Narodna diplomatija predstavlja rusku verziju javne diplomatije, koja se razlikuje u odnosu na zapadni model, na šta će ovaj tekst pokušati da ukaže.

U Njižnjem Novgorodu je 2. novembra otvoren međunarodni forum Sveslovenske akademije nauke, kulture i umjetnosti pod nazivom Nacionalna ideja: od izvora postanka do perspektiva razvoja. Učesnici foruma bili su predstavnici vlasti, društvenih organizacija, akademici, pedagozi i studenti iz devet zemalja: Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Češke, Bugarske, Poljske, Crne Gore, Srbije i Grčke.

Iz javno dostupnog programa foruma vidljivo je ko su bili spikeri i govornici na panelima, ali ne i ostali učesnici. Ipak, analizom društvenih mreža i uz pomoć DFC softvera, saznajemo da su Crnu Goru predstavljali Dragan Rosandić, kolumnista portala IN4S i voditelj na televiziji Srpska TV, Vojin Grubač, takođe kolumnista portala IN4S, kao i Nebojša Jušković, predsjednik Demokratske stranke jedinstva.

Sergej Meljnjikov, pomoćnik predsjedničke administracije za spoljnu politiku je u uvodnom govoru istakao da je slovensko jedinstvo trajna vrijednost koja nam omogućava da izađemo kao pobjednici iz mnogih životnih situacija, kao i da se suočimo sa izazovima našeg vremena. Dodao je da u zapadnom svijetu sada dolazi do promjene civilizacijskog kodeksa, odbacivanja tradicionalnih vrijednosti, što je praćeno aktivnom sekularizacijom. Sprovodi se liberalni projekat, a da bi mu se oduprli moramo kosnolidovati sve svoje snage. Upravo pod geslom jedinstva slovenske kulture krije se pomenuti politički projekat.

Pretraživanjem objava na društvenim mrežama, mogli smo da pratimo razvoj samog foruma kao i mjesta koja su učesnici posjetili tokom njihovog boravka u Rusiji. Našu pažnju je privukla posjeta centrali Komsomoljskoj Pravdi (Комсомо́льская пра́вда) u Moskvi, najtiražnijem režimskom dnevnom listu u Rusiji i susret zamjenika glavnog urednika Pavela Petroviča Satkova sa Draganom Rosandićem.

Na ceremoniji otvaranja foruma učestvovali su pomoćnik predsjedničke administracije za spoljnu politiku Sergej Meljnjikov, viceguverner regije Njižnjeg Novgoroda Evgenije Liulin, glavni federalni inspektor za oblast Njižnjeg Nogoroda Aleksander Murzin, Mitropolit nižnjenovgorodski i arzamaski Georgij, predsjednik Zakonodavne skupštine regiona Nižnjeg Novgoroda Evgenije Lebedev, poslanik DUME Artem Kavinov i predsjednik Međunarodne sveslovenske akademije nauke, obrazovanja, umjetnosti i kulture, Sergej Baburin.

Prvi Rusko-balkanski samit narodne diplomatije

U Voronježu je 12. novembra održan prvi Rusko-balkanski samit narodne diplomatije u organizaciji Rusko-balkanskog centra za javnu diplomatiju. Na samitu su obrađena pitanja o  kulturnoj, ekonomskoj, duhovnoj i naučnoj saradnji, do bezbjednosnih pitanja.

Među učesnicima su bili Leonid Ivašov – predsjednik Akademije za geopolitičke probleme, Živadin Jovanović – bivši ministar spoljnih poslova Jugoslavije, Goran Petronijević – advokat, Džambulat Umarov – ministar za nacionalna pitanja, štampu i spoljne poslove Čečenske Republike, Zmago Jelinčić – lider Slovenačke nacionalne stranke i poslanik u parlamentu Slovenije, kao i mnoge druge značajne ličnosti.

Vladislav Bojović – član Predsjedništva DNP i funkcioner DF, te Gojko Raičević, urednik portala IN4S i predsjednik Saveza za vojnu neutralnost Crne Gore  predstavljali su Crnu Goru. Gojko Raičević je tom prilikom istakao da je prostor sa najvećom koncentracijom rusofila danas okupiran od strane NATO. Bojović je rekao da prisustvo Rusije na Balkanu predstavlja znak očuvanja tradicionalnih vrijednosti, pravoslavne duhovnosti i kulturnog identiteta slovenskih naroda, uz podršku očuvanju suvereniteta balkanskih zemalja.

Posjeta Čečeniji

Interesantan susret desio se tokom posjete balkanskih novinara Čečeniji. Predsjednik pokreta Besmrtni puk, Igor Damjanović gostovao je na Prvom programu TV Grozni, a potom se sreo sa predsjednikom Ramzanom Kadirovim, čovjekom koji je, po njegovim riječima, Čečeniji donio mir, stabilnost i ekonomski progres. Poznato je da je Čečenija pod Kadirovim postala crna tačka na planeti po pitanju ljudskih prava. Ramzan Kadirov je iskoristio ruski novac da digne Republiku iz ruševina rata, a u zamjenu položio svoju vjernost Vladimiru Putinu.

Tokom posjete Čečeniji Damjanović je intervjuisao generala Aptija Alaudinova, načelnika policije i zamjenika ministra unutrašnjih poslova Čečenske Republike. Intervju koji veliča Alaudinova krije činjenicu da je riječ o čovjeku koji je, po mnogim svjedočenjima, lično učestvovao u brojnim mučenjima političkih zatvorenika u toj ruskoj kavkaskoj federalnoj republici, poznatoj po mnogim kršenjima ljudskih prava.

U petnaestak dana boravka, proruski aktivisti iz Crne Gore bili su učesnici raznih događaja koje je organizovala Ruska Federacija. Uočljive su aktivne mjere i propagandne kampanje koje Rusija intenzivno sprovodi na Zapadnom Balkanu, naročito u Crnoj Gori. Važno pitanje je šta je krajnji cilj tog djelovanja?

Društvene mreže nam omogućavaju da se povežemo sa drugima, saznamo nove stvari i informacije, iskažemo svoje mišljenje, budemo aktivni. Međutim, neki skorašnji događaji ponovo su ukazali i na ružnu stranu tih platformi.

Istraživački novinar koji je u toku svoje karijere izvještavao i bavio se temama poput GRU, FSB, čečenskom i bugarskom mafijom, korupcijom u SAD i Rusiji, do prije par dana mogao je da tvrdi da ga ništa ne može iznenaditi. Međutim, nedavni slučaj video snimka iz Beograda zasijenio je sve ostale, barem kada su u pitanju prijetnje koje su mu upućene, ali i nereagovanje Tvitera. Hristo Grozev, dobitnik Evropske nagrade za istarživačko novinarstvo 2019. vezano za slučaj Skripalj, našao se na udaru proruskih i ruskih medija, a zatim i prijetnji, koje su mu svakodnevno stizale u inboks.

Na društvenoj mreži Jutjub na novokreiranom kanalu kdjuey 17. novembra objavljen je video u kome navodno pripadnik Ruske vojne obavještajne službe (GRU) daje mito srpskom agentu – visoko pozicioniranom službeniku. U danima koji su uslijediti to je bila udarna tema u regionu i šire. Grozev, novinar Belingketa, ubrzo je identifikovao Rusa sa videa i pokrenuo veliku diskusiju na Tviteru, koju je redovno dopunjavao novim i kredibilnim informacijama. Njegovi tvitovi privukli su veliku pažnju kako pojedinaca tako i medija, koji su često u svojim izvještajima navodili isključivo Bugarina kao izvor. Dan kasnije, BIA i sprske vlasti su potvrdile autentičnost videa, kao i da se na njemu nalazi Georgi Kleban. Idenitiet srpskog oficira još uvijek nije poznat.

Grozev na udaru medija

Ubrzo je krenula medijska kampanja u srpskim medijima. Večerenje novosti, Politika i Blic, najčitanije dnevne novine u Srbiji, su na naslovnim stranicama za 21. novembar objavile priču o GRU agentu, insinuirajući bez ikakvih dokaza da Zapad i zapadne službe stoje iza objavljivanja tog video zapisa, s ciljem udaljavanja Srbije od Rusije. Pritom, napadali su Grozeva i povezivali ga sa obavještanjim službama, prije svega britanskim.

Ubrzo, srpskim portalima priključuju se ruski mediji. Russia Today (RT) iznosi tvrdnje da Grozev radi za lonondski Belingket, koji blisko sarađuje sa britanskom vladom. Zapravo, Belingket je registrovan u Holandiji, što se jednostavno može provjeriti. Što se tiče druge tvrdnje, nju je Grozev ubrzo demantovao. Nakon Russia Today, u trku se uključila i ruska novinska agencija TASS, iznoseći lažnu tvrdnju da je Grozev zapravo osoba koja je postavila video na Jutjubu i na taj način od njega i njegove familije načinila metu za sve kojima objavljivanje videa ne ide u prilog.

Kontradiktorne izjave

Sputnjik Srbija u svojim tesktovima optužuje NATO da je iskonstruisao špijunsku aferu radi narušavanja odnosa Rusije i Srbije, koji su u uzlaznoj putanji. U jednom od članaka, politikolog Aleksandar Pavić tvrdi da se radi o montiranom video zapisu, uprkos tome što su BIA i predsjednik Srbije potvrdili njegovu autentičnost. Međutim, tu se ne zaustavlja. Kreće u napad na Belingket i osnivača Eliota Higinsa, za koga tvrdi da ne zna o čemu piše i da se proslavio lažnim optužbama.

Ono što je uslijedilo u toku takve kampanje, zapravo nije bilo ništa nelogično. Nakon brojnih lažnih objava ruskih i srpskih medija o Grozevu, pristigle su i prijeteće poruke na društvenim mrežama. Osim njih, ozbiljno zabrinjava reakcija Tvitera, odnosno izostanak iste, koji prijetnje nije okarakterisao kao kršenje pravila te platforme.

Nakon što je Grozev prijavio prijeteću poruku, stigao je odgovor Tvitera da nema kršenja uslova korišćenja te platforme. Međutim, uvidom u Pravilnik,  jasno je da prijetnje i uznemiravanje drugih predstavljaju prekršaje koji su kažnjivi brisanjem naloga, što iz nekog razloga ovdje nije bio slučaj.

Kao i u slučaju Grozeva, postavlja se pitanje da li društvene mreže čine dovoljno da spriječe širenje lažnih vijesti, ali i da li čine sve da zaštite svoje korisnike?

Evropska unija je ranije ove godine prozvala društvene mreže kada je u saopštenju izenesno mišljenje da one ne rade dovoljno po pitanju dezinformacija. Fejsbuk, Tviter i Gugl su izdvojene i imenovane kao platforme koje zvaničnicima ne pružaju dovoljno informacija u svojim izvještajima, što brine EU zvaničnike.

Slučaj DFC – FB

Prilikom prethodnog istraživanja lažnih profila, kada je DFC tim otkrio identitet osobe iza dezinformacije o smrti poznatog crnogorskog istoričara, susreli smo se sa sličnom situacijom.  Sva prikupljena saznanja su proslijeđena Fejsbuku, kao platformi na kojoj su se ta i druge malverzacije dogodile i koja jedina može da reaguje na adekvatan način. Uslijedio je odgovor da prijavljeni profili ne krše uslove korišćenja te mreže.

Pregledom uslova korišćenja istraživači DFC tima su uvidjeli sljedeće: lažni profili, lažne objave o smrti javnih ličnosti, optužbe za pedofiliju, seksualno predatorstvo i nasilje nad ženama krše mnoge Fejsbukove norme koje se tiču autentičnosti, sigurnosti, dostojanstva, širenja lažnih vijesti, dezinformacija i neautentičnog ponašanja.

Lažne objave o smrti javnih ličnosti, optužbe za pedofiliju, seksualno predatorstvo i nasilje nad ženama primijećene su na nekoliko Fejsbuk profila. Sve to nas je navelo da posumnjamo da se radi o koordinisanim aktivnostima.

Lažne objave o smrti javnih ličnosti, optužbe za pedofiliju, seksualno predatorstvo i nasilje nad ženama primijećene su na nekoliko Fejsbuk profila. Prvi nama dostupan izvor bio je nalog Lana Milošević. Pretragom profila i istorije objava utvrdili smo da je profil prisutan na mreži od avgusta 2013, kada su na njemu dijeljene spontane objave i kada je postojala uobičajena, organska interakcija sa drugim, realnim profilima.

Međutim, posljednjih par mjeseci profil kreće sa objavama u kojima optužuje javne ličnosti za pedofiliju, seksualne napade i nasilje nad ženama. Tako, Lana Milošević u svojim objavama optužuje za pedofiliju urednika portala IN4S, Gojka Raičevića, i njegovog kolumnistu, Vojina Grubača. Isti profil je 11. oktobra objavio vijest da je preminuo ministar prosvjete Damir Šehović. U brojnim komentarima ispod objava vidimo da targetirani ljudi, ili njihovi poznanici, sami reaguju na postove.

Pored toga, komentari i provjera korisničkih imena u veb adresama profila otkrivaju da je taj profil ranije koristio ime Melanija Bećković. U jednom periodu profil je obmanjivao javnost krađom identiteta, koristeći fotografije za koje smo Gugl pretragom ustanovili da pripadaju modelu i modnoj blogerki Natali Suarez. Pregledom ranije komunikacije naišli smo na slično ime – Natalie Jovana Suarez, za koje se ispostavilo da je bilo još jedno korisničko ime tog profila.

Koordinisane aktivnosti

Pretraga dijeljenja objava sa profila Lana Milošević otkrila nam je druge lažne profile koji ne objavljuju samo sada isti ili sličan sadržaj. To su činili i prethodnih godina putem Jutjub videa, linkova ili objava, kada je zabilježena normalna aktivnost na Fejsbuku. Koordinisane aktivnosti smo primijetili i kada bi inicijatori uznemirijućih objava direktno plasirali istu vijest na drugim lažnim profilima.

Analiza vremenskog okvira aktivnosti tih Fejsbuk profila i učestalost objavljivanja uznemirujućeg sadržaja ne vode daleko u prošlost. Iako su svi oni aktivirani u periodu od 2012. do 2015. godine, profili su uz pauzu od jednu, dvije do šest godina, tek u septembru ove godine počeli sa uznemiravanjem javnosti.

Profil Veljko Radusinović započinje svoje aktivnosti na Fejsbuku 2015, da bi se u septembru ove godine sadržaj njegovih objava promijenio. Počinje da targetira ljude iz Crne Gore koristeći jednako grubu retoriku kao Lana Milošević, ali i da direktno dijeli objave sa drugim lažnim profilom registrovanim pod imenom Ana Uskoković.

Vijest o pedofilnim radnjama urednika IN4S, Gojka Raičevića objavljena je na tom profilu 14. septembra, ali je mjesec dana kasnije, 11. oktobra, podijeljena na profilu Ane Uskoković. U komentarima ispod objava profila Veljko Radusinović nalazimo staro ime profila Mladen Mitrović, a Gugl pretraga nam otkriva da je profilna fotografija tog naloga lažna.

Lažna smrt medijskih razmjera

Sljedeći profil sličnih aktivnosti je Ana Uskoković, za koji sumjamo da je izvor informacije o smrti istoričara Aleksandra Stamatovića. Sa tog profila je 29. septembra u 12:30 časova podijeljena vijest o smrti istoričara Stamatovića, za šta se kasnije ispostvilo da nije istinita. Međutim, vijest se ubrzo proširila u svim crnogorskim medijima, što nije bio slučaj sa ostalim objavama, da bi nakon nekoliko sati uslijedila izvinjenja portala i brisanje vijesti.

Kao i u slučaju prethodnih lažnih profila, i profil Ana Uskoković je neko vrijeme svoje pratioce zavaravao tako što je koristio identitet modela i glumice, Ajeze Kan iz Pakistana. Pored toga, taj profil je prepoznat kao izvor ukupne septembarske i oktobarske kampanje uznemiravanja. Prva primijećena objava usmjerena je 5. septembra na novinara Glasa Amerike Nebojšu Redžića, u kom se on optužuje za nasilje u porodici. U komentarima su uočljive reakcije ljudi bliskih Redžiću koji opovrgavaju izrečeno. U interakciju sa tim lažnim profilom na istu temu pojavljuje se još jedan sumnjivi profil Ivan Ivanović, koji iznosi argumente u odbranu Redžića.

Jovan Markuš, crnogorski političar i nekadašnji gradonačelnik Cetinja na svom profilu je kasnije tog dana objavio prijetnje koje su mu upućivane sa profila Ana Uskoković. Da mu prijetnje nisu stizale samo sa tog profila govori pretraga dijeljenja postova i otkriva novi nalog registrovan pod imenom Adriatic Pg (Slaven Radunović).

Nova saznanja

U direktnim razgovorima sa žrtvama te kampanje, kao i sa ljudima koji su imali interakciju sa lažnim profilima u periodu normalne komunikacije od prije pet ili šest godina, došli smo do prvih saznanja o tome ko može stajati iza te mreže.

U razgovoru sa jednom od žrtvi anonimnih napada na Fejsbuku, došli smo do novog lažnog profila pod imenom Risto Radović. Sagovornik nam je rekao da je prethodno taj profil nosio rusko ime Sergej Volkov. Kasnije su se nizali profili sa imenima Srećko Kovijanić i Miodrag Ratković. Ostaje mogućnost da postoji još profila koji su korišćeni u iste svrhe.

Pretragom javnog dijela profila otkrili smo da je profil 11. oktobra otvoreno prijetio Draganu Rosandiću, novinaru Srpske TV. U drugoj objavi od 24. septembra, profil Risto Radović je grubo vrijeđao političara Slavišu Guberinića i koristio je istu retoriku koja je primijećena na profilu Adriatic Pg u slučaju Dejana Perišića, pjevača koji je bio žrtva objave ranije.

Ključno pitanje je šta čine i šta mogu učiniti nadležne institucije i na kojim sve nivoima mogu preduprijediti širenje fenomena koji uzima sve više maha. Istovremeno, pitanje svih pitanja za stručnu javnost je psihološki profil uzbunjivača javnosti.

Mnogi samozvani eksperti, geostratezi, teolozi i ufolozi sa upitnim autoritetom, koristeći se često pseudonaukom, nude publici alternativne verzije stvarnosti.

Majkl Bater, profesor američke književnosti i kulturne istorije na Univerzitetu u Tibingenu je sredinom ove godine u intervjuu za Dojče Vele govorio na koji način teorije zavjere ukazuju na stvarne probleme. Tom prilikom je rekao kako su teorije zavjere oduvijek postojale, ali da su umnogome diskreditovane razvojem psihologije i savremenih društvenih nauka krajem 19. vijeka, kojima se objasnilo kako takvi društveni sistemi razvijaju sopstvenu unutrašnju logiku.

Ipak, i pored tog objašnjenja, teorije zavjere su i dalje vrlo prisutne u društvima. Veoma su važne za identitet onih koji u njih vjeruju, jer objašnjavaju kako svijet funkcioniše. Prema profesoru Bateru, teorije zavjere imaju jaku konzervativnu notu u smislu očuvanja postojećeg poretka ili vraćanja nekom ranijem poretku koji više ne postoji. Ili nije nikada ni postojao, a stručnjaci, koji se javljaju u kontekstu istorijskog revizionizma, ga oživljavaju raznim studijama, istraživanjima ili zaboravljenim dokumentima.

U tom smislu možemo da pomenemo Gorana Šarića, hrvatskog teologa i istoričara regionalno poznatog po predavanjima o nešto drugačijoj istoriji Balkana, koja je zabranjena ili skrivena od šire javnosti. Pored čestih gostovanja u brojnim emisijama (Novosadska TV, TV Studio B, TV Happy, Centar, Balkan INFO), Šarić drži predavanja i tribine u regionu. Dva puta je bio gost Mašinskog fakulteta u Beogradu na temu Srbi u tajnim arhivama Vatikana (2017. i 2018). Nedavno je posjetio i Crnu Goru, gdje je 7. oktobra u KIC „Budo Tomović“u Podgorici održao predavanje Zabranjena istorija Balkana i odgovarao na istorijska pitanja vezana za našu zemlju.

Političke posljedice

Autor knjige Teorije zavjere: tajna i moć u američkoj kulturi, Mark Fenster, ističe da teorije zavjere imaju važnu komunikativnu ulogu jer pomažu da se ujedini masa kao narod protiv onih drugih, predstavljenih kao tajni blok vlasti. Dodatno, autor i profesor na Univerzitetu Sent Piter u Nju Džerziju, Barna Donovan, je u emisiji Jedan na jedan sa Stivom Adubatom (eng. One-on-One with Steve Adubato) rekao da taj dio populacije ne vjeruje pruženim dokazima.

Danijel Džoli i Karen M. Daglas, profesori socijalne psihologije na Univerzitetu u Kentu u Engleskoj, su u studiji Socijalne posljedice teorija zavjere (2013)[1] istraživale kako takve teorije mogu imati i ne tako bezopasne posljedice po jedno društvo. U svom istraživanju su otkrili da su ljudi izloženi teorijama zavjere o klimatskim promjenama ili izbornom sistemu, na primjer, bili manje voljni da se potrude da smanje svoj ugljenični otisak ili da glasaju na izborima. Studija je pokazala da teorije zavjere na taj način smanjuju društvenu uključenost jer čine da se ljudi osjećaju bespomoćnim.

Istraživanje koje je u maju 2019. sprovela grupa studenata sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu o sklonostima punoljetnih građana Srbije da vjeruju u teorije zavjere i o ulozi medija u njihovom stvaranju je pokazalo da njih 0,6 (na skali od 0 do 1) vjeruje u teorije zavjere. Rezultati su otkrili i da u teorije zavjere više vjeruju čitaoci tabloidnih novina, nego čitaoci novina koji se ne klasifikuju kao takvi. Isti odnos rezultata se uočava i kod TV programa.

Popularnost u mejnstrim medijima 

Zagovarači teorija zavjere nerijetko nastupaju u srpskim mejnstrim medijima koji su podjednako pupularni u Crnoj Gori, ali i drugim zemljama regiona. Tako stečenim kredibilitetom, zagovarači teorija zavjere mogu lakše da se povežu sa istomišljenicima i da kreiraju zajednice i forume za diskusiju.

Dejan Lučić i Predrag Petković su krajem 2018. bili gosti jutarnjeg programa Jutro sa Jovanom i Srđanom, na televiziji Prva, gdje su pozvani da govore o novom predskazanju o smaku svijeta. Tom prilikom je Lučić rekao da će na predsjednika Trampa izvršiti atentat, a Petković da je Zemlja ravna ploča. Lučić je već poznat javnosti kao neko ko godinama govori o zavjerama svjetskih sila i obavještajnih službi i najavljuje Treći svjetski rat. Poznati su i njegovi komentari vezani za mitropolita Amfilohija, kao i izjava da će, ako Crna Gora oduzme svu crkvenu imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, početi uništenje pravoslavlja u toj zemlji.

Prikaz teorije zavjere da je Zemlja ravna ploča

Produkcija Balkan INFO, naročito njena emisija Intervju, je mjesto gdje često gostuju upravo teoretičari zavjere. Ta nezavisna medijska produkcija osnovana u junu 2015. u Beogradu, ima skoro 230.000 prijavljenih korisnika na svom Jutjub kanalu. Prema podacima sa tog kanala, drugi najgledaniji video, sa 1,3 miliona prikaza, je upravo emisija Intervju sa Miroljubom Petrovićem iz 2016, pod nazivom Evropska unija promoviše satanizam i uništenje čoveka

Miroljub Petrović je postao regionalno popularan jer su njegovi nekonvencionalni stavovi da djeca ne treba da pohađaju školu, da žene treba ućutkivati, a narkomane kažnjavati smrtnom kaznom – pod mač bato – izazivali smijeh. Međutim, Petrovićeva priča i rad privukli su ozbiljniju pažnju tek ove godine kada je pokrenuta istraga zbog smrti tridesetogodišnjaka Slavča Petrova, koga je navodno liječio od tumora na mozgu svojim metodama prirodne medicine.

U razgovoru sa Darkom Brkanom, predsjednikom Udruženja građana „Zašto ne“ i vlasnikom portala Raskrinkavanje.ba, dobili smo sliku kako se u Bosni i Hercegovini šire teorije zavjere.  Novinar Mladen Marić već 18 godina uređuje i vodi spoljnopolitički magazin Paralele na Federalnoj TV (javni servis u Bosni i Hercegovini) i gledaocima servira sadržaje koji imaju dezinformativni karakter, a najviše tog sadržaja ima karakteristike teorija zavjere.

U jednoj od svojih analiza, portal Raskrinkavanje.ba je obradio samo jednu emisiju tog magazina i uočio zanimljivu pojavu. Onog dana kada su objavili analizu primijetili su negativan omjer pratilaca na Fejsbuku, kao i veliki broj negativnih komentara. To im je pokazalo koliko su teorije zavjere i slični medijski sadržaji popularni na prostoru Zapadnog Balkana, i koliko ljudi zapravo vjeruju neprovjerenim podacima.

Jutjub – dom teorija zavjere

U februaru ove godine profesorka Ešli Landram sa Teksaškog univerziteta govorila je za Gardijan o istraživanju gdje su naučnici ispitivali hipotezu da li je Jutjub video bio glavni kanal širenja teorija zavjere da je Zemlja ravna ploča. Studiju su spoveli na 30 ispitanika, a njih 29 je reklo da je počelo da vjeruje da je Zemlja ravna ploča tek nedavno, nakon što su odgledali videe o tome na Jutjubu.

Na Zapadnom Balkanu, Jutjub bilježi zavidnu popularnost među mlađim generacijama, a posebno su praćeni gejmeri, jutjuberi i vlogeri. Svi oni, naravno, prave takve videe najviše zbog zarade, koja nekada dostiže i po nekoliko hiljada eura mjesečno.

Drugi najgledaniji video kanala IDIOKRATIJA sa blizu milion prikaza.

Kanal IDIOKRATIJA, koji bilježi oko 280.000 prijavljenih korisnika na Jutjubu, redovno objavljuje sadržaje o legendama, čudnim događajima, tajnim društvima, vanzemaljcima, piramidama, itd. Iako iza kanala ne stoji klasičan teoretičar zavjere, već mladić koji želi da zarađuje od popularnosti teme, a ne da zagovarao njene ideje, nameće se pitanje u kojoj mjeri taj sadržaj ima uticaj na mlađe generacije koji ga prate.

Nedavno istraživanje DIRECT MEDIA United Solutions i IPSOS Strategic Marketing o Lajk generaciji, koje je sprovedeno na generacijama rođenim između 2000. i 2013. godine je pokazalo da je jutjuber Baka Prase jedan od poznatih savremenika kome se mladi dive.

Tome u prilog ide i jedna druga studija koju su sredinom godine sproveli Harris Polls i Lego u SAD, Velikoj Britaniji i Kini, a koja je pokazala da jedna trećina ispitane djece u dobi od 8 do 12 godina želi da postane ili vloger ili jutjuber kad odraste. 

[1] Pun naziv analize: Socijalne posljedice teorija zavjere: izloženost teorijama zavjere umanjuje volju za političkom aktivnošću i za smanjenje ugljeničnog otiska (2013)

Pažnju svjetske i domaće javnosti u posljednje vrijeme zaokuplja 5G mreža i njene mogućnosti.

Da li nova generacija mreže većeg kapaciteta i dosega predstavlja veliki napredak u tehnologiji ili…

Stručna javnost se slaže da je riječ o projektu čiji je cilj brža tehnologija prenosa podataka sa većim brojem spojenih korisnika i uređaja. No, kako su dezinformacije postale sveprisutne u svim oblastima, ne čudi što se i pitanje 5G našlo na tapetu teoretičara zavjera i manipulatora.

Peta generacija mreže, poznatija kao 5G, će pored telefona svoj uticaj proširiti i na druge uređaje poput bezbjednosnih kamera, dronova, autonomnih automobila, kućnih aparata, te u industriji robota.

Šta je 5G mreža?

5G predstavlja novu generaciju mobilnog interneta, koji za cilj ima mnogo brže preuzimanje i prenos podataka, ali i širenje mreže pokrivenosti i stabilnije veze. 5G tehnologija omogućava i preuzimanje fajlova čija veličina više ne predstavlja problem za korisnike. 3G mreža obavi prenos podataka za 24 sata, dok će 5G mreža istu radnju moći da sprovede za svega 3,6 sekundi. Na pitanje da li će te radnje izazvati promjene u našim organizmima, stručnjaci odgovaraju oprečno.

Baš kao i u ostalim sferama, i u tehnologiji svaka inovacija povlači mnoga pitanja i izaziva različite reakcije ljudi. Pojava novog mobilnog uređaja, aplikacije, operativnog sistema i slično pokreće lavinu komentara i podijeljena mišljenja. Takav razvoj situacije ne zaobilazi ni 5G tehnologiju.

Prilikom implementacije novih, naprednih tehnologija uvijek je prisutna zabrinutost o potencijalnim štetnim posljedicama. Od trenutka kada je najavljena, 5G mreža je okarakterisana kao sumnjiva i opasna po zdravlje ljudi, zbog čega je priča o 5G tehnologiji praktično postala teorija zavjere.

Raste broj protivnika 5G

Trenutno u svijetu raste broj onih koji se protive 5G mreži ne želeći da ona postane funkcionalna. Kao razloge negodovanja navode velike rizike po zdravlje ljudi i životinja. Oni uz pomoć medija, društvenih mreža i propagande sve više pokušavaju da utiču na one koji ne dijeli njihovo mišljenje.

S druge strane, profesionalci i ljubitelji svijeta tehnologije ne propuštaju nijednu priliku da prikažu prednosti i mogućnosti 5G mreže. U debati o 5G tehnologiji širom svijeta raspravljaju brojni naučnici, profesionalci na polju tehnologija, doktori, teoretičari zavjera, ali i ljubitelji tehnoloških noviteta. Taj trend nije zaobišao ni prostor Zapadnog Balkana. Brojni su tekstovi, video snimci i komentari o prednostima i nedostacima 5G mreže.

Šta kažu crnogorski mediji?

Mediji u Crnoj Gori ne pripadaju grupi medija koja iznosi negativne komentare na temu 5G mreže. Crnogorski mediji kao i mobilni operatori informišu javnost šta je 5G mreža, koje su njene glavne karakteristike i mogućnosti i kad se može očekivati na crnogorskom tržištu. Mobilni operatori nagovještavaju da Crna Gora pokušava da uhvati korak sa tehnološkim trendovima koji su u svijetu već u toku, pa je to slučaj i sa 5G mrežom.

Crnogorski portali antenam.net, investitor.me, standard.com.me, cdm.me, mina.news, mondo.me pisali su da 5G mreža donosi veću brzinu internet protoka, kao i da će pozitivno uticati na brojne oblasti, kao što su saobraćaj ili zdravstvene usluge. Kompanije mobilnih operatora najavljuju da bi crnogorski korisnici već 2020. godine mogli da budu u prilici da testiraju 5G mrežu i sve prednosti nove generacije mobilnih komunikacija.

Štetan uticaj elektromagnetnih talasa?

Ipak, nisu svi stava da je nadolazeći standard za mobilne telekomunikacione usluge koristan, već su mišljenja da 5G tehnogija može izazvati ozbiljne posljedice po okolinu, ljude i životinje. Protivnici pete generacije mobilnih mreža mišljenja su da štetan uticaj izazivaju elektromagnetni talasi koje emituju uređaji koji koriste tu najnapredniju tehnologiju.

Dejan Lučić, publicista, geopolitičar i teoretičar zavjere gostovao je u emisiji Jutro na TV Prva i iznio podatke o štetnosti mreže koje je dobio od naučnika koji ne smiju da se pojave na televiziji iz straha, kako on navodi. On je u tom razgovoru istakao da su naučnici otkrili da je 5G mreža poput mikrotalasne peći i ti mikro talasi djeluju na DNK i na promjene kod čovjeka za koje se ne zna kakve će biti. S druge strane, u istoj emisiji IT stučnjak Vojislav Rodić istakao je činjenicu da se 5G mreža ne uvodi zbog ljudi i ljudske komunikacije već zbog uređaja (internet stvari) koji su već ili će biti povezani na internet. On je takođe istakao uštedu vremena sa 5G mrežom i što veliki broj uređaja uz pomoć nje može da se poveže na internet.

Brojna sučeljavanja

Fejsbuk stranica Pravo na izbor, koja je već poznata po zagovaranju antivakcinaške kampanje, podijelila je snimak emisije Jutarnjeg programa na RTS televiziji, u kojoj je predstavljena i tema Koliko je opasna 5G mreža? Gosti su bili profesor sa Računarskog fakulteta Petar Kočović i epidemiolog Zoran Radovanović. Profesor informatike kao bitno ističe da se ta tehnologija neće koristiti samo za mobilne telefone, već za seriju uređaja koji se zovu internet stvari (eng. Internet of things), a trenutna procjena je da tih uređaja ima između 50 i 100 milijardi.

Na konstataciju da je 5G mreža mreža smrti, epidemiolog Zoran Radovanović odgovara da je to pretjerivanje i da nisu sva zračenja ista. Radovanović ističe da je potrebno pratiti efekte 5G ili bilo koje druge nove tehnologije pa tek nakon toga konstatovati prednosti i mane. Dr Zoran Radovanović je ranije bio na meti antivakcinaša, o čemu smo već pisali.

Šta će se dogoditi u neposrednoj budućnosti, da li će se pojaviti naučna studija koja će zaustaviti širenje 5G mreže ili ćemo film od 2h skinuti za svega 3,6 sekundi upravo uz pomoć 5G tehnologije, ostaje da vidimo.

Značaj antifašističkog sentimenta u Crnoj Gori i doprinos Crne Gore narodnooslobolilačkom ratu, kao dijelu ukupne pobjede nad fašizmom, nemjerljivi su.

Crna Gora obilježava Dan državnosti u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, kao i 13. jul 1941. godine, kada se crnogorski narod digao na ustanak u znak otpora protiv fašizma.

Poljska je u septembru ove godine obilježila 80-tu godišnjicu izbijanja, po dometu i žrtvama, najvećeg rata u istoriji čovječanstva. Ruski predstavnici nisu bili među više od 200 zvaničnika iz 40 zemalja pozvanih da prisustvuju komemoraciji. To je izazvalo žustre reakcije Kremlja.

S druge strane, ceremoniji je prisustvovao crnogorski predsjednik, koji je jedini istakao da bi događaj bio potpuniji da je u njemu učestovala Rusija, imajući na umu ulogu i žrtve koje je Sovjetski savez imao i pretrpio.

Varšava je pravdala svoju odluku akcijama Ruske Federacije, počveši od okupacije ukrajinskih teritorija, miješanja u izbore širom svijeta, odnosno, narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta drugih zemalja, ali i slučajem Skripalj.

Ruski državni mediji, kroz emisije poput one Dmitrija Kiseljeva, nisu dugo čekali da prema Poljskoj usmjere ciljanu i oštru kampanju dezinformisanja. Kolege iz Digitalne forenzičke laboratorije (DFRLab) su utvrdili seriju antipoljskih narativa koje su širili mediji u vlasništvu Kremlja, antizapadnjački orijentisani političari, kao i diplomatska predstavništva Rusije u inostranstvu.

Po ugledu na pomenuto istraživanje, odlučili smo da se osvrnemo na medije i aktere u našem regionu koji su se bavili temom i otkrijemo da li se slične stvari dešavaju u našem medijskom prostoru.

Pojavljivanje ključnih riječi Poljska i rat u onlajn prostoru u regionu, u periodu od 25.08 – 05.09. ove godine

Da li je Poljska bila prijetnja SSSR?

Vladimir Putin je još 2008. godine izjavio da je pakt Ribentrop-Molotov bio neprihvatljiv iz moralnog ugla, a da je iz praktičnog bio beskoristan i opasan. Međutim, vođstvo Ruske Federacije ne samo da još uvijek negira ulogu Sovjetskog Saveza u raspadu Poljske i podjeli Evrope na nacističku i sovjetsku sferu uticaja već, sudeći po izjavama, pravda taj sporazum.

Kako piše Sputnik Srbija,  prema navodnim tajnim dokumentima kojima se pravdaju određene odluke u tadašnjoj vojno-političkoj situaciji, prije svega pakt Ribentrop-Molotov, najvjerovatnija prijetnja za SSSR u tom periodu nije bio samo vojni savez Njemačke i Italije, nego i Poljska, koja je bila u orbiti fašističkog bloka.

S druge strane, beogradske Večernje novosti navode da je iz dokumenata u koje Rusi imaju uvid jasno da je osnova poljske doktrine i politike 1938. godine bila razbijanje Rusije.

Kao dokaz Poljske agresivnosti, crnogorski portal IN4S se poziva na poljsku okupaciju Tešinske oblasti u Čehoslovačkoj.

Ruski i proruski zvaničnici optužuju Zapad za početak rata

Konkretno, diplomatska misija Rusije u Velikoj Britaniji je naglasila u septembru da je britanska politika prije izbijanja Drugog svjetskog rata odobravala agresivnu politiku nacista i dosljedno sabotirala ideje SSSR o stvaranju efikasne antihitlerovske alijanse, posebno u zaštiti Poljske.

Aleksandar Bocan-Harčenko, ruski ambasador u Beogradu, rekao je da iz istorije nije moguće izbrisati popustljivost zapadnih država prema rekonstrukciji vojne moći Rajha, njihovu profašističku neutralnost u Španiji i suzdržanost o pitanju anšlusa Austrije od strane nacista – takozvanu politiku umirivanja i povlađivanja, a ustvari politiku ciničnog sporazumijevanja sa nacističkom Nemačkom kako bi njene agresivne težnje bile preusmjerene ka Istoku.

Međutim, prilikom Velike čistke od 1936. do 1939. godine, koja je podrazumijevala političke represije i progone koji su se dešavali u Sovjetskom savezu, likvidirano je oko 110.000 Poljaka. Sam događaj, ali i pakt Ribentrop-Molotov , doveo je do toga da zapadni saveznici u Sovjetima ne vide kredibilnog partnera.

Revizija istorije iza koje stoji NATO

Nakon što Poljska nije pozvala Rusiju na komemoraciju, Moskva je optužila Varšavu za reviziju istorije. Portparolka ruskog ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, odbacila je poljsko objašnjenje zašto Rusija nije pozvana i tvrdila da iza odluke stoji NATO.

Pojavljivanje ključnih riječi Poljska i revizija u onlajn prostoru u regionu, u vremenskom rasponu od 25.08 do 05.09. ove godine. U tom periodu bilo je čak 79 medijskih članaka koji potvrđuju revizionistički stav.

Srpski portal Web-tribune je izostanak poziva okarakterisao kao mentalni poremećaj. U priču su se uključile i Dveri, desničarska politička partija. Ona se dovodi u vezu i sa Unite Continentale, srpsko-francuskom brigadom koja je učestovala u ratu u Ukrajini na strani Rusije. Iz te partije navode da je nepojmljivo je da se bilo ko usudi da omalovaži srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu i nesumnjivi doprinos Srbije u slomu fašizma. To što ni Rusija nije dobila pozivnicu, jasno govori da NATO nastavlja sa svojim pritiscima bez skrupula i poštovanja ljudskih prava i ljudskih žrtava.

Ti i slični narativi predstavljaju pokušaj karakterisanja Poljske kao negativca. Sadašnje vođstvo Ruske Federacije još uvijek negira ulogu Sovjetskog Saveza u raspadu Poljske i podjeli Evrope na nacističku i sovjetsku sferu uticaja. Nadalje, Kremlj karakteriše Poljsku kao agresora i prijetnju. Pri tom se prenebregava činjenica da su 1939. godine Poljsku zajednički napale Njemačka i Sovjetski Savez, Njemačka 23. avgusta, a Sovjeti sedamnaest dana kasnije. Pred dvostrukom agresijom ubrzo je pao poljski otpor. Nedugo potom, sovjetska armija je napravila jedan od najvećih zločina nad Poljskom. U Katinskoj šumi likvidirala je tri hiljade poljskih oficira.

Vijest o prisustvu ruskih vojnih specijalnih snaga na teritoriji Norveške (na njenom kopnenom dijelu i na arhipelagu Svalbard) objavljena je 27. septembra na norveškom portalu AldriMer.

Pozivajući se na nezavisne i obavještajne izvore (dobijene izviđanjem američkih aviona U-25 i RC-135V), portal je naveo da je cilj ruskog upada sakupljanje podataka o ključnim objektima i terenu. Istog dana je ruska ambasada u Norveškoj objavila demanti, ocijenjujući vijest kao provokaciju.

Skrinšot demantija ruske ambasade

Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova, Marija Zaharova, je nekoliko dana kasnije odbacila navode norveškog portala, izjavljujući da se radi o rusofobiji i antiruskom lobiju u Norveškoj, koji ima za cilj predstavljanje Rusije kao neprijatelja. Vlada u Oslu i guverner Svalbarda se nisu oglašavali, iako su prema izvoru portala AldriMer upoznati sa pristustvom ruskih specijalnih snaga na njihovoj teritoriji.

Šta kažu društvene mreže?

Istraživanje ruske Novaya Gazeta (Новая газета)  od 1. oktobra pokazuje nešto drugačiju sliku. Istražujući Instagram, portal je došao do dokaza da je Kadirov Leteći odred periodično bio prisutan na teritoriji Norveške od 2016. godine.

Tako je 2. marta 2018. na profilu @bes__600, objavljena fotografija na kojoj su 10 lica u vojnim uniformama ispred aerodroma u Groznom. Komentari ispod fotografije su otkrili da je jedan dio njihove grupe bio u Norveškoj poslom.

Mjesec dana ranije, u februaru iste godine, na profilu @akhaev_07_95 objavljena je fotografija još jednog pripadnika Letećeg odreda. U pozadini fotografije se jasno vidi cistijerna sa natpisom Svalbard lufthavn, odnosno aerodrom Svalbard.

Dvadesetog januara 2019. godine, isti korisnik je na svom profilu objavio fotografiju sa puškom i lokacijom – Longjirbajen, grad na arhipelagu Svalbard.

Po ugovoru iz Svalbarda, potpisanog 1920. godine, arhipelag je ne samo demilitarizovan, već je u potpunosti pod jurisdikcijom kraljevine Novreške.

Do 3. oktobra ove godine oba profila su bila aktivna i otvorena. Prvo je uslijedilo brisanje fotografija koje su dospjele u medije, a potom je nalog @akhaev_07_95 uklonjen u potpunosti, dok je nalog @bes__600 sada zaključan.

Ranijim uvidom u njihove profile, mogle su se vidjeti zajedničke fotografije oba korisnika, kao i  aktivnosti u okviru Ruskog univerziteta specijalnih jedinica (Российский Университет Спецназа). Univerzitet koji se nalazi u Čečeniji (pod ličnim nadzorom Kadirova) između ostalog obučava pripadnike Nacionalne garde Rusije.

Slučajnost ili podudarnost?

Slična situacija se desila i 2014. godine kada je Rusija na sve načine pokušavala da sakrije svoju umiješanost i podršku proruskim separatističkim snagama u istočnoj Ukrajini. Uprkos tvrdnjama Putina i drugih zvaničnika da ruski vojnici nikada nisu kročili na ukrajinsko tlo, aktivnosti vojnika na društvenim mrežama (među kojima je bio najpoznatiji slučaj Aleksandra Sotkina) su pokazale suprotno. Stoga je Duma ove godine usvojila odluku kojom je zabranjeno vojnicima da koriste telefone dok su na dužnosti, odnosno u misijama.

Kom’ izvoru vjerovati? Čini se ipak, da se zaključak nameće sam po sebi.

Nije neobično da, regionalno gledano, Bosna i Hercegovina bude zaseban slučaj. Tako je, nažalost, i u sferi dezinformacija. Dok u državama poput Srbije najveći dio posla dezinformisanja javnosti obavljaju tabloidi, osnaženi armijama botova i trolova u onlajn sferi, u BiH su najvažnije sredstvo dezinformisanja anonimni portali.

Tako je, na kraju krajeva, utvrdila i analiza Udruženja građana Zašto ne i portala Raskrinkavanje. Njihovo istraživanje (objavljeno u maju ove godine) pokazalo je da su anonimni portali najčešći izvor dezinformacija, kao i najučinkovitiji kanal distribucije. Koliko je to značajan problem za istinito i tačno informisanje javnosti pokazuju i brojke: u uzorku od 2.500 objavljenih članaka koji su sadržali neki tip dezinformacije, dvije trećine je objavljeno upravo na anonimnim portalima.

Analiza je takođe identifikovala i dokazala ono što smo mi kao eksperti u oblasti dugo naglašavali. Samo dio tih portala funkcioniše radi profita, privlačenjem publike klikbejtom i drugim mehanizmima deziformisanja zarad sticanja prihoda od Gugl Ads i sličnih servisa. Veći dio jasno je povezan sa određenom političkom agendom i njihova svrha je kreirati narative koji će stvoriti animozitet, polarizirati ili stvoriti nepostojeću debatu oko gazdinih političkih protivnika.

Ne zna im se tačan broj

O kolikom problemu zapravo govorimo vidi se i iz toga da je nemoguće znati tačan broj anonimnih portala. Po nekim procjenama, u BiH već djeluju na hiljade, te se taj broj ozbiljno uvećava, pri čemu oni najpesimističniji govore o stotinama novih portala na dnevnoj bazi. Za državu od 3.5 miliona stanovnika, takva količina izvora dezinformacija odlično ilustruje zašto bilo kome željnom štetnog uticaja ne trebaju ni botovi, ni trolovi.

Za anonimne portale ne postoji riječ odgovornost. Po definiciji, to su mediji o kojima je praktično nemoguće naći podatke o vlasništvu, uredničkoj strukturi ili novinarima kao autorima tekstova. Samim tim i ne čudi da je analiza Zašto ne utvrdila da je samo u 19% slučajeva prihvaćen zahtjev da se objavi demanti. Autori i vlasnici anonimnih portala potpuno su svjesni da ne podliježu nikakvoj pravnoj odgovornosti. Istovremeno, s ozbirom da je njihov identitet nepoznat, ni moralna (ne)odgovornost ne predstavlja prepreku.

Štaviše, ekipa oko Raskrinkavanja kao najkonkretnijeg projekta analize i kategoriziranja dezinformacija u BiH istrpila je više napada i prijetnji upućenih od vlasnika anonimnih portala. I ne samo oni – svako ko se bar jednom pokušao baviti analizom sadržaja na anonimnim portalima susreo se sa pokušajima diskreditiranja, ciljanim napadima pojedinaca u onlajn domenu, kao i prijetnjama po život i sigurnost. U nekim slučajevima radilo se o zaštiti unosnog posla, u drugim o zaštiti političkih interesa. Postoje i portali čiji vlasnici vjeruju da rade ispravnu stvar, a neprijatelji su im, prije svega, oni koji uporno ukazuju na činjenice.

Bez straha od posljedica

Razloge popularnosti ovakvog vida dezinformisanja dijelom treba tražiti u nepostojećoj regulaciji i nedovoljnoj samoregulaciji. S obzirom da ne postoji nikakav način niti mehanizam da bi se njihovo djelovanje sankcionisalo, anonimni portali nemaju razloga da pokažu bilo kakav strah od posljedica. Online medijski prostor u BiH bi se po pravilu trebao samoregulisati putem Vijeća za štampu i online medije BiH. Međutim, njihova funkcija je ograničena na upućivanje zahtjeva za uklanjanje sadržaja na osnovu prijava građana, što se pokazalo nedovoljnim čak i kada su u pitanju mainstream mediji, a kamoli anonimni portali.

Dalji problem je i nedovoljna informaciona pismenost, ali i zainteresovanost građana da prijavljuju sadržaje za koji nemaju lični interes. Ovogodišnjim istraživanjem sarajevskog Mediacentra o medijskog pismenosti među mladima dokazano je ono na šta odavno ukazujemo. Mladi u BiH ne znaju kome i kako prijaviti objave koje prepoznaju kao  dezinformacije ili maliciozne sadržaje, a nemaju ni poticaj, niti smatraju da ih se to tiče. Još veći problem je što mladi nemaju želju da provjere izvor informacija, pokazalo je istraživanje. Porazno je što nove generacije uzimaju zdravo za gotovo i bez kritičkog pristupa objavljene sadržaje, iako bi im za to trebalo samo nekoliko minuta.

Rješenje – registar vlasništva onlajn portala

Postoji li rješenje? Albanija je nedavno uvela obavezan registar vlasništva online portala. To bi mogao biti dobar početak ukoliko takav registar ne bi služio za razračunavanje političkih aktera na vlasti sa nepoželjnim, a profesionalnim onlajn medijima. Tako bi svaki napor ka stvaranju pravnih ograničenja za online medije morao ići uporedo sa snažnijim mehanizmima zaštite novinara. Međutim, u državi kakva je danas BiH, to je nerelano za očekivati.

Možda bi najbolje dugoročno rješenje predstavljalo fokusiranje na bolju medijsku pismenost. Uvođenjem obaveznih predmeta medijske i digitalne pismenosti u školama i na univerzitetima osigurali bismo da jedan dio populacije u budućnosti stekne znanja i sposobnost da razluči istinu od laži!

Dezinformisanje pod velom anonimnosti

Priču o Besmrtnom puku spontano su pokrenula tri novinara iz sibirskog grada Tomska. Sergej Lapenkov, Sergej Kolotovkin i Igor Dimitriev iskoristili su tradiciju nošenja fotografija veterana koje su se sporadično dešavale širom Rusije na paradama povodom obilježavanja 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom.

Njih trojica su uočili da je sve manje živih veterana Crvene armije iz Drugog svjetskog rata, pa su pomenutoj tradiciji dali formu, pozvavši učesnike da na paradu 2012. godine sa sobom ponesu fotografije svojih bliskih koji su učestvovali u ratu.

Nije trebalo dugo da zvanični Kremlj prepozna propagandni potencijal pokreta, te su vrlo brzo počeli da se miješaju u kadriranje volontera i organizaciju samih događaja. I pored protesta osnivača i zahtjeva da se partijski aktivisti i činovnici isključe iz cijele priče, država je reagovala organizacijom posebnog pokreta nazvanog Besmrtni puk Rusije.  Nekoliko godina kasnije pokret je uspio da se proširi na skoro 80 zemalja. Tako se jedna u suštini pozitivna inicijativa pretvorila u još jedno sredstvo Putinove izvozne narodne diplomatije zajedno sa Noćnim vukovima, RT i Sputnikom.

Reakcija na Besmrtni puk – Besmrtna baraka

Reakcije liberalne javnosti u Rusiji bile su jake, pa je tako pokrenuta akcija Besmrtna baraka koja je govorila o sudbinama žrtava represija u Sovjetskom savezu. I druge slične akcije govorile su o  teškom stanju i prevarenim živim veteranima novijih ratova u kojima su Rusija i SSSR učestovali, od Avganistana do Sirije. Geografsko širenje pokreta Besmrtni puk, poslije Bjelorusije i Ukrajine (a nakon neuspjeha u Tadžikistanu i Uzbekistanu zbog košenja sa islamskom tradicijom javnog nošenja fotografija), stiglo je i u Crnu Goru kroz angažman novinara i aktiviste Igora Damjanovića.

Igor Damjanović je svoju karijeru započeo kao novinar i kolumnista IN4S portala poznatog po kreiranju lažnih vijesti, a koji sa nalazi u prostorijama Matice srpske u Podgorici. Kasnije je uređivao lokalno izdanje Russia Beyond publikacije, koja je u vlasništvu Rossiya Segodnya (Rusija Danas) ruske državne novinske agencije, koja je izlazila uz dnevne novine Dan pod nazivom Ruska riječ. Često boravi u Rusiji i na društvenim mrežama se može vidjeti da je bio stipendista ruske Vlade. Gostuje na međunarodnim forumima u organizaciji Kremlja, a bio je i gost kavkaskih republika Ruske Federacije, gdje se sretao sa liderima Ingušetije i Dagestana.

Projekat Besmrtni puk Crne Gore pokrenut je u toku predizborne kampanje za crnogorske parlamentarne izbore 2016. godine, kada je organizovano putovanje delegacije iz Crne Gore za Rusiju i njeno učešće u paradi. Besmrtni puk je u Crnoj Gori organizovao šetnju od manastira Praskvica do spomenika poginulim borcima Narodno-oslobodilačkog rata na Čelobrdu u Budvi, kao i u Herceg Novom, opštinama u kojima je crnogorska opozicija pobijedila 2016. godine. Na okupljanjima je bilo vidljivo prisustvo aktivista različitih političkih partija, pa tako i prozapadne URA.

Štetna ideologija

Ono što, međutim, treba da nas zabrine nije šetnja, koliko ideologija tog pokreta koja se može prepoznati u objavama Igora Damjanovića, kao i na stranici Besmrtnog puka na društvenim mrežama. Antisemitizam, homofobija, islamofobija, širenje mržnje i lažnih vijesti, izvrgavanje NATO i Evropske unije ruglu, te propagandno djelovanje sinhronizovano je sa aktivnostima zvanične Moskve.

Česte su kritike na račun rada ruske opozicije, protesta u Moskvi, kao i bilo kakve saradnje Crne Gore i Srbije sa zapadnim partnerima. Veličanje lika i djela Slobodana Miloševića, Bašara al Asada, Staljina i drugih, objavljivani su i na Damjanovićevom ličnom, kao i na profilu pokreta.  Kritika državne politike Izraela, uz karakterizaciju jevrejske nacije kao licemjerne, veličanje pokreta poput Hezbolaha i režima u Siriji i Iranu, pokazuje da je misija ovog pokreta daleko prevazišla njegovu navodnu svrhu.

Zloupotreba sjećanja na II svjetski rat

Brojne su zloupotrebe sjećanja na heroje Drugog svjetskog rata i zbog toga ćemo pomenuti samo neke. Damjanović u objavi od 9. septembra piše o posjeti srpske premijerke i njene partnerke premijeru Liksemburga i njegovom partneru. Kako su oba para homoseksulane/lezbijske orijentacije on ih vrijeđa na najprizemniji način.

U objavi od 3. septembra ove godine,  na stranici Besmrtni puk Crna Gora, amplifikuju se napori ruskog Ministarstva spoljnih poslova da se revidira odnos prema paktu Molotov-Ribentrop i okupacija Poljske iz 1939. Zločini kao onaj u Katinskoj šumi pripisuju se Poljskoj koja je postala žrtvom svoje egoistične politike. Istog dana kao i u mnogo navrata ranije na istoj stranici crnogorski košarkaš Sead Šehović izvrgava se ruglu zbog učešća u kampanji podrške članstvu Crne Gore u NATO savezu.

U objavi od 22. avgusta, zbog posjete jevrejskih vjerskih vođa Ukrajine stratištu na mjestu logora u Samoboru, cijela jevrejska politička i vjerska elita naziva se licemjernom. To je u skladu sa Damjanovićevim stavovima koje objavljuje na ličnom profilu, na kome Izrael naziva zločinačkim režimom i naziva Jevreje u Americi najvećim neprijateljima Srbije i srpstva. Sve se to može pročitati u objavi od 6. jula, gdje Damjanović na svom profilu kritikuje saradnju Srbije i Izraela, ističući slike boraca Hezbolaha sa ratišta u Siriji.

Svi navedeni primjeri nedvosmisleno ukazuju šta je svrha djelovanja Besmrtnog puka u Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama i na koji način se manipuliše antifašističkom borbom i sentimentima vezanim za nju.

Preko dvije hiljade uhapšenih, te pet samoubistava koja se povezuju sa situacijom, rezultat su napregnutog stanja, koje je izazvala kineska vlast slanjem bezbjednosnih snaga na granicu sa autonomnom regijom, čime su direktno kreirali međunarodnu krizu širih razmjera. Nakon podrške Tajvana i drugih međunarodnih adresa demonstrantima, situacija se dodatno usložila.

Hong Kong je do 1997. godine bio britanska kolonija i kao takav izbjegao je uspostavljanje jednopartijskog sistema i uživao je status slobodnog društva. Britanija je prihvatila da se u skladu sa ugovorom povuče, uz dogovor sa Kinom da će grad i regija i dalje uživati specijalan status. Tako je rođena maksima jedna zemlja, dva sistema.

Iako nema direktnih izbora za legislativni savjet i šefa egzekutive, Hong Kong je sačuvao liberalan odnos prema građanskom aktivizmu i nezavisnim medijima, kao nasljeđe britanske vladavine. Sve to su razlozi zbog kojih je Prijedlog zakon o ekstradiciji[1] stavljen u proceduru. Ako bude donesen, Zakon će omogućiti lokalnim vlastima da stavljaju u pritvor i izručuju ljude koji se potražuju na teritorijama s kojima Hong Kong nema sporazume o izručenju, uključujući kontinentalnu Kinu. Iako je povod bio nevezan za Kinu, građanski orjentisano društvo Hong Konga doživjelo ga je kao prijetnju tekovinama i slobodi, zbog straha od uspostavljanja sudske jurisdikcije NR Kine nad teritorijom Hong Konga.

U proljeće su otpočela spontana okupljanja građana, koja su eskalirala nakon primjene policijske sile, te je lista zahtjeva vrlo brzo proširena. Osim prvobitnog zahtjeva, povlačenja prijedloga Zakona iz procedure, listi su dodati i sljedeći: za povlačenje karakterizacije protesta kao nereda (kako ih je vlast nazvala), oslobađanje uhapšenih, formiranje komisije za istragu policijske brutalnosti, ostavku šefa egzekutive i raspisivanje izbora sa opštim pravom glasa.

Od početka protesta borba se vodi i na društvenim mrežama koje koriste organizatori protesta za širenje informacija i koordinaciju aktivnosti, a i kineska vlast za širenje propagande. Poučene ranijim iskustvima sa Rusijom i Iranom, najveće društvene mreže su sprovele interne istrage u junu i pokrenule niz aktivnosti kako bi se spriječilo širenje štetnog uticaja. Istraga Tvitera koja je rezultirala brisanjem blizu hiljadu i suspendovanjem dodatnih 200 hiljada profila, natjerala je i Fejsbuk da učini slično.

Nakon sumnjivih aktivnosti sa IP adresa sa teritorije kontinentalne Kine, Tviter je sproveo istragu i otkrio ogroman obim koordinisanih aktivnosti sa ciljem amplifikacije dometa objava propagandne sadržine. Kako je Tviter blokiran u Kini, koristo se VPN pristup radi zaobilaženja blokada. Međutim, ono što je uputilo na dodatnu sumnju o umješanosti kineske vlade bilo je korišćenje rijetkih deblokiranih IP adresa, za koje ne postoji cenzura pristupa internetu.

Objave su karakterisale organizatore protesta kao strane plaćenike, prenošeni su sadržaji o nasilnosti učesnika, a protestanti upoređivani sa bubašvabama i pripadnicima ISIS-a[2]. Nakon rezultata istrage, 19.  avgusta je izbrisano 936 profila sa Tvitera a 200 hiljada korisnika, koji su dijelili taj sadržaj, suspendovano zbog nepoštovanja politika korišćenja platforme, dokumenta koji je dostupan na sajtu Tvitera.

Aktivnosti koje se ne tolerišu su spamovanje, odnosno repetitivno slanje reklamnog sadržaja bez saglasnosti primaoca, dalje koordinisane aktivnosti, lažni profili, profili povezani sa poznatim prekršiocima pravila, kao i oni koji izbjegavaju zabranu korišćenja raznim metodama. Nije prvi put da Tviter tako reaguje, tokom protesta u Iranu je, zbog sumnji o ugrožavanju ljudskih prava i korišćenja platforme za zataškavanje, izbrisano 4800 korisnika.

Obje platforme su se obavezale na konstantno praćenje eventualnih zloupotreba na svojim mrežama, kako bi garantovale potpunu nezavisnost i nepristrasnost informisanja. U tom cilju kontroliše se i plaćeno reklamiranje na mrežama, koje je zabranjeno za medije u državnom vlasništvu i pod državnom kontrolom.

Fotografija, izvor: hongkongfp – mjesto stradanja protestanta Marka Leunga u Hong Kongu, na Trgu Pacifika, koji je u znak protesta prema Predlogu zakona izvršio samoubistvo skočivši sa zgrade

[1] Prijedlog zakona je direktna posljedica ubistva djevojke Pun Hju-ving iz Hong Konga od strane njenog momka prilikom posjete Tajvanu krajem prošle godine

[2] Propagandna tehnika koja se koristi za zastrašivanje etničkih Ujgura, većinski muslimanske zajednice na zapadu zemlje u nestabilnoj autonomnoj pokrajini Sinkjang