Piše Aleks Romero za portal Disinfo
Ovaj članak predstavlja drugi dio publikacije Alto Data Analytics o funkcionisanju dezinformacija u digitalnom ekosistemu.
Iako jednostvana rješenja ne postoje, postoji mnogo mogućnosti da se smanji digitalno dezinformisanje i da se izgradi otpor prema tome. Političari, nadzorni organi i tehnološke kompanije ulažu mnogo više napora u suzbijanje širenja lažnih vijesti, nego u pronalaženje načina da tretiraju ranjivosti koje postoje u cjelokupnom digitalnom ekosistemu. Posljednjih nekoliko godina potvrdilo je kako internet predstavlja vrlo djelotvornu sredinu putem koje se dezinformacije mogu utkati u javni digitalni prostor.
Iako je trenutna debata oko dezinformacija većim dijelom usmjerena na sadržaj – laži i konfuziju koji se šire putem lažnih vijesti – ono što predstavlja pravi izazov jeste sposobnost onih sa lošim namjerama da utiču na cjelokupan digitalni ekosistem.
Djelotvorni odgovori će postati uočljivi tek kada budemo razumjeli ranjivosti koje postoje u digitalnom ekosistemu. Političarima, nadzornim organima, tehnološkim kompanijama i svakom ko uživa slobodu i povoljnosti koje nudi digitalni svijet biće potrebni herkulovski napori da objasne i da se pozabave tim ranjivostima. Međutim, postoje koraci koji se mogu preduzeti sada da bi se pokrenuli takvi napori.
Transparentnost – Tehnološke kompanije i nadzorni organi moraju sarađivati i zalagati se za povećanje vidljivosti protoka podataka koji se nalaze na višeplatformskom nivou, tako što će analize javnih podataka učiniti dostupnim široj publici. Na primjer, u februaru 2019. godine, Mozila je uputila otvoreno pismo Fejsbuku kojim je tražila transparentnost u političkom reklamiranju, prisutnom na toj platformi prije evropskih izbora 2019. godine. Nekoliko organizacija, grupa i kompanija civilnog društva, uključujući i Alto Analytics, podržalo je otvoreno pismo. Na taj poziv Fejsbuk je odgovorio obajveštenjem da će u martu 2019. godine svoje arhive političkog reklamiranja učiniti dostupnim. Nažalost, kvalitet i pristupačnost Fejsbuk podacima su daleko od idealnog. U tome bi pomogli novi zakoni i propisi kojima bi aktivna transparentnost biti obavezna.
Ograničenja – Ograničenja i propisi o eksplicitnom govoru mržnje i nasilnom ekstremističkom sadržaju treba da budu još snažniji i treba aktivno da se sprovode. Njemačka je 2017. godine propisala zakon, opštepoznat kao NatzDG, kojim zahtjeva od društvenih mreža da brzo reaguju i uklone govor mržnje, lažne vijesti i illegalni sadržaj kako bi eventualno izbjegle veće novčane kazne. Nejasni kriterijumi šta spada pod taj zakon i zabrinutost da se ne pretjera sa cenzurom podlijegali su stalnim kritikama, ističući kao primjer koliko je složeno pravno regulisati govor na internetu. Međutim, zakon je dobra polazna osnova za to šta bi novi propisi mogli sadržati.
Propisi – Propisi kojima se utvrđuje odgovornost digitalnih platformi treba da budu jasniji i primjenjiviji. Nedugo nakon američkih predsjedničkih izbora 2016. godine, Fejsbuk, Tviter i drugi tehnološki giganti suočili su se sa sve većim rigoroznim provjerama. Političari širom planete tražili su uvođenje propisa – od onih kojima se platformi nameću obaveze dužnosti pažnje do onih kojima se potpuno uklanjaju same platforme. Iako propisi čine samo jedan dio slagalice, preciznost i primjenjivost su neophodni da bi postojala ikakva prava odgovornost.
Obrazovanje – Veoma je važno usmjeriti različita ulaganja u programe o svijesti i obrazovanju kojima se pospješuju individualna odgovornost i mjere zaštite za sve uzraste i demografske grupe. Na primjer, Projekat medijske pismenosti započet 2013. godine sarađuje sa novinarima i predavačima, kako bi studenti stekli ključne vještine procjene, neophodne za postavljanje pravih pitanja i razlučivanje činjenice od fikcije. Takve vrste projekata za jačanje kapaciteta moraju biti funkcionalne i čvrste na svakom nivou digitalnog ekosistema, od korisnika informacija do novinara, zakonodavaca, tehnoloških profesionalaca i drugih.
Preuređenje – Inicijative igrača i unaprijeđenje digitalnih biznis modela predstavljaju ključ kako preurediti ekonomiju pažnje. Jedna od prognoza NeimanLab-a[1] za 2019. godinu o budućnosti novinarstva ukazuje na prelaz (ili vraćanje) na model gdje najbolju valutu potrošačke vrijednosti čini kvalitet novinarstva kome doprinose pretplate, a ne samo klikovi, kao i mjerenje istog koje zahtjeva vrijeme i pažnju.
Mnoge medijske kompanije poput Bloomberg, Wierd, BuzzFeed News, Medium, Business Insider, Quartz i drugi, uspješno su prešle ili na pejvol[2] sisteme ili na modele premijum usluga. Ekonomija pažnje pokazala se štetnom i za korisnike i za digitalnu sredinu, naročito obzirom na lakoću kojom ranjivi korisnici i subjekti mogu biti iskorišteni. Prelazak na modele koji manje zavise od vremena provedenog na intenrnetu i klikova mogao bi da pruži kreativne podstreke kojima bi se digitalna ekonomija usmjerila na dugoročnu vrijednost umjesto kratkoročnog zadovoljstva, naveo je Gideon Ličfild iz MIT Technology Review[3].
Novinarstvo – Veća pažnja i investicije su potrebni za jačanje kapaciteta i pružanje podrške, kako legitimnim organizacijama za provjeru činjenica, tako i subjektima koji prate odgovornost kompanija prema javnosti. Cilj inicijative medijske zajednice, poznate kao Listening Post Collective, jeste da pruži novinarima, redakcijama i neprofitnim organizacijama alatke i savjete za stvaranje smislenih konverzacija u svojim zajednicama. Olakšati stvaranje tih konverzacija uključuje slušanje. A slušanje je potrebno kako bi bili uključeni u novinarski rad na načine koji odgovaraju informacionim potrebama zajednica, koji oslikavaju njihove živote i omogućavaju im da donesu odluke zasnovane na činjenicama.
Jedan drugi globalni projekat, poznat kao First Draft, bori se protiv dezinformacija kroz terenski rad, istraživanje i obrazovne inicijative. Putem svoje inicijative CrossCheck, First Draft je domaćin mreže za globalnu provjeru i zajedničko istraživanje. CrossCheck povezuje novinare, akademske zajednice, preduzeća i civilno društvo širom svijeta kako bi dalje razgovarali i razvili rješenja za djelotvorniji novinarski rad u jednom digitalnom ekosistemu koji se hvata u koštac sa stalno rastućim izazovima. Sve to su moćni primjeri inicijativa na lokalnom i globalnom nivou, koje su osnov za postizanje saradnje i konsenzusa po pitanju uloge novinarstva u bojanju dezinformacionog pejzaža.
Aktivna odbrana – Djelotvorna strategija širenja dezinformacija jeste napad na legitimitet institucija za koje su se svi saglasili da su već uspostavljene i autoritativne. Napad na eksperte je bio naročito korozivan u naučnim oblastima, poput klimatskih promjena i vakcina.
Bez podrške, ekspertske institucije (poput univerziteta, akademskih zajednica, u nekim slučajevima vlada i drugih javnih ustanova) će teže uspjeti da održe svoju reputaciju organa kojima se može vjerovati. A posljedica toga je da će oni najglasniji u javnoj raspravi opstati, kakve god bile činjenice.
Ograničenja – Potrebno je bolje razumjeti i aktivno uticati na smanjenje taktika koje se koriste za ciljanje pojedinca i zajednica putem reklamiranja, publiciteta i drugih vidova komunikacija. Na primjer onih koje je Rusija uspješno koristila u toku američkih predsjedničkih izbora 2016. godine. Danas, algoritamsko ubrzanje sadržaja kojim se šire mržnja i podjele je snažnije nego ikada prije i čini korisnike društvenih platformi veoma ranjivim na teme osmišljne namjerno za njih.
Kada kompanije, pojedinci i drugi subjekti plate da bi ciljali i došli do pojedinaca sa laserskom preciznošću, digitalnu sredinu pogađaju ozbiljni problemi i postaje neuravnotežena.
Početkom 2018. godine, kompanije Unilever i Pocter&Gamble preduzele su pravi korak tako što su zaprijetile da će povući reklame sa najvećih digitalnih platformi ako kompanije društvenih mreža ne uspiju da se direkto pozabave toksičnim onlajn sadržajem. Ograničiti targetiranje pojedinaca i zajednica zahtjeva višestruka rješenja koja se tiču i nadzornih organa, i biznis komapnija i tehnoloških platformi.
Tačke djelovanja istaknute u tekstu predstavljaju smijernice na koji način donosioci politika, tehnološke kompanije, akademske zajednice i drugi ključni igrači mogu da djeluju da bi se pozabavili nekim od ključnih pitanja u vezi digitalnog dezinformisanja.
Neka
od predstavljenih rješenja će biti kompleksna. Ako ništa drugo, biće jednako kompleksna
kao i složeni problemi prisutni u današnjem digitalnom ekosistemu. U sredini u
kojoj svi sastavni djelovi imaju međusobno povezane uzroke i posljedice, nužno
je da se o rješenjima dobro razmisli i da se sprovedu uz saradnju više
različitih igrača.
[1] Nieman Journalism Lab predstavlja inicijativu kojom se pomaže novinarskoj struci da razumije svoju budućnost u doba interneta.
[2] Sistem putem kojeg se spriječava korisnik sajta da posjeti neku stranicu na tom sajtu ako se nije prethodno pretplatio.
[3] Magazin Tehnološkog instituta u Masačusetsu (MIT)