Dva događaja, od koji se jedan desio a drugi nam tek predstoji, ponovo oživljavaju narativ o negiranju državnosti Crne Gore i crnogorskog identiteta. Prvi su izbori (održani 30. avgusta) na kojima su do tada opozicione partije odnijele pobjedu, što je značilo preuzimanje vlasti, a drugi je popis stanovništva planiran za 2021. godinu.

U postizbornim mjesecima, koji su donijeli preokret na političkoj sceni Crne Gore, u medijima su sve prisutniji akteri koji od Crne Gore žele da stvaraju drugu srpsku državu, negiraju temeljne vrijednosti crnogorskog antifašizma i ruše sekularni karakter države. Osmišljena kampanja negiranja identitetskih vrijednosti crnogorskog društva je vrlo intenzivna.

Savezna država Srbija, Crna Gora i Republika Srpska

Najistaknutiji zagovornik spajanja Crne Gore sa Srbijom i Republikom Srpskom u jednu saveznu državu svakako je Aleksandar Raković, srpski istoričar i ideolog velikosrpskog projekta Srpski svet. On je u intervjuu za Novosti ocijenio da nakon promjene vlasti u Crnoj Gori budućnost odnosa Crne Gore i Srbije leži u ujedinjenju Beograda, Podgorice i Banjaluke u jednu saveznu državu. Objašnjavajući svoju ideju, rekao je da su Srbija i Crna Gora istorijske države srpskog naroda jer je, kako navodi, u oba slučaja riječ o srpskoj državnosti.

Raković je u oktobru ove godine na konferenciji Položaj Srba u Crnoj Gori nakon pada režima Mila Đukanovića otkrio novu strategiju Srpskog sveta prema Crnoj Gori. Njom se predviđa da Srbi u Crnoj Gori postanu relativna većina na popisu, a potom da se pitanje ujedinjenja svih srpskih država na Zapadnom Balkanu postavi kao legitimna inicijativa. On je tokom tog istupa kazao da su srpsku nacionalnu ideju ubacili u glavni tok, u politiku Crne Gore i ujedinjenje ne može biti tabu tema. To je sasvim legitimna i legalna ideja. Ujedinjenje svih srpskih država na prostoru bivše SFRJ je potpuno legalna ideja, rekao je Raković.

O Srpskom svetu, ujedinjenju svih Srba pod patronatom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, pozitivan stav ima i Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije. Posljednja optužba u bošnjačkim i montenegrinskim medijima je da Vučić stvara ‘Srpski svet’. Vjerujem i nadam se da je optužba istinita, Vučić treba da stvara Srpski svet. Beograd mora da u sebi i oko sebe okupi sve Srbe, a predsjednik Srbije je predsjednik svih Srba, izjavio je u septembru ministar Vulin. 

Negiranje crnogorskog identiteta

Sve dominantniji postaje i narativ kojim se negira postojanje crnogorskog identiteta. Tako je dr Radmilo Marojević, nekadašnji dekan Filološkog fakulteta u Beogradu, na tribini održanoj u Srpskoj kući saopštio da se Crnogorci, Bošnjaci i Hrvati koji žive u Crnoj Gori lažno predstavljaju tim nacionalnim imenima, koristeći lokalnu geografsku ili uvezenu identitetsku odrednicu. Za dr Marojevića nacionalno opredijeljeni su Srbi i Šiptari. Crnogorci u etničkom smislu niti su kad postojali niti danas postoje niti mogu postojati, može se pomoću te floskule samo uništavati Crna Gora kao istorijska realnost i naravno onaj matični narod u Crnoj Gori, riječi su dr Marojevića.

Negaciju crnogorske nacije Vladimir Đukanović, član glavnog odbora Srpske napredne stranke (SNS), je iskazao izjednačavajući Crnogorce i Srbe kao jedan narod. Đukanović je gostujući u emisiji Srpski svijet na nacionalnoj televiziji IN4S i komentarišući djelo pokojnog mitropolita Amfilohija kazao da je on oživio živi srpski organizami Crnogorce, ističući da kada kaže Crnogorci najprije misli na Srbe. Kako bi potvrdio svoje izlaganje, citirao je pokojnog protojereja savrofora Lazara Milinog, koji je kazao da Crnogorac koji nije Srbin nije ni Crnogorac.

Popis stanovništva uzburkao javnost

Planirani popis u Crnoj Gori predstavlja se kao pitanje opstanka države i naroda. I dok je u svijetu popis označen kao prikupljanje statističkih podataka, u Crnoj Gori je politička stvar oko koje se bore i jedni i drugi.

Tema popisa stanovništva u Crnoj Gori sve učestalije popunjava i stupce medija u Srbiji, iako ne u mjeri u kojoj su bili prisutni tekstovi o formiranju nove crnogorske Vlade. Dominantan narativ je da Crnogorci strahuju od popisa zbog izvjesnog povećanja broja Srba, te je zbog toga predloženo da se popis odloži. Alo navodi da odlazeća vlast i njoj blizak Centar za demokratsku tranziciju (CDT) već nedjeljama panično vode kampanju ne bi li se redovni popis na svaki način odložio. Sputnjik Srbija, između ostalog, piše da zahtjev za odlaganje popisa predstavlja ponižavanje etničkih Crnogoraca i da su se usljed vladavine odlazećeg režima izgubili jasni kriterijumi šta znači biti Crnogorac.

Pored medija, stav o popisu u Crnoj Gori iznose i političari i aktivisti. Gradonačelnik Budve Marko Bato Carević objasnio je da sa te pozicije namjerava da pomogne da srpski narod u Crnoj Gori bude ravnopravan. To, kako kaže, očekuje nakon redovnog popisa stanovništva naredne godine. Ljudi nisu do sada imali slobodu da iskažu šta zaista misle i kako se osjećaju. Moj cilj je da se to prvi put dogodi na ovom popisu, kako bismo dobili realnu sliku u našem društvu, poručio je gradonačelnik Budve i funkcioner DF-a.

Plan za popis ima i Čedomir Antić, srpski istoričar i još jedan od zastupnika velikosrpskog projekta Srpski svet. On je ocijenio da bi na predstojećem popisu u Crnoj Gori Srbi trebalo da budu većina, dok bi broj Crnogoraca trebalo da bude oko 25%. Vjeruje da će Crna Gora ostati i nezavisna i multietnička ukoliko srpski narod dobije mogućnost da se razvije slobodno u demokratiji i ravnopravnosti. Srbi će pritom činiti oko 50 odsto stanovništva, a Crnogorci oko 25 odsto. To je istina i realnost; ona nema veze s tim ko je na vlasti, već da li je zemlja slobodna i demokratska, kazao je Antić.

Srpski svet – iluzija

Gostujući u Drugačijoj radio vezi, Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, je na pitanje da li će pobjeda Bajdena razbiti projekat Srpskog sveta, odgovorila da taj projekat realno nema neku šansu. Da je ima, vjerovatno bi imao i veću podršku međunarodnih aktera. I zbog međunarodnog konteksta koji je još fluidan, a međunarodni poredak nije konsolidovan, srpski nacionalisti smatraju da pitanje granica nije riješeno, te da treba samo čekati zgodan trenutak. To je jedna iluzija kojoj će se stati na kraj, ali Srbija, opstajući na tom projektu, gubi dragocjeno istorijsko vrijeme, kazala je Biserko.

U borbi protiv lažnih vijesti ne postoji jednostavno rješenje, a najbolji način za suprotstavljanje tim pojavama je edukacija i jačanje medijske pismenosti, ocijenio je u intervjuu za DFC magazin osnivač Muzeja lažnih vijesti iz Hrvatske, Lordan Prelog.

Muzej je počeo sa radom sredinom oktobra i funkcioniše kao onlajn platforma na kojoj se objavljuju različiti sadržaji, od aktuelnih lažnih vijesti i dezinformacija do alata za razvoj medijske pismenosti.

Prelog pojašnjava da Muzej, jedinstven projekat na Balkanu, može dati mali doprinos u borbi protiv globalnog fenomena lažnih vijesti, ali da je ključno razvijanje kritičkog razmišljanja kod omladine.

Smatra i da je nepovjerenje u naučnike i novinare povezano sa nivoom medijske pismenosti građana i dodaje da je, prema zvaničnim procjenama, materijalna šteta u svijetu zbog direktnih i indirektnih posljedica dezinformacija za 2019. procijenjena na čak 78 milijardi dolara.

DFC: Sredinom oktobra ste osnovali Muzej lažnih vijesti – onlajn platformu s alatima za razvoj medijske pismenosti i borbu protiv dezinformacija. Zbog čega ste se odlučili da pokrenete takav projekat i da li Vas je na to motivisao neki poseban događaj?

Lordan PRELOG: Željeli bismo osvijestiti građane o raširenosti lažnih vijesti te ih naučiti kako ih prepoznati u medijima i na internetu, posebno na društvenim mrežama gdje su vrlo prisutne. Doprinos prve faze projekta, osnivanje Muzeja lažnih vijesti na internetu, samo je mali doprinos globalnoj borbi protiv lažnih vijesti i zapravo služi kao jedan od dodatnih mehanizama za borbu protiv dezinformacija.

Inače, projekt je rezultat rada Instituta za nove medije i elektroničku demokraciju (InMed) koji, među ostalim, već 25 godine organizira međunarodnu konferenciju Informacijska tehnologija i novinarstvo u Dubrovniku. Imamo plodnu suradnju s domaćim i stranim stručnjacima, a i jedini smo u Hrvatskoj član SOMA-e (Social Observatory for Disinformation and Social Media Analysis), jedne od vodećih mreža velikog broja institucija koje se bave otkrivanjem lažnih vijesti.

U MUZEJU PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOSTI

DFC: Kakvi su planovi za dalji razvoj Muzeja?

Lordan PRELOG: Na početku priče, organizacija sadržaja Muzeja temeljila se na četiri stupa, koji s različitih aspekata pristupaju nastanku, razvoju, važnosti i posljedicama ovog fenomena. Prvi stup, PROŠLOST, zamislili smo kao mjesto na kojem bi bile izložene najpoznatije lažne vijesti iz proteklih stotinjak (ili više) godina. Na što objektivniji način obradili bi priče o vijestima koje su imale zapažen odjek u javnosti.

Odabrane nove lažne vijesti iz domaćih medija te svjedočanstva priznatih novinara i znanstvenika čine jezgro Muzeja, drugi stup – SADAŠNJOST. Nakon određenog vremena vijesti se, zajedno s najinteresantnijim komentarima i dijelom rasprave, pohranjuju u arhivu gdje su dostupne za pretraživanje.

Treći stup, BUDUĆNOST, posvećen je edukaciji iz medijske pismenosti. Uvodni tekstovi govore o važnosti uvođenja i razvoja obrazovanja iz ovog područja. Biti će ponuđeni i kratki tečajevi u formi kvizova, igara, labirinta, koji simbolično nagrađuju one koji (brzo i dobro) savladaju pojedine zadatke.

Cilj četvrtog stupa (ZAŠTO) je objasniti fenomen dezinformacija, te stoga sadrži zbirku više od trista najvažnijih znanstvenih i stručnih tekstova o tom fenomenu. Služi znanosti (istraživačima), obrazovanju (nastavnicima), novinarima, političarima itd.

Planiramo daljnje razvijanje i populariziranje alata i tehnika za borbu protiv lažnih vijesti (tečajevi, predavanja, igre, interaktivni kvizovi), a sve to s ciljem podizanja razine medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja naših građana.

U FINSKOJ SE O MEDIJSKOJ PISMENOSTI UČI OD VRTIĆA

DFC: Ni Crna Gora ni Hrvatska nemaju zavidan plasman na ljestvici Indeksa medijske pismenosti. U čemu vidite razlog za to i kako je moguće takvo stanje popraviti?

Lordan PRELOG: Medijska pismenost u Hrvatskoj, kao i u većini država EU, nije dovoljno razvijena, a upravo se sposobnost kritičkog razmišljanja smatra ključnim faktorom u procesu utvrđivanja činjenične točnosti informacije. Prema Indeksu medijske pismenosti (Media Literacy Index 2019, Open Institute Sofia) Hrvatska je na 25. mjestu od 35 europskih država, mi lošije stojimo čak i od Slovačke, Češke, Malte i Kipra.

Nepovjerenje u znanstvenike i novinare povezano je s medijskom pismenošću, jer se pokazalo da zemlje s višim razinama nepovjerenja imaju niže ocjene medijske pismenosti.

Medijske pismenosti u Hrvatskoj nema u školskom kurikulumu, dok se u Finskoj to uči već u vrtićima i zato moramo poticati mlade generacije da nauče kritički promišljati kada evaluiraju neki sadržaj, kako bi znali razlikovati istinu od laži. S druge strane, i novinari trebaju izvještavati istinito i s najvišim profesionalnim standardima.

DFC: Sva istraživanja pokazuju da se dezinformacije i lažne vijesti najčešće objavljuju na internetu (društvene mreže, portali). Te pojave su posebno dobile maha tokom pandemije. Kako se izboriti sa tim negativnim efektima koji su već ostavili ogromne posljedice?

Lordan PRELOG: Mogu samo ponoviti što godinama govore stručnjaci – nema univerzalnog rješenja, nema takozvanog silver bullet koncepta. Prema nedavnom izvještaju Sveučilišta Baltimor, u svijetu je u 2019. materijalna šteta prouzročena direktnim i indirektnim posljedicama dezinformacija procijenjena na čak 78 milijardi dolara.

Jedna izreka kaže nešto poput laž obiđe pola svijeta dok istina navuče cipele. Dezinformacije u pravilu ostvaruju i mnogostruko veći doseg od običnih vijesti. Lažna priopćenja za javnost, dezinformacije i lažne objave na društvenim mrežama predstavljaju sve veću prijetnju zbog brzine širenja i dosega, one imaju znatan utjecaj na snagu brenda, umanjuju produktivnost i/ili nanose izravnu financijsku štetu pojedncima, tvrtkama i institucijama.

Prema nedavnom izvještaju Sveučilišta Baltimor, u svijetu je u 2019. materijalna šteta prouzročena direktnim i indirektnim posljedicama dezinformacija procijenjena na čak 78 milijardi dolara.

Postoje pojedinci kao i organizirane skupine koje se bave produkcijom lažnog sadržaja isključivo radi zarade od klikova. Poznat je slučaj makedonskog gradića Veles u kojem su tijekom 2016. mladi ljudi vični novim tehnologijama i društvenim mrežama otvarali veb stranice na kojima su objavljivali dezinformacije o Hilari Klinton, tadašnjem Trampovom protivkandidatu.

ZAKONI BITNI, NE I PRESUDNI

DFC: Crna Gora je uoči parlamentarnih izbora bila izložena dosad neviđenoj dezinformacionoj kampanji, a lažne vijesti su gotovo uvijek objavljivali isti mediji. Koji je najbolji model za borbu protiv takvih organizovanih akcija – sankcije utemeljene u zakonima, udruženo djelovanje fakt-čekera ili nešto treće?

Lordan PRELOG: Potrebno je paralelno raditi na nekoliko frontova, edukacija je samo dio priče. Na primjer, dobra je vijest da se u borbi protiv onlajn dezinformacija sve više koristi umjetna inteligencija (AI) koja postaje prilično efikasna u prepoznavanju sumnjivih mrežnih sadržaja. Veliki doprinos borbi protiv dezinformacija daju i factcheker-i , no sama provjera i ocjenjivanje istinitosti neke vijesti nije rješenje problema.

Osobno nisam pristaša neke strašne zakonske regulative jer onda država propisuje neki okvir što često vodi u (samo)cenzuru. Međutim, zakonska regulativa mora postojati, pogotovo u slučajevima sustavnog iznošenja dezinformacija od strane istih aktera, koji to očito rade s namjerom i promišljenom agendom. Ako nekoga dobro lupite po džepu, drugi puta će razmisliti da li će objaviti neprovjerenu ili izmišljenu informaciju.

U borbi protiv lažnih vijesti ne postoji jednostavno rješenje, potrebno je raditi na edukaciji i razvijanju kritičkog razmišljanja građana. Povjerenje u medije i institucije države može se vratiti profesionalnim i etičnim obavljanjem novinarskog zanata, te naravno razvojem medijske pismenosti svih slojeva društva, počevši od onih najmlađih.

DFC: Imate dugododišnje novinarsko iskustvo. Da li Vam se u praksi desilo da objavite dezinformaciju ili lažnu vijest i koliko je rad u novinarstvu bio okidač za osnivanje Muzeja?

Lordan PRELOG: Radio sam u Jutarnjem listu od 2001. do 2008, bila su to drugačija vremena. Nije da mi je tadašnji posao bio neki okidač, no za to vrijeme sam na vlastitoj koži spoznao važnost etičnosti u novinarstvu, kao i temeljnih postulata profesije. Kao mladi novinar nekada sam znao mrvicu nadopuniti izjave svjedoka ili slično, kako bi tekst bi zanimljiviji i dobio više mesa. Nikada krucijalne informacije, no u nekoliko sam navrata znao sugovornicima u usta umetnuti neke svoje riječi ili konstatacije. Vrlo brzo sam shvatio da se to ne radi. Inače, mislim da je većina kolega ponekad nenamjerno objavila pogrešnu informaciju, bilo zbog brzine ili zbog previda. No, u većini slučaja bez neke namjere. Danas vidimo da to više nije slučaj već da se dezinformacije plasiraju u medijski prostor s ciljem da se nekome naudi ili nanese materijalna šteta.

Očevici smo da se posljednjih mjeseci na crnogorskoj javnoj sceni odigrava svojevrsni politički rijaliti. Međutim, ova nova realnost nije svojstvena samo Crnoj Gori, situacija je slična i u regionu, Evropi i SAD. 

Stoga se u novom broju DFC magazina možete čitati o verbalim ratovima botova na Tviteru, dezinformacijama, izvještavanju medija, teorijama zavjere i ostalim fenomenima iz našeg domena rada koji su oblikovali ili barem pokušali oblikovati društveno-političku situaciju i mnjenje u Crnoj Gori i šire.

Preuzmite PDF izdanje klikom na link ili na fotografiju ispod.

Hvala na čitanju!

Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama oduvijek se prate sa velikom pažnjom na globalnom nivou. Međutim, pozornost koju su privukli ovogodišnji izbori (3. novembra 2020) dodatno je pojačana zbog specifičnih uslova u kojim se održavaju. Ovo je godina u kojoj je pokrenut Trampov impičment, što je zaoštrilo kampanju mnogo prije njenog zvaničnog početka. Takođe, duboke rasne podjele u zemlji rasplamsali su protesti pod nazivom The Black Lives Matter (Životi crnaca su važni), a u isto vrijeme svijetom je zavladao COVID-19, značajno ga mijenjajući.

Usljed pandemije izazvane korona virusom reducirani su predizborni skupovi, pa su se kampanje i za mnoge druge izbore u ovoj godini (npr. u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini) uglavnom vodile putem elektroniskih medija i društvenih mreža. Ta vrsta komunikacije sa biračkim tijelom pokazala se pogodnim tlom za širenje lažnih vijesti, dezinformacija i teorija zavjere. Zahvaljujući, između ostalog, i predsjedniku Trampu, upravo su određene teorije zavjere doživjele svjetsku promociju. QAnon, koji je u međuvremenu postao svjetski poznat i široko podržan pokret, je najbolji primjer toga, o čemu je nedavno pisao DFC.

Utisak je da su ruske operacije hakovanja i upotreba društvenih mreža za manipulisanje javnim diskursom u Sjedinjenim Državama prije četiri godine uhvatili američki sistem nespremnim. Međutim, danas su lažne vijesti, možda baš zahvaljujući Trampu, postale mejnstrim. Narativ o ruskom miješanju ponovo je jedna od glavnih tema i tokom predsjedničke kampanje 2020. godine. Uz to, bombardovanje javnosti obiljem informacija, kao i atmosfera ispunjena govorom mržnje, ekstremizmom i dezinformacijama oslabili su američke demokratske i kritičke kapacitete, čineći ljude podložnijim uticaju lažnih vijesti.

Iako građani uviđaju opasnost od širenja lažnih vijesti, istraživanje The Pew Research Centra iz juna 2019. pokazalo je da 70% Amerikanaca smatra da su lažne vijesti uzdrmale povjerenje u vladine institucije, te da kvantitet koji se svakodnevno plasira čini ljude nemoćnim da ih prepoznaju i da se bave njihovom istinitošću.

Tramp, teorije zavjere i dezinformacije

Tokom predizborne kamapnje, QAnon teorija zavjere da je administracija Baraka Obame lažirala ubistvo Osame bin Ladena dobila je vjetar u leđa. Predsjednik Donald Trump je tu objavu ritvitovao na svom profilu. Zagovornici teorije su njegov postupak shvatili kao potvrdu zvaničniih američkih institucija. Vijest su ubrzo demantovali članovi SEAL tima koji je učestvovao u akcijii hvatanja i ubistva Osame bin Ladena. Tramp je svoj postupak branio tvrdeći da je samo podijelio nečije mišljenje. On je poznat po (in)direktnom podržavanju QAnon pokreta, iako ih je FBI okarakterisao kao bezbjedonosnu prijetnju.

Sporni tvit koji je Trump retvitovao

Tokom prve predsjedničke debate, Tramp i njegove pristalice su na društvenim mrežama optuživali Džoa Bajdena i njegovog sina Hantera za korupciju, pozivajući se na neprovjerene dokaze, poput mejlova koje je obajvio Njujork post, a koje je redakciji dostavio Trampov advokat Rudi Đulijani. Iako obmanjujuća, Trampova izjava je urodila plodom, jer su njegovi komentari usmjerili pažnju na Bajdenovog sina i njegov rad. To potvrđuje analiza Njujork tajmsa o pretragama na Guglu i objavama na Fejsbuku tokom i nakon debate. Pretraživanje Hantera Bajdena na Guglu (prema podacima Gugl trends-a) se više nego utrostručilo tokom debate u poređenju sa prethodnim događajima. Isto se dogodilo i na Fejsbuku. Sličnom i vidno uspješnom Tampovom potezu svjedočili smo i 2016. godine, kada je kreiran narativ o korupciji tadašnje Trampove protivnice Hilari Klinton.

Upravljanje pandemijom jedna od ključnih tema kampanje

Ključna pitanja predsjedničkih izbora 2020. godine ticala su se Trampovog upravljanja državom tokom pandemije COVID-19, kao i zatvaranja američke ekonomije. I na tu temu počeli su po društvenim mrežama da kruže mimovi o Trampovom protivniku Bajdenu, koji su sugerisali da će on, u slučaju pobjede, zaključati našu naciju dok ne budemo spremni za vakcinu. Mim je na Fejsbuku označen kao lažna vijest, međutim, to nije zaustavilo njegovo širenje.  

Prema anketama i analizi medija, država Pensilvanija je označena kao jedna od presudnih za odluku ko će biti budući predjsednik SAD-a. U trenutku kada  su ankete dale prednost Bajdenu u toj državi, Tramp je tamo započeo agresivu kampajnu, iznoseći lažne i obmanjujuće informacije o glasačkim listićima i glasanju. Tvrdio je da on u toj državi može da izgubi isključivo putem izborne krađe i prevare. Republikanci su isti narativ imali u predizbornoj kampanji i na dan izbora 2016. godine. Tada je sadašni potpredsjenik Majk Pens govorio da se na dan izbora u Indijani dešava izborna prevara.  

Obim lažnih vijesti koje se građanima plasiraju najbolje pokazuje analiza organizacije FactCheck koja je pratila sve govore predsednika Trampa na skupovima tokom predizborne kampanje od 12. do 16. oktobra 2020. Analiza je pokazala da je u ukupno šest govora, od kojih je svaki trajao u prosjeku jedan sat i 20 minuta, Tramp iznio 46 lažnih ili obmanjujućih tvrdnji. Ta organizacija je pratila i demokratskog kandidata. U istom periodu Bajden je održao četiri predizborna skupa na kojima je u prosjeku govorio manje od 30 minuta. On je tom prilikom iznio 9 lažnih, obmanjujućih ili preuveličanih tvrdnji.

Fejsbuk i Tviter u borbi protiv dezinformacija tokom kampanje

Uzavrela situacija u Americi primorala je gigante poput Fejsbuka i Tvitera da nametnu ograničenja tokom trajanja kampanje i glasanja. Uvedeni su mehanizmi za sprečavanje širenja dezinformacija, uključujući jasnije označavanje lažnih objava. U borbi protiv inostranog miješanja i jedni i drugi su osnažili zaštitu porfila, posebno izbornih kandidata, ali i svih drugih državnih zvaničnika. Uložen je i novac u projekte koji podržavaju razvoj medijske pismenosti sa ciljem da pomognu ljudima da bolje razumiju informacije na mreži. Takođe, obje mreže su aktivne u uklanjanju objava čiji je cilj da odvrate građane od glasanja i smanje izlaznost na izborima. Zbog poznatih dešavanja koja su pratila predsjedničke izbore 2016. godine, društvene mreže su pod dodatnom prismotrom državnih institucija, a po završetku izbora izvršni direktori te dvije platforme će biti saslušani pred Kongresom.

Digitalni forenzički centar sa zadovoljstvom objavljuje našu godišnju publikaciju koja predstavlja pregled druge godine rada DFC-a.

Pročitajte više o dezinformacijama, lažnim vijestima i teorijama zavjere koje smo otkrili u proteklih 12 mjeseci, a uglavnom se odnose na događaje koji su obilježili prethodni period, poput zakona o slobodi vjeroispovijesti, pandemije korona virusa i izbora u Crnoj Gori 2020. godine.

Hvala vam na povjerenju u prethodnoj godini! Čitamo se i u narednom periodu.

Publikaciju možete preuzeti ovdje ili klikom na fotografiju ispod.

Planirana petodnevna vojna vježba na Sinjajevini, koja je trebala da se održi od 19. do 23. oktobra, propraćena je u srbijanskim tabloidima senzacionalističkim i tendencioznim sadržajima.

Vojska Crne Gore je, shodno njenim aktivnostima, 14. oktobra najavila da će na crnogorskoj planini Sinjajevini održati vojnu vježbu u periodu od 19. do 23. oktobra. Istovremeno su se u dijelu javnosti povele polemike o potencijalnom ugrožavanju životne sredine, koju bi moglo izazvati gađanje iz minobacača 82mm i 120mm. U saopštenju koje je ranije objavilo Ministarstvo odbrane navodeno je da su svi mediji i zainteresovane nevladine organizacije koje se bave zaštitom životne sredine pozvani da prisustvuju vježbi 22. oktobra.

Ubrzo po objavljivanju vijesti o održavanju vojne vježbe brojni eko-aktivisti, predstavnici nevladinih organizacija, a prije svih članovi Građanske inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu započeli su mirni protest koji je uključio i kampovanje na lokalitetu održavanja vježbi. Jedan dio aktivista, predstavnika zelenih organizacija i mještana izašao je na planinu već 16. oktobra i u trenutku pisanja teksta još su tamo. I blokada puta bila je vid nezadovoljstva zbog najave održavanja vježbe.

S druge strane, ministar odbrane Predrag Bošković istakao je da su sve relevantne studije u Crnoj Gori i regionu potvrdile da taj tip vojnih vježbi sa takvim naoružanjem i takvom municijom ne može da uruši ili oteža bilo kakvu ekološku situacju na tom lokalitetu. Ipak, nakon pritiska javnosti i medija, iz Ministarstva odbrane su 21. oktobra saopštili da se vježba odgađa do daljnjeg.

Lavina senzacionalističkih i patetičnih naslova na portalima

Vijest o održavanju vježbe našla se na udarnim stranama srbijanskih portala, koji su se utrkivali u objavama i senzacionalističkim naslovima. Iako su u tekstovima uglavnom prenošene činjenice i izjave aktivista ili zvaničnika Crne Gore, klikbejt naslovi su sugerisali stanje ratne napetosti na Sinjajevini: DIGLA SE KUKA I MOTIKA! Rat za Sinjajevinu se nastavlja, vojske Crne Gore i NATO ne mogu da zauzmu planinu (VIDEO) (Srbija Danas), (VIDEO) ŽESTOK RAT ZA SINJAJEVINU, NARODNE STRAŽE SPREČILE VOJSKU CRNE GORE I NATO DA ZAUZMU PLANINU! Bitka nije završena, može li narod izdržati?! (Informer), GUSLAMA PROTIV TOPOVA! Crnogorci na minus 3 stepena čekaju vojsku na Sinjajevini! (VIDEO) (Informer).

Da bi aktivirali najširi krug javnosti o dešavanjima na Sinjajevini, srbijanski portali su pribjegli i patetici, s namjerom da probude kod čitalaca emocije. Tako je na portalu Alo osvanuo tekst o tati Rašu koji sa suzama u očima čestita rođendan kćerki uz poruku da je spreman da za svoju planinu pogine. I naslov u Večernjim novostima: DEČAK BRANI SVOJU PLANINU: Mališan na Sinjajevini u pripravnosti čeka NATO vojnike (FOTO) koncipiran je na istoj matrici – produbljivanja emocija. Obje vijesti je prvobitno objavila Fejsbuk stranica Sačuvajmo Sinjajevinu/Сачувајмо Сињајевину.

U nastojanju da predstave slike nereda i haosa, srbijanski mediji nisu propustili priliku da NATO savez, a time i Crnu Goru kao njenu članicu, predstave kao rušilačku organizaciju. Dramatičnost situacije i vidno podizanje tenzija postignuto je klikbejt naslovima: POČEO PREVRAT U NATO PAKTU! Crnogorci podigli ustanak protiv zapadne alijanse: Nosi taj radar na svoju kolibu, pa gledaj u šefa Stoltenberga! (Alo) ili Đe NATO instalira baze, fukarlukom zemlja zaudara: Crnogorci isukali ubojito oružje /video/ (Sputnjik Srbija). Za razliku od ostalih medija, taj tekst sa Sputnjika je sakupio ukupno 826 interakcija na Fejsbuku.

Nakon što je vježba odložena, uslijedili su naslovi: NARODNE STRAŽE ODBRANILE SINJAJEVINU, Vojska Crne Gore ODUSTALA OD VEŽBE! (Informer) i CRNOGORSKA VOJSKA POTUČENA DO NOGU! Velika pobeda nad NATO snagama na Sinjajevini! (Alo). Međutim, ministar Bošković je 19. oktobra, gostujući u Dnevniku RTCG poručio da je vježba Vojske Crne Gore bila najvaljena početkom godine i da stoji u planu i programu Ministarstva odbrane, te da Vojska Crne Gore planira u januaru i februaru naredne godine da organizuje vježbu na Sinjajevini sa zemljama članicama NATO.

Crnogorski mediji i mim stranice – prozivke i uvrede

U trku za najupečatljiviji sadržaj uključio se i crnogorski portal Aktuelno naslovom: Šenlučenje “albanskog četnika” i svetosavske hipi komune: “Nad Sinjajevinom živa vatra seva, da vidimo kog ‘ekologa’ nema”. Iskazano nezadovoljstvo ekoloških aktivista, stočara i nevladinih organizacija vojnom vježbom, autor je okarakterisao protestom koji bukvalno preko noći postaje paravojna, suberzivna akcija u koju su umješane političke, parapolitičke, obajveštajne i propagandne strukture domaćih političkih snaga, ali i iz susjednih država. Kada je podršku aktivistima pružio i lider pokreta URA Dritan Abazović, autor je promijenio kurs. Tako je pod uticajem ekološki osvješćenog “albanskog četnika” hipi-komuna litijaša na Sinjajevini svoju parolu “Ne damo svetinje” prilagodila novonastaloj situaciji i prekrojila je u “Ne damo Sinjajevinu”.

Činjenica je da srbijanski portali prednjače u kampanji predstavljanja Sinjajevine kao bojnog polja u Crnoj Gori. Međutim, i crnogorske mim stranice na Fejsbuku vode kampanju NATO saveza i Crne Gore kao njene članice. Iako sadržajima na mim stranicama ne bi trebalo pridavati značaj (jer se deklarišu kao stranice za šalu i zabavu), često su paravan za otvoreno vođenje kampanja ili zagovaranje određenih ideja.   

Stoltenberg: Zaštiti prirodu, ali omogućiti i vojsci da vježba

Odgovarajući na pitanje da li park prirode može biti i poligon za vojne vježbe, generalni sekretar NATO, Jens Stoltenberg, kazao je da ne komentariše specifične lokacije za vježbe u Crnoj Gori, ali da mora biti pomirena potreba za zaštitom prirode, kao i potreba vojske za vježbanjem. To je važno za sve saveznike i sve zemlje, kako bi ih njihova vojska štitila, rekao je on.

U novom broju DFC magazina donosimo intervju sa izvršnim potpredsjenikom Atlantic Council, Dejmonom Vilsonom, sa kojim smo između ostalog razgovarali o uticaju dezinformacionih kampanja na demokratske procese i najvećim izazovima za novu Vladu. Takođe bavimo se i kontradiktornim komentarima i izvještavanjem srbijanskih medija o prvim potezima nove većine u Crnoj Gori, dezinformacijama koje su obilježile mjesec za nama, ali i drugim temama.

NATO će pomno pratiti koji će ljudi u novoj vlasti zauzeti ključne pozicije u bezbjednosnom sektoru, kazao je u intervjuu za DFC magazin izvršni potpredsjednik Atlantskog saveza SAD Dejmon Vilson, navodeći da će ključni izazov za novu Vladu biti prevazilaženje podjela u društvu.

Komentarišući Sporazum o evropskoj budućnosti, koji su potpisali lideri tri pobjedničke koalicije, Vilson je rekao da pozdravlja taj čin, ali da će djela govoriti više od riječi.

Smatra i da je uloga Srpske pravoslavne crkve u izborima bila značajna i upozorava da se sve važne odluke za društvo moraju donositi u institucijama, a ne iza zatvorenih vrata u vjerskim organizacijama.

Sa Vilsonom smo razgovarali i o uticaju dezinformacionih kampanja na demokratske procese i najvećim izazovima za novu Vladu.

DFC: Crna Gora je mjesecima unatrag bila izložena nezampaćenoj dezinformacionoj kampanji koju podstiču i vode srpski, prosrpski i ruski mediji. Koliko su takve objave, koje su kulminirale 30. avgusta, mogle uticati na rezultat izbora?

Dejmon Vilson: I SAD su iskusile strano miješanje u demokratske izbore naročito od Rusije. I na prethodnim izborima u Crnoj Gori primijetili smo miješanje Rusije. Jasno je da je i sada bila na djelu dezinformaciona kampanja, što je u neku ruku očekivano zbog podgrijane atmosfere tokom izbornog procesa. Takođe, bili smo zabrinuti i zbog izvora finansiranja te kampanje.  Podržavam mišljenje da je zaštita demokratije od dezinformacija bitna, ali ne može se sve pripisati stranom uticaju. Moramo imati demokratije u kojima građani slobodno odlučuju o njihovoj budućnosti, bez uticaja sa strane, što smo nažalost vidjeli ne samo u Crnoj Gori.

DFC: Lideri tri koalicije, koje bi trebalo da čine novu vlast, potpisali su Sporazum o evropskoj budućnosti kojim se obavezuju da će buduća Vlada ispunjavati sve međunarodne obaveze. S druge strane, nosilac liste najjače koalicije Za budućnost Crne Gore, Zdravko Krivokapić, najavio je promjenu odnosa prema Rusiji i Srbiji. Da li je po Vama Sporazum dovoljan garant da neće biti promjena u spoljnoj politici i da li je moguće voditi diplomatiju sjedeći na dvije stolice?

Dejmon VILSON: Važno je na početku da istaknem da je Crna Gora saveznik Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a, a obaveza saveznika je da se međusobno pomažu i štite jedni druge. To je vrlo važna međunarodna obaveza koja učvršćuje nezavisnost i suverenost Crne Gore. SAD su uz svoje saveznike i žele saradnju s njima. Isto očekujemo od naših saveznika. Mogu postojati razlike između saveznika, ali je bitno da dijelimo zajedničke vrijednosti. Riječi su važne, ali djela su još važnija. Pozdravljam Sporazum koji su potpisala tri lidera kojim se obavezuju na evropsku budućnost Crne Gore i njene obaveze u NATO savezu. To je pozitivan razvoj događaja koji pozdravljamo. Ali opet, Sporazum sam po sebi nije dovoljan, jer je neophodno svakodnevno jačati i raditi na savezništvu. Svakog dana naši vojnici su zajedno u misijima i sjedimo zajedno u NATO gdje razgovaramo o osjetljivim pitanjima. Mislim da će djela više reći od riječi. Nova Vlada ne samo da će imati mogućnost već i obavezu da pokaže da može biti odgovoran član NATO-a.

Pozdravljam Sporazum koji su potpisala tri lidera kojim se obavezuju na evropsku budućnost Crne Gore i njene obaveze u NATO savezu.

DFC: Nakon izbora ste kazali da očekujete da Crna Gora nastavi da poštuje svoje međunarodne obaveze, uključujući i one koje se tiču NATO-a, ali ste naveli da ste zabrinuti. Možete li objasniti šta je razlog za Vašu brigu?

Dejmon VILSON: Nova Vlada će voditi zemlju, a zabrinut sam što postoje određeni akteri u koaliciji koji možda ne vjeruju u nezavisnu Crnu Goru. To je komplikovano, najblaže rečeno. Građani Crne Gore mogu biti ponosni što imaju nezavisnu, suverenu i demokratsku državu. Rijetko se dešava da politički akteri koji ne vjeruju u nezavisnost države, vode državu. To će biti veliki izazov. Naravno da je prirodno da postoje različita mišljenja u okviru nekog političkog sistema. To vidim u svojoj državi i u članicama NATO-a. Ali je važno da lideri zemalja članica shvate da su SAD, Njemačka i Francuska njihovi saveznici i to nešto znači. Recimo, ne može se balansirati između Njemačke i Rusije, ukoliko ste u istoj porodici u kojoj je i Njemačka.

DFC: Kako komentarišete ulogu Srpske pravoslavne crkve u izbornom procesu? Da li Vam je kao čovjeku koji živi u državi gdje se jasno znaju granice uticaja crkve i države, normalno da se partije koje čine novu vlast sastaju dan prije konstitutivne sjednice Skupštine u manastiru sa svještenstvom?

Dejmon VILSON: Jasno je da je uloga SPC u ovim izborima bila značajna. Dijelom zbog kontroverzi nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali razlozi su svakako dublji. Ja sam vjernik i mislim da je duhovnost važna kao moralni kompas. Istovremeno, snažno vjerujem u odvojenost crkve od države i da državni organi mogu da rade bez uticaja vjerskih institucija. Mislim da će sa tim Crna Gora morati da se suoči. Crkva je zaista pokazala njenu moć u ovom izbornom procesu i društvo će morati da odluči koja je prava uloga crkve. Zabrinuo bih se kada bi crkva prešla granicu i uz duhovnog domena prešla u politički. Moramo shvatiti da postoji i istorijska pozadina – vidjeli smo i u Crnoj Gori i u drugim državama da grupe povezane sa crkvom ponekad iskoriste politički akteri drugih država radi finansiranja i sprovođenja stranog uticaja. To je realnost i dio slike da bi se shvatila situacija na Balkanu. Crkvu treba poštovati, ali sve bitne odluke za društvo se moraju donositi u institucijama, a ne iza zatvorenih vrata u vjerskim organizacijama.

DFC: Najjača opoziciona grupacija, Demokratski front, izrazito je proruski orijentisana. Da li sa aspekta naših saveznika može biti rizično da predstavnici te koalicije zauzmu ključne ili neke druge pozicije u sektoru bezbjednosti?

Dejmon VILSON: Saveznici i međunarodni partneri će pomno pratiti ko će biti predstavnici Crne Gore u tom sektoru. Ovo pitanje je bilo izazov i u vremenu kada je Crna Gora trebalo da pristupi NATO-u, kada je DPS vodio Vladu. Bilo je zabrinutosti u vezi pojedinih osoba. Međutim, nije naš posao da govorimo ko bi šta trebalo da radi u Crnoj Gori. Time se saveznici ne bave, ali posvećeni smo ostvarivanju osnovnih standarda, kako bismo bili sigurni da možemo da dijelimo povjerljive informacije – moramo imati međusobno povjerenje. U SAD-u, da bi ljudi došli na te funkcije moraju da prođu određene bezbjednosne provjere i komplikovan proces da bi na kraju dobili pristup povjerljivim podacima. Taj proces je komplikovan upravo zbog toga da na te pozicije ne dođe neko ko bi bio laka meta. To su visoki standardi na koje se i Crna Gora obavezala. I prethodni kandidati za funkcije u bezbjednosnom sektoru imali su poteškoća da ispune te uslove. To nije ništa neobično. NATO će pažljivo pratiti taj proces jer je važno da na tim mjestima budu pouzdani partneri Alijanse, koji neće biti podložni ucjenama naših protivnika.

DFC: Šta vidite kao najveći izazov za buduću izvršnu vlast i kako vidite kohabitaciju buduće Vlade i Predsjednika Crne Gore?

Dejmon VILSON: Najveći izazov nove Vlade biće da vode pozitivnu agendu za građane, da prevaziđu partijske podjele, različita politička mišljenja, tako da se ne stvara podjela oko toga ko šta kontroliše, ko će dobiti koji dio plijena i ko ima uticaj na koje poslove. Dakle, najveći izazov jeste da podijeljeni politički činioci širom zemlje – jedan u toj koaliciji i dva u kohabitaciji, ne vode disfunkcionalnosti. Trenutno se nalazimo u prilično ozbiljnoj situaciji. Nalazimo se usred globalne pandemije koja snažno pogađa sve i onemogućuje ekonomski rast koji je, opet,  zasijenjen političkom polarizacijom i disfunkcionalnošču u mnogim demokratijama koje se trenutno suočavaju sa negativnom reakcijom stanovništva.  Živimo u svijetu u kome smo vidjeli pad demokratije i uspon autoritarnih, korumpiranih, kapitalističkih modela koje vodi država. To je razlog zbog koga je Crna Gora postala članica NATO. To je razlog zašto Crna Gora teži da postane članica Evropske unije. Najveći izazov ove Vlade jeste da prevaziđe tu podjelu, nedostatak povjerenja, podijeljene političke snage, kao i kratkoročne momente tipa šta ja dobijam od toga, šta dobija moja partija, a šta ja lično. Trebalo bi da probaju da rade nešto što bi narod Crne Gore želio. A to je da naprave plan tako da oporave zemlju od posljedica pandemije, da omoguće da ljudi budu bezbjedni, da razviju snažije veze sa komšijama koje će biti zasnovane na miru, koje će pomoći da se privuku investicije, da se promoviše vladavinu prava kako u svom dvorištu tako i u ekonomskom prostoru i, na kraju, da mogu da ubrzaju pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji. Sve ovo je u igri i sve će biti stavljeno na teret novoj Vladi, koja će morati da procijeni da li može da prevaziđe političku paralizu i podjele danas da bi se fokusirali na ono što je u najboljem interesu građana Crne Gore.  

Najveći izazov ove Vlade jeste da prevaziđe tu partijske podjelu, nedostatak povjerenja, podijeljene političke snage.

DFC: Kazali ste da će najveći izazov biti prevazilaženje podjela. Da li se to može očekivati kada znamo da je većina pristalica nove vlasti slavila pobjedu ispred Hrama u Podgorici uglavnom sa zastavama drugih država?

Dejmon VILSON: Mislim da liderstvo upravo predstavlja nastojanje da se postigne dogovor sa onima koji imaju drugačije stavove, shvatanje da vi zastupate svakoga a ne samo vaše glasače. Naši demokratski sistemi ne predstavljaju samo vladavinu većine. Ulazite u sistem kohabitacije koji će biti test za Crnu Goru. Hoće li ona uspjeti da pokaže da je njeno sudstvo nezavisno? Da li će kohabitacija biti moguća kada se uzme u obzir nadležnost predsjednika i nadležnosti Vlade? Da li je Skupština sposobna sprovoditi nadzornu ulogu? Da li se poštuju manjinske partije i glas manjima u ovoj novoj demokratiji? Crna Gora je pružila jako dobar primjer regionu i svijetu, sama je izbjegla sukobe i krvoproliće koji su bili prisutni u ovom regionu decenijama unazad. Postala je multietnička država, sposobna da demokratski djeluje i to je ono što predstavlja izazov i što se očekuje od političkih lidera. Ali, s druge strane dodao bih i da ne želim Srbiju u zagrljaju Rusije. Nažalost, Rusiju kontroliše Putin i obavještajne službe i jaka struktura moći koja ne donosi dobro narodu Rusije jer oni zaslužuju mnogo bolje. Ali mislim da se u Srbiji dešavaju vrlo zanimljive stvari. Veza između SAD i Srbije je veoma interesantna. Vidimo šansu da Srbija sama razmotri mogućnost sopstvenih reformi – svoju vezu sa Kosovom, ulogu koju želi da igra u regionu. Može li Srbija biti mjesto stabilnosti umjesto nestabilnosti, može li privući ekonomske investicije i rast u regionu i imati održiv put ka EU? Stoga, mislim da je važno shvatiti da ova igra nije crno-bijela. Kompleksna je, i u Srbiji postoje snage koje se bore za dinamičniju demokratiju, otvoreniju ekonomiju, bolje veze sa SAD i EU. Takav preokret na bolje u Srbiji može imati ogroman uticaj jer nam je cilj da na kraju Srbija i Crna Gora ostvare konstruktivne i normalne odnose, političke veze, uz poštovanje međusobnog suvereniteta i nezavisnosti a da opet prepoznaju koliko bliske mogu biti ekonomski i po pitanju zajedničkih interesa. Srbija i Crna Gora treba zajednički da rade na ubrzanju regiona ka EU. Nijesam naivan, svjestan sam izazova i negativnih, dobro plaćenih snaga sa remetilačkim agendama, koje nastoje da unište ovaj koncept i podriju nezavisnost Crne Gore. Ali sam takođe siguran da postoje Crnogorci, Amerikanci i Srbi koji vjeruju u drugačiju budućnost i mogu da sarađuju, organizuju se i  govore o ovim temama, anagažuju se i ostvare ovu viziju. Demokratija je zbrka, pogledajte moju državu. Dakle, ulog je veliki i razumijem da postoji prostor za zabrinutost, ali hajde da svi uradimo što je do nas. I ja kao Amerikanac želim da pružim ruku crnogorskoj javnosti i kažem da će SAD biti uz demokratsku, suverenu Crnu Goru i u usponima i u padovima. U ovome smo do kraja i dok budete nastavljali sa reformama, nadam se da ćemo svjedočiti snažnijem savezništvu i partnerstvu između naših država. Ono će biti na testu, ali vjerujem u njegovu snagu.

Crna Gora je pružila jako dobar primjer regionu i svijetu, sama je izbjegla sukobe i krvoproliće koji su bili prisutni u ovom regionu decenijama unazad

DFC: S obzirom da Vaša zemlja ima mnogo više iskustva u borbi protiv lažnih vijesti i dezinformacija, šta su po Vama ključni preduslovi za efikasnu borbu Crne Gore protiv tih fenomena?

Dejmon VILSON: Mislim da je jedna on najbitnijih stvari spoznaja da postoji stručni dio javnosti koji razumije na koji način se informacije konzumiraju i na koji način treba razumjeti izvore kojima se može vjerovati. Sjećam se uoči izbora u Francuskoj vidjeli smo neke ozbiljne ruske trikove sa velikom agendom dezinformacija koja se iza nje krila. To nikada nije izazvalo veliku pažnju u Francuskoj, dijelom jer su Francuzi gledali kako se SAD raspadaju pred dezinformacijama tokom našeg prethodnog izbornog ciklusa. Tako da, ne nasijedajte na te trikove, ne dozvolite da budete izmanipulisani. Razumite da neki od tih izvora nijesu tu da vam pomognu, oni nisu vaši prijatelji, već je riječ o manipulaciji. Dakle, budite skeptični, budite svjesni odakle informacija dolazi, postavljajte teška pitanja. A onda, tu je i organizacija kao što je vaša, koja može da krene korak dalje i da ih zaista razotkrije, ne samo da pomogne ljudima da postanu otporniji na dezinformacije. Otpornost u digitalnom smislu je nešto oko čega se Atlantski savez naročito zalaže, tako da ljudi imaju svoje alatke i da mogu sami da prosuđuju. To je ono što se dešava u demokratijama. Ali mislim da organizacije kao što je vaša, u saradnji sa drugim organizacijama, mogu pomoći da se razotkriju dezinformacije i da se ukaže na to odakle novac dolazi, kao i da se objasni način manipulacije tako da ljudi ne postanu njene žrtve

Na društvenim mrežama, nakon konstitutivne sjednice Skupštine Crne Gore, pojavio se montirani snimak izvođenja himne Crne Gore.

Snimak koji je objavila Fejsbuk stranica Српска ЧАСТ + Srpska ČAST  nije autentičan jer je na originalno izvođenje himne „Oj svijetla majska zoro“, članica hora Muzičke škole „Vasa Pavić“ iz Podgorice, montažom izvršena manipulacija i umetnuta pjesma „Oj junaštva svijetla zoro“ u izvođenju Danice Crnogorčević. Tu pjesmu Crnoročevićka je izvodila i na protestnim litijama koje su uslijedile nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Jedan od takvih snimaka dostupan je na Jutjubu sa litije koja je održana u Podgorici u februaru ove godine.

Autentični snimak izvođenja himne Crne Gore

U opisu objave na stranici Српска ЧАСТ + Srpska ČAST navodi se da je ovo nova Crna Gora, širimo ljubav a ne mržnju, podijeli i zapjevaj. Snimak je objavljen 23. septembra  i za kratko vrijeme postao viralan na Fejsbuku, ali već dan kasnije ne može se pronaći na pomenutoj stranici. Iako na Fejsbuku više nije dostupan, snimak je preuzeo i na Tviteru objavio korisnik @vasic_kim i na njegovom nalogu video ima više od 24 hiljade pregleda.

Na lažnu objavu reagovali su iz Muzičke škole “Vaso Pavić”.

“Želim da se objelodani nedolična, neugodna i neprofesionalna  montaža koja je izazvala velike neprijatnosti meni i mojim koleginicama. Zbog toga je jako važno da se ovakve stvari što prije razotrkiju”, kazala je za Digitalni forenzički centar direktorica škole, Zoja Đurović.

Izbori i kampanja obilježili su prethodni mjesec, zato je u ovom broju DFC magazina najviše pažnje posvećeno toj tematici. Koje su dezinformacije i lažne vijesti objavljivane uoči i nakon izbora, koja partija je potrošila najviše novca za reklamiranje na Fejsbuku tokom avgusta? Šta smo otkrili analizirajući objave portala Udar , čitajte u 23. broju našeg magazina.