Društvene mreže nam omogućavaju da se povežemo sa drugima, saznamo nove stvari i informacije, iskažemo svoje mišljenje, budemo aktivni. Međutim, neki skorašnji događaji ponovo su ukazali i na ružnu stranu tih platformi.

Istraživački novinar koji je u toku svoje karijere izvještavao i bavio se temama poput GRU, FSB, čečenskom i bugarskom mafijom, korupcijom u SAD i Rusiji, do prije par dana mogao je da tvrdi da ga ništa ne može iznenaditi. Međutim, nedavni slučaj video snimka iz Beograda zasijenio je sve ostale, barem kada su u pitanju prijetnje koje su mu upućene, ali i nereagovanje Tvitera. Hristo Grozev, dobitnik Evropske nagrade za istarživačko novinarstvo 2019. vezano za slučaj Skripalj, našao se na udaru proruskih i ruskih medija, a zatim i prijetnji, koje su mu svakodnevno stizale u inboks.

Na društvenoj mreži Jutjub na novokreiranom kanalu kdjuey 17. novembra objavljen je video u kome navodno pripadnik Ruske vojne obavještajne službe (GRU) daje mito srpskom agentu – visoko pozicioniranom službeniku. U danima koji su uslijediti to je bila udarna tema u regionu i šire. Grozev, novinar Belingketa, ubrzo je identifikovao Rusa sa videa i pokrenuo veliku diskusiju na Tviteru, koju je redovno dopunjavao novim i kredibilnim informacijama. Njegovi tvitovi privukli su veliku pažnju kako pojedinaca tako i medija, koji su često u svojim izvještajima navodili isključivo Bugarina kao izvor. Dan kasnije, BIA i sprske vlasti su potvrdile autentičnost videa, kao i da se na njemu nalazi Georgi Kleban. Idenitiet srpskog oficira još uvijek nije poznat.

Grozev na udaru medija

Ubrzo je krenula medijska kampanja u srpskim medijima. Večerenje novosti, Politika i Blic, najčitanije dnevne novine u Srbiji, su na naslovnim stranicama za 21. novembar objavile priču o GRU agentu, insinuirajući bez ikakvih dokaza da Zapad i zapadne službe stoje iza objavljivanja tog video zapisa, s ciljem udaljavanja Srbije od Rusije. Pritom, napadali su Grozeva i povezivali ga sa obavještanjim službama, prije svega britanskim.

Ubrzo, srpskim portalima priključuju se ruski mediji. Russia Today (RT) iznosi tvrdnje da Grozev radi za lonondski Belingket, koji blisko sarađuje sa britanskom vladom. Zapravo, Belingket je registrovan u Holandiji, što se jednostavno može provjeriti. Što se tiče druge tvrdnje, nju je Grozev ubrzo demantovao. Nakon Russia Today, u trku se uključila i ruska novinska agencija TASS, iznoseći lažnu tvrdnju da je Grozev zapravo osoba koja je postavila video na Jutjubu i na taj način od njega i njegove familije načinila metu za sve kojima objavljivanje videa ne ide u prilog.

Kontradiktorne izjave

Sputnjik Srbija u svojim tesktovima optužuje NATO da je iskonstruisao špijunsku aferu radi narušavanja odnosa Rusije i Srbije, koji su u uzlaznoj putanji. U jednom od članaka, politikolog Aleksandar Pavić tvrdi da se radi o montiranom video zapisu, uprkos tome što su BIA i predsjednik Srbije potvrdili njegovu autentičnost. Međutim, tu se ne zaustavlja. Kreće u napad na Belingket i osnivača Eliota Higinsa, za koga tvrdi da ne zna o čemu piše i da se proslavio lažnim optužbama.

Ono što je uslijedilo u toku takve kampanje, zapravo nije bilo ništa nelogično. Nakon brojnih lažnih objava ruskih i srpskih medija o Grozevu, pristigle su i prijeteće poruke na društvenim mrežama. Osim njih, ozbiljno zabrinjava reakcija Tvitera, odnosno izostanak iste, koji prijetnje nije okarakterisao kao kršenje pravila te platforme.

Nakon što je Grozev prijavio prijeteću poruku, stigao je odgovor Tvitera da nema kršenja uslova korišćenja te platforme. Međutim, uvidom u Pravilnik,  jasno je da prijetnje i uznemiravanje drugih predstavljaju prekršaje koji su kažnjivi brisanjem naloga, što iz nekog razloga ovdje nije bio slučaj.

Kao i u slučaju Grozeva, postavlja se pitanje da li društvene mreže čine dovoljno da spriječe širenje lažnih vijesti, ali i da li čine sve da zaštite svoje korisnike?

Evropska unija je ranije ove godine prozvala društvene mreže kada je u saopštenju izenesno mišljenje da one ne rade dovoljno po pitanju dezinformacija. Fejsbuk, Tviter i Gugl su izdvojene i imenovane kao platforme koje zvaničnicima ne pružaju dovoljno informacija u svojim izvještajima, što brine EU zvaničnike.

Slučaj DFC – FB

Prilikom prethodnog istraživanja lažnih profila, kada je DFC tim otkrio identitet osobe iza dezinformacije o smrti poznatog crnogorskog istoričara, susreli smo se sa sličnom situacijom.  Sva prikupljena saznanja su proslijeđena Fejsbuku, kao platformi na kojoj su se ta i druge malverzacije dogodile i koja jedina može da reaguje na adekvatan način. Uslijedio je odgovor da prijavljeni profili ne krše uslove korišćenja te mreže.

Pregledom uslova korišćenja istraživači DFC tima su uvidjeli sljedeće: lažni profili, lažne objave o smrti javnih ličnosti, optužbe za pedofiliju, seksualno predatorstvo i nasilje nad ženama krše mnoge Fejsbukove norme koje se tiču autentičnosti, sigurnosti, dostojanstva, širenja lažnih vijesti, dezinformacija i neautentičnog ponašanja.