Glasovima vladajuće većine i SDP-a usvojen je u Skupštini Crne Gore Prijedlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

Prijedlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica koji će, između ostalog, urediti i imovinsko-pravne odnose između vjerskih zajednica i države, usvojen je glasovima vladajuće većine i SDP-a u noći između 26. i 27. decembra. Najoštriji sukobi i podijele u javnosti tiču se odredbi kojima će vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, izgrađeni ili pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, postati državna svojina ako ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica nad tim objektima.

Događaj je, osim crnogorskih, izazvao i veliko interesovanje regionalnih medija. I dok su jedni objavljivali tačne informacije o dešavanjima u Crnoj Gori, drugi su tendenciozno širili dezinformacije. Spinovanje, plasiranje lažnih vijesti i pozivi na proteste u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske počeli su i prije najave održavanja Sabora u Nikšiću, 21. decembra.

Papina poruka – dijalog i dogovor!

Tako su na srpskim portalima osvanuli naslovi poput Papa i tajnim kanalima brani SPC od Podgorice, Papa tajnim kanalima udara na Mila: Vatikan stao na stranu Srpske crkve, jasno izneli stav o otimačini svetinja. Sadržinu tih članaka čini izjava visokopozicioniranog sveštenika iz Vatikana koju je dao za Novosti, no, u njoj nema ništa iz čega se mogu izvuči pomenuti senzacionalistički naslovi. Visokopozicionirano svešteno lice je naglasilo da je stav Pape jasan, a to znači da do rješenja treba doći dijalogom i dogovorom.

I društvene mreže, prije svega Fesjbuk, upotrijebljene su kao sredstvo mobilizijacije i poziva da se prisustvuje Saboru u Nikšiću, ali i protestima koji su uslijedili. Analizom tih objava uočeno je da su brojni pojedinci i stranice povezani sa Srbijom ili se vode iz Srbije (kao što su: Srbi u Crnoj Gori, Nikšić Ponosni Srpski Grad, NSPM, Istorija Srba, Pravoslavie.rs, Srbsko Rusko prijateljstvo, Srpske internet novine, SRBI i Srbija, Savez Srba iz Crne Gore, Srbska stvar, Srbi za Srbe, Istorija Crne Gore, Borbeni Efektivi) dijelile poziv za događaj.

Pozivi na proteste preko Fejsbuka

Kako se približavao datum glasanja o Prijedlogu Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Skupštini Crne Gore, intenzivirano je učešće mim stranica sa Fejsbuka, koje su pozivale na proteste, ali i agresivnom retorikom podstrekivale incidente. Takva događanja su evidentna i u danima nakon usvajanja Zakona, protesti su organizovani širom Crne Gore, ali i regiona. U jednom od incidenata došlo je i do paljenja crnogorske zastave ispred crnogorske ambasade u Beogradu i skidanja table sa zgrade ambasade Crne Gore u Ljubljani.

Za to vrijeme mediji u Srbiji i Republici Srpskoj nastavljaju sa senzacionalističkim izvještavanjem podgrijavajući atmosferu u Crnoj Gori: Veliko zlo se sprema: Crna Gora na ivici verskog rata, Milo Đukanović ne odustaje od usvajanja spornog zakona, ako ga Skupština potvrdi, vlast će moći da otima hramove, i da natera SPC da se registruje kao da postoji tek od 2020.godine, Narod ustao, brani svetinje, Milo poslao policiju na narod, Kaos u Crnoj Gori: Srbi prijete nasiljem zbog zakona o Crkvi, blokirane ceste… samo su neki od naslova.

Informerorkestrirane laži

Iz redakcije Informera plasirana je i dezinformacija da je premijer Duško Marković ubrzo nakon završenog sastanaka sa mitropolitom Amfilohijem dobio šamar. Kako navode u tekstu pod nazivom PREMIJER DUŠKO MARKOVIĆ DOBIO ŠAMAR ZBOG SASTANKA S AMFILOHIJEM! fizički nasrtaj na premijera izvršio je Zoran Lazović, pomoćnik direktora Uprave policije Crne Gore.

Premijer Marković je istupio pred poslanicima kako bi ih informisao o ishodu razgovora sa mitropolitom Amfilohijem i demantovao dezinformaciju nazivajući je pokušajem manipulacije. S druge strane, nas takvi narativi redakcije Informera ne iznenađuju. Nije slučajno da je baš Informer dobitnik Zlatnog Pinokia za 2019. godinu za najviše objavljenog lažnog sadržaja.

Iako je evidentno da je litijama širom Crne Gore prisustvovao značajan broj građana, cifre od 100 pa i 120 hiljada, koje se pominju u medijima, daleko su od istine. Takvim dezinformacijama daje se podstrek onima koji pozivaju na radikalizaciju okupljanja, kao što je Srbska čast, koja se predstavlja kao humanitarna a poziva na oružje.

Objavljivanjem dezinformacije na portalu FOS media da će se pripadnici ROSU staviti na raspolaganje Crnoj Gori na Badnji dan izazvalo je brojne negativne komentare, ali i žustru reakciju tužilaštva i policije.

U nadi da će tenzije povodom izglasanog Zakona o slobodi vjeroispovjesti postepeno jenjavati, te da će u vremenu pred nama te nesuglasice i sporenja prevazilaziti razumom i dijalogom, ostaje apel nadležnima da se crnogorsko društvo zajedno sa medijskom zajednicom i obrazovnim institucijama mora truditi da stane na put globalno izraženom fenomenu širenja dezinformacija.

Zablude oko članova 62 – 64

Šta u stvarnosti znače članovi 62 do 64 Zakona o slobodi vjeroispovijesti u kojima se govori o uknjižbi crkvene imovine na državu Crnu Goru i da li je riječ o otimanju sakralnih objekata MCP i njenih vjernika ili se njene pristalice tendenciozno dovode u zabludu?

Čudno je da se tolike mase regrutuju na protestima protiv otimanja, prenamjene itd, kako ih predstavlja pravoslavno sveštenstvo u Crnoj Gori i šire, ako se zna da će u te iste manastire i dalje pohoditi vjernici, često pripadnici svih konfesija, pa i ateisti.

Treba li Mitropolija crnogorsko-primorska da brine? Možda, ako je taj žagor usmjeren s ciljem da skrene pažnju sa drugih, bitnih regionalnih pitanja. Previše je tu, rekli bismo, uplitanja raznih faktora.

Saopštenje Vijeća za nacionalnu bezbjednost Vlade Crne Gore

Organizaciju i same protestne šetnje pratile su snažna i negativna politička, i neprimjerna i agresivna medijska kampanja uz veliki broj dezinformacija i lažnih vijesti – sa ciljem uznemiravanja javnosti i građana, i podsticanja nereda i nestabilnosti. Nosioci takvih aktivnosti bili su iz zemlje, ali i iz našeg neposrednog okruženja – sa jasnom namjerom dezinformisanja građana, a posebno vjernika o navonom scenariju upada u vjerske objekte Srpske pravoslavne crkve; protjerivanju sveštenika; i pritiscima na srpsku zajednicu u Crnoj Gori.

DFC magazin broj 15

Objavljivanje plaćenih promo sadržaja na koje redakcije nemaju uticaj dugo se praktikuje kao jedan od načina povećanja prihoda medijskih kuća.

U uslovima skučenog crnogorskog tržišta mnogi mediji, koji se ne dotiraju iz državne kase, teško postižu finansijsku samoodrživost. Stoga  se upravljačke strukture medijskih kuća opredjeljuju ili za komercijalizaciju kroz populističko podilaženje čitaocima i tabloidizaciju ili se drže profesionalnih načela.

U Crnoj Gori su se tokom posljednje dvije decenije razvila dva respektabilna nezavisna medija u privatnom vlasništvu. Iako su u periodu osnivanja, a posebno pred referendum o crnogorskoj nezavisnosti, DAN i Vijesti uživali institucionalnu i logističku podršku zvaničnih Beograda, odnosno Podgorice, za te medije se danas sa sigurnošću može reći da imaju nezavisnu uređivačku politiku.

Ipak, takav pristup i opredjeljenje pomenutih medija nosili su i određenu cijenu. Iako se DAN i dalje fokusira na svoje štampano izdanje i u tome vidi finansijsku opravdanost, Vijesti su danas sa oko 75.000 dnevnih pregleda najčitaniji internetski medij u zemlji. Takva situacija značajno je smanjila tiraž štampanom izdanju, pa je ta medijska kuća prije nekoliko godina pokušala da uvede mjesečnu onlajn pretplatu. Ispostavilo se da digitalne navike Crnogoraca nisu razvijene u toj mjeri da bi se dovoljan broj čitalaca odlučio za pretplatu.

Zloupotreba plaćenog novinskog prostora

U nezavidnoj finansijskoj situaciji, koja ćesto podrazumijeva i otpuštanje novinara, Vijesti (i Dan u manjoj mjeri) su se odlučili za uvođenje rubrike promo sadržaja. Nakon što je DFC tim uočio pravilnost da određene kompanije i političke partije zloupotrijebljavaju plaćeni novinski prostor da bi obmanjivali javnost koristeći uticaj tih medija kako bi i njihova poruka dobila na vjerodostojnosti, urađena je analiza promo sadržaja u Vijestima online.

Od ukupno 357 članka, koliko ih je bilo u analiziranom periodu od 18. decembra 2018. do 10. decembra 2019, portal Vijesti je imao ukupno 45 promotivnih političkih sadržaja. Najviše tekstova su objavile Demokrate (27), dok su po nekoliko imale ostale opozicione partije i strukture (URA, DF, koalicija Da svako ima, organizacija KOD, Albanski forum, opština Budva i opština Herceg Novi).

Demokrate su najčešće koristile usluge promo sadržaja za promociju njihovih stavova. Osim plasiranja dezinformacija, često koriste i klikbejtove svojstvene tabloidnim izdanjima. U jednom prilogu, koji se može okarakterisati kao seksistički, Demokrate objavljuju fotografiju atraktivne sportistkinje u šorcu uz sugestivan naslov Ona je i dalje najatraktivnija, a evo i zašto. Ispostavilo se da su fotografija i naslov samo mamac da čitaoci pročitaju tekst a sadržaj se u stvari  odnosio na (navodne) uspjehe opštinske administracije Budve.

Primjer nedosljednosti uređivačke politike i konflikta interesa

S druge strane, tipičan primjer nedosljednosti uređivačke politike je promo sadržaj restorana Verige65 (u Bokokotorskom zalivu). Novinari Vijesti i njihovi sagovornicisudugo vremena vodili kampanju protiv izgradnje tog objekta, tvrdeći da se radi o nezakonitom poslu i devastaciji prostora. Nakon plaćenog prostora, naslov u Vijestima je glasio: Verige65 – spoj moderne arhitekture i dubokog poštovanja prema prirodi. Takvim neprincipijelnim pristupom ta medijska kuća pokazuje da je u sukobu interesa jer uređivačku politiku prilagođava zahtjevu tržišta.

Problem sa tim i sličnim objavama u Vijestima je skoro nevidljiva naznaka da se radi o promo sadržaju, kao i opcija zabrane komentarisanja, čime se na mala vrata uvodi cenzura zbog nemogućnosti suprotstavljanja mišljenja, što je osnovni demokratski princip.

Praksa isticanja prirode teksta u Vijestima možda donosi unaprijeđenje i dozu transparentnosti u odnosu na druge medije koji ne označavaju promotivne sadržaje. Ipak, to svakako jeste zloupotreba brenda Vijesti koji uživa povjerenje najvećeg broja čitalaca i koji zbog svog profesionalnog odnosa ima i podršku međunarodnih neprofitnih institucija. Ukoliko Vijesti u skorije vrijeme jasno ne odvoje promo sadržaj od profesionalnog izvještavanja, biće to ozbiljna prijetnja naporima zajednice za poboljšanje medijske pismenosti u Crnoj Gori.

DFC magazin broj 15

Zbog otvorene uređivačke politike, činjenice da članak može napisati bilo ko a ne nužno stručnjak, informacije koje se nalaze na sajtu ne smiju se koristiti u naučnim istraživanjima.

Prema posljednjim službenim podacima, Vikipedija postoji na preko 300 različitih jezika, sa oko 43 miliona članaka kojima se svakog mjeseca pristupa sa 1,4 milijarde jedinstvenih uređaja, dok preko 200.000 urednika patrolira tom ogromnom bazom podataka. Sve je započelo 2. januara 2001. u Kaliforniji, u razgovoru između Larija Sengera, jednog od osnivača Nupedije i programera Bena Kovica. Kovic je objasnio Sengeru ideju vikija (veb sajta, dizajniranog tako da omogući bilo kome ko pristupi da doprinese i uređuje sadržaj koji se tu nalazi), koji je odmah shvatio da bi viki format odlično pristajao enciklopediji.

Senger je potom nagovorio šefa Nupedije (tadašnja slobodna enciklopedija na engleskom jeziku, koju su pisali eksperti) da napravi viki sajt od Nupedije, te je prva verzija bila postavljena već 10. januara iste godine. Kako mnogi korisnici Nupedije nisu željeli da ona bude tog karaktera, tako se 15. januara na sopstvenoj stranici www.wikipedia.org rodila Vikipedija.

Pet stubova Vikipedije

  1. Vikipedija je enciklopedija.
  2. Vikipedija se piše sa neutralnim gledištem, što znači da teži pisanju članaka koji ne zastupaju pojedinačna gledišta.
  3. Vikipedija je slobodni sadržaj koji svako može da koristi, uređuje i dijeli.
  4. Urednici Vikipedije treba da se odnose jedni prema drugima sa poštovanjem i na civilizovani način.    
  5. Vikipedija ima pravila koja nisu nepromjenjiva – njihova značenja i interpretacija se mogu mijenjati tokom vremena.

Međutim, pažnju privlači stub 3 koji podrazumijeva da svako može uređivati sadržaj. To dovodi do sljedeće situacije: hrvatski Indeks piše da hrvatska verzija Vikipedije obiluje dezinformacijama, lažima i ekstremno desničarskom apologetikom u brojnim temama, naročito u člancima koji se tiču novije hrvatske istorije. Poređenje članaka o logoru Jasenovac, koji su objavljeni u engleskoj i u hrvatskoj verziji najbolje potvrđuje tu činjenicu.

Dok prva uspijeva pokriti sve najrelevantnije teme, kao što su politička pozadina, uslovi života, polemike oko broja žrtava, veći broj dramatičnih svjedočenja očevidaca i slično, druga se uglavnom ne bavi ničim drugim do relativizacijom broja žrtava, apologetikom Crkve i prebacivanjem krivice na propagandu socijalističke Jugoslavije. Isto važi i za brojne druge sporne istorijske događaje, kao što je, primjera radi, slučaj Račak na srpskoj i engleskoj verziji Vikipedije.

Zbog otvorene uređivačke politike, činjenice da članak može napisati bilo ko a ne nužno stručnjak, informacije koje se nalaze na sajtu ne smiju se koristiti u naučnim istraživanjima. Čak i na samoj Vikipediji, na odjeljku O nama  se nalazi odrednica u kojoj piše da korisnici trebaju biti svjesni da informacije mogu biti lažne ili upitne. Takođe, brojni su primjeri političara i javnih osoba koji mijenjaju članke o sebi kako bi izbrisali određene neprijatnosti. Konkretan primjer je slučaj iz 2015. godine u Velikoj Britaniji.

Crnogorska Vikipedija?

Jezički komitet Vikipedije (LangCom) je u decembru 2018. dao negativno mišljenje na prijedlog o uspostavljanju samostalne crnogorske Vikipedije. Smatraju da je crnogorski jezik, kao srpski, hrvatski i bošnjački, grana srpsko-hrvatskog jezika, zbog čega ocjenjuju da su postojeće Vikipedije na ova tri jezika razumljive za sva četiri naroda. Publicista Vladimir Jovanović, dio tročlanog tima administratora testne verzije crnogorske Vikipedije, smatra da se radi o diskriminaciji.

Vikipedija je u međuvremenu pooštrila uslove za dobijanje Vikipedije zbog velikog broja zahtjeva, te da su oni sve varijante jezika, koje po njima potiču od jednog osnovnog jezika, izuzeli od prava na Vikipediju, navodi Jovanović za Pobjedu.

Testna verzija Vikipedije za Crnu Goru

Od 16. decembra 2017. godine dostupna je testna verzija Vikipedije za Crnu Goru, koju je inicirala grupa domaćih entuzijasta. Ukoliko i kada zahtjev za stvaranje crnogorske Vikipedije bude odorben, sav sadržaj iz testne verzije će biti premješten na zvaničnu stranicu Vikipedije. Prvi  postavljeni članak bila je definicija crnogorskog jezika.

Ruska Vikipedija stiže 2022.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin predložio je da se Vikipedija u Rusiji zamjeni novom Velikom ruskom enciklopedijom u elektronskom obliku. U septembru je saopšteno da bi se moglo izdvojiti skoro 1,7 milijardi rubalja za stvaranje ruskog pandana Vikipediji u periodu od 2020. do 2022. godine. O tome je bilo riječi u prilogu Nacrta Zakona saveznog budžeta za period od 2020. do 2022. godine, prenosi Sputnik.

Putin je izrazio uvjerenje da će elektronska verzija enciklopedije, za razliku od Vikipedije, moći da postane izvor pouzdanih informacija u dobrom, savremenom obliku. Istovremeno, naglašeno je da se ne radi ni o kakvim zabranama ili ograničenjima pristupa Vikipediji.

Sergej Kravec, glavni urednik naučne izdavačk kuće VRE, istakao je u novembru da će na projektu raditi 270 ljudi, a da je za 2022. godinu planirano pokretanje servisa. Onlajn servis neće sadržati samo informativne materijale, već i istraživački dio, koji podrazumjeva polemike i diskusije. Dodao je da će za objavljene informacije u ruskom pandanu Vikipedije odgovornost snositi i autor i urednik, a svi tekstovi proći će kroz enciklopedijski ciklus koji se sastoji od provjere činjenica, ispravnog transkribovanja imena i geografskih naziva.

DFC magazin broj 15

Narodna diplomatija predstavlja rusku verziju javne diplomatije, koja se razlikuje u odnosu na zapadni model, na šta će ovaj tekst pokušati da ukaže.

U Njižnjem Novgorodu je 2. novembra otvoren međunarodni forum Sveslovenske akademije nauke, kulture i umjetnosti pod nazivom Nacionalna ideja: od izvora postanka do perspektiva razvoja. Učesnici foruma bili su predstavnici vlasti, društvenih organizacija, akademici, pedagozi i studenti iz devet zemalja: Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Češke, Bugarske, Poljske, Crne Gore, Srbije i Grčke.

Iz javno dostupnog programa foruma vidljivo je ko su bili spikeri i govornici na panelima, ali ne i ostali učesnici. Ipak, analizom društvenih mreža i uz pomoć DFC softvera, saznajemo da su Crnu Goru predstavljali Dragan Rosandić, kolumnista portala IN4S i voditelj na televiziji Srpska TV, Vojin Grubač, takođe kolumnista portala IN4S, kao i Nebojša Jušković, predsjednik Demokratske stranke jedinstva.

Sergej Meljnjikov, pomoćnik predsjedničke administracije za spoljnu politiku je u uvodnom govoru istakao da je slovensko jedinstvo trajna vrijednost koja nam omogućava da izađemo kao pobjednici iz mnogih životnih situacija, kao i da se suočimo sa izazovima našeg vremena. Dodao je da u zapadnom svijetu sada dolazi do promjene civilizacijskog kodeksa, odbacivanja tradicionalnih vrijednosti, što je praćeno aktivnom sekularizacijom. Sprovodi se liberalni projekat, a da bi mu se oduprli moramo kosnolidovati sve svoje snage. Upravo pod geslom jedinstva slovenske kulture krije se pomenuti politički projekat.

Pretraživanjem objava na društvenim mrežama, mogli smo da pratimo razvoj samog foruma kao i mjesta koja su učesnici posjetili tokom njihovog boravka u Rusiji. Našu pažnju je privukla posjeta centrali Komsomoljskoj Pravdi (Комсомо́льская пра́вда) u Moskvi, najtiražnijem režimskom dnevnom listu u Rusiji i susret zamjenika glavnog urednika Pavela Petroviča Satkova sa Draganom Rosandićem.

Na ceremoniji otvaranja foruma učestvovali su pomoćnik predsjedničke administracije za spoljnu politiku Sergej Meljnjikov, viceguverner regije Njižnjeg Novgoroda Evgenije Liulin, glavni federalni inspektor za oblast Njižnjeg Nogoroda Aleksander Murzin, Mitropolit nižnjenovgorodski i arzamaski Georgij, predsjednik Zakonodavne skupštine regiona Nižnjeg Novgoroda Evgenije Lebedev, poslanik DUME Artem Kavinov i predsjednik Međunarodne sveslovenske akademije nauke, obrazovanja, umjetnosti i kulture, Sergej Baburin.

Prvi Rusko-balkanski samit narodne diplomatije

U Voronježu je 12. novembra održan prvi Rusko-balkanski samit narodne diplomatije u organizaciji Rusko-balkanskog centra za javnu diplomatiju. Na samitu su obrađena pitanja o  kulturnoj, ekonomskoj, duhovnoj i naučnoj saradnji, do bezbjednosnih pitanja.

Među učesnicima su bili Leonid Ivašov – predsjednik Akademije za geopolitičke probleme, Živadin Jovanović – bivši ministar spoljnih poslova Jugoslavije, Goran Petronijević – advokat, Džambulat Umarov – ministar za nacionalna pitanja, štampu i spoljne poslove Čečenske Republike, Zmago Jelinčić – lider Slovenačke nacionalne stranke i poslanik u parlamentu Slovenije, kao i mnoge druge značajne ličnosti.

Vladislav Bojović – član Predsjedništva DNP i funkcioner DF, te Gojko Raičević, urednik portala IN4S i predsjednik Saveza za vojnu neutralnost Crne Gore  predstavljali su Crnu Goru. Gojko Raičević je tom prilikom istakao da je prostor sa najvećom koncentracijom rusofila danas okupiran od strane NATO. Bojović je rekao da prisustvo Rusije na Balkanu predstavlja znak očuvanja tradicionalnih vrijednosti, pravoslavne duhovnosti i kulturnog identiteta slovenskih naroda, uz podršku očuvanju suvereniteta balkanskih zemalja.

Posjeta Čečeniji

Interesantan susret desio se tokom posjete balkanskih novinara Čečeniji. Predsjednik pokreta Besmrtni puk, Igor Damjanović gostovao je na Prvom programu TV Grozni, a potom se sreo sa predsjednikom Ramzanom Kadirovim, čovjekom koji je, po njegovim riječima, Čečeniji donio mir, stabilnost i ekonomski progres. Poznato je da je Čečenija pod Kadirovim postala crna tačka na planeti po pitanju ljudskih prava. Ramzan Kadirov je iskoristio ruski novac da digne Republiku iz ruševina rata, a u zamjenu položio svoju vjernost Vladimiru Putinu.

Tokom posjete Čečeniji Damjanović je intervjuisao generala Aptija Alaudinova, načelnika policije i zamjenika ministra unutrašnjih poslova Čečenske Republike. Intervju koji veliča Alaudinova krije činjenicu da je riječ o čovjeku koji je, po mnogim svjedočenjima, lično učestvovao u brojnim mučenjima političkih zatvorenika u toj ruskoj kavkaskoj federalnoj republici, poznatoj po mnogim kršenjima ljudskih prava.

U petnaestak dana boravka, proruski aktivisti iz Crne Gore bili su učesnici raznih događaja koje je organizovala Ruska Federacija. Uočljive su aktivne mjere i propagandne kampanje koje Rusija intenzivno sprovodi na Zapadnom Balkanu, naročito u Crnoj Gori. Važno pitanje je šta je krajnji cilj tog djelovanja?

Društvene mreže nam omogućavaju da se povežemo sa drugima, saznamo nove stvari i informacije, iskažemo svoje mišljenje, budemo aktivni. Međutim, neki skorašnji događaji ponovo su ukazali i na ružnu stranu tih platformi.

Istraživački novinar koji je u toku svoje karijere izvještavao i bavio se temama poput GRU, FSB, čečenskom i bugarskom mafijom, korupcijom u SAD i Rusiji, do prije par dana mogao je da tvrdi da ga ništa ne može iznenaditi. Međutim, nedavni slučaj video snimka iz Beograda zasijenio je sve ostale, barem kada su u pitanju prijetnje koje su mu upućene, ali i nereagovanje Tvitera. Hristo Grozev, dobitnik Evropske nagrade za istarživačko novinarstvo 2019. vezano za slučaj Skripalj, našao se na udaru proruskih i ruskih medija, a zatim i prijetnji, koje su mu svakodnevno stizale u inboks.

Na društvenoj mreži Jutjub na novokreiranom kanalu kdjuey 17. novembra objavljen je video u kome navodno pripadnik Ruske vojne obavještajne službe (GRU) daje mito srpskom agentu – visoko pozicioniranom službeniku. U danima koji su uslijediti to je bila udarna tema u regionu i šire. Grozev, novinar Belingketa, ubrzo je identifikovao Rusa sa videa i pokrenuo veliku diskusiju na Tviteru, koju je redovno dopunjavao novim i kredibilnim informacijama. Njegovi tvitovi privukli su veliku pažnju kako pojedinaca tako i medija, koji su često u svojim izvještajima navodili isključivo Bugarina kao izvor. Dan kasnije, BIA i sprske vlasti su potvrdile autentičnost videa, kao i da se na njemu nalazi Georgi Kleban. Idenitiet srpskog oficira još uvijek nije poznat.

Grozev na udaru medija

Ubrzo je krenula medijska kampanja u srpskim medijima. Večerenje novosti, Politika i Blic, najčitanije dnevne novine u Srbiji, su na naslovnim stranicama za 21. novembar objavile priču o GRU agentu, insinuirajući bez ikakvih dokaza da Zapad i zapadne službe stoje iza objavljivanja tog video zapisa, s ciljem udaljavanja Srbije od Rusije. Pritom, napadali su Grozeva i povezivali ga sa obavještanjim službama, prije svega britanskim.

Ubrzo, srpskim portalima priključuju se ruski mediji. Russia Today (RT) iznosi tvrdnje da Grozev radi za lonondski Belingket, koji blisko sarađuje sa britanskom vladom. Zapravo, Belingket je registrovan u Holandiji, što se jednostavno može provjeriti. Što se tiče druge tvrdnje, nju je Grozev ubrzo demantovao. Nakon Russia Today, u trku se uključila i ruska novinska agencija TASS, iznoseći lažnu tvrdnju da je Grozev zapravo osoba koja je postavila video na Jutjubu i na taj način od njega i njegove familije načinila metu za sve kojima objavljivanje videa ne ide u prilog.

Kontradiktorne izjave

Sputnjik Srbija u svojim tesktovima optužuje NATO da je iskonstruisao špijunsku aferu radi narušavanja odnosa Rusije i Srbije, koji su u uzlaznoj putanji. U jednom od članaka, politikolog Aleksandar Pavić tvrdi da se radi o montiranom video zapisu, uprkos tome što su BIA i predsjednik Srbije potvrdili njegovu autentičnost. Međutim, tu se ne zaustavlja. Kreće u napad na Belingket i osnivača Eliota Higinsa, za koga tvrdi da ne zna o čemu piše i da se proslavio lažnim optužbama.

Ono što je uslijedilo u toku takve kampanje, zapravo nije bilo ništa nelogično. Nakon brojnih lažnih objava ruskih i srpskih medija o Grozevu, pristigle su i prijeteće poruke na društvenim mrežama. Osim njih, ozbiljno zabrinjava reakcija Tvitera, odnosno izostanak iste, koji prijetnje nije okarakterisao kao kršenje pravila te platforme.

Nakon što je Grozev prijavio prijeteću poruku, stigao je odgovor Tvitera da nema kršenja uslova korišćenja te platforme. Međutim, uvidom u Pravilnik,  jasno je da prijetnje i uznemiravanje drugih predstavljaju prekršaje koji su kažnjivi brisanjem naloga, što iz nekog razloga ovdje nije bio slučaj.

Kao i u slučaju Grozeva, postavlja se pitanje da li društvene mreže čine dovoljno da spriječe širenje lažnih vijesti, ali i da li čine sve da zaštite svoje korisnike?

Evropska unija je ranije ove godine prozvala društvene mreže kada je u saopštenju izenesno mišljenje da one ne rade dovoljno po pitanju dezinformacija. Fejsbuk, Tviter i Gugl su izdvojene i imenovane kao platforme koje zvaničnicima ne pružaju dovoljno informacija u svojim izvještajima, što brine EU zvaničnike.

Slučaj DFC – FB

Prilikom prethodnog istraživanja lažnih profila, kada je DFC tim otkrio identitet osobe iza dezinformacije o smrti poznatog crnogorskog istoričara, susreli smo se sa sličnom situacijom.  Sva prikupljena saznanja su proslijeđena Fejsbuku, kao platformi na kojoj su se ta i druge malverzacije dogodile i koja jedina može da reaguje na adekvatan način. Uslijedio je odgovor da prijavljeni profili ne krše uslove korišćenja te mreže.

Pregledom uslova korišćenja istraživači DFC tima su uvidjeli sljedeće: lažni profili, lažne objave o smrti javnih ličnosti, optužbe za pedofiliju, seksualno predatorstvo i nasilje nad ženama krše mnoge Fejsbukove norme koje se tiču autentičnosti, sigurnosti, dostojanstva, širenja lažnih vijesti, dezinformacija i neautentičnog ponašanja.

Lažne objave o smrti javnih ličnosti, optužbe za pedofiliju, seksualno predatorstvo i nasilje nad ženama primijećene su na nekoliko Fejsbuk profila. Sve to nas je navelo da posumnjamo da se radi o koordinisanim aktivnostima.

Lažne objave o smrti javnih ličnosti, optužbe za pedofiliju, seksualno predatorstvo i nasilje nad ženama primijećene su na nekoliko Fejsbuk profila. Prvi nama dostupan izvor bio je nalog Lana Milošević. Pretragom profila i istorije objava utvrdili smo da je profil prisutan na mreži od avgusta 2013, kada su na njemu dijeljene spontane objave i kada je postojala uobičajena, organska interakcija sa drugim, realnim profilima.

Međutim, posljednjih par mjeseci profil kreće sa objavama u kojima optužuje javne ličnosti za pedofiliju, seksualne napade i nasilje nad ženama. Tako, Lana Milošević u svojim objavama optužuje za pedofiliju urednika portala IN4S, Gojka Raičevića, i njegovog kolumnistu, Vojina Grubača. Isti profil je 11. oktobra objavio vijest da je preminuo ministar prosvjete Damir Šehović. U brojnim komentarima ispod objava vidimo da targetirani ljudi, ili njihovi poznanici, sami reaguju na postove.

Pored toga, komentari i provjera korisničkih imena u veb adresama profila otkrivaju da je taj profil ranije koristio ime Melanija Bećković. U jednom periodu profil je obmanjivao javnost krađom identiteta, koristeći fotografije za koje smo Gugl pretragom ustanovili da pripadaju modelu i modnoj blogerki Natali Suarez. Pregledom ranije komunikacije naišli smo na slično ime – Natalie Jovana Suarez, za koje se ispostavilo da je bilo još jedno korisničko ime tog profila.

Koordinisane aktivnosti

Pretraga dijeljenja objava sa profila Lana Milošević otkrila nam je druge lažne profile koji ne objavljuju samo sada isti ili sličan sadržaj. To su činili i prethodnih godina putem Jutjub videa, linkova ili objava, kada je zabilježena normalna aktivnost na Fejsbuku. Koordinisane aktivnosti smo primijetili i kada bi inicijatori uznemirijućih objava direktno plasirali istu vijest na drugim lažnim profilima.

Analiza vremenskog okvira aktivnosti tih Fejsbuk profila i učestalost objavljivanja uznemirujućeg sadržaja ne vode daleko u prošlost. Iako su svi oni aktivirani u periodu od 2012. do 2015. godine, profili su uz pauzu od jednu, dvije do šest godina, tek u septembru ove godine počeli sa uznemiravanjem javnosti.

Profil Veljko Radusinović započinje svoje aktivnosti na Fejsbuku 2015, da bi se u septembru ove godine sadržaj njegovih objava promijenio. Počinje da targetira ljude iz Crne Gore koristeći jednako grubu retoriku kao Lana Milošević, ali i da direktno dijeli objave sa drugim lažnim profilom registrovanim pod imenom Ana Uskoković.

Vijest o pedofilnim radnjama urednika IN4S, Gojka Raičevića objavljena je na tom profilu 14. septembra, ali je mjesec dana kasnije, 11. oktobra, podijeljena na profilu Ane Uskoković. U komentarima ispod objava profila Veljko Radusinović nalazimo staro ime profila Mladen Mitrović, a Gugl pretraga nam otkriva da je profilna fotografija tog naloga lažna.

Lažna smrt medijskih razmjera

Sljedeći profil sličnih aktivnosti je Ana Uskoković, za koji sumjamo da je izvor informacije o smrti istoričara Aleksandra Stamatovića. Sa tog profila je 29. septembra u 12:30 časova podijeljena vijest o smrti istoričara Stamatovića, za šta se kasnije ispostvilo da nije istinita. Međutim, vijest se ubrzo proširila u svim crnogorskim medijima, što nije bio slučaj sa ostalim objavama, da bi nakon nekoliko sati uslijedila izvinjenja portala i brisanje vijesti.

Kao i u slučaju prethodnih lažnih profila, i profil Ana Uskoković je neko vrijeme svoje pratioce zavaravao tako što je koristio identitet modela i glumice, Ajeze Kan iz Pakistana. Pored toga, taj profil je prepoznat kao izvor ukupne septembarske i oktobarske kampanje uznemiravanja. Prva primijećena objava usmjerena je 5. septembra na novinara Glasa Amerike Nebojšu Redžića, u kom se on optužuje za nasilje u porodici. U komentarima su uočljive reakcije ljudi bliskih Redžiću koji opovrgavaju izrečeno. U interakciju sa tim lažnim profilom na istu temu pojavljuje se još jedan sumnjivi profil Ivan Ivanović, koji iznosi argumente u odbranu Redžića.

Jovan Markuš, crnogorski političar i nekadašnji gradonačelnik Cetinja na svom profilu je kasnije tog dana objavio prijetnje koje su mu upućivane sa profila Ana Uskoković. Da mu prijetnje nisu stizale samo sa tog profila govori pretraga dijeljenja postova i otkriva novi nalog registrovan pod imenom Adriatic Pg (Slaven Radunović).

Nova saznanja

U direktnim razgovorima sa žrtvama te kampanje, kao i sa ljudima koji su imali interakciju sa lažnim profilima u periodu normalne komunikacije od prije pet ili šest godina, došli smo do prvih saznanja o tome ko može stajati iza te mreže.

U razgovoru sa jednom od žrtvi anonimnih napada na Fejsbuku, došli smo do novog lažnog profila pod imenom Risto Radović. Sagovornik nam je rekao da je prethodno taj profil nosio rusko ime Sergej Volkov. Kasnije su se nizali profili sa imenima Srećko Kovijanić i Miodrag Ratković. Ostaje mogućnost da postoji još profila koji su korišćeni u iste svrhe.

Pretragom javnog dijela profila otkrili smo da je profil 11. oktobra otvoreno prijetio Draganu Rosandiću, novinaru Srpske TV. U drugoj objavi od 24. septembra, profil Risto Radović je grubo vrijeđao političara Slavišu Guberinića i koristio je istu retoriku koja je primijećena na profilu Adriatic Pg u slučaju Dejana Perišića, pjevača koji je bio žrtva objave ranije.

Ključno pitanje je šta čine i šta mogu učiniti nadležne institucije i na kojim sve nivoima mogu preduprijediti širenje fenomena koji uzima sve više maha. Istovremeno, pitanje svih pitanja za stručnu javnost je psihološki profil uzbunjivača javnosti.

Mnogi samozvani eksperti, geostratezi, teolozi i ufolozi sa upitnim autoritetom, koristeći se često pseudonaukom, nude publici alternativne verzije stvarnosti.

Majkl Bater, profesor američke književnosti i kulturne istorije na Univerzitetu u Tibingenu je sredinom ove godine u intervjuu za Dojče Vele govorio na koji način teorije zavjere ukazuju na stvarne probleme. Tom prilikom je rekao kako su teorije zavjere oduvijek postojale, ali da su umnogome diskreditovane razvojem psihologije i savremenih društvenih nauka krajem 19. vijeka, kojima se objasnilo kako takvi društveni sistemi razvijaju sopstvenu unutrašnju logiku.

Ipak, i pored tog objašnjenja, teorije zavjere su i dalje vrlo prisutne u društvima. Veoma su važne za identitet onih koji u njih vjeruju, jer objašnjavaju kako svijet funkcioniše. Prema profesoru Bateru, teorije zavjere imaju jaku konzervativnu notu u smislu očuvanja postojećeg poretka ili vraćanja nekom ranijem poretku koji više ne postoji. Ili nije nikada ni postojao, a stručnjaci, koji se javljaju u kontekstu istorijskog revizionizma, ga oživljavaju raznim studijama, istraživanjima ili zaboravljenim dokumentima.

U tom smislu možemo da pomenemo Gorana Šarića, hrvatskog teologa i istoričara regionalno poznatog po predavanjima o nešto drugačijoj istoriji Balkana, koja je zabranjena ili skrivena od šire javnosti. Pored čestih gostovanja u brojnim emisijama (Novosadska TV, TV Studio B, TV Happy, Centar, Balkan INFO), Šarić drži predavanja i tribine u regionu. Dva puta je bio gost Mašinskog fakulteta u Beogradu na temu Srbi u tajnim arhivama Vatikana (2017. i 2018). Nedavno je posjetio i Crnu Goru, gdje je 7. oktobra u KIC „Budo Tomović“u Podgorici održao predavanje Zabranjena istorija Balkana i odgovarao na istorijska pitanja vezana za našu zemlju.

Političke posljedice

Autor knjige Teorije zavjere: tajna i moć u američkoj kulturi, Mark Fenster, ističe da teorije zavjere imaju važnu komunikativnu ulogu jer pomažu da se ujedini masa kao narod protiv onih drugih, predstavljenih kao tajni blok vlasti. Dodatno, autor i profesor na Univerzitetu Sent Piter u Nju Džerziju, Barna Donovan, je u emisiji Jedan na jedan sa Stivom Adubatom (eng. One-on-One with Steve Adubato) rekao da taj dio populacije ne vjeruje pruženim dokazima.

Danijel Džoli i Karen M. Daglas, profesori socijalne psihologije na Univerzitetu u Kentu u Engleskoj, su u studiji Socijalne posljedice teorija zavjere (2013)[1] istraživale kako takve teorije mogu imati i ne tako bezopasne posljedice po jedno društvo. U svom istraživanju su otkrili da su ljudi izloženi teorijama zavjere o klimatskim promjenama ili izbornom sistemu, na primjer, bili manje voljni da se potrude da smanje svoj ugljenični otisak ili da glasaju na izborima. Studija je pokazala da teorije zavjere na taj način smanjuju društvenu uključenost jer čine da se ljudi osjećaju bespomoćnim.

Istraživanje koje je u maju 2019. sprovela grupa studenata sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu o sklonostima punoljetnih građana Srbije da vjeruju u teorije zavjere i o ulozi medija u njihovom stvaranju je pokazalo da njih 0,6 (na skali od 0 do 1) vjeruje u teorije zavjere. Rezultati su otkrili i da u teorije zavjere više vjeruju čitaoci tabloidnih novina, nego čitaoci novina koji se ne klasifikuju kao takvi. Isti odnos rezultata se uočava i kod TV programa.

Popularnost u mejnstrim medijima 

Zagovarači teorija zavjere nerijetko nastupaju u srpskim mejnstrim medijima koji su podjednako pupularni u Crnoj Gori, ali i drugim zemljama regiona. Tako stečenim kredibilitetom, zagovarači teorija zavjere mogu lakše da se povežu sa istomišljenicima i da kreiraju zajednice i forume za diskusiju.

Dejan Lučić i Predrag Petković su krajem 2018. bili gosti jutarnjeg programa Jutro sa Jovanom i Srđanom, na televiziji Prva, gdje su pozvani da govore o novom predskazanju o smaku svijeta. Tom prilikom je Lučić rekao da će na predsjednika Trampa izvršiti atentat, a Petković da je Zemlja ravna ploča. Lučić je već poznat javnosti kao neko ko godinama govori o zavjerama svjetskih sila i obavještajnih službi i najavljuje Treći svjetski rat. Poznati su i njegovi komentari vezani za mitropolita Amfilohija, kao i izjava da će, ako Crna Gora oduzme svu crkvenu imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, početi uništenje pravoslavlja u toj zemlji.

Prikaz teorije zavjere da je Zemlja ravna ploča

Produkcija Balkan INFO, naročito njena emisija Intervju, je mjesto gdje često gostuju upravo teoretičari zavjere. Ta nezavisna medijska produkcija osnovana u junu 2015. u Beogradu, ima skoro 230.000 prijavljenih korisnika na svom Jutjub kanalu. Prema podacima sa tog kanala, drugi najgledaniji video, sa 1,3 miliona prikaza, je upravo emisija Intervju sa Miroljubom Petrovićem iz 2016, pod nazivom Evropska unija promoviše satanizam i uništenje čoveka

Miroljub Petrović je postao regionalno popularan jer su njegovi nekonvencionalni stavovi da djeca ne treba da pohađaju školu, da žene treba ućutkivati, a narkomane kažnjavati smrtnom kaznom – pod mač bato – izazivali smijeh. Međutim, Petrovićeva priča i rad privukli su ozbiljniju pažnju tek ove godine kada je pokrenuta istraga zbog smrti tridesetogodišnjaka Slavča Petrova, koga je navodno liječio od tumora na mozgu svojim metodama prirodne medicine.

U razgovoru sa Darkom Brkanom, predsjednikom Udruženja građana „Zašto ne“ i vlasnikom portala Raskrinkavanje.ba, dobili smo sliku kako se u Bosni i Hercegovini šire teorije zavjere.  Novinar Mladen Marić već 18 godina uređuje i vodi spoljnopolitički magazin Paralele na Federalnoj TV (javni servis u Bosni i Hercegovini) i gledaocima servira sadržaje koji imaju dezinformativni karakter, a najviše tog sadržaja ima karakteristike teorija zavjere.

U jednoj od svojih analiza, portal Raskrinkavanje.ba je obradio samo jednu emisiju tog magazina i uočio zanimljivu pojavu. Onog dana kada su objavili analizu primijetili su negativan omjer pratilaca na Fejsbuku, kao i veliki broj negativnih komentara. To im je pokazalo koliko su teorije zavjere i slični medijski sadržaji popularni na prostoru Zapadnog Balkana, i koliko ljudi zapravo vjeruju neprovjerenim podacima.

Jutjub – dom teorija zavjere

U februaru ove godine profesorka Ešli Landram sa Teksaškog univerziteta govorila je za Gardijan o istraživanju gdje su naučnici ispitivali hipotezu da li je Jutjub video bio glavni kanal širenja teorija zavjere da je Zemlja ravna ploča. Studiju su spoveli na 30 ispitanika, a njih 29 je reklo da je počelo da vjeruje da je Zemlja ravna ploča tek nedavno, nakon što su odgledali videe o tome na Jutjubu.

Na Zapadnom Balkanu, Jutjub bilježi zavidnu popularnost među mlađim generacijama, a posebno su praćeni gejmeri, jutjuberi i vlogeri. Svi oni, naravno, prave takve videe najviše zbog zarade, koja nekada dostiže i po nekoliko hiljada eura mjesečno.

Drugi najgledaniji video kanala IDIOKRATIJA sa blizu milion prikaza.

Kanal IDIOKRATIJA, koji bilježi oko 280.000 prijavljenih korisnika na Jutjubu, redovno objavljuje sadržaje o legendama, čudnim događajima, tajnim društvima, vanzemaljcima, piramidama, itd. Iako iza kanala ne stoji klasičan teoretičar zavjere, već mladić koji želi da zarađuje od popularnosti teme, a ne da zagovarao njene ideje, nameće se pitanje u kojoj mjeri taj sadržaj ima uticaj na mlađe generacije koji ga prate.

Nedavno istraživanje DIRECT MEDIA United Solutions i IPSOS Strategic Marketing o Lajk generaciji, koje je sprovedeno na generacijama rođenim između 2000. i 2013. godine je pokazalo da je jutjuber Baka Prase jedan od poznatih savremenika kome se mladi dive.

Tome u prilog ide i jedna druga studija koju su sredinom godine sproveli Harris Polls i Lego u SAD, Velikoj Britaniji i Kini, a koja je pokazala da jedna trećina ispitane djece u dobi od 8 do 12 godina želi da postane ili vloger ili jutjuber kad odraste. 

[1] Pun naziv analize: Socijalne posljedice teorija zavjere: izloženost teorijama zavjere umanjuje volju za političkom aktivnošću i za smanjenje ugljeničnog otiska (2013)

Pažnju svjetske i domaće javnosti u posljednje vrijeme zaokuplja 5G mreža i njene mogućnosti.

Da li nova generacija mreže većeg kapaciteta i dosega predstavlja veliki napredak u tehnologiji ili…

Stručna javnost se slaže da je riječ o projektu čiji je cilj brža tehnologija prenosa podataka sa većim brojem spojenih korisnika i uređaja. No, kako su dezinformacije postale sveprisutne u svim oblastima, ne čudi što se i pitanje 5G našlo na tapetu teoretičara zavjera i manipulatora.

Peta generacija mreže, poznatija kao 5G, će pored telefona svoj uticaj proširiti i na druge uređaje poput bezbjednosnih kamera, dronova, autonomnih automobila, kućnih aparata, te u industriji robota.

Šta je 5G mreža?

5G predstavlja novu generaciju mobilnog interneta, koji za cilj ima mnogo brže preuzimanje i prenos podataka, ali i širenje mreže pokrivenosti i stabilnije veze. 5G tehnologija omogućava i preuzimanje fajlova čija veličina više ne predstavlja problem za korisnike. 3G mreža obavi prenos podataka za 24 sata, dok će 5G mreža istu radnju moći da sprovede za svega 3,6 sekundi. Na pitanje da li će te radnje izazvati promjene u našim organizmima, stručnjaci odgovaraju oprečno.

Baš kao i u ostalim sferama, i u tehnologiji svaka inovacija povlači mnoga pitanja i izaziva različite reakcije ljudi. Pojava novog mobilnog uređaja, aplikacije, operativnog sistema i slično pokreće lavinu komentara i podijeljena mišljenja. Takav razvoj situacije ne zaobilazi ni 5G tehnologiju.

Prilikom implementacije novih, naprednih tehnologija uvijek je prisutna zabrinutost o potencijalnim štetnim posljedicama. Od trenutka kada je najavljena, 5G mreža je okarakterisana kao sumnjiva i opasna po zdravlje ljudi, zbog čega je priča o 5G tehnologiji praktično postala teorija zavjere.

Raste broj protivnika 5G

Trenutno u svijetu raste broj onih koji se protive 5G mreži ne želeći da ona postane funkcionalna. Kao razloge negodovanja navode velike rizike po zdravlje ljudi i životinja. Oni uz pomoć medija, društvenih mreža i propagande sve više pokušavaju da utiču na one koji ne dijeli njihovo mišljenje.

S druge strane, profesionalci i ljubitelji svijeta tehnologije ne propuštaju nijednu priliku da prikažu prednosti i mogućnosti 5G mreže. U debati o 5G tehnologiji širom svijeta raspravljaju brojni naučnici, profesionalci na polju tehnologija, doktori, teoretičari zavjera, ali i ljubitelji tehnoloških noviteta. Taj trend nije zaobišao ni prostor Zapadnog Balkana. Brojni su tekstovi, video snimci i komentari o prednostima i nedostacima 5G mreže.

Šta kažu crnogorski mediji?

Mediji u Crnoj Gori ne pripadaju grupi medija koja iznosi negativne komentare na temu 5G mreže. Crnogorski mediji kao i mobilni operatori informišu javnost šta je 5G mreža, koje su njene glavne karakteristike i mogućnosti i kad se može očekivati na crnogorskom tržištu. Mobilni operatori nagovještavaju da Crna Gora pokušava da uhvati korak sa tehnološkim trendovima koji su u svijetu već u toku, pa je to slučaj i sa 5G mrežom.

Crnogorski portali antenam.net, investitor.me, standard.com.me, cdm.me, mina.news, mondo.me pisali su da 5G mreža donosi veću brzinu internet protoka, kao i da će pozitivno uticati na brojne oblasti, kao što su saobraćaj ili zdravstvene usluge. Kompanije mobilnih operatora najavljuju da bi crnogorski korisnici već 2020. godine mogli da budu u prilici da testiraju 5G mrežu i sve prednosti nove generacije mobilnih komunikacija.

Štetan uticaj elektromagnetnih talasa?

Ipak, nisu svi stava da je nadolazeći standard za mobilne telekomunikacione usluge koristan, već su mišljenja da 5G tehnogija može izazvati ozbiljne posljedice po okolinu, ljude i životinje. Protivnici pete generacije mobilnih mreža mišljenja su da štetan uticaj izazivaju elektromagnetni talasi koje emituju uređaji koji koriste tu najnapredniju tehnologiju.

Dejan Lučić, publicista, geopolitičar i teoretičar zavjere gostovao je u emisiji Jutro na TV Prva i iznio podatke o štetnosti mreže koje je dobio od naučnika koji ne smiju da se pojave na televiziji iz straha, kako on navodi. On je u tom razgovoru istakao da su naučnici otkrili da je 5G mreža poput mikrotalasne peći i ti mikro talasi djeluju na DNK i na promjene kod čovjeka za koje se ne zna kakve će biti. S druge strane, u istoj emisiji IT stučnjak Vojislav Rodić istakao je činjenicu da se 5G mreža ne uvodi zbog ljudi i ljudske komunikacije već zbog uređaja (internet stvari) koji su već ili će biti povezani na internet. On je takođe istakao uštedu vremena sa 5G mrežom i što veliki broj uređaja uz pomoć nje može da se poveže na internet.

Brojna sučeljavanja

Fejsbuk stranica Pravo na izbor, koja je već poznata po zagovaranju antivakcinaške kampanje, podijelila je snimak emisije Jutarnjeg programa na RTS televiziji, u kojoj je predstavljena i tema Koliko je opasna 5G mreža? Gosti su bili profesor sa Računarskog fakulteta Petar Kočović i epidemiolog Zoran Radovanović. Profesor informatike kao bitno ističe da se ta tehnologija neće koristiti samo za mobilne telefone, već za seriju uređaja koji se zovu internet stvari (eng. Internet of things), a trenutna procjena je da tih uređaja ima između 50 i 100 milijardi.

Na konstataciju da je 5G mreža mreža smrti, epidemiolog Zoran Radovanović odgovara da je to pretjerivanje i da nisu sva zračenja ista. Radovanović ističe da je potrebno pratiti efekte 5G ili bilo koje druge nove tehnologije pa tek nakon toga konstatovati prednosti i mane. Dr Zoran Radovanović je ranije bio na meti antivakcinaša, o čemu smo već pisali.

Šta će se dogoditi u neposrednoj budućnosti, da li će se pojaviti naučna studija koja će zaustaviti širenje 5G mreže ili ćemo film od 2h skinuti za svega 3,6 sekundi upravo uz pomoć 5G tehnologije, ostaje da vidimo.

Značaj antifašističkog sentimenta u Crnoj Gori i doprinos Crne Gore narodnooslobolilačkom ratu, kao dijelu ukupne pobjede nad fašizmom, nemjerljivi su.

Crna Gora obilježava Dan državnosti u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, kao i 13. jul 1941. godine, kada se crnogorski narod digao na ustanak u znak otpora protiv fašizma.

Poljska je u septembru ove godine obilježila 80-tu godišnjicu izbijanja, po dometu i žrtvama, najvećeg rata u istoriji čovječanstva. Ruski predstavnici nisu bili među više od 200 zvaničnika iz 40 zemalja pozvanih da prisustvuju komemoraciji. To je izazvalo žustre reakcije Kremlja.

S druge strane, ceremoniji je prisustvovao crnogorski predsjednik, koji je jedini istakao da bi događaj bio potpuniji da je u njemu učestovala Rusija, imajući na umu ulogu i žrtve koje je Sovjetski savez imao i pretrpio.

Varšava je pravdala svoju odluku akcijama Ruske Federacije, počveši od okupacije ukrajinskih teritorija, miješanja u izbore širom svijeta, odnosno, narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta drugih zemalja, ali i slučajem Skripalj.

Ruski državni mediji, kroz emisije poput one Dmitrija Kiseljeva, nisu dugo čekali da prema Poljskoj usmjere ciljanu i oštru kampanju dezinformisanja. Kolege iz Digitalne forenzičke laboratorije (DFRLab) su utvrdili seriju antipoljskih narativa koje su širili mediji u vlasništvu Kremlja, antizapadnjački orijentisani političari, kao i diplomatska predstavništva Rusije u inostranstvu.

Po ugledu na pomenuto istraživanje, odlučili smo da se osvrnemo na medije i aktere u našem regionu koji su se bavili temom i otkrijemo da li se slične stvari dešavaju u našem medijskom prostoru.

Pojavljivanje ključnih riječi Poljska i rat u onlajn prostoru u regionu, u periodu od 25.08 – 05.09. ove godine

Da li je Poljska bila prijetnja SSSR?

Vladimir Putin je još 2008. godine izjavio da je pakt Ribentrop-Molotov bio neprihvatljiv iz moralnog ugla, a da je iz praktičnog bio beskoristan i opasan. Međutim, vođstvo Ruske Federacije ne samo da još uvijek negira ulogu Sovjetskog Saveza u raspadu Poljske i podjeli Evrope na nacističku i sovjetsku sferu uticaja već, sudeći po izjavama, pravda taj sporazum.

Kako piše Sputnik Srbija,  prema navodnim tajnim dokumentima kojima se pravdaju određene odluke u tadašnjoj vojno-političkoj situaciji, prije svega pakt Ribentrop-Molotov, najvjerovatnija prijetnja za SSSR u tom periodu nije bio samo vojni savez Njemačke i Italije, nego i Poljska, koja je bila u orbiti fašističkog bloka.

S druge strane, beogradske Večernje novosti navode da je iz dokumenata u koje Rusi imaju uvid jasno da je osnova poljske doktrine i politike 1938. godine bila razbijanje Rusije.

Kao dokaz Poljske agresivnosti, crnogorski portal IN4S se poziva na poljsku okupaciju Tešinske oblasti u Čehoslovačkoj.

Ruski i proruski zvaničnici optužuju Zapad za početak rata

Konkretno, diplomatska misija Rusije u Velikoj Britaniji je naglasila u septembru da je britanska politika prije izbijanja Drugog svjetskog rata odobravala agresivnu politiku nacista i dosljedno sabotirala ideje SSSR o stvaranju efikasne antihitlerovske alijanse, posebno u zaštiti Poljske.

Aleksandar Bocan-Harčenko, ruski ambasador u Beogradu, rekao je da iz istorije nije moguće izbrisati popustljivost zapadnih država prema rekonstrukciji vojne moći Rajha, njihovu profašističku neutralnost u Španiji i suzdržanost o pitanju anšlusa Austrije od strane nacista – takozvanu politiku umirivanja i povlađivanja, a ustvari politiku ciničnog sporazumijevanja sa nacističkom Nemačkom kako bi njene agresivne težnje bile preusmjerene ka Istoku.

Međutim, prilikom Velike čistke od 1936. do 1939. godine, koja je podrazumijevala političke represije i progone koji su se dešavali u Sovjetskom savezu, likvidirano je oko 110.000 Poljaka. Sam događaj, ali i pakt Ribentrop-Molotov , doveo je do toga da zapadni saveznici u Sovjetima ne vide kredibilnog partnera.

Revizija istorije iza koje stoji NATO

Nakon što Poljska nije pozvala Rusiju na komemoraciju, Moskva je optužila Varšavu za reviziju istorije. Portparolka ruskog ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, odbacila je poljsko objašnjenje zašto Rusija nije pozvana i tvrdila da iza odluke stoji NATO.

Pojavljivanje ključnih riječi Poljska i revizija u onlajn prostoru u regionu, u vremenskom rasponu od 25.08 do 05.09. ove godine. U tom periodu bilo je čak 79 medijskih članaka koji potvrđuju revizionistički stav.

Srpski portal Web-tribune je izostanak poziva okarakterisao kao mentalni poremećaj. U priču su se uključile i Dveri, desničarska politička partija. Ona se dovodi u vezu i sa Unite Continentale, srpsko-francuskom brigadom koja je učestovala u ratu u Ukrajini na strani Rusije. Iz te partije navode da je nepojmljivo je da se bilo ko usudi da omalovaži srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu i nesumnjivi doprinos Srbije u slomu fašizma. To što ni Rusija nije dobila pozivnicu, jasno govori da NATO nastavlja sa svojim pritiscima bez skrupula i poštovanja ljudskih prava i ljudskih žrtava.

Ti i slični narativi predstavljaju pokušaj karakterisanja Poljske kao negativca. Sadašnje vođstvo Ruske Federacije još uvijek negira ulogu Sovjetskog Saveza u raspadu Poljske i podjeli Evrope na nacističku i sovjetsku sferu uticaja. Nadalje, Kremlj karakteriše Poljsku kao agresora i prijetnju. Pri tom se prenebregava činjenica da su 1939. godine Poljsku zajednički napale Njemačka i Sovjetski Savez, Njemačka 23. avgusta, a Sovjeti sedamnaest dana kasnije. Pred dvostrukom agresijom ubrzo je pao poljski otpor. Nedugo potom, sovjetska armija je napravila jedan od najvećih zločina nad Poljskom. U Katinskoj šumi likvidirala je tri hiljade poljskih oficira.

Vijest o prisustvu ruskih vojnih specijalnih snaga na teritoriji Norveške (na njenom kopnenom dijelu i na arhipelagu Svalbard) objavljena je 27. septembra na norveškom portalu AldriMer.

Pozivajući se na nezavisne i obavještajne izvore (dobijene izviđanjem američkih aviona U-25 i RC-135V), portal je naveo da je cilj ruskog upada sakupljanje podataka o ključnim objektima i terenu. Istog dana je ruska ambasada u Norveškoj objavila demanti, ocijenjujući vijest kao provokaciju.

Skrinšot demantija ruske ambasade

Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova, Marija Zaharova, je nekoliko dana kasnije odbacila navode norveškog portala, izjavljujući da se radi o rusofobiji i antiruskom lobiju u Norveškoj, koji ima za cilj predstavljanje Rusije kao neprijatelja. Vlada u Oslu i guverner Svalbarda se nisu oglašavali, iako su prema izvoru portala AldriMer upoznati sa pristustvom ruskih specijalnih snaga na njihovoj teritoriji.

Šta kažu društvene mreže?

Istraživanje ruske Novaya Gazeta (Новая газета)  od 1. oktobra pokazuje nešto drugačiju sliku. Istražujući Instagram, portal je došao do dokaza da je Kadirov Leteći odred periodično bio prisutan na teritoriji Norveške od 2016. godine.

Tako je 2. marta 2018. na profilu @bes__600, objavljena fotografija na kojoj su 10 lica u vojnim uniformama ispred aerodroma u Groznom. Komentari ispod fotografije su otkrili da je jedan dio njihove grupe bio u Norveškoj poslom.

Mjesec dana ranije, u februaru iste godine, na profilu @akhaev_07_95 objavljena je fotografija još jednog pripadnika Letećeg odreda. U pozadini fotografije se jasno vidi cistijerna sa natpisom Svalbard lufthavn, odnosno aerodrom Svalbard.

Dvadesetog januara 2019. godine, isti korisnik je na svom profilu objavio fotografiju sa puškom i lokacijom – Longjirbajen, grad na arhipelagu Svalbard.

Po ugovoru iz Svalbarda, potpisanog 1920. godine, arhipelag je ne samo demilitarizovan, već je u potpunosti pod jurisdikcijom kraljevine Novreške.

Do 3. oktobra ove godine oba profila su bila aktivna i otvorena. Prvo je uslijedilo brisanje fotografija koje su dospjele u medije, a potom je nalog @akhaev_07_95 uklonjen u potpunosti, dok je nalog @bes__600 sada zaključan.

Ranijim uvidom u njihove profile, mogle su se vidjeti zajedničke fotografije oba korisnika, kao i  aktivnosti u okviru Ruskog univerziteta specijalnih jedinica (Российский Университет Спецназа). Univerzitet koji se nalazi u Čečeniji (pod ličnim nadzorom Kadirova) između ostalog obučava pripadnike Nacionalne garde Rusije.

Slučajnost ili podudarnost?

Slična situacija se desila i 2014. godine kada je Rusija na sve načine pokušavala da sakrije svoju umiješanost i podršku proruskim separatističkim snagama u istočnoj Ukrajini. Uprkos tvrdnjama Putina i drugih zvaničnika da ruski vojnici nikada nisu kročili na ukrajinsko tlo, aktivnosti vojnika na društvenim mrežama (među kojima je bio najpoznatiji slučaj Aleksandra Sotkina) su pokazale suprotno. Stoga je Duma ove godine usvojila odluku kojom je zabranjeno vojnicima da koriste telefone dok su na dužnosti, odnosno u misijama.

Kom’ izvoru vjerovati? Čini se ipak, da se zaključak nameće sam po sebi.