Konferencija „DFC 365“ , u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore, održana je 22. oktobra u hotelu Centreville u Podgorici. Na konferenciji je predstavljeno godinu dana rada Digitalnog forenzičkog centra, odsjeka Atlantskog saveza koji se intenzivno bavi razotkrivanjem dezinformacija i lažnih vijesti. Takođe je bilo riječi i o ključnim problemima i izazovima, s posebnim osvrtom na predstojeće izbore kako u Crnoj Gori tako i na Zapadnom Balkanu.

Učesnicima se na početku obratio dr Savo Kentera, predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore i u svom govoru istakao značaj Digitalnog forenzičkog centra u borbi protiv podrivanja demokratskih sistema.

Kentera je izjavio da su se zapadne demokratije opustile nakon Hladnog rata i da je time počinjena velika greška. Prema njegovim riječima, krajnje je vrijeme da krenemo iz odbrane u napad i preuzmemo inicijativu jer slijedi godina izbora koja će biti plodno tlo za maliciozne strane uticaje. Takođe je naveo da je Crna Gora danas spremnija da odgovori na hibridne napade u odnosu na ranije.

„Vjerujem da smo danas spremniji na ove napade nego sto smo bili 2016. i vjerujem da će se neke stvari kretati mnogo bolje. Postoji kvalitetna koordinacija u dijeljenju informacija unutar sistema gdje treba još uvezati nevladin sektor i privredna društva, sve one koji Crnu Goru vide kao dio EU« , naveo je Kentera.“

Osvrnuvši se na nedavne poruke iz Brisela, naglasio je da se region ne smije prepustiti čekanju zarad jačanja EU jer će svi oni koji žele da poklope region to i uraditi.

Na kraju, predsjednik Atlantskog saveza imao je jasnu poruku za sve one koji nastoje da podriju demokratske sisteme:

„Pokušavali ste do sada i bili ste uspješni. Nastavite da pokušavate koliko hoćete i možete dobiti dvije ili pet bitaka ali ne i rat!“

Analitičar DFC-a, Milan Jovanović, je u svojoj prezentaciji predstavio rad DFC-a kao i publikacije sa postignutim rezultatima u prethodnih godinu dana.

Prema njegovim riječima, glavna meta dezinformisanja nije bila u toj mjeri Evropska unija već upravo NATO i Vojska. Jovanović je izjavio da su postojale kampanje protiv crnogorske Vojske koje su rezultirale pričom da smo ulaskom u NATO izgubili suverenost. „Otvoreno kažem da sve to dolazi iz Rusije i da ima veze sa njihovom političkom agendom“, zaključio je Jovanović.

Šef analitike DFC-a, Ljubo Filipović, naglasio je da je povjerenje važnije od istine u ovom poslu i da upravo na ovom polju ljudi plasiraju dezinformacije. Prema njegovim riječima, ne treba se baviti kontrapropagandom već staviti činjenice na provjeru.  

„I treba da krenemo od sebe, da prvo provjerimo sebe da ne bismo sjutra bili laka meta drugoj strani“, zaključio je Filipović.

Ministar odbrane, Predrag Bošković, pohvalio je saradnju između Atlantskog saveza Crne Gore i Ministarstva odbrane Crne Gore i kazao da je Crna Gora danas spremnija da se bori protiv ovakvih fenomena u odnosu na period neposredno pred ulazak u NATO. Crna Gora je tada, možda i prva u Evropi, iskusila direktno miješanje putem različitih metoda sa ciljem uništavanja njenih institucija. Bošković je izjavio da ćemo imati kvalitetnije odgovore u saradnji sa SAD-om, pogotovo na sajber napade.

Ambasadorka SAD u Crnoj Gori, Džudi Rajzing Rajnke je naglasila da Rusija i SAD imaju sasvim različite pristupe Crnoj Gori. Prema njenim riječima, Rusija nastoji da zbuni javnost i uspori progres Crne Gore dok SAD pružaju podršku u izgradnji demokratskih institucija. Rajzing Rajnke je pohvalila ulogu DFC-a u borbi protiv prikazivanja i plasiranja lažnog sadržaja.

Predsjednik udruženja građana Zašto ne, Darko Brkan, naveo je da je regionalna saradnja ključna s obzirom na činjenicu da govorimo isti jezik i da se bez nje teško može ući u suštinu problema kao i da se sakrivanje informacija smatra dezinformacijom. 

Istraživački analitičar Atlantskog saveza SAD u okviru Laboratorije za digitalnu forenziku, Eto Buziašvili,  je naglasila važnost društvenih mreža kada je u pitanju dezinformisanje i njegovo plasiranje. Istakla je da je saradnja sa Tviterom i Fejsbukom ključna jer deaktivacijom profila koji koordinisano šire dezinformacije sužavamo prostor za zloupotrebu društvenih mreža.

U nezapamćenom slučaju, koji neki od istraživača nazivaju prvom svjetskom pljačkom sprovedenom uz pomoć vještačke inteligencije, a o kojoj se izvještavalo, lopovi su koristili softver za imitiranje glasa izvršnog direktora kompanije. Na taj način, prevarili su njegovog podređenog da pošalje stotine hiljada dolara na tajni račun, prema navodima osiguravajuće kuće te kompanije.

Generalni direktor britanske energetske kompanije, misleći da mu se nadređeni obraća preko telefona, pratio je naređenja jednog petka popodne u martu i prebacio više od 240.000 dolara na račun u Mađarsku, rekao je predstavnik francuske gigantske osiguravajuće kuće Euler Hermes, koji je odbio da imenuje kompaniju.

Zahtjev je bio prilično čudan, kako je kasnije direktor naveo u mejlu, ali je glas bio toliko sličan ljudskom, pa nije imao šta nego da učini što mu je rečeno. Iz osiguravajuće kuće, čiji je slučaj prvo objavio časopis Vol Strit Džurnal, dali su nove detalje o krađi Vašington postu u srijedu, uključujući i mejl zaposlenog kojeg je prevario, kako ga u osiguravajućoj kući interno nazivaju lažni Johanes.

Ti softveri za sintezu glasa, koje sada razvijaju mnoge gigantske i start ap kompanije iz Silikonske doline, mogu da oponašaju ritam i intonaciju glasa osobe i iskoriste ga da naprave ubjedljiv govor. Tehnološki giganti, kao što su Gugl i manje kompanije poput start apa za kloniranje ultrarealističnih glasova Lyrebird, su pomogli da se usavrše nastali falsifikati i učinili ove alate dostupnijim široj javnosti za besplatno neograničeno korišćenje.

Nove tehnologije i gubitak povjerenja

Međutim, sintetički audio i video snimci nastali pomoću vještačke inteligencije, poznati i kao dipfejk videi su dodatno pojačali zabrinutost o tome kako nove tehnologije mogu da srozaju javno povjerenje, osnaže kriminalce i učine tradicionalnu komunikaciju – poslovne dogovore, porodične pozive, predsjedničke kampanje – toliko izloženom komjuterizovanoj manipulaciji.

Kriminalci će koristiti sve raspoložive alate koji će im omogućiti da postignu ciljeve na najjeftiniji način, rekao je Endrju Groto, saradnik u Centru za sajber politiku na Stenford univerzitetu i šef odsjeka za politiku sajber bezbjednosti u Bijeloj kući tokom Obamine i Trampove administracije.

Ovo je tehnologija koja bi zvučala krajnje egzotično prije 10 godina, a sad se nalazi u dometu svakog laika koji ima viška kreativnosti, dodao je Groto.

Developeri te tehnologije su ukazali na njenu pozitivnu upotrebu, rekavši da ista može pomoći pri humanizaciji automatizovanih telefonskih sistema i pomoći nijemim ljudima da ponovo govore. Ipak, njen neregulisani rast takođe je izazvao zabrinutost zbog potencijala za prevaru, ciljana hakovanja i sajber kriminal.

Najmanje tri slučaja prevare imitiranjem glasa

Istraživači iz firme za sajber bezbjednost Symantec su rekli da su otkrili najmanje tri slučaja u kojima su firme prevarene imitiranjem glasa direktora. Iz kompanije Symantec su odbili da imenuju kompanije koje su bile žrtve ove prevare, kao i da potvrde da li je Euler Hermes među tim slučajevima. Ipak, naglasili su da su gubici u jednom od slučajeva iznosili milione dolara.

Sistemi funkcionišu tako što procesuiraju glas osobe i razlažu ga na komponente, zvukove i slogove koji se kasnije mogu kombinovati kako bi formirali nove fraze sa sličnim obrascima govora, visinom tona i naglaskom. U osiguravajućoj kući nisu znali koji je softver korišćen, ali može se naći mnoštvo besplatnih sistema na internetu koji zahtijevaju jako malo sofisticiranosti, podataka o govoru ili računarskog umijeća.

Lyrebird, na primjer, reklamira najrealističnije vještačke glasove na svijetu i dozvoljava svakome da napravi vokalnog avatara koji imitira glasove tako što će učitati snimljen makar jedan minut realnog govora.

Adaptiranje na sve brži razvoj tehnologija

Kompanija, koja nije odgovorila na zahtjev za komentar, branila je kreiranje softvera govoreći da će to pomoći da se ljudi prilagode novoj stvarnosti tehnologija koje se sve brže i neizbježno razvijaju, kako bi se društvo brže adaptiralo. U etičkom kodeksu, kompanija je napisala Zamislite da smo odlučili da uopšte ne pustimo u rad ovu tehnologiju. Drugi bi je razvili, a ko zna da li bi njihove namjere bile iskrene kao što su naše.

Saurab Šintre, viši istraživač koji proučava slične neprijateljske napade u istraživačkoj laboratoriji Symantec sa sjedištem u Kaliforniji, kaže da je tehnologija za generisanje zvuka posljednjih godina postigla transformativni napredak zbog proboja u načinu na koji algoritmi obrađuju podatke i izračunavaju rezultate. Količina snimljenih govora potrebnih za osposobljavanje alata za imitiranje glasa da proizvedu upečatljive imitacije se naglo smanjuje, izjavio je on.

Tehnologija nije savršena i neki od lažnih glasova ne bi prevarili slušaoca u mirnom, staloženom okruženju, rekao je Šintre.  Ali u nekim slučajevima lopovi koriste metode da objasne nedostatke, govoreći da su buka u pozadini lažnog audio snimka,  kao i zvukovi koji ukazuju na neki kvar ili odgovori koji kasne rezultat toga što se govornik nalazi u liftu, autu ili žuri da ne zakasni na let.

Stvaranje pritiska – vjekovna taktika obmanjivanja

Pored mogućnosti te tehnologije, lopovi su takođe računali na vjekovne taktike obmanjivanja kako bi povećali svoju efikasnost koristeći vremenski pritisak poput predstojećeg roka ili društvenog pritiska, kao što je želja da se umiri šef, kako podređeni ne bi ništa posumnjao. U nekim slučajevima, kriminalci ciljaju na finansijske čuvare u sektorima za računovodstvo i budžet u kompanijama, znajući da imaju ovlašćenja da odmah pošalju novac.

Kada stvorite stresnu situaciju za žrtve kao što je ova, njihova sposobnost da se na trenutak preispitaju – stani, šta se do đavola dešava? Zašto me zove izvršni direktor? – nestaje, i to lopovima dozvojava da se izvuku, kaže Šintre.

Predstavnici Euler Hermesa kažu da je kompanija, ogranak njemačke energetske kompanije u Britaniji, kontaktirala organe reda, ali još nije imenovala potencijalne osumnjičene. 

Iz osiguravajuće kuće, koja prodaje polise preduzećima koja se bave prevarama i sajber kriminalom, su rekli da pokrivaju kompletna potraživanja kompanije.

Direktora, koji je u ovom slučaju bio žrtva, su pozvali u petak popodne u martu, a glas je zahtijevao da on hitno pošalje novac dobavljaču u Mađarskoj kako bi kompanija izbjegla kaznu zbog kasne uplate. Lažni izvršni direktor se obraćao direktoru imenom i poslao mu finansijske detalje mejlom.

Razotkrivena prevara

Direktor i njegov nadređeni su mnogo puta pričali direktno, rekla je predstavnica Euler Hermesa Antje Volters, koja je izjavila da se poziv nije snimao. Softver je mogao da imitira glas, i ne samo glas, već i tonalitet, intonaciju, njemački akcent, izjavila je ona.

Nakon što su lopovi iznijeli drugi zahtjev direktor je posumnjao i pozvao direktno svog šefa. Zatim su lopovi opet pozvali, razotkrivajući prevaru: Lažni Johanes je zahtijevao da priča sa mnom dok sam ja i dalje bio na vezi sa pravim Johanesom!, direktor je napisao u mejlu osiguravajućoj kući, koji je podijelio sa Postom.

Novac od ukupno 220.000 eura je prebačen preko računa u Mađarskoj i Meksiku prije nego što je preusmjeren na razne strane, rekla je predstavnica Euler Hermesa. Nisu imenovani osumnjičeni, kako kažu iz osiguravajuće kuće, a novac je nestao.

Postoji tenzija u komercijalnom svijetu između želje da se napravi najbolji proizvod i razmatranja loših aplikacija koje bi proizvod mogao da ima, rekla je Šarlot Stenton, direktorica kancelarije Carnegie Endowment for International Peace u Silikonskoj dolini. Istraživači moraju biti oprezniji kad stvaraju tehnologiju moćnu kao što je glasovno-sintetička, jer je očigledno došla do tačke kad može biti zloupotrebljena.

Fejsbuk i Tviter su privukli veliku pažnju kada je riječ o ruskom miješanju u izbore 2016. Ali Instagram, platforma za postavljanje fotografija i video zapisa, bila je mnogo značajnija u smislu alatke za širenje dezinformacija nego što se misli, te bi s toga mogla ponovo, sljedeće godine, da bude glavni ruski instrument.

Fotografija kao primarna Instagramova usluga pruža idealnu mogućnost za pravljenje mimova, odnosno slika koje prate kratki tekstova sa snažnom porukom. Mimovi su, opet, veoma popularno sredstvo za isticanje lažnih citata i širenje dezinformacija. Dipfjek videa prestavljaju drugu potencijalnu opasnost na Instagramu. Napravljeni uz pomoć lako dostupnih alatki za vještačku inteligenciju, dipfejk videa izgledaju stvarno golom oku, i mogla bi se iskoristiti tako da izgleda da su izborni kandidati nešto rekli ili uradili što zapravo nisu.

Pored Instagrama, ima još toga za brigu. Kako sam objasnio u novom izvještaju koji je objavio Sternov Centar za biznis i ljuska prava na Univerzitetu u Njujorku, Rusi možda ne budu jedini strani operativci koji ciljaju SAD. Iranci, pretvarajući se da su Amerikanci, su se već uključili u američke sukobe oko dezinformisanja. I Kini, koja je protiv demonstranata u Hong Kongu upotrijebila dezinformisanje na engleskom jeziku, bi SAD mogle biti sljedeća meta.

Kada je u pitanju sam opseg, dezinformisanje koje dolazi sa domaćih adresa, a koje uglavnom šire desničarske, pa i ljevičarske partije, će vjerovatno premašiti strane izvore lažnih sadržaja. Jedna od teorija zavjere, koja će vjerovatno dobiti na snazi u mjesecima koji dolaze, jeste da velike kompanije društvenih mreža sarađuju sa Demokratama da bi spriječili Donalda Trampa da se ponovo kandiduje za predsjednika.

Ko god da širi dezinformacije s ciljem da pogorša američko biračko tijelo, Instagram će gotovo sigurno biti u igri. Pokrenut 2010, Instagram je nakon 18 mjeseci je kupio Fejsbuk za jednu milijardu dolara. Danas ima oko milijardu korsnika, u poređenju sa gotovo 2,4 milijarde koje ima Fejsbuk, dvije milijarde koje ima Jutjub (koga posjeduje Gugl), ili sa 330 miliona koje ima Tviter.

Prema izvještaju koji je tražio obavještajni komitet Senata, a koji je objavljen decembra 2016, ozloglašena ruska troling operacija koju je sprovela Agencija za istraživanje interneta (IRA), je 2016. imala više aktivnih korisnika iz SAD na Instagramu (173 miliona), nego na ijednoj drugoj društvenoj mreži (na Fejsbuku 77 miliona ili Tviteru 73 miliona). Drugi posmatrači su primijetili da, pored ruskih uplitanja, na Instagramu vrebaju i hoaksi[1] i teorije zavjere nastale na domaćem tlu.

Instagram predstavlja rasadnik za širenje dezinformacija, rekao mi je Otavio Freire, glavni službenik za tehnologiju i predsjednik kompanije SafeGuard Cyber. Vizuelni sadržaj olakšava podrivanje nesloge, jer se mimovima prenose uvjerenja koja postoje u javnosti. Taj sadržaj je lako i jeftino napraviti, ali je i teže provjeriti nego tekstove sa sumnjivih sajtova.

Fejsbuk vrlo kasno pokušava da ukloni jedan dio pokvarenog sadržaja sa Instagrama. Prethodnih godina, stotine naloga je bio uklonjeno sa Instagrama zato što su imali koordinisane neautentične aktinosti, kako ih Fejsbuk zove.

U avgustu ove godine, Fejsbuk je najavio test program koji uz pomoć opcije prepoznavanja slika i drugih alatki nalazi sumnjiv sadržaj na Instagramu. To se onda šalje ekspertima, odnosno nezavisnim licima koja sarađuju sa Fejsbukom na provjeri činjenica. Pored toga, korisnici Instagrama mogu sada po prvi put da označe sumnjiv sadržaj ako naiđu na isti. Platfroma je olakšala korisnicima da uoče sumnjive naoge tako što otkriva neke informacije poput lokacije naloga i reklama koje oglašavaju.

Međutim, Fejsbuk i Instagram bi mogli da urade više. Sadržaj koji eksperti ocijene kao lažan je uklonjen sa određenih stranica na Instagramu, ali kompletan sadržaj nije izbrisan. Po mom mišljenju, jednom kada društvene mreže pažljivo utvrde da je sadržaj očigledno lažan, treba da bude uklonjen da se ne bi dalje širio. Platforme treba da zadrže kopiju uklonjenog sadržaja u zaštićenoj arhivi, koju će akademici, novinari i drugi koristiti samo u svrhe istraživanja.

Drugi problem je u tome što su Fejsbuk i druge velike kmpanije društvenih mreža dozvolile da odgovornost za donošenje odluka o sadržaju bude podijeljena na više različitih timova unutar svake firme. Jednostavnije rečeno, svaka kompanija ponaosob treba da zaposli višeg službenika koji odgovara izvršnom direktoru i prati koji su sve napori uloženi za suzbijanje dezinformacija.

Najzad, te platforme treba da sarađuju više na suzbijanju dezinformacija, nego što to čine sada. Oni koji šire lažan sadržaj, bilo sa domaćih ili stranih adresa, teže da djeluju sa više platformi. Da bi očistili predstojeće izbore od što više dezinformacija, kompanije društvenih mreža treba da pokrenu nešto poput inicijativa o saradnji koje su koristili ranije, da presijeku tok sadržaja vezanog za dječju pornografiju i pozivanje na terorizam.

Fer izbori zavise od glasača koji donose odluke na osnovu infromacija zasnovanih na činjenicama, a ne na lažima i obmanama. Upravo zato kompanije društvenih mreža moraju da ulože što više napora da zaštite korisnike Instagrama i drugih popularnih platformi od dezinformacija.


Piše Pol M BARET, zamjenik direktora Sernovog Centra za biznis i ljudska prava na Univerzitetu u Njujorku.


[1] Izraz kojim se označava obmanjivanje, odnosno prevara većeg broja ljudi svjesnim iznošenjem neistinitih informacija. Motivi mogu biti različiti, od šale i skretanja pozornosti na sebe do nastojanja da se nekome naškodi ili stekne materijalna dobit.

Britanski javni servis (Bi-Bi-Si) i neka od najvećih imena u novinarstvu i tehnologiji predstavili su planove koji će pomoći u borbi protiv takozvanih lažnih vijesti.

Nove mere uključuju sistem koji će se koristiti tokom izbora, situacijama opasnim po život, biće obezbijeđeno više uputstava i objašnjenja o korišćenju društvenih mreža, ali i bolji pristup glasača nepristrasnim izvorima.

Kompanije Gugl, Tviter i Fejsbuk pomogle su da se osmisli šema.

Bi-Bi-Si je ovaj potez ocenio kao ključan u borbi protiv dezinformacija.

Dogovor je usledio posle brojnih kritika na račun velikih tehnoloških kompanija, jer nisu, smatra se, dovoljno učinile kako bi spriječile širenje lažnih vijesti – od neosnovanog zastrašivanja oko upotrebe vakcina, do priča osmišljenih radi uticanja na birače pred izbore, poput nedavnog glasanja u Indiji.

Početkom ljeta, Bi-Bi-Si je sazvao Samit o vestima kojima se veruje, na kom su se okupili predstavnici vodećih svetskih tehnoloških kompanija kako bi pomogli u rješavanju problema.

Grupa je osmislila mere koje uključuju:

  • Sistem ranog upozoravanja: stvaranje sistema u kojem će organizacije moći da razmijenjuju podatke o otkrivenim dezinformacijama koje ugrožavaju živote ili narušavaju demokratske izbore.
  • Obrazovanje medija: zajednička kampanja i promocija medijskog obrazovanja.
  • Informacije za glasače: saradnja oko informacija koje će biti dostupne građanima tokom izbora, tako da postoji način da se objasni kako i gde glasati.
  • Zajedničko učenje: posebno oko važnih izbora.

Generalni direktor Bi-Bi-Si-ja Toni Hol rekao je da su dezinformacije i takozvane lažne vijesti prijetnja svima.

U najgorem slučaju one predstavljaju ozbiljnu prijetnju demokratiji, pa čak i životu ljudi, rekao je Hol i dodao da je ovaj Samit pokazao odlučnost da se preduzmu kolektivne akcije oko ovog problema.

Ostali detalji biće objavljeni kasnije.

Piše: Marjam KIPAROIDZE za Coda Story

Očevici koji upiru prstom u nevine optuženike nisu lažovi, jer oni iskreno vjeruju u istinitost onoga čemu su svjedočili, rekla je prije nekoliko decenija dr Elizabeta Loftus, kognitivna psihološkinja i stručnjak za ljudsku memoriju. Naše sjećanje se može promijeniti, neobjašnjivo izmijeniti, tako da ono što mislimo da znamo, da ono u šta vjerujemo svim srcem nije nužno i istinito, kaže ona.

Zajedno sa naučnicima iz SAD i Irske, dr Elizabeta Loftus je objavila novu studiju u časopisu Psychological Science, u kojoj su ti istraživači otkrili da nakon izlaganja lažnim vijestima, možda možemo kreirati lažna sjećanja.

Nedjelju dana prije referenduma o abortusu u Irskoj 2018. godine, naučnici su dali nekoliko vijesti (neke su bile i lažne) grupi ljudi od više od 3.000 glasača. Otkrili su da su mnogi glasači tvrdili da se sjećaju (izmišljenih) priča o kojima su čitali. Važno je primijetiti da su učesnici bili skloniji kreiranju lažnih sjećanja nakon što bi naišli na priče koje se podudaraju sa njihovim ubjeđenjima.  

Dr Elizabet LOFTUS, kognitivna psihološkinja i stručnjak za ljudsku memoriju

Postoji mnoštvo dokaza koji ukazuju na nedostatke naše memorije. Istraživači su otkrili da većina nas ima lažna sjećanja o mnogim stvarima, od naših ličnih sklonosti i izbora do sjećanja na događaje iz ranije dobi naših života, piše Kendra Čeri, stručnjak za psihološku rehabilitaciju.

Zašto je to važno?

Sa kampanjama dezinformisanja koje se očekuju u velikom broju 2020, tim istraživača upozorava da će lažna sjećanja, čiji su okidač lažne vijesti, vjerovatno biti jedan činilac u toku predstojećih izbora u vašem komšiluku.

Irski referendum o abortusu je održan uz veliki strah da će loši momci možda moći da preotmu kampanju koristeći obmanjujući sadržaj, iako su prethodno Fejsbuk i Gugl preduzeli korake kojima blokiraju strane oglašivače da emituju reklame u Irskoj. Postojalo je mnogo sumnji o širenju lažnih vijesti, pa opet, ljudi su nasjeli na mnogo njih, rekla je Kjara Em Grin, jedna od istraživača, novinarki Izobeli Kokrel za Coda Story.

Drugo značajno otkriće u studiji bila je nevoljnost glasača da odbace svoja sjećanja, čak i nakon što im je rečeno da su njihova sjećanja zasnovana na fikciji.

Nema potrebe za žurbom u 2020.

Ako u vama ima imalo sumnje da negdje postoji rastuća armija zaslijepljenih ljudi koji pamte događaje koji se nikada nisu dogodili i koji lutaju zemljom regrutujući druge u svoj svijet, smatrajte da ste u pravu. Ovo je upravo ono na što je Džulija Šo, naučnica za memoriju na Londonskom univerzitetskom koledžu,ukazala u razgovoru za TEDxBergen 2017. godine. Rekla je da možemo da stvorimo lažna sjećanja jednako lako kao kroz sugestiju, primjećujući da je društveni uticaj koji možemo da imamo na sjećanja drugih ljudi zapanjujuć.

U drugom govoru iste godine, govorila je o tome kako sjećana od ličnog prave političko. Sjećanje kreira našu stvarnost, i to definiše naš identitet. Vijesti koje koristimo ne filtriraju samo našu stvarnost; one odgovaraju za uticanje na našu percepiju o tome ko smo kao pojedinci.

Šo kaže da lažna sjećanja mogu da imaju značajnu ulogu u globalnom buđenju osjećanja da učinimo našu zemlju ponovo velikom, zaranjajući u ono što psiholozi nazivaju ružičastom retrospekcijom. Ljudima nedostaju dobri stari dani koji nikada nisu postojali.

A tu su i društvene mreže

Krajem 70-ih istraživači su otkrili da nam se neka infomracija čini istinitom ako nam je poznata. A za neku priču mislimo da nam je poznata ako je redovno čujemo. 

A evo šta se dešava kada dođu na red društvene mreže. Ono što u početku može biti samo sporedan osjećaj, brzo počinje da se širi raznim društvenih mreža, dok mu ne postanemo izloženi svaki dan po cijeli dan. Računica je jednostavna: poznato = vjerovatno. Za liječenje će pak biti potrebna naprednija trigonometrija.

Pitanje sigurnosti na internetu nikada nije bilo od većeg značaja, kako za korisnike, tako i za pružaoce raznih onlajn usluga. Usljed sve učestalijih hakovanja i prevara kojima svjedočimo u digitalnom ekosistemu, bilo direktno ili indirektno, kompanije poput Fejsbuka, Tvitera, Gugla i ostalih divova se svakodnevno susreću sa rastućim pritiscima kako bi bezbjednost svojih korisnika podgili na još viši nivo.

Provjera lozinke je ekstenzija za Gugl Hrom pretraživač, koja provjerava da li je neka od loznki koju ste unijeli ranije otkrivena ili korišćena, prilikom nekog hakerskog poduhvata i curenja informacija koji su poznati Guglu.

Jedan od rezultata takvih napora je Provjera lozinke (Password Checkup), predstavljena u martu ove godine. O čemu je riječ?

Provjera lozinke je ekstenzija za Gugl Hrom pretraživač, koja provjerava da li je neka od loznki koju ste unijeli ranije otkrivena ili korišćena. Ne radi se nužno o vašem nalogu, već o nekom ko ima identičnu lozinku kao vi, što je na internetu veoma često prilikom nekog hakerskog poduhvata i curenja informacija, koji su poznati Guglu. Ukoliko prilikom prijavljivanja na bilo koji sajt, koristeći Hrom, unesete lozinku koja više nije bezbjedna za korištenje (zbog pojavljivanja u Guglovoj bazi podataka od preko 4 miliona nesigurnih lozinki) dobićete upozorenje.

Primjer obavještenja u slučaju nebezbjednosti lozinke

Instalacija je jednostavna – potrebno je samo preuzeti ekstenziju Provjera lozinke iz Gugl Hromonlajn prodavnice. Jednom dodata, ova ekstenzija  će neprestano nadzirati svaki put kad se prijavite na sajt ili uslugu. Ako otkrije da je lozinka nesigurna, prikazaće se crveni okvir s upozorenjem koji predlaže promjenu iste.

Kako navode iz Gugla, u toku prvog mjeseca od lansiranja ekstenzije, pretražili su preko 21 milion lozinki, od kojih su 316.000 bile na njihovoj listi.

Debata o bezbjednosti podataka prilikom korišćenja aplikacije za mobilne uređaje Fejsap (FaceApp) preplavila je stranice društvenih mreža i medija širom svijeta.

Fejsap je 2017. godine kreirao Jaroslav Gončarov u Rusiji. Aplikacija funkcioniše tako što korisnici izaberu fotografiju koju žele da modifikuju, učitaju je, dalje odaberu filter kroz koji žele da je provuku (najčešće je to filter koji čini korisnika starijim) i kao krajnji proizvod dobiju izmijenjenu sliku.

Džošua Nozi, developer aplikacija, postavio je tvit o Fejsapu 15. jula, upozoravajući da aplikacija automatski učitava sve fotografije sa telefona, bez obzira na to da li dobije odobrenje korisnika ili ne. Nozi se narednog dana javno izvinio, rekavši da je ishitreno postavio taj tvit bez prethodnog detaljnog testiranja same aplikacije. Međutim, ostao je pri tvrdnji da jeste čudno što aplikacija traži pristup svim fotografijama, za čim nema realne potrebe.

Taj tvit kao i činjenica da je aplikacija napravljena u Rusiji izazvali su paniku u svijetu i pokrenuli lavinu onlajn diskusija o tome kako ruska fabrika trolova pravi bazu podataka koristeći učitane slike sa servera. Postoji opravdan strah da bi te fotografije mogle da budu iskorištene za lansiranje lažnih naloga u budućim kampanjama dezinformisanja ili za kreiranje dipfejka. Stvar je otišla predaleko, pa je novinarka UNILAD, Ema Rouzmurgi, u svom članku navela da Džošua radi za Ruse. On je demantovao te navode, nakon čega je taj dio izbrisan iz teksta na sajtu UNILAD.

Povodom teme koja je uzburkala javnost posljednjih dana oglasio se i Jaroslav Gončarov koji je demantovao tvrdnje da aplikacija preuzima sve fotografije iz foto galerije, već samo onu koja je selektovana. Ustvrdio je i da se podaci ne šalju u Rusiju, nego se čuvaju na serveru koji kontrolišu američki provajderi Amazon i Gugl. Takođe je istakao da fotografije na zahtjev korisnika mogu biti uklonjene sa servera, kao i da se većina fotografija briše sa servera tokom 48 sati od trenutka učitavanja. Kao glavne razloge za čuvanje učitanih fotografija naveo je performanse i internet saobraćaj, jer kompanija želi da bude sigurna da korisnik ne učitava fotografiju više puta za svako uređivanje. Gončarov je naglasio da kompanija niti prodaje niti dijeli podatke korisnika sa trećim stranama. No, možemo li se osloniti na njegovu riječ?

Uslovi korištenja – znamo li šta prihvatamo?!

Ono što je interesantno jesu i uslovi korišćenja svih aktuelnih aplikacija koje korisnici mahom prihvataju bez prethodnog čitanja. Advokatica Elizabet Pots Vajnstajn postavila je tvit navodeći da svi koji instaliraju aplikaciju i prihvate uslove korištenja Fejsapa daju stalnu, neopozivu, besplatnu i na nivou svijeta dozvolu za korištenje, reprodukciju, modifikovanje, adaptiranje, objavu, prevođenje i stvaranje drugih dijela od vašeg sadržaja. To je bio okidač za novu diskusiju i upoređivanje sa uslovima korišćenja aplikacija kao što su Fejsbuk, Tviter, Instagram itd.  Lens Ulanof, glavni i odgovorni urednik sajta Lajfvajr (Lifewire), postavio je tvit o uslovima korišćenja Tvitera: za sadržaj koji se postavlja i prikazuje na serverima dajete na nivou svijeta neisključivu licencu za korišćenje, kopiranje, reprodukciju, obrađivanje, prilagođavanje, mijenjanje, objavljivanje, prikazivanje i distribuiranje tog sadržaja u svim medijima i kroz sve metode distribucije. Evidentno je da uslovi korišćenja Fejsapa nisu ništa diskutabilniji od uslova korišćenja ostalih aplikacija koje svakodnevno koristimo.

Nadalje, Fejsap je sličan aplikaciji Pogodi moje godine (Guess my age) koju je Majkrosoft napravio 2005. godine, a koja sadrži određene karakteristike svog ruskog pandana. Činjenica što se tada nije povela polemika o bezbjednosti te gotovo iste aplikacije jeste možda baš zato što nije napravljena u Rusiji, koja zbog događaja u prethodnim godinama po automatizmu predstavlja sinonim za opasnost.

Piše Aleks Romero za portal Disinfo

Ovaj članak predstavlja drugi dio publikacije Alto Data Analytics o funkcionisanju dezinformacija u digitalnom ekosistemu. 

Iako jednostvana rješenja ne postoje, postoji mnogo mogućnosti da se smanji digitalno dezinformisanje i da se izgradi otpor prema tome. Političari, nadzorni organi i tehnološke kompanije ulažu mnogo više napora u suzbijanje širenja lažnih vijesti, nego u pronalaženje načina da tretiraju ranjivosti koje postoje u cjelokupnom digitalnom ekosistemu. Posljednjih nekoliko godina potvrdilo je kako internet predstavlja vrlo djelotvornu sredinu putem koje se dezinformacije mogu utkati u javni digitalni prostor.

Iako je trenutna debata oko dezinformacija većim dijelom usmjerena na sadržaj – laži i konfuziju koji se šire putem lažnih vijesti – ono što predstavlja pravi izazov jeste sposobnost onih sa lošim namjerama da utiču na cjelokupan digitalni ekosistem.

Djelotvorni odgovori će postati uočljivi tek kada budemo razumjeli ranjivosti koje postoje u digitalnom ekosistemu. Političarima, nadzornim organima, tehnološkim kompanijama i svakom ko uživa slobodu i povoljnosti koje nudi digitalni svijet biće potrebni herkulovski napori da objasne i da se pozabave tim ranjivostima. Međutim, postoje koraci koji se mogu preduzeti sada da bi se pokrenuli takvi napori.

Transparentnost – Tehnološke kompanije i nadzorni organi moraju sarađivati i zalagati se za povećanje vidljivosti protoka podataka koji se nalaze na višeplatformskom nivou, tako što će analize javnih podataka učiniti dostupnim široj publici. Na primjer, u februaru 2019. godine, Mozila je uputila otvoreno pismo Fejsbuku kojim je tražila transparentnost u političkom reklamiranju, prisutnom na toj platformi prije evropskih izbora 2019. godine. Nekoliko organizacija, grupa i kompanija civilnog društva, uključujući i Alto Analytics, podržalo je otvoreno pismo. Na taj poziv Fejsbuk je odgovorio obajveštenjem da će u martu 2019. godine svoje arhive političkog reklamiranja učiniti dostupnim. Nažalost, kvalitet i pristupačnost Fejsbuk podacima su daleko od idealnog. U tome bi pomogli novi zakoni i propisi kojima bi aktivna transparentnost biti obavezna.

Ograničenja – Ograničenja i propisi o eksplicitnom govoru mržnje i nasilnom ekstremističkom sadržaju treba da budu još snažniji i treba aktivno da se sprovode. Njemačka je 2017. godine propisala zakon, opštepoznat kao NatzDG, kojim zahtjeva od društvenih mreža da brzo reaguju i uklone govor mržnje, lažne vijesti i illegalni sadržaj kako bi eventualno izbjegle veće novčane kazne. Nejasni kriterijumi šta spada pod taj zakon i zabrinutost da se ne pretjera sa cenzurom podlijegali su stalnim kritikama, ističući kao primjer koliko je složeno pravno regulisati govor na internetu. Međutim, zakon je dobra polazna osnova za to šta bi novi propisi mogli sadržati. 

Propisi – Propisi kojima se utvrđuje odgovornost digitalnih platformi treba da budu jasniji i primjenjiviji. Nedugo nakon američkih predsjedničkih izbora 2016. godine, Fejsbuk, Tviter i drugi tehnološki giganti suočili su se sa sve većim rigoroznim provjerama. Političari širom planete tražili su uvođenje propisa – od onih kojima se platformi nameću obaveze dužnosti pažnje do onih kojima se potpuno uklanjaju same platforme. Iako propisi čine samo jedan dio slagalice, preciznost i primjenjivost su neophodni da bi postojala ikakva prava odgovornost.

Obrazovanje – Veoma je važno usmjeriti različita ulaganja u programe o svijesti i obrazovanju kojima se pospješuju individualna odgovornost i mjere zaštite za sve uzraste i demografske grupe. Na primjer, Projekat medijske pismenosti započet 2013. godine sarađuje sa novinarima i predavačima, kako bi studenti stekli ključne vještine procjene, neophodne za postavljanje pravih pitanja i razlučivanje činjenice od fikcije. Takve vrste projekata za jačanje kapaciteta moraju biti funkcionalne i čvrste na svakom nivou digitalnog ekosistema, od korisnika informacija do novinara, zakonodavaca, tehnoloških profesionalaca i drugih.

Preuređenje – Inicijative igrača i unaprijeđenje digitalnih biznis modela predstavljaju ključ kako preurediti ekonomiju pažnje. Jedna od prognoza NeimanLab-a[1] za 2019. godinu o budućnosti novinarstva ukazuje na prelaz (ili vraćanje) na model gdje najbolju valutu potrošačke vrijednosti čini kvalitet novinarstva kome doprinose pretplate, a ne samo klikovi, kao i mjerenje istog koje zahtjeva vrijeme i pažnju.

Mnoge medijske kompanije poput Bloomberg, Wierd, BuzzFeed News, Medium, Business Insider, Quartz i drugi, uspješno su prešle ili na pejvol[2] sisteme ili na modele premijum usluga. Ekonomija pažnje pokazala se štetnom i za korisnike i za digitalnu sredinu, naročito obzirom na lakoću kojom ranjivi korisnici i subjekti mogu biti iskorišteni. Prelazak na modele koji manje zavise od vremena provedenog na intenrnetu i klikova mogao bi da pruži kreativne podstreke kojima bi se digitalna ekonomija usmjerila na dugoročnu vrijednost umjesto kratkoročnog zadovoljstva, naveo je Gideon Ličfild iz MIT Technology Review[3].

Novinarstvo – Veća pažnja i investicije su potrebni za jačanje kapaciteta i pružanje podrške, kako legitimnim organizacijama za provjeru činjenica, tako i subjektima koji prate odgovornost kompanija prema javnosti. Cilj inicijative medijske zajednice, poznate kao Listening Post Collective, jeste da pruži novinarima, redakcijama i neprofitnim organizacijama alatke i savjete za stvaranje smislenih konverzacija u svojim zajednicama. Olakšati stvaranje tih konverzacija uključuje slušanje. A slušanje je potrebno kako bi bili uključeni u novinarski rad na načine koji odgovaraju informacionim potrebama zajednica, koji oslikavaju njihove živote i omogućavaju im da donesu odluke zasnovane na činjenicama.

Jedan drugi globalni projekat, poznat kao First Draft, bori se protiv dezinformacija kroz terenski rad, istraživanje i obrazovne inicijative. Putem svoje inicijative CrossCheck, First Draft je domaćin mreže za globalnu provjeru i zajedničko istraživanje. CrossCheck povezuje novinare, akademske zajednice, preduzeća i civilno društvo širom svijeta kako bi dalje razgovarali i razvili rješenja za djelotvorniji novinarski rad u jednom digitalnom ekosistemu koji se hvata u koštac sa stalno rastućim izazovima. Sve to su moćni primjeri inicijativa na lokalnom i globalnom nivou, koje su osnov za postizanje saradnje i konsenzusa po pitanju uloge novinarstva u bojanju dezinformacionog pejzaža.

Aktivna odbrana – Djelotvorna strategija širenja dezinformacija jeste napad na legitimitet institucija za koje su se svi saglasili da su već uspostavljene i autoritativne. Napad na eksperte je bio naročito korozivan u naučnim oblastima, poput klimatskih promjena i vakcina.  

Bez podrške, ekspertske institucije (poput univerziteta, akademskih zajednica, u nekim slučajevima vlada i drugih javnih ustanova) će teže uspjeti da održe svoju reputaciju organa kojima se može vjerovati. A posljedica toga je da će oni najglasniji u javnoj raspravi opstati, kakve god bile činjenice.

Ograničenja – Potrebno je bolje razumjeti i aktivno uticati na smanjenje taktika koje se koriste za ciljanje pojedinca i zajednica putem reklamiranja, publiciteta i drugih vidova komunikacija. Na primjer onih koje je Rusija uspješno koristila u toku američkih predsjedničkih izbora 2016. godine. Danas, algoritamsko ubrzanje sadržaja kojim se šire mržnja i podjele je snažnije nego ikada prije i čini korisnike društvenih platformi veoma ranjivim na teme osmišljne namjerno za njih.

Kada kompanije, pojedinci i drugi subjekti plate da bi ciljali i došli do pojedinaca sa laserskom preciznošću, digitalnu sredinu pogađaju ozbiljni problemi i postaje neuravnotežena. 

Početkom 2018. godine, kompanije Unilever i Pocter&Gamble preduzele su pravi korak tako što su zaprijetile da će povući reklame sa najvećih digitalnih platformi ako kompanije društvenih mreža ne uspiju da se direkto pozabave toksičnim onlajn sadržajem. Ograničiti targetiranje pojedinaca i zajednica zahtjeva višestruka rješenja koja se tiču i nadzornih organa, i biznis komapnija i tehnoloških platformi.

Tačke djelovanja istaknute u tekstu predstavljaju smijernice na koji način donosioci politika, tehnološke kompanije, akademske zajednice i drugi ključni igrači mogu da djeluju da bi se pozabavili nekim od ključnih pitanja u vezi digitalnog dezinformisanja.

Neka od predstavljenih rješenja će biti kompleksna. Ako ništa drugo, biće jednako kompleksna kao i složeni problemi prisutni u današnjem digitalnom ekosistemu. U sredini u kojoj svi sastavni djelovi imaju međusobno povezane uzroke i posljedice, nužno je da se o rješenjima dobro razmisli i da se sprovedu uz saradnju više različitih igrača.


[1] Nieman Journalism Lab predstavlja inicijativu kojom se pomaže novinarskoj struci da razumije svoju budućnost u doba interneta.

[2] Sistem putem kojeg se spriječava korisnik sajta da posjeti neku stranicu na tom sajtu ako se nije prethodno pretplatio.

[3] Magazin Tehnološkog instituta u Masačusetsu (MIT)

Treći po redu 360/OS[1], u organizaciji DFRLab-a (Digital Forensic Lab) Atlantskog saveza SAD-a okupio je na jednom mjestu novinare, aktiviste, inovatore i lidere sa šest kontinenata povezanih zajedničkom borbom za istinom, kao temeljom demokratije.

Tim Digitalnog forenzičkog centra pridružio se krajem juna Digitalnim Šerlocima u Londonu, u istraživanju putem otvorenih izvora (open source), kao i u borbi protiv lažnih vijesti i ostalih fenomena koji danas, nažalost, oblikuju svijet u kojem živimo.

Ako ste pomislili da bi upravo završeni izbori za Evropski parlament mogli biti savršena prilika za pokušaj treće strane da se umiješa u iste putem (dez)informacione kampanje, ne biste bili jedini. Mnogi eksperti, kao i ljudi iz Evropske unije su očekivali isto, sudeći po brojnim izjavama zvaničnika. Vjerovanje u takav slijed događaja proizilazilo je iz činjenice da su brojni nedavni izbori (u Americi, Brazilu, Indiji, Kolumbiji, Švedskoj) došli u paru sa nekom vrstom informacione kampanje sa Istoka, koja je u većoj ili manjoj mjeri uticala na konačnu raspodjelu glasova.

Evropski izbori u maju bili su vrlo primamljiva meta za nekoga ko se htio miješati u naše demokratske procese, izjavio je ser Džulijan King, evropski komesar za bezbjedonosna pitanja, već na prvom panelu prvog radnog dana konferencije. Međutim, zahvaljujući povećanim mjerama zaštite svojih građana od dezinformacija, dodao je, EU  nije vidjela nikakav spektakularan napad.

Evropska unija je okupila sve zemlje članice kako bi radile na sigurnosti izbora i uspostavila sistem brzog alarma, koji je omogućio stručnjacima, uključujući civilno društvo i uprave da, jednom kada naiđu na pokušaj organizovanog širenja dezinformacija, taj pokušaj brzo podijele sa ostalima.

Društvene mreže moraju djelovati protiv širenja dezinformacija

Ono što smo takođe saznali iz njegovog govora jeste da je EU sjela za sto sa predstavnicima velikih društvenih mreža, te je dogovoren i uređen novi kodeks koji će pomoći rješavanju problema dezinformacija na društvenim mrežama. Pitanja poput identifikacije i brisanja lažnih i obmanjujućih informacija, te osnaživanje korisnika i istraživačke zajednice da identifikuju slučajeve dezinformacija, sadržani su u novonastalom kodeksu.

Vrijeme će pokazati hoće li taj instrument dati rezultate, ali jedno je sigurno – društvene mreže, posebno Fejsbuk, moraju djelovati, jer su izložene sve većim kritikama zbog omogućavanja širenja dezinformacija.

Zaposleni u Fejsbuku su toga svjesni. Zato je Natanijel Glejčer, šef odsjeka za sajber bezbjednost predstavio kako platforma percipira informacione operacije i kako se odnosi prema njima. Dezinformacije nisu termin koji zvaničnici Fejsbuka koriste. On je predstavio učesnicima buduće planove za razvijanje softvera na platformi, koji će još brže skidati lažne naloge i sumnjive stranice.

Na panelu pod nazivom Otvoreni izvor: svjedok zločina, govorio je Eliot Higins, osnivač Belingketa, mreže istraživačkog novinarstva koja je specijalizovana za provjeru činjenica (fact-checking). Zahvaljujući svojim istraživanjima (MH17, trovanje Skripala, bombaški napadi u Siriji, Jemenu i Iraku) mreža je postavila temelje istraživanja koristeći otvorene izvore. Zajedno s GLAN-om (Global Legal Action Network) Belingket je pokrenuo projekat čiji je cilj dati kredibiliet dokazima stečenim putem otvorenih izvora.

Jedan od panela: Dipfejk – nije kao što izgleda! bavio se fenomenom kreiranja lažnih video zapisa. Sem Gregori, programski direktor u WITNESS-u, govorio je o evoluciji tehnologija i dipfejka, te je pokazao, korak po korak, proces stvaranja jednog jednistvenog videa te vrste. Imajući u vidu opseg i domete prijetnji dezinformacijama i lažnim vijestima a koje su sračunate s ciljem da se destabilizuju demokratska društva, svi učesnici su se složili da je neophodna konstantna borba protiv te savremene pošasti.

Ključne poruke i preporuke

  • Sve zemlje kojima prijete dezinformacione kampanje i digitalna manipulacija moraju zajedno raditi na suzbijanju istih i jačanju njihovih demokratskih institucija koje pokazuju jedinstvo, prosperitet i stabilnost.
  • Informacioni rat zahtjeva komunikaciju među zemljama kako bi se podigla kritička svijest.
  • Saradnja s platformama Gugl, Fejsbuk, Tviter, Mozila itd. nužna je kako bi se povećala transparentnost, identifikovali i obrisali lažni i obmanjujući izvještaji i objave, te osnažili korisnici i istraživačke zajednice da identifikuju slučajeve dezinformacija.
  • Porast propagande u autoritarnim režimima ogleda se ne samo kroz zabranu pristupa digitalnim uslugama, već i kroz potiskivanje njihovih ideala i uvjerenja putem automatizacije, filtriranja podataka i nadzora podataka.
  • Rivaliteti moći koju vidimo u sajber prostoru imaju implikacije za demokratske sisteme.
  • Tehnologija je alat, a autoritarne vođe su naučile kako taj alat da koriste.
  • Informacione operacije definisane kao koordinisani napori za manipulisanje javne debate kako bi se postigao strateški cilj.
  • Loši momci ne moraju koristiti super sofisticirane tehnike za ciljanje i manipulisanje javnošću.
  • Velike novinske kuće trebaju više gledati na širu sliku, razumjeti ko su akteri i kako se dezinformacije šire, a ne samo reći šta je istina ili ne. Potrebno je edukovati gledaoce da budu skeptični.
  • Tri trenda autoritarnosti na internetu su: zastrašivanje, gušenje neistomišljenika i maltretiranje kako bi se stvorio strah.
  • Snaga je u brojkama, digitalnoj pismenosti, zdravom skepticizmu, znanju kako biti siguran na internetu, civilnom angažmanu i digitalnoj otpornosti.
  • Borba protiv dezinformacija treba biti građanska dužnost, kao što je to glasanje na izborima.

[1] Otvoreni izvori

Piše Aleks Romero za portal Disinfo

Članak je prvi dio dvodijelne periodične publikacije Alto Data Analytics o funkcionisanju dezinformacija u digitalnom ekosistemu.

U mjesecima koji su prethodili majskim parlamentarnim izborima u Evropskoj Uniji, Alto Data Analytics istraživala je najnovije strategije dezinformisanja u digitalnom javnom prostoru Evrope. Podaci su prikupljeni iz velikog broja javnih digitalnih izvora uključujući društvene mreže, javne forume, blogove, digitalne zajednice, grupe za diskutovanje, vijesti, video, viki sajtove itd. Prikupljene su informacije sa teritorija Francuske, Njemačke, Italije, Poljske i Španije u periodu od sredine decembra 2018. godine do kraja maja 2019. godine.

Između decembra i januara, u bazi neobrađenih podataka nalazilo se više od 4,7 milijardi podataka indeksiranih iz preko 200 miliona rezultata od 20 miliona autora, a koja je nastavila da raste svakog mjeseca sve do izbora.

Sljedeća serija članaka baviće se nekim od nalaza i uvida iz ovog istraživanja, uključujući i analize ključnih problema, digitalnih zajednica i relevantnih medija na utvrđenim mrežama, uz snažne signale koordinisanih obrazaca dezinformisanja u različitim zemljama i jezicima.

Ali prvo, bilo bi korisno da se predstavi šira slika dezinformisanja u digitalnom ekosistemu, tako da se istaknu nekih od ključnih problema i predlože potencijalna rješenja.

Lažne vijesti i digitalni ekosistem

Trenutna debata oko dezinformisanja je većim dijelom usmjerena na sadržaj – laži i konfuzija koji se šire putem lažnih vijesti. Edelmanov barometar povjerenja navodi da skoro sedam od 10 ispitanika iz opšte populacije brine to da se lažne vijesti i netačne informacija koriste kao oružje za širenje nepovjerenja.

Problem ne predstavljaju lažne vijesti; već ukupan digitalni ekosistem. Ponekad se čini da i same društvene mreže poput Fejsbuka i Tvitera predstavljaju problem. Nažalost, problem je mnogo složeniji. Internet ne bi trebalo da se koristi iz loših pobuda; kao platforma za komunikaciju, on ima ozbiljne nedostatke. Činjenica je da današnji digitalni ekosistem pruža mogućnosti i podstiče da se laže u određenoj mjeri i to brzinom munje. Posljednjih nekoliko godina pokazalo je da digitalni ekosistem može da bude nevjerovatno djelotvorna sredina putem koje razni akteri mogu da utkaju dezinformaciju u javni digitalni prostor.

Analizirajući brojne društvene, političke i ekonomske debate u Evropi i u obije Amerike tokom posljednjih nekoliko godina, na površini izviru četiri velike oblasti kao ključ uspjeha kampanje dezinformisanja u digitalnom prostoru. 

Ranjivosti i sloboda izražavanja

Prvu oblast čini slaba tačka liberalne demokratije. Sloboda debatovanja i izražavanja jeste suštinska demokratska vrijednost koja omogućava i podstiče sve i svakoga da doprinose u stvaranju mišljenja i da debatuju o najopštijim pitanjima iz oblasti politike, društva, ekonomije i kulture. U svom istraživanju o Evropskim izborima, Alto Data Analytics je otkrila da u prosjeku manje od 0,1% svih korisnika predstavlja više od 10% javne digitalne konverzacije. Ogromna baza podataka koja je prikupljena za istraživanje poslužila je kao moćna slika javne debate i slobodnog izražavanja u digitalnom prostoru. Time je pomogla u utvrđivanju društvenih ranjivosti koje vrlo često iskorištavaju oni korisnici čija je aktivnost nesrazmjerna i neprirodna. Ti korisnici su se selektivno fokusirali na manji broj polarizovanih pitanja poput imigracije ili uloge multilateralnih organizacija. Dezinformisanje je učinkovito u ranjivom okruženju. Ako pojedinci izgube povjerenje u sadržaj na internetu, onda je jedan od glavnih ciljeva ratovanja dezinformacijama postignut. Nalaženje ili stvaranje društvenje ili ekonomske ranjivosti putem aktivnog polarizovanja debate čini samo prvu fazu.

Strateški skovani narativi

Sljedeću sferu čini sposobnost da se osmisle neki sadržaji i pitanja koji bi bili u skladu sa određenim mišljenjima, često u okviru lokalizovanog ili kulturnog konteksta. To može da obuhvata sve od iskrene diskusije i razmjene mišljenja do strateškog oblikovanja ili izvrćanja pogleda ili realnosti da bi se podstakla polarizacija. Nedavno istraživanje o evropskim izborima pokazuje kako su maliciozni akteri nemilosrdno iskoristili antimigracione i imigracione teme da bi širili dezinformacije kao vid napada na šire evropske vladajuće institucije i na one koji su označeni kao politička elita.

Novi planski vođeni mediji

Ključno sredstvo za stvaranje sadržaja čini brojnost i raznolikost digitalnih objava, koje obuhvataju sve od medijskih kuća koje podržava vlast do novonastalih startap kompanija i lokalnih sajtova. Takvi domeni su često napravljeni tako da izgledaju kao da su već postojeći mediji. Međutim, bližim posmatranjem se otkriva da oni zapravo predstavljaju grupisani sadržaj čiji je cilj izvrtanje prave slike.

Analiza izbora za Evropski parlament otkrila je listu uticajnih sajtova čiji je cilj polarizovanje problema ili širenje dezinformacija. Neki od njih nisu bili poznati novinarima koji su izvještavali o evropskih izborima za poznatije medijske kuće u analiziranim zemljama. Bili su van vidika mejnstrim medija zato što su se širili velikom brzinom unutar izolovanih digitalnih zajednica koje su odvojene od većine političkih izvjestilaca.

Mnogi sajtovi koji šire dezinformacije se finansiraju putem reklamnih mreža koje se oslanjaju na programsko reklamiranje. Algoritmima se odlučuje koje reklame idu na koje sajtove odmah, a izvještaj Alto Data Analytics je otkrio da i globalne i lokalne kompanije nesvjesno finansiraju takve sajtove. Uz to, takvi sajtovi se oslanjaju na promet sa platformi društvenih mreža, poput Fejsbuka i Tvitera. Ponekad primaju sredstva od legitimnih, ali istovremeno mutnih, kraudfanding[1] platformi. Drugim riječima, na cjelokupan digitalni ekosistem se može uticati tako da se poveća širenje dezinformacija sa jednog vebsajta na veću i različitiju publiku.

Koordinacija kroz različite jezike i regione

Posljednju oblast čini mogućnost da se stvori masivna koordinisana isporuka dezinformacija kroz različite jezike, regione i brojne digitalne dodirne tačake. Na taj način se pomaže u stvaranju izolovanih digitalnih zajednica koje zagovaraju dezinformisanje. Time je obuhvaćena široka lepeza digitalnih alatki, uključujući automatizaciju, ciljano reklamiranje, Fejsbuk, Vocap,Telegram grupe ili alternativne društvene mreže poput Gab.ai.

Te tehnike služe da bi se iskoristio digitalni ekosistem i oblikovala javna agenda. Zbog postojećih ranjivosti i trenutnog sastava takvog ekosistema, digitalno dezinformisanje pruža snažan niz mogućnosti sa višestrukim podsticajima i predstavlja pravu prijetnju svakome ko cijeni demokratiju.

[1] Kraudfanding (crowdfunding) je inovativan, brz i globalan način finansiranja projekata preko interneta