u studiji bila je nevoljnost glasača da odbace svoja sjećanja, čak i nakon što im je rečeno da su njihova sjećanja zasnovana na fikciji.

Nema potrebe za žurbom u 2020.

Ako u vama ima imalo sumnje da negdje postoji rastuća armija zaslijepljenih ljudi koji pamte događaje koji se nikada nisu dogodili i koji lutaju zemljom regrutujući druge u svoj svijet, smatrajte da ste u pravu. Ovo je upravo ono na što je Džulija Šo, naučnica za memoriju na Londonskom univerzitetskom koledžu,ukazala u razgovoru za TEDxBergen 2017. godine. Rekla je da možemo da stvorimo lažna sjećanja jednako lako kao kroz sugestiju, primjećujući da je društveni uticaj koji možemo da imamo na sjećanja drugih ljudi zapanjujuć.

U drugom govoru iste godine, govorila je o tome kako sjećana od ličnog prave političko. Sjećanje kreira našu stvarnost, i to definiše naš identitet. Vijesti koje koristimo ne filtriraju samo našu stvarnost; one odgovaraju za uticanje na našu percepiju o tome ko smo kao pojedinci.

Šo kaže da lažna sjećanja mogu da imaju značajnu ulogu u globalnom buđenju osjećanja da učinimo našu zemlju ponovo velikom, zaranjajući u ono što psiholozi nazivaju ružičastom retrospekcijom. Ljudima nedostaju dobri stari dani koji nikada nisu postojali.

A tu su i društvene mreže

Krajem 70-ih istraživači su otkrili da nam se neka infomracija čini istinitom ako nam je poznata. A za neku priču mislimo da nam je poznata ako je redovno čujemo. 

A evo šta se dešava kada dođu na red društvene mreže. Ono što u početku može biti samo sporedan osjećaj, brzo počinje da se širi raznim društvenih mreža, dok mu ne postanemo izloženi svaki dan po cijeli dan. Računica je jednostavna: poznato = vjerovatno. Za liječenje će pak biti potrebna naprednija trigonometrija.