Digitalni forenzički centar organizuje godišnju konferenciju pod nazivom DFC 365 2021.
Konferencija DFC 365 predstavlja odličnu priliku da se osvrnemo na dostignuća, sumiramo rezultate rada DFC-a i njegov učinak u borbi protiv dezinformisanja i negativnog stranog uticaja u Crnoj Gori u protekloj godini
Na konferenciji će i ekskluzivno biti predstavljena najnovija DFC studija o ruskom uticaju i mekoj moći u Crnoj Gori, koja je rezultat višemjesečnog istraživanja. Analizirani su ciljevi, metode, saradnici i efekti ruske meke moći u Crnoj Gori, kao i načini na koji se oni projektuju šire na region. Kroz konkretne primjere je prikazano kako rusko prisustvo šteti ne samo strateškom kursu Crne Gore, već i evroatlantskim integracijama regiona Zapadnog Balkana.
Konferencija će se održati 16. septembra 2021. godine u hotelu Hilton u Podgorici. Konferencija počinje u 10.00h i trajaće do 12.00h.

Novi broj DFC magazina donosimo u svjetu najnovijih dešavanja koja su obilježila crnogorsku društveno-političku scenu, posebno uzdrmanu ustoličenjem mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Pročitate kako predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore dr Savo Kentera tumači sveukupna dešavanja oko protesta i ustoličenja na Cetinju, kao i njegov osvrt na trogodišnji rad Digitalnog forenzičkog centra. Uz to, u 35. broju možete naći i pregled dešavanja u Avganistanu usljed povlačenja američkih i NATO trupa i saznati kako su talibani iskoristili prednosti digitalnog svijeta kako bi učvrstili svoju vlast u toj zemlji.

Preuzmite PDF izdanje klikom na link ili na fotografiju ispod.

Hvala na čitanju!

Digitalni forenzički centar odgovorno tvrdi da nijedan molotovljev koktel nije bačen na policiju prije saopštenja kabineta Krivokapića, i objave tog saopštenja na portalu Vijesti u 06:16h. Na osnovu informacija od naših ljudi koji su se nalazili na više lokacija na Cetinju, tog jutra smo saopštili da na osnovu činjenica kojim raspolažemo nije došlo do bacanja molotovljevog koktela na pripadnike policije. Pri tom stavu i sada ostajemo. Uvidom u snimak koji je objavljen večeras na portalu Vijesti u 20:44h, a koji je dostavljen i DFC-u isti smo analizirali i ustanovili sljedeće:

  1. Navodni molotovljev koktel koji je bio povod za otpočinjanje policijske akcije tog jutra nikada nije bačen i njega nema na snimku koji su Vijesti obajvile.
  2. Analizom snimka vidi se da je sukob policije i demonstranata uveliko u toku, te da bacanje molotovljevog koktela sa snimka nikako ne može biti dovedeno u vezu sa sopštenjem iz kabineta premijera objavljenom na portalu Vijesti, a na koje je DFC i reagovao. Snimak je nastao kada su nemiri na Cetinju uveliko uzeli maha i bili gotov pri kraju, odnosno u periodu između 9:15 i 9:30 časova.
  3. Vrijeme kada je nastao snimak utvrđeno je na osnovu digitalnog zapisa sa sigurnosnih kamera, upordnim snimcima sa različitih kamera, ali i dodatnom forenzikom objavljenog snimka.
  4. Prve suzavce policija je prema protestanima ispalila na Dvorskom trgu kada u ostalim ulicama Cetinja nije bilo sukoba sa demonstrantima.
  5. Pomenuti video nastao je u Dečanskoj ulici, koja je jedna od sporednih ulica na Cetinju i u kojoj su se sukobi policije i demonstanata vodili nešto kasnije što se vidi i na snimku koji su objavile Vijesti.
  6. TV Vijesti su tokom intervjua sa podpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem takođe obajvile fotografiju koju im je potpredsjendik Vlade dostavio, a koja navodno dokazuje da je molotovljev koktel bio povod za reakciju policije. Pomenuta fotografija je nastala u 9 sati i 14 minut, odnosno 3 sata nakon saopštenja kabineta premijera, te se i u ovom slučaju radi o dezinformisanju i spinovanju javnosti.
  7. Pored naših ljudi na terenu, pomenuti koktel iz kabineta Premijera nisu vidjeli ni čuli pripadnici policije koji su bili na trgu a sa kojima smo razgovarili, kao ni građani koji su se nalazili na trgu, ali ni ostali novinaari, uključujuči i novinarku TV Vijesti koja izjavila da takođe nije čula niti vidjela navodni molotovljev koktel.

Na samom kraju želimo istaći da nikakva posebna digitalna forenzika nije potrebna da bi ustanovilo sve ovo što smo naveli, te da se radi o klasičnom primjeru dezinformisanja javnosti koji je izazvao veliku paniku kod građana širom Crne Gore a pogotovu u Prijestonici. Takođa evidentno je i koordinisano dezinformisanje od strane Vlade i Vijesti. Pozivamo TV i portal Vijesti da istinitu informišu javnost, kao što je tog jutra veoma profesionalno izvještavala i njihova novinarka Danijela Lasica, te da se ne služe ovakvim stvarima jer ćemo uvijek iznositi samo provjerene činjenice kao šro smo i do sada radili.

Digitalni forenzički centar razgovarao je sa novinarkom Tamarom Skrozza o stanju u medijima u Srbiji i njihovom tendencioznom i obmanjivom izvještavanju kako o prilikama u Crnoj Gori tako i onima u regionu. Skrozza je tim povodom rekla za DFC magazin da, usljed zarobljenih institucija u Srbiji, mediji danas rade šta hoće, odnosno kako im je naređeno.

Skrozza je u intervjuu takođe kazala da je medijska scena u Srbiji, koju karakterišu tabloidizacija i senzacionalizam, jako loša za novinare izložene napadima. Sa pravosuđem, koje je pod jakim političkim uticajem, s jedne strane, i polarizovanim i napetim društvom, s druge, niko ne može da vam garantuje bezbednost i mir, istakla je Skrozza. Ona nije optimista da će Srbija uskoro izaći iz medijskog mraka.

DFC: Institut za medije Crne Gore je nedavno, povodom usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Skupštini Crne Gore, objavio Vaš tekst pod nazivom „Rezolucija i medijski ponor“. Tom prilikom ste izvještavanje medija iz Srbije okarakterisali nekritičkim, jednostranim, te da su primjenjivane već poznate metode diskvalifikacije političkih neistomišljenika. Na koji način se crnogorski i regionalni mediji, ali i obični građani, mogu zaštiti od takvih sadržaja i trendova u izvještavanju koji dolaze iz Srbije?

T. SKROZZA: Da je medijska situacija u Srbiji regularna, odgovor bi bio jednostavan: crnogorski, baš kao i srpski mediji i građani, mogli bi da zaštitu potraže pred Regulatornim telom za elektronske medije (REM) ili u Ministarstvu kulture i informisanja. Međutim, kako su ove institucije potpuno zarobljene i sad već tradicionalno u službi vladajućih struktura, zaštite zapravo nema – mediji u suštini rade šta hoće, odnosno šta im je zapoveđeno. Ako mu se obrati neko direktno pogođen takvim ponašanjem, Savet za štampu može da diskutuje o tome i eventualno donese odluku da je prekršen Kodeks novnara Srbije. Ipak, Savet kao samoregulatorno telo nema nadležnost za bilo kakvo sankcionisanje.

Običan građanin najčešće slabo medijski pismen

DFC: Brojna istraživanja su potvrdila da srpski tabloidi (naročito prorežimski) često plasiraju lažne vijesti i dezinformacije, svijesno obmanjujući javnost. Istovremeno, ti mediji imaju brojnu čitalačku publiku kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori. Možete li nam pojasniti o čemu se tu radi, zašto je ljudima privlačno „žutilo“ u novinarstvu, ili bolje rečeno – zar „običnom građaninu“ nije stalo do istine?

T. SKROZZA: Običan građanin u Crnoj Gori i Srbiji najčešće je slabo medijski pismen, i inače nerado čita bilo šta, ophrvan je svakodnevnim problemima i nema ni vremena, ni strpljenja, a ni znanja da odredi šta je istina, šta laž, šta je manipulacija, a šta javni interes. Takvi građani – a sklona sam da verujem kako su ih zapravo odgajili i stvorili pripadnici političkih elita – u stanju su da kao istinu prihvate bilo šta što im se servira razumljiivim jezikom, uz sočne naslove, atraktivne fotografije i po pristupačnoj ceni. Oni su zapravo idealno biračko telo, kojim se može lako manipulisati u cilju ostvarenja dnevnopolitičkih, ali i širih nacionalnih ili državnih ambicija. 

DFC: Učestvovali ste u stvaranju serijala „Junaci doba zlog“ koji je imao značajan odjek u Srbiji i regionu. U jednoj od emisija istakli ste da ste i sami bili na meti tabloida. Na koji način se, po Vašem mišljenju, pojedinac može zaštititi od medijske hajke, ako je to uopšte moguće? Šta predstavlja najveći izazov u toj situaciji?

T. SKROZZA: Ja sam stradala daleko manje od nekih mojih kolega i koleginica, no ipak mislim da ne grešim kada kažem da zaštite u ovim okolnostima nema. Reakcija međunarodnih organizacija može da pomogne, ali u situaciji kada je pravosuđe pod jakim političkim uticajem, društvo polarizovano i napeto, niko ne može da vam garantuje bezbednost i mir. Privatne tužbe protiv tabloida najčešće bivaju završene zanemarljivim novčanim kaznama, a vaše ime i lik ostaju zauvek uprljani. Ko vam garantuje da vas na ulici neće napasti osoba koja veruje tabloidima? Da se neće rugati vašem detetu? Ko garantuje da, kada vas više ne bude, vaši unuci i praunuci neće poverovati onome što budu pronašli na interenetu? U tom smislu, najveći izazov je zaštiti porodicu od stresa i straha, baš kao i sačuvati sopstveni mentalni balans i fizičko zdravlje. Što je praktično nemoguće.

Tabloidizacija počela nakon političkih promjena 2000. godine

DFC: Bili ste jedan od stručnih saradnika prilikom izrade „Kodeksa novinara Srbije“, koji je izdat 2008. godine. Koliko je novinarska profesija u Srbiji degradirana dominacijom tabloidnog izvještavanja ili se to desilo i mnogo ranije? Šta su korijeni takvih pojava?

T. SKROZZA: Tablodizacija srpske medijske scene počela je nakon političkih promena 2000. godine, što je direktno uticalo na sve političke događaje od tada do danas – uključujući čak i atentat na Zorana Đinđića. Koren te pojave jeste želja političkih elita da medije (zlo)upotrebe za neke sopstvene interese, njihovo neshvatanje prave uloge i odgovornosti medija i suštinska nebriga za sudbinu našeg društva. Tablodizacija, dakle, nije rezultat rada aktuelne vlasti: vlast je ovakve tabloide nasledila od prethodnih državnih lidera. Ipak, Aleksandar Vučić je taj proces doveo do krajnosti, do faze u kojoj nisu tabloidizirani samo mediji, već i čitav sistem, društvo, život – do faze u kojoj se spinuje i zloupotrebljava bukvalno sve, u kojoj nema nikakvih pravila, nema milosti, i gde niko nije unapred pošteđen.

DFC: Možemo li reći da se Srbija, uz časne i hrabre izuzetke, i pojedince i medije, trenutno nalazi u nekoj vrsti medijskog sumraka, u kome vladaju senzacionalizam, agresivnost, govor mržnje…? Da li su ti trendovi nova i neizbježna medijska realnost ili ste optimista da je moguće osnažiti nezavisne medije i kritičku svijest javnosti?

T. SKROZZA: Srbija se u takvom stanju nalazi već nekoliko godina, na šta dugo upozoravaju pojedini novinari, mediji i medijski eksperti. To je, dakle, daleko od nove medijske realnosti. Mi godinama jedva dišemo pod političkim, ekonomskim, pravnim i bezbednosnim pritiscima, ali nas niko ne čuje. Naprotiv. Predstavnici međunarodne zajednice čak nam povremeno prebacuju da stalno kukamo, da treba da razgovaramo s vlastima, da se potrudimo, da proizvodimo dobre vesti. To je jedna prilično bizarna situacija u kojoj je novinarima preostalo samo da daju sve od sebe da ostanu živi i zdravi, da pošteno rade svoj posao i nadaju se nekakvom čudu. Nema mesta za bilo kakav optimizam.

Jačanje medijske pismenosti je ključno za borbu protiv dezinformacija i lažnih vijesti, ali i za demokratski razvoj našeg društva, zaključeno je na DFC radionici Vještine 21. vijeka Medijska pismenost i kritičko promišljanje. Usaglašeno je da je neophodan jači doprinos državnih organa i medijske zajednice u sprečavanju pojave i širenja dezinformacija.

Uzimajući u obzir činjenicu da u kreiranju političkog, društvenog i kulturnog ambijenta Crne Gore snažan uticaj imaju mediji,  DFC je 7. i 10. avgusta organizovao dvije radionice sa namjerom da se osnaži kritičko razmišljanje i tim povodom okupio preko 100 mladih ljudi.

Radionica je pokazala da su mladi upoznati sa činjenicom da je Crna Gora postala plodno tlo za plasiranje i širenje dezinformacionih kampanja, te da tome uglavnom doprinosi politička situacija koja je rezultirala snažnom polarizacijom društva i medija.

Radionica se sastojala od teorijskog i praktičnog dijela. U teorijskom dijelu, polaznicima su predočena saznanja i načini na koje nas je savremeno doba uvelo u novu realnost u kojoj mediji kreiraju i plasiraju informacije i narative, time direktno ugrožavajući stabilnost i progres kako crnogorskog društva, tako i društava širom svijeta.

Učesnici radionice su kroz konkretne primjere imali priliku da vide da su neki od pokretača dezinformacija nerijetko politički i materijalni interesi, što im je dalo jasniji uvid u pozadinu takvih operacija i kampanja.

Posebna pažnja posvećena je društvenim mrežama (Fejsbuku, Instagramu i Tviteru) i načinima kako se one koriste za kreiranje i uticanje na stavove i javno mnjenje. Bilo je govora o botovima i trolovima, načinima kako prepoznati bot mreže, provjeriti vjerodostojnost i porijeklo fotografija i još mnogo toga.

Nakon teorijskog dijela, učesnici su tokom praktičnog dijela mogli da nauče o koracima kako efektivnije i brže da pretraže informacije i provjere tačnost različitog sadržaja.

Radionica je bila interaktivna, a mladi su konstantno razmjenjivali mišljenja i viđenja kako između sebe, tako i sa predavačima. Osim velikog broja učesnika, ohrabruje i činjenica da su svi prisutni pokazali zavidan nivo svijesti o problemu i želju da kroz sticanje znanja postanu otporniji na svakodnevne manipulacije informacijama.

Na sljedećim stranama 34. broja DFC magazina donosimo više o gotovo svemu što je u proteklih mjesec dana (i duže) oblikovalo našu društveno-političku zbilju, pa time i svakodnevicu. Čitajte o nastavku DFC-ove analize o pokušaju utapanju Crne Gore u srpski svet, kao i smjenama direktora škola širom Crne Gore i imenovanjima novih, koje jedni tumače kao reformu a drugi kao degradaciju školstva. Osim toga, donosimo intervju sa novinarkom Tamarom Skrozza, koja je za DFC magazin govorila o posrnuću medija u Srbiji i istakla da nije optimista da će se situacija uskoro poboljšati.   

Preuzmite PDF izdanje klikom na link ili na fotografiju ispod.

Hvala na čitanju!

Otvoreno miješanje Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore, kriza u parlamentarnoj većini i dalja perspektiva Crne Gore bile su teme o kojima je dr Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) i docent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore govorio za DFC magazin.

Vujović smatra da agresivna politika Srbije prema Crnoj Gori, ali i prema drugim zemljama regiona (Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, te Hrvatskoj u nešto manjoj mjeri), može biti zaustavljena samo posredstvom i aktivnim uključivanjem zapadnih partnera. Po njemu, EU i SAD treba da se prisjete činjenice da su partije predsjednika Srbije Aleksandra Vučića (SNS) i predsjednika Skupštine Srbije Ivice Dačića (SPS) nastale iz onih istih partija koje su tokom devedesetih godina prošlog vijeka uzrokovale ratna dešavanja na Zapadnom Balkanu.

DFC: Crnogorski parlament je 17. juna usvojio Rezoluciju o Srebrenici. Uslijedile su reakcije Srbije i Republike Srpske praćene narativom da se Crna Gora miješa u unutrašnje stvari druge države. Da li se, po Vašem mišljenju, Crna Gora time umiješala u unutrašnja pitanja druge države? U kojoj mjeri taj narativ šteti narušenim odnosima između Crne Gore i Srbije?

Z. VUJOVIĆ: Pitanje odnosa prema učinjenom genocidu, koji je nedvosmisleno dokazan u postupku pred međunarodnim sudom, ne može biti unutrašnje pitanje nijedne zemlje. Posebno je nejasno zašto Srbija smatra da je nešto što se desilo u drugoj državi, Bosni i Hercegovini, njeno unutrašnje pitanje. Biće da u oba slučaja oni nijesu u pravu. Raduje me što je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju jasno označavajući i osuđujući učinjeni genocid u Srebrenici, ali i podvlačeći da odgovornost za genocid ne snosi narod, već je krivica individualna. Djelovalo je ohrabrujuće da je takva rezolucija usvojena ubjedljivom većinom glasova vlasti i opozicije, ali je ostao gorak ukus da polovina vladajuće koalicije negira da se genocid desio u Srebrenici.

SNS i SPS se vraćaju na fabrička podešavanja

DFC: Pored oštrih reakcija zbog usvajanja Rezolucije, srbijanski zvaničnici i politički aktivisti često komentarišu i negativno kritikuju rad crnogorske Vlade, uz obrazloženje da oni „štite“ srpski narod u Crnoj Gori. Da li se time skreće pažnja sa unutrašnjih problema Srbije ili je cilj mnogo dublji?

Z. VUJOVIĆ: Kako godine prolaze tako se predstavnici Vučićeve i Dačićeve partije vraćaju na fabrička podešavanja iz devedesetih godina. Kao da su brojni svjetski lideri zaboravili da je upravo ta vladajuća koalicija, istina tada pod imenom Srpske radikalne stranke iz koje je izrasla SNS i SPS, bila odgovorna za ratna dešavanja u regionu. Upravo su Dačić, tada sa pozicije portparola SPS, i Vučić kao ministar informisanja u saveznoj Vladi, opravdavali ratne intervencije srpskih vojnih i paravojnih jedinica na različitim ratištima. Vučić se i tada bavio Kosovom, ali pravdajući ratne zločine nad Albancima, koji su na kraju i isprovocirali NATO intervenciju. Sada je ideja velike Srbije zamijenjena idejom srpskog sveta. Ministar policije, a do skora i odbrane, Vulin otvoreno, bez zadrške, predstavlja Aleksandra Vučića kao predsjednika ne samo Srbije, već i svih Srba, pa otuda ne čudi želja zvaničnog Beograda za destabilizacijom regiona. Upravo takav pristup omogućava da se, kad god se dešava neka kriza u Beogradu, odmah pali neko žarište u regionu, a provladina propagandna mašinerija zvaničnog Beograda odrađuje svoj posao. Meta su brojni akteri u regionu, kao i ono malo opozicionih snaga u Srbiji.

Srbija će i dalje imati ogroman uticaj u Crnoj Gori

DFC: Reakcija crnogorskih zvaničnika na kritike srpske političke elite, do skoro, nije bila ni blagovremena ni adekvatna. Sada, evidentno je da reakcija postoji. Smatrate li da crnogorska Vlada ima dovoljno autoriteta da zaustavi kontinuirani uticaj Srbije na unutrašnja pitanja Crne Gore?

Z. VUJOVIĆ: Bojim se da niti crnogorska Vlada, ali ni sve snage vlasti i opozicije nemaju snagu da zaustave otvoreno miješanje Srbije u unutrašnja pitanja u Crnoj Gori. Resursi kojima raspolažu srpske vlasti, otvorenost medijskog prostora u Crnoj Gori, ali i, makar do sad, nespremnost zapadnih partnera da reaguju na takvo ponašanje, govore da će Srbija imati i dalje ogroman uticaj na politička dešavanja u Crnoj Gori. Pri tome, to nije samo problem Crne Gore. Srbija koristi srpske zajednice u Bosni i Hercegovini, Kosovu, isto kao i u Crnoj Gori, da bi destabilizovala ove zemljle. Sa mnogo manje uspjeha je pokušavala nešto slično u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji. Te tri zemlje su postale taoci srpske zvanične politike koja pokuša da ih koristi kao monete za cjenkanje oko pitanja Kosova. Takođe, srpska politika na Zapadnom Balkanu je stavljena gotovo u potpunosti u funkciju interesa Rusije. Srpske zajednice u regionu, zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom postaju instrumenti ruske politike na Zapadnom Balkanu. Pokušavaju se urušiti krhke institucije, kao i poljuljano povjerenje građana u njih. Sofisticirane kampanje na socijalnim mrežama produbljuju već postojeće podjele, te podstiču konflikte između različitih nacionalnih zajednica. Pokušavaju se generirati neke vrste zamrznutih konflikata ili njihovih modifikovanih verzija. Kada Srbija ne može značajnije napredovati u procesu evropskih integracija usljed snažne povezanosti sa ruskim i kineskim interesima, te nespremnosti da postigne dogovor sa Kosovom, pokušavaju se druge zemlje usporiti ili zaustaviti u procesu evropskih integracija. Cilj je da Srbija i dalje može predstavljati sebe kao lidera na Zapadnom Balkanu. Korekcija takve spoljne politike Srbije nije moguća bez snažnijeg uključivanja prije svega SAD, a uz njih i promjene odnosa EU i njenih ključnih članica. Zapadni Balkan se ne može stabilizovati ako Srbija nastavi i dalje ovako agresivnim političkim intervencionizmom, odnosno miješanjem u izborne i političke procese u dijelu susjednih zemalja.

Zapad da pogura stvaranje nove parlamentarne većine

DFC: Osim kritika koje na adresu Vlade stižu iz regiona, žestoke kritike na račun rada Vlade upućuje i Demokratski front. Njihov nedvosmislen stav, izrečen na sastanku parlamentarne većine, je da aktuelna Vlada ne zastupa interese koalicije ZBCG, te da je rekonstrukcija neophodna. Kako Vi vidite dalji razvoj situacije unutar parlamentarne većine? 

Z. VUJOVIĆ: Demokratski front je svojevoljno izabrao ulogu instrumenta politike zvaničnog Beograda i zvanične Moskve. Stoga iz tog ugla i treba sagledavati njihove poteze. Oni su uvijek usklađeni sa strategijom prije svega predsjednika Vučića. Takva Vlada je neodrživa, a njeno funkcionisanje besmisleno ako se ne uspostavi jasna parlamentarna većina koja će je podržavati. Često se govori o rekonstrukciji, novoj vladi ili izborima. Ja ne bih isključio ni opciju stvaranja neke nove hibridne većine koja bi dala prostor određenoj izvršnoj vlasti sa mandatom ispunjavanja uslova za okončanje pregovora sa EU. Ne bi to moralo da znači da će biti formirana neka nova velika koalicija, ali ne bih isključio ni mogućnost neke nove, ili proširene ekspertske vlade, ali sa drugačijom parlamentarnom većinom, različitom od ove današnje. Vjerujem da je sada pravi momenat da naši zapadni partneri, prije svege SAD, EU i Njemačka, poguraju stvaranje nove parlamentarne većine, sa preko 3/5 a moguće 2/3 mandata u Skupštini, koja bi ispunila sve uslove za članstvo u EU, ali i bila nagrađena članstvom, odnosno okončanjem pregovora o njemu. Crnoj Gori je potreban uspjeh, politici pridruživanja EU je takođe potreban uspjeh. Potrebno je poslati poruku optimizma Zapadnom Balkanu. Crna Gora i EU mogu jedna drugoj da pomognu. Bio bi to najveći poraz srpsko-ruskih napora u cilju destabilizacije regiona, ali i nagrada crnogorskim političkim partijama i vlasti i opozicije koje bi stavile nacionalne ispred partijskih interesa. Vjerujem da bi za tako nešto postojala spremnost ako bi takva ideja bila pogurana od strane EU, SAD i Njemačke. Sve bi moglo da se desi u mandatu ovog parlamenta.

Da li su izbori izlaz iz krize?

DFC: Ukoliko ne dođe do konkretnog dogovora, izlaz iz parlamentarne krize su novi izbori. Šta bi takav ishod značio za političke partije i kome bi novi izbori najviše odgovarali?

Z. VUJOVIĆ: Ako se ipak izbori dese, sam ishod bi u velikoj mjeri bio determinisan i samim njegovim terminom, koji bi uticao na stepen involviranosti Srbije u izborni proces u Crnoj Gori. Samo paralelno održavanje parlamentarnih u Crnoj Gori sa predsjedničkim, gradskim u Beogradu, a možda i vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji bio bi kakav takav garant smanjene uključenosti Srbije u crnogorske izbore. Vučić bi morao da da prednost srpskim izborima, te ne bi mogao da mobiliše resurse nalik prethodnim parlamentarnim, ali i lokalnim izborima u Crnoj Gori. Za Crnu Goru bi bilo najbolje da kroz konsenzus unaprijedi izborne uslove, reformiše izborno zakonodavstvo, a onda održi izbore na svim nivoima u jednom danu. To bi dalo narednim vlastima vremena i prostora da se fokusiraju na stvarne, ekonomsko-socijalne probleme, neometani stalnim izbornim procesima na nekom od nivoa.

U 33. broju DFC magazina čitajte intervju sa dr Zlatkom Vujovićem, predsjednikom Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CeMI). Sa Vujovićem smo razgovarali o narušenim diplomatskim odnosima između Crne Gore i Srbije, krizi u parlamentarnoj većini, kao i o daljoj perspektivi Crne Gore. U novom broju Magazina analizali smo otvorene napade iz Srbije koji stižu na adresu Crne Gore, a koji su naročito pojačani usvajanjem Rezolucije o Srebrenici 17. juna. Osvrnuli smo se i na glave poruke ovogodišnjeg NATO samita koji je održan u Briselu 14. juna, kao i na DFC Istraživanje javnog mnjenja koje je pokazalo da građani Crne Gore imaju djelimično povjerenje u medije.

Preuzmite PDF izdanje klikom na link ili na fotografiju ispod.

Hvala na čitanju!

Skupština Crne Gore usvojila je kasno sinoć prijedlog budžeta za 2021. godinu čime je okončano privremeno finansiranje koje je na snazi od formiranja ove Vlade. Ma koliko značajan, dokument je ostao u sjenci dvije za Crnu Goru važne stvari, usvajanje Rezolucije o Srebrenici i razrješenje ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja srebreničkog genocida.

Skupština Crne Gore sinoć je usvojila Predlog Rezolucije o Srebrenici. Za je glasalo 55 poslanika, 19 protiv, a sedam je bilo uzdržano. Predstavnik Bošnjačke stranke i predlagač Rezolucije Ervin Ibrahimović poručio je da je svrha ove Rezolucije pomirenje svih naroda u Crnoj Gori i svih naroda u regionu, i usvjanje ovog dokumenta je pokazalo da je Crna Gora demokratski centar u regionu. Ovu odluku parlamenta pozdravile su i Majke Srebrenice.

Međutim, usvajanje Predloga Rezolucije o Srebrenici pokrenulo je novi talas dezinformacija i narativa velikog broja medija iz Srbije, ali i prosrpskih medija u Crnoj Gori. Ti mediji pokrenuli su kampanju kojom pokušavaju Rezoluciju o Srebrenici da predstave kao akt koji sprski narod predstavlja genocidnim. Na udaru su bili predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, poslanici koji su glasali za rezoluciju, ali i premijer Zdravko Krivokapić.

Osim medija iste dezinformacije i narative plasirali su i političari iz Srbije i Crne Gore. Tu su se prije svega istakli član glavnog odbora Srpske napredne stranke Vladimir Đukanović i Vojislav Šešelj predsjednik Srpske radikalne stranke. Oni su tražili da se predsjedniku Crne Gore, kao i premijeru i članovima Vlade zabrani ulazak u Srbiju. I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, komentarisao je sinoćna dešavanja u parlamentu. On smatra da su odluke donešene u Skupštini Crne Gore protiv interesa Srbije, te da će u narednim danima odlučiti kako će na njih reagovati.

Predstavnici Demokratskog fronta, koji su glasali protiv Rezolucije smatraju takođe da je usvajanjem ovog dokumenta sprski narod proglašen genocidnim.

Međutim činjenice jasno ukazuju da to nije istina. Tekst rezolucije jasno kaže: osuđuju se svaki pokušaj pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački.

Digitalni forenzički centar razgovarao je sa Tamarom Srzentić, ministarkom javne uprave, digitalnog društva i medija o negativnim ocjenama koje je Crne Gora dobila u Indeksu slobode medija Reportera bez granica, objavljenom u aprilu, kao i o sveprisutnom problemu govora mržnje na internetu.

Ministarka Srzentić je istakla da je njeno ministarstvo započelo Kontinurani dijalog tokom kojeg sa predstavnicima medija vodi razgovore o svim temama koje opterećuju sektor radi pronalaženja sistemskih rješenja. Osim toga, ministarka je istakla da su započeli i sa pripremom Medijske strategije koja treba da sublimira buduće djelovanje Ministarstva, da da smjernice i strateško usmjerenje za razvoj medijskog sektora u Crnoj Gori, kao i da unaprijedi medijsku slobodu u najširem smislu.

DFC: Prema Indeksu slobode medija Reportera bez  granica (RSF), objavljenom u aprilu, Crna Gora se nalazi na 104. mjestu i najgore je rangirana zemlja regiona, iako je napredovala za jedno mjesto u odnosu na 2020. Šta je, po Vašem mišljenju, najviše doprinijelo negativnoj ocjeni?

T. SRZENTIĆ: U Vladi smo sa posebnom pažnjom pročitali i analizirali nalaze Izvještaja Svjetskog indeksa slobode medija za 2020. godinu Reportera bez granica, koji je ukazao na izazove i probleme u prethodnoj godini u sektoru medija. Moram da istaknem da smo sve te izazove prepoznali na početku rada nove Vlade, a posebno nakon razgovora koje vodimo sa medijima. Podsjetiću da smo započeli Kontinuirani dijalog, prvi takvog tipa, tokom kojeg sa predstavnicima medija vodimo razgovore o svim temama koje opterećuju sektor kako bismo udruženim snagama pronašli sistemska rješenja.

Strože sankcionisanje napada na novinare

Vjerujem da su sve učestaliji napadi na novinare i nerješavanje starih slučajeva napada na novinare, pored ostalog, ključni razlozi za negativnu ocjenu u Izvještaju Reportera bez granica. Tome je, između ostalog, doprinijela i izražena polarizacija društva u svim segmentima. Prepoznajući to kao jedan od ključnih problema za slobodu govora i položaj novinara i novinarki u Crnoj Gori, na nivou Vlade otvorili smo temu izmjena Krivičnog zakonika kako bi se napadi na novinare značajno strože sankcionisali, te kako bi takva norma odvratila sve buduće počinitelje napada i drugih zločina prema novinarima.

Sa druge strane, jednako je značajno da se unaprijedi i sankciona politika kada su u pitanju prethodni slučajevi napada na predstavnike medija. Ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije posebno su se posvetili tim pitanjima. Vjerujem da uz angažman nove Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu, možemo očekivati rezultate i napredak u rasvjetljavanju neriješenih slučajeva.

Sloboda govora i medijske slobode predstavljaju stožer svakog demokratskog društva. Moramo da sprovodimo reforme i radimo na unapređenju svijesti javnosti o važnosti i ulozi medija za svako društvo. Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija se sistemski posvetilo rješavanju tih pitanja i intenzivno radi na rješavanju izazova i nagomilanih problema iz prethodnog perioda.

Važnost donošenja Medijske strategije

DFC: U Izvještaju se navodi i da vlasti nastavljaju sa maltretiranjem medija i profesionalnih novinara, kao i da napadi ostaju nekažnjeni. Šta će Vaše ministarstvo uraditi po pitanju poboljšanja medijskih sloboda u Crnoj Gori?

T. SRZENTIĆ: Vlada radi na stvaranju ambijenta u kojem svi mediji, novinarke i novinari u Crnoj Gori treba da se osjećaju slobodno da izvještavaju o bilo kojoj temi, bez političkih pritisaka i na nepristrasan način. Vjerujem da će, pored prethodno rečenog, biti veoma važno donošenje Medijske strategije i reforma medijskog zakonodavstva. Već smo otpočeli aktivnosti na izradi Medijske strategije, prve takvog tipa u Crnoj Gori, koju ćemo raditi sa predstavnicima medijske zajednice. Cijenimo da je jedan takav dokument, pored normativnog okvira koji je neophodno unaprijediti i zaokružiti, više nego neophodan, jer smo prepoznali da ne postoji dokument koji na adekvatan način tretira razvoj medijskog sektora u Crnoj Gori. Strategija treba da sublimira naše buduće djelovanje, da smjernice i strateško usmjerenje za razvoj medijskog sektora u Crnoj Gori, te unapređenje medijskih sloboda u najširem smislu.

DFC: RSF takođe ističe da je aktuelna vlada, nakon avgustovskih izbora, najavila izmjene medijskih zakona iz 2019. godine, posebno u dijelu odredbi prema kojima bi novinari mogli biti primorani da otkriju svoje izvore. Da li se već radi na tim i drugim izmjenama i kada možemo očekivati snažnije mehanizme jačanja slobode i zaštite novinara uopšte?

T. SRZENTIĆ: Paralelno sa svim aktivnostima radimo i na medijskim zakonodavnim reformama koje se odnose na donošenje novog Zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama i izmjene Zakona o medijima i Zakona o RTCG, kako bismo uskladili sva tri zakona. Svakako, jedna od intencija Vlade jeste da kroz zakonodavnu reformu, u skladu sa očekivanjima medijske zajednice u Crnoj Gori, ali i naših međunarodnih partnera, u potpunosti zaštiti novinare i njihove izvore, u skladu sa najboljim praksama i standardima koji važe u razvijenim zemljama.

Zaokruživanje normativnog okvira do kraja godine

Zaokruživanje kompletnog normativnog okvira za oblast medija očekuje se do kraja tekuće godine, dok je donošenje Medijske strategije planirano do kraja septembra 2021. Na taj način, obezbijedićemo sveobuhvatne reforme koje će zaštiti kako novinarke i novinare, tako i same medije i omogućiti im da u potpunosti slobodno obavljaju svoje radne zadatke.

DFC: Da li smatrate da se problem govora mržnje uopšteno, a posebno na internetu, može rješavati zakonskom regulativom ili nekim drugim akcijama, na primjer kampanjama? Planira li Vaše ministarstvo određene korake u tom pravcu i koje?

T. SRZENTIĆ: Svjesna sam da govor mržnje, često pod krinkom slobode govora, na društvenim mrežama i uopšte internetu poprima oblike koji ugrožavaju pojedince, ali i društvo u cjelini. Ekspanzija društvenih mreža je značajno doprinijela širenju govora mržnje i dezinformacija koje se prelivaju u medijski prostor. U online prostoru sa jedne strane imamo potpunu slobodu govora, a sa druge strane rastući govor mržnje sa neodgovarajućom sankcionom politikom. Svjesni smo da to pitanje opterećuje naše društvo, pa ćemo u okviru Medijske strategije definisati pravce i korake u rješavanju te problematike, te definisati konkretne mjere i aktivnosti nadležnih resora. Takođe, cijenim da je, u cilju profesionalnog i etičkog informisanja, Crnoj Gori i njenom društvu nesporno potrebna objektivna samoregulacija, koja će na bazi dobrovoljno usaglašenog kodeksa primjenjivati etičke standarde u radu medija. Prepoznali smo i važnost promovisanja medijske pismenosti i u tom segmentu ova Vlada mora da da poseban doprinos sa ciljem podizanja svijesti građana o kritičkom i bezbjednom korišćenju medijskih sadržaja. Takođe, veoma je važno da javna uprava bude
što transparentnija i tome sam posebno posvećena, jer je upravo transparentan rad najbolji mehanizam da smanjimo prostor za kreiranje dezinformacija koje se tiču našeg rada.

Mediji moraju kontinuirano ulagati u vlastite kapacitete

DFC: Digitalni forenzički centar, između ostalog, organizuje obuku novinara kako bismo ih upoznali sa fenomenima dezinformacija, kao i metodama provjere putem „otvorenih izvora“. Generalni sekretar RSF Kristof Deloar  je rekao da je novinarstvo najbolja vakcina protiv dezinformacija. Kako planirate podići nivo profesionalnog novinarstva gdje su tačne i pouzdane informacije cilj i sredstvo razvoja zdravog društva?

T. SRZENTIĆ: Vjerujem da ćemo sva ta pitanja u narednom periodu prepoznati i definisati kroz izradu Medijske strategije. Ovo je posebno važno sa aspekta primjene Etičkog kodeksa novinara Crne Gore od strane samog medijskog sektora. Sami mediji moraju da budu svjesni da treba da kontinuirano ulažu u svoje kapacitete, posebno kad su u pitanju edukacija i usavršavanje mlađih novinara i novinarki. Neophodno je, takođe, da štite svoje novinare od miješanja bilo koje strane u njihov rad i od bilo koje vrste pritisaka, da im obezbijede dobre i sigurne uslove za rad, da kontinuirano ulažu u njihovu edukaciju. Veoma je važna i uloga nevladinih organizacija koje daju značajan doprinos na planu profesionalizacije medija, na čemu sam posebno zahvalna.