Portal Borba objavio je 9. jula vijest da je preko 100 kilograma kokaina zaplijenjeno na brodu u čileanskom gradu Vinja del Mar, te da se na njemu nalazilo pet pomoraca crnogorskog porijekla.

Mnogi srpski i crnogorski portali: IN4S, RTS, B92, Blic, FOS Media, Mondo, Portal Analitika su bez utemeljenih tvrdnji prenijeli vijest da je preko 100 kilograma kokaina zaplijenjeno na brodu u čileanskom gradu Vinja del Mar, te da se na njemu nalazilo pet pomoraca crnogorskog porijekla koji se sa tim događajem dovode u vezu. Navodi se i da su svi stavljeni pod istragu i zadržani u kućnom pritvoru.

Svi portali koji su prenijeli sporni članak, povezali su ga sa nedavnom zaplijenom 18 tona kokaina u Filadelfiji, kada je uhapšen i osumnjičen dio posade porijeklom iz Crne Gore. Jedan od njih, portal Alo, je otišao još dalje, navodeći da su pronađeni dokazi koji govore o crnogorskim planovima za osvajanje SAD, pa se samo na osnovu tog navoda usuđujemo reći da glupost i laž zaista ne poznaju granice, te da je profesionalizam ustuknuo pred diletantizmom.

S druge strane, činjenica je da nijedan kredibilan međunarodni medijski, ni čileanski, izvor nije objavio vijest o pomenutom događaju. Jedina informacija vezana za šverc kokaina u Vinji del Mar objavljena je na portalu Soychile, 27. marta 2019. godine. Navedeno je da su četiri osobe, (tri muškarca i jedna žena) zadržani u pritvoru jer je kod njih pronađeno 195 doza kokainske paste. Vrijednost zaplijenjene droge procijenjena je na više od 2 miliona dolara.

Ključno pitanje je zašto vijest objavljenu na portalu Borba (a koju su prenijeli i neki domaći portali) nije propratio nijedan crnogorski medij sa nacionalnom frekvencijom, kao što su prethodno prenijeli informaciju o hapšenju dijela posade crnogorskog porijekla prilikom zaplijene u Filadelfiji? Logika profesionalne odgovornosti nas navodi na zaključak da je to zato što se opisani događaj nije desio!

Evidentno je da su neutemeljeno povezivanje različitih događaja i objavljivanje neargumentovanih sadržaja putem medija sve učestalije metode u funkciji podsticanja političke nestabilnosti. Tendenciozno predstavljanje crnogorskog naroda u negativnom kontekstu i potpirivanje već postojećih međunacionalnih napetosti posljedica su, između ostalog, takvog medijskog okvira.

Poslanička podrška lažnim vijestima

Dodatno je informaciju portala Borba podgrijao poslanik Demokratskog fronta, Nebojša Medojević, komentarom na Tviteru – Firma Đukanovica ne staje. Nema odmora dok traje obnova. Vođeni devizom, cilj opravdava sredstvo, politički blokovi se na razne načine koriste plasiranjem dezinformacija, čime one postaju opasno oružje.

Usljed naraslih tenzija na relaciji Podgorica-Beograd povodom Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti, pojedini portali kao da se trude da, dovođenjem u zabludu svojih čitalaca, još više raspiruju netrpeljivost.

Učešću pripadnika Vojske Crne Gore na vježbama Immediate Response 2019 (IR19), održanim od 10. maja do 7. juna ove godine na teritoriji HRvatske, pojedini mediji su tendenciozno dali senzacionalističku notu. Tako su NATO vježbe, koje nemaju dodirnih tačaka sa aktuelnim događajima, iskorištene u svrhu dolivanja ulja na vatru.

VCG je več bila domaćin vježbe Adrion Livex 2011, a ove godine je domaćin kao članica NATO saveza.

Crna Gora je pljunula po Srbiji i Srbima na Kosovu! U onome što su njeni vojnici uradili nema ni traja čojstvu, piše 3. juna portal Espreso. Sljedećeg dana portal IN4S objavio je istu vijest uz djelimično dorađen tekst i izmjenjen naslov: Skandal: Montenegro vojnici na uniformama nose zastave tzv. Kosova i Albanije, a u danima koji su uslijedili u trku su se uključili portali Vidovdan i Nacionalist, uz slične naslove.

Evidentno je da je autoru teksta (zlo)namjerno promakla činjenica da postoji ustaljena praksa da zemlje članice NATO alijanse na međunarodnim vježbama nose obilježja drugih država učesnica te iste vježbe. Samim tim nema ničega skandaloznog niti senzacionalnog u toj informaciji.

Druga vježba, Adrion Livex 19 održana je od 18. do 28. jjuna u Luci BAr. Domaćin je bila Vojska Crne Gore a cilje vježbe bio je unapređenje saradnje i povećanje interoperatibilnosti između pomorskih snaga Adrion inicijative.

Tako su portali IN4S i Barski portal prisustvo brodova zemalja učesnica predstavili kao pritisak na Srpsku pravoslavnu crkvu i peticiju Mitropolije crnogorsko primorske protiv vladinog Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Po njihovim navodima, indikativno je što NATO brodovi ostaju u Crnoj Gori baš do Vidovdana, 28. juna, do kada građani mogu potpisivati peticiju u hramovima širom zemlje.

Nije navedeno da je održavanje vježbe najavljeno 30. maja, odnosno 15 dana prije Trojčindanskog sabora i pokretanja pomenute inicijative. Bombastični  naslovi: Agresorski ratni brodovi u Baru do Vidovdana i Demonstracija sile: NATO brodovi u Luci Bar do Vidovdana tendenciozno plasirani sa naglašenom notom uzbunjivanja javnosti, poslužili su kao još jedno sredstvo održavanja tenzija između dvije zemlje.

DFC je istražio i došao do saznanja da je na objavljenoj fotografiji ranca sa ovogodišnje IR19 vježbe godine prikazan ranac hrvatske, a ne crnogorske vojske, kako se tendenciozno željelo predstaviti i izazvati bijes, prezir, netrpeljivost, mržnju čitalačke publike. Analizom dezena maskirne uniforme potvrđeno je da je  nesporno riječ o uniformama i rancu hrvatske vojske, jer je detalj koji preovladava zapravo reljef Republike Hrvatske.

Još jedna potvrda došla je sa adrese Instagram profila jednog od pripadnika hrvatske vojske, gdje je objavljena fotografija ranca, koji je pritom identičan onome sa sporne slike.

Jasno je da zaoštravanje crnogorsko srpskih odnosa dodatno podstiču i ta i slične objave, fokusirajući se na aktuelne crnogorske teme: presude dvojici Rusa u sudskom procesu državni udar, slanje oficira Vojske Crne Gore na proslavu Oluje i predstavljanje Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovjesti kao pokušaj otimačine imovine Sprske pravoslavne crkve.

Posljednjih godina, a naročito posljednjih   mjeseci,    svjedoci smo intenzivne negativne kampanje na srpskim portalima usmjerene ka urušavanju imidža Crne Gore kao poželjne turističke destinacije.

Srpski   i   prosrpski   orjentisani mediji ne propuštaju priliku da naglase sve slabosti turističke ponude na crnogorskom primorju. Širenjem panike i alarmantnim upozorenjima nastoje da prikažu loše stanje u državi, s ciljem destabilizacije domaće ekonomije, kroz urušavanje turizma.

Užasan prizor u Crnoj Gori: Srbi vam više neće dolaziti! Turisti masovno otkazuju aranžmane! Na najlepšoj plaži u Crnoj Gori se izlivaju fekalije! Opasna ajkula viđena u Jadranu! Zmije uplašile kupače u Buljarici i budvanskom Mogrenu.

Izdvojili smo samo neke od naslova kojima mediji poput portala: Espreso, Alo, Telegraf, Srbija danas, Informer šire negativnu kampanju. Naslove prati i niz fotografija sa prizorima otpada iz Sutomora, Budve itd, sa namjerom da sabotiraju turističku sezonu.

Međutim, prema riječima Maje Vukićević, PR menadžerke Montenegro Stars Hotel Group, većina objavljenih fotografija i tekstova se fabrikuje i reciklira godinama unazad.

Uprkos takvoj negativnoj kampanji, broj srpskih turista ne opada u odnosu na prethodne godine, kaže PR Nacionalne turističke organizacije, Aleksandra Maksimović. Sudeći po turističkom prometu koji se ostvaruje sa srpskog tržišta, očito je da negativne medijske kampanje ne utiču u značajnoj mjeri na prihode od turizma, zaključuje ona.



ĐORĐE STOJOVIĆ, 13-godišnji dječak iz crnogorskog naselja Martinići (opština Danilovgrad) je, spasivši život drugu koji se davio u rijeci Zeti, koja protiče kroz Danilovgrad u Crnoj Gori, pokazao izuzetnu humanost i hrabrost. Svi regionalni mediji prenijeli su vijest o tom podvigu. I zaista, gest dostojan poštovanja i medijskih objava.

Međutim, srpski portal Espreso ciljano manipulišući tom informacijom, 18. juna 2019. godine objavljuje tekst pod naslovom: ĐORĐE (13) JE HEROJ SRBIJE.

Iako je Đorđe na fotografiji u crnogorskoj narodnoj nošnji, naslovom se sugeriše da je on srpske nacionalnosti.

Aludirajući već u naslovu na nacionalnu pripadnost mladog heroja, Espreso portal na jeftin način nastoji privući pažnju čitalaca srpske nacionalnosti i time izazvati njihovu empatiju i nacionalni ponos.

S druge strane, upitno je da li portal Espreso tendencioznim naslovom potencijalno želi izazvati revolt crnogorskih čitalaca upoznatih sa činjenicama, jer je iz daljeg teksta vidljivo da je riječ o dječaku iz sela Martinići koje se nalazi u Crnoj Gori.

Da li je cilj plasiranja te lažne informacije što veći broj pregleda i/ili raspirivanje već naraslih tenzija i u srpskoj i u crnogorskoj javnosti. Šta god da je opasno je, a svakako je sramno da se taj veličanstven čin Đorđa Stojovića, vrijedan divljena, zloupotrebljava u dnevnopolitičke svrhe.

Dana 03. aprila, objavljen je članak na portalu borba.me pod naslovom „Dogovor Prištine i Podgorice: Tačijev tribunal sudiće i vojnicima iz Crne Gore!“, povodom navodnog dogovora između predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića i predsjednika Kosova, Hašima Tačija o izručenju crnogorskih pripadnika Vojske Jugoslavije koji su 1999. godine branili narod od NATO agresije.

Kako dalje saznaje ovaj portal iz nepoznatih izvora, navodno je riječ o spisku ljudi koji će biti dostavljen crnogorskim vlastima, nakon čega bi mogla da uslijede serije hapšenja i izručenja crnogorskih državljana.

Ovu vijest istog dana i u danima koji su uslijedili prenijela je već ustanovljena grupa portala poput alo.rs, espreso.rs, in4s.net, informer.rs, kurir.rs, novosti.rs, pravda.rs, skandalozno.rs, srbijadanas.rs, volimpodgoricu.me. I kao što to obično biva, ova vijest bila je aktuelna svega nekoliko dana, da na kraju ne bi bila ni demantovana ni provjerena, već potpuno zaboravljena.

Evo o čemu je zapravo riječ.

Misija EULEX Kosovo pokrenuta je još 2008. godine kao najveća civilna misija pod Zajedničkom bezbednosnom i odbrambenom politikom Evropske unije, koja radi pod okvirom Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN-a. Misija ima za cilj da pomogne kosovskim vlastima u uspostavljanju održivih i nezavisnih institucija vladavine prava, i to putem dva Stuba: Stuba za nadgledanje i Stuba za operativne poslove. Misija je prolongirana kroz više mandata, zaključno sa posljednjim koji je produžen do 14. juna 2020. godine.

Još u decembru 2018. godine, EULEX je odlučio da preda policijske, tužilačke i sudske predmete kosovskim vlastima. Riječ je o ukupno 495 predmeta iz oblasti organizovanog kriminala i 434 predmeta policije za ratne zločine, predmeta za nestala lica, sudskim predmetima na kojima je radio isključivo EULEX i više od 1,400 predmeta tužilaštva. Većina ovih predmeta vezana je za ratne zločine, organizovani kriminal, korupciju i druge teške zločine.

U skladu sa ovim, EULEX više neće imati tužioce i sudije u okviru pravosudnog sistema Kosova, ali će da nastavi da radi u saradnji sa kosovskim institucijama, gdje će da nadgleda dalje postupanje sa odabranim predmetima.

U Crnoj Gori, nijedan zvaničnik iz Ministarstva pravde ili iz neke druge institucije nije reagovao ili se oglašavao povodom ove vijesti.

Ono što može da se zaključi iz crnogorskog Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, objavljen u “Službenom listu CG”, br. 4/2008 i 36/2013, i to prema članu 10 jeste da „izručenje okrivljenih ili osuđenih traži se i vrši u skladu sa ovim zakonom, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno“. U istom Zakonu, u stavovima 1 i 2 člana 11, stoji da su „uslovi za izručenje po zamolnici države molilje: 1) da lice čije se izručenje traži nije crnogorski državljanin; i  2) da djelo zbog koga se traži izručenje nije učinjeno na teritoriji Crne Gore, protiv nje ili njenog državljanina“.

Dakle, da bi izručenje uopšte bilo moguće, mora da postoji neki međunarodni dokument, ugovor ili sporazum. Primjer dokumenta ovoga tipa imamo između Crne Gore i Republike Srbije – Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike Srbije o izmjenama i dopunama Ugovora između Crne Gore i Republike Srbije o izručenju, objavljen u “Službenom listu CG – Međunarodni ugovori”, br. 4/2011 od 1.4.2011. godine, ili između Crne Gore i Republike Hrvatske – Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike Hrvatske o izručenju, objavljen u “Službenom listu CG – Međunarodni ugovori”, br. 1/2011 od 10.1.2011. godine; dok dokument ovog tipa između Crne Gore i Republike Kosovo ne postoji.

Međutim, ako bi i postojao ovakav dokument, pretpostavljajući napravljen po uzoru na slična dokumenta potpisana sa Republikom Srbijom i Republikom Hrvatskom, izvršenje ne bi bilo moguće izvršiti prećutnim dogovorom između dva predsjednika, kako je portal borba.me navela, već za to postoje određeni kanali komunikacije, i to: putem Ministarstava pravde država ugovornica, diplomatskim putem jedino ako za to postoje opravdani razlozi i u hitnim slučajevima putem INTERPOL-a.

Što se tiče samog Kosova, nekadašnji šef misije EULEX-a, Bernd Borčardt naveo je u svojoj izjavi na zvaničnom sajtu eulex-kosovo.eu da većinu osumnjičenih za ratne zločine protiv kosovskih Albanaca na Kosovu čine kosovski Srbi ili Srbi koji imaju srpsko državljanstvo, ali koji nisu više na teritoriji Kosova. Stoga, pravosudni sistem Kosova (uključujući i EULEX) može da sprovede istragu protiv navodnih počinilaca krivičnog djela ratnog zločina, s tim da jedino ima jurizdikciju na teritoriji Kosova. Borčardt dalje navodi da se slična stvar odvija i u ostalim zemljama regiona, pa tako tužilac za ratne zločine sudi Srbima u Srbiji, bosanska Posebna komora za ratne zločine sudi Bosancima u Bosni, hrvatsko Tužilaštvo za ratne zločine sudi Hrvatima u Hrvatskoj.

U Crnoj Gori pak, prema podacima Trećeg periodičnog izvještaja Crne Gore Komitetu protiv torture iz maja 2018. godine, trenutno je u Crnoj Gori aktuelno pet predmeta formiranih „zbog krivičnih djela ratni zločini”. Četiri od pet predmeta koja se odnose na ratne zločine na teritoriji Kosova, Hrvatske i Bosne i Hercegovine su i dalje u izviđaju, dok je kod predmeta „Zmajević” suđenje u toku.

Vlada Zmajević se prema optužnici tereti da je ubio nekoliko pripadnika civilnog stanovništva albanske nacionalnosti 30. marta 1999. godine u selu Žegra na Kosovu, i to kao vojnik dobrovoljac Vojske Jugoslavije. Zmajević je uhapšen 2016. godine, a slučaj protiv njega otvoren je u septembru 2017. godine.

Najzad, vraćajući se na članak borba.me i na iznesene podatke u ovom tekstu, evidentno je da za sada neće biti nikakvih izručenja tribunalu na Kosovu po pitanju ratnih zločina tokom 1999. godine, ali je isto tako evidentna namjera koja ovakvim pisanjima i izvještavanjima medija želi da se postigne – panika i strah u javnosti, uz akcenat na nemoć građanina da utiče na bilo kakve odluke koje se navodno donose iza zatvorenih vrata.  

Portal in4s.net objavio je 19. aprila priču o šleperu koji se prevrnuo na izlazu iz Mojkovca u pravcu Pljevalja, blizu mosta na Đurđevića Tari, ističući da se radi o šleperu koji je navodno prevozio nelegalno proizvedene cigarete u fabrici u Mojkovcu, pozivajući se na javnosti nepoznate izvore iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ispod članka pod naslovom “Prevrnuo se šleper sa nelegalnim cigaretama iz Mojkovca?” uslijedila je i mutna slika prevrnutog šlepera iz kojeg se vidi da je ispala roba koja se prevozila. Naveli su da se roba navodno skupljala par sati, a da se Veselin Veljović, direktor policije,  pobrinuo da cijelu stvar sakrije od očiju javnosti.

Budući da je samo ovaj portal prenio ovu vijest, a da ista nije odjeknula u medijima narednih dana, odlučili smo da ispitamo njenu vjerodostojnost.

Naime, analizom slike, ustanovili smo da nije riječ o cigaretama, već o gajbama sa pomorandžama.

Pomenuta slika je preuzeta sa portala (radiosarajevo.ba, telegraf.rs) koji su objavili vijest u novembru 2017. godine u potpuno drugom kontekstu. Zapravo, radilo se o šleperu koji se prevrnuo kod Niša, a koji je prevozio legalno proizvedene pomorandže iz Grčke za Bosnu i Hercegovinu. Iako je trend širanje dezinformacija i propagande u medijima veoma prisutan, nije isključen ni trend širenja lažnih vijesti, kao što možemo vidjeti na ovom primjeru. Prikazivanje ovakvih sadržaja ima za cilj konstantno obmanjivanje javnosti znajući koliko je danas teško razaznati šta je lažna vijest a šta ne, i da se uglavnom niko neće baviti istraživanjem već će na prvo i vjerovato posljednje čitanje te vijesti povjerovati u plasirani sadržaj.

Niti su u crnogorskim gradovima nikle NATO baze, niti je Crna Gora izgubila suverenitet, niti su nam plate manje zbog članstva u Sjevernoatlantskoj alijansi. Sve što su protivnici članstva pričali ispostavilo se kao netačno – Duško Marković, Vladin dom na Cetinju, povodom prve godišnjice članstva u NATO.

Prema nepisanom pravilu, još od perioda pristupnih pregovora Crne Gore s Alijansom, u etar crnogorske i srpske medijske i političke scene, iz krugova oponenata crnogorskog članstva u Sjevernoatlantski savez, lansirane su priče o gubljenju suvereniteta države, slobodi koju će da imaju NATO vojnici, te o mogućim napadima od strane drugih zemalja ili terorističkih organizacija kojima se NATO zamjerio, naročito Ruske Federacije.

NATO radar

Od novembra 2018, kada je crnogorski ministar odbrane Predrag Bošković na prezentaciji rezultata rada i budućih planova Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, u sklopu budućih projekata razvoja Vojske Crne Gore pomenuo nabavku 3D radara za kontrolu vazdušnog prostora, brojni regionalni mediji, bliski Moskvi ili direktno iz Kremlja, izvještavali su o ovome uz senzacionalističke naslove, daleko od istine: Crnogorsko nebo preuzeli Amerikanci! U dugovima do guše, a daju milione NATO za nove radare i Sa Bjelasice preko Srbije NATO snima i Rusiju!

Portali poput skandalozno.rs, in4s.net, novosti.rs, srbijadanas.com, smedia.rs, rs-lat.sputniknews.com, rtv.rs, mondo.rs, borba.me povezuju postavljanje NATO radara na Bjelasici kao svojevrsnu prijetnju Rusiji i Srbiji, ističući da dolazi do potpune okupacije kao i da  postavljanjem ovog vojnog objekta na mjestu  Zekova glava  na Bjelasici Crna Gora postaje legitimna meta ruskih raketa.

Dodatno, portal novosti.rs  povezuje postavljanje radara sa NATO bombardovanjem 1999. godine, ističući da se u blizini područja gdje će biti smješten NATO radar u Crnoj Gori nalazi i  mjesto Murino koje je bilo meta NATO bombardovanja.

Informaciju o nabavci 3D radara potvrdio je Bošković nakon ministarskog sastanka NATO zemalja članica 14. februara za agenciju MINA, kada je istakao da je nabavka radara nacionalni prioritet.  Tom prilikom je naglasio da NATO nudi radar svim zemljama članicama, i ukoliko ga one zatraže, onda Alijansa procjenjuje kome je najpotrebniji, te da bi donacija bilo prihvatljivo rješenje za Crnu Goru. Takođe, ukoliko radar ne bude mogao da se nabavi direktno od NATO-a, onda će Crna Gora ići bilateralnim putem i pokušati da ga nabavi od neke druge zemlje članice.  

Ipak, potvrđeno je da je zahtjev za ustupanje 20 miliona vrijednog radara poslat, da je trenutno na razmatranju u NATO Komitetu za investicije i da su pregovori u toku.  Ukoliko bi se realizovala donacija, Crna Gora bi bila oslobođena troškova u iznosu od 20 miliona eura. Svakako, ovaj korak predstavlja još jedan snažan napor da se osigura odbrana i zaštita vazdušnog prostora zemlje, zajedno sa vazdušnim policijskim snagama (misija Air Policing) koje pružaju saveznički avioni iz Grčke i Italije.

Poslanici Demokratskog fronta, Andrija Mandić i Strahinja Bulajić su iskoristili ovu priliku da istaknu kako je ova operacija usmjerena protiv Srbije i Rusije, ali i da će ovaj radar koristiti avionima koji su nas bombardovali.

NATO baza

U duhu malignih narativa o izvjesnoj donaciji radara od strane Alijanse, gorepomenuti mediji su se nadovezali i na priču o navodnoj izgradnji NATO baze i vojnog poligona na teritoriji Andrijevice i Sinjajevine, gdje zahvaljujući geografskom položaju postoje najbolji uslovi za stvaranje vojne infrastrukture, uz neizostavne teorije zavjere protiv Srbije i Rusije, stav da je Crna Gora teren za antirusku politiku, ali i upotrebu klikbejt naslova, poput Sada je jasno šta se sprema!, NATO udar na Vasojeviće, Otkriven tajni plan NATO: Alijansa gradi dve baze u Crnoj Gori.

Ono što je važno pomenuti jeste da ni ministar Predrag Bošković ni niko od zvaničnih predstavnika iz NATO nisu potvrdili izgradnju NATO baze na teritoriji Crne Gore. Naprotiv, Ministarstvo odbrane nebrojeno puta je demantovalo ovakve spekulacije riječima da je besmisleno o tome više i pričati.

Što se tiče Andrijevice, na prostoru od oko 40 hiljada kvadrata u naselju Prljanija će najvjerovatnije biti izgrađena kasarna „Miljan Vukov Vešović“  za potrebe Vojske Crne Gore. U prilog tome govori i upravo donešena Odluka o izradi izmjena i dopuna prostorno-urbanističkog plana opštine Andrijevica. Izmjenama i dopunama Plana će se opredijeliti prostor posebne namjene za potrebe odbrane. Pojedini mediji nedavno su spekulisali da je izgradnja kasarne u Andrijevici osmišljena kao provokacija budući da je nedaleko od nje u mjestu Murino izvršena NATO intervencija 1999. godine.

A kada je riječ o Sinjajevini,  tema vojnog poligona koji bi služio za gađanje, uništavanje viška naoružanja, kao i jednu vrstu NATO baze je često zloupotrebljavana u dnevnopolitičke svrhe uz mnoštvo dezinformacija. Ministar Bošković je rekao da na tom lokalitetu neće biti NATO baze, niti će biti uništavani viškovi naoružanja, već da će vojska koristiti određeni prostor dva puta godišnje po nekoliko dana i upotrijebiti manje eksploziva nego što se dnevno koristi za izgradnju puta Bar-Boljare.

Podsjetimo, prije dvije godine, kada je priča o bazama bila aktuelizovana od strane Demokratskog fronta i kada je Milan Knežević (DF) izjavio za moskovski dnevnik Izvestija da će planovi o realizaciji NATO baze biti realizovani tokom naredne dvije godine, do 2019, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je dematovao ovu izjavu riječima: U Crnoj Gori neće biti aktivnosti NATO bez konsenzusa crnogorske vade. NATO je samo tamo gdje mu ta zemlja da dobrodošlicu. Nema planova za NATO bazu dok nas ne pozovu.

Dakle, prvo mora da postoji jasno izražen zahtjev same članice NATO da se na njenoj teritoriji gradi vojna baza, kao što je slučaj sa Albanijom.  

Naime, u avgustu 2018. godine Edi Rama je na svom Fejsbuk profilu potvrdio formiranje NATO vazdušne baze u Kučovu u Albaniji, u vrijednosti od 50 miliona eura i to samo u prvoj fazi projetka, nakon što je albanska ministarka odbrane Olta Džačka predložila američkom kolegi Džejmsu Matisu da NATO uspostavi vojnu bazu na tlu Albanije.

Nakon domaćih aktera, pojedinaca i medija, i visoki ruski zvaničnici su se uključili u debatu. Ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov izjavio je da će nakon stupanja Crne Gore i Makedonije u NATO u tim zemljama nići i vojni objekti Alijanse, kao i da će te zemlje ubuduće morati da troše dodatan novac na kupovinu američkog oružja, ali da se to nikome neće svidjeti.

Dodatno, portal IN4S iskoristio je  potencijalno premještanje vojnog aerodroma iz Golubovaca, kako bi i na ovaj način javnosti odao utisak da se sve u Crnoj Gori radi u NATO interesu, te da se u isto vrijeme zapostavlja državni interesi. U ponedeljak, 4. februara,  na pomenutom portalu, pojavio se članak pod naslovom Potvrdilo se pisanje IN4S-a: Kapino polje pista za NATO avione.   U tekstu se navodi da NATO na mala vrata ulazi  Crnu Goru, kao i da su svi koji u to nisu vjerovali dobili potvrdu i to lično od „NATO ambasadora u Crnoj Gori“, ministra Predraga Boškovića.

Ono što je sporno u sadržini jeste činjenica da se kompletan članak zasniva na izjavama kako ministra, tako i gradonačelnika Nikšića, koji ni u jednom trenutku nisu pominjali NATO, pa se shodno tome dolazi do zaključa da postoji velika diskrepanca između naslova i sadržaja, ali se dolazi i do pitanja da li su i kakvu su to potvrdu dali Bošković i Grbović.

Nadam se da će se u narednom periodu realizovati pitanja koja se odnose na aerodrom na Kapinom Polju, kako bi mogao da odgovori zahtjevima dijelom civilnog i vojnog vazduhoplovstva. Danas smo razgovarali i o projektovanju i rekonstrukciji vojnih garnizona i izgradnji objekata Generalštaba i da treba ispoštovati predložene rokove, od kojih su neki hitni. Naša Agencija već radi na tome i nadam se da ćemo odgovoriti potrebama Vojske, koja će dalje realizovati te projekte – izjava Grbovića na osnovu koje je autor teksta došao do zaključka da će ubuduće na Kapinom polju slijetati NATO avioni.

Dodatno, sam tekst predstavlja recikliranje starog sadržaja. Tokom posjete Boškovića gradu pod Trebjesom u novembru 2018. godine, ministar je  istakao da postoji mogućnost premještanja vojnog aerodroma iz Podgorice na Kapino Polje, zbog intencija širenja civilnog aerodroma u Podgorici. Ubrzo je IN4S reagovao, koji je objavio tekst u kome se iznose gotovo iste tvrdnje kao sada, dodajući da  crnogorska vlast nudi gradove za NATO baze. U narednih par dana, tekst su preuzeli i objavili brojni drugi, uglavnom srpski mediji.

Gubitak suvereniteta

Još jedna teza anti-NATO aktivista, analitičara i teoretičara zavjere, a koja kruži još od perioda prije članstva jeste gubitak suvereniteta. Tako je, na primjer, ubrzo nakon pristupanja Crne Gore Alijansi funkcioner DF-a, Strahinja Bulajić, između ostalog tvrdio da je Crna Gora ulaskom u tu vojnu mašineriju izgubila suverenitet nad svojom teritorijom

Ali da li je moguće izgubiti suverenitet?

Suverenitet kao koncept datira još iz doba filozofa od Sokrata do Tomasa Hobsa. Međutim, prema studijama Džeksona Savremeni suverenitet: novi pristup zastarjelom konceptu i Kalstera Međunarodno pravo i suverenitet u doba globalizacije, savremeni suverenitet je nastao kad su formirane i narodne republike, te on predstavlja najveću vlast koju jedna pravna država ima na svojoj teritoriji. Na taj način, državni suverenitet je direktno povezan sa pojmom  granica i teritorije. Kako Kalster dalje navodi, teritorija istovremeno predstavlja uslov da država postoji i da ima organičena prava: odnosno država je suverena samo na njenoj teritoriji. Dalje, prema ovom konceptu suvereniteta, nijedna druga država ili organizacija ne može da nametne svoju jurisdikciju nekoj drugoj zemlji.

Kako bi se pravno regulisalo pitanje vojnih baza jedne zemlje na teritoriji druge, u praksi su ustaljeni sporazumi The Visiting Force Agreement (VFA)  i The Status of Force Agreement (SOFA), kao sveobuhvatna bezbjednosna rješenja, kojima se regulišu i postavljaju uslovi pod kojima strana vojska smije da djeluje na teritoriji zemlje domaćina.

Ovakva pisanja su klasičan primjer sadržaja koji počivaju na neutemeljenim činjenicama, nagađanjima i dezinformacijama, u cilju obmanjivanja čitaoca na osjetljivu temu NATO i  povećanja nivoa animoziteta prema Zapadu, uz recikliranje starog sadržaj, pod plaštom svakodnevne propagande, ustaljenih pisanja i sada već dobro poznatih anti-NATO kanala.

Požar koji je devastirao katedralu Notr Dam u Parizu je “Božja kazna”, rekli su u ponedjeljak, 15. aprila dva srpska tabloida Alo i Informer, zbog toga što je prošle godine u njoj bila istaknuta zastava Kosova tokom manifestacije kojom je obilježeno 100 godina od kraja Prvog svjetskog rata.

U katedrali Notr Dam bila je podignuta zastava “lažne države Kosovo” i zbog toga “je sada uništena strašnom vatrom”, pisalo je na veb stranici Informera uz fotografiju katedrale u plamenu. „Uzrok požara je za sada nepoznat, ali o kakvom god uzroku da je riječ, jedno je jasno – izgleda da je Francuze stigla Božija kazna“, nalazilo se u tekstu koji je kasnije izbrisan bez obrazloženja.

Na portalu tabloida Alo pisalo je da isticanje kosovske zastave predstavlja “pljuvanje na srpske žrtve” rata na Kosovu i da je vatra kazna zbog toga, dodajući da je svjetska javnost bila u šoku zbog ovakve odluke Francuske.

S druge strane, sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji se smatra osobom bliskom Informeru, je na Tviteru iskazao podršku Francuskoj riječima da su svi u Srbiji tužni zbog onoga što se desilo.

“Mi smo uz naše francuske prijatelje i spremni smo pomoći da se obnovi ovaj simbol Francuske i svjetske civilizacije”, napisao je Vučić na Tviteru.

U duhu Informera i Alo, nastavio je da govori i bivši generalni sekretar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Rajko Vasić na svom Tviter nalogu.

Nakon obraćanja predsjednika Aleksandra Vučića, u kojem je izrazio žaljenje i ponudio pomoć Francuskoj, ali i osude velikog broja stranih i domaćih medija upućenih Informeru i Alo zbog pisanja o nesrećnom događaju u Parizu koje je prešlo granicu dobrog ukusa i profesionalizma, ova dva srpska medija su zauzela dijmetralno suprotan stav u odnosu na prvobitna pisanja.

Naime, u ponedjeljak veče i utorak ujutro, na pomenutim portalima su se našli naslovi „Notr Dam zvonio u čast pobjede Srba nad Turcima! Prema predanju simbol Pariza je 1389. godine slavio pobedu srpske vojske!“ i „Zvona za srpsku vojsku, katedrala Notr Dam ječila je pre 600 godina u čast Srbije…“, upotpunjeni slikom Kosovke djevojke.

Da li je provbitni sadržaj uklonjen i stav promjenjen  zbog osude medija, publike, stava predsjednika ili nečeg potpuno drugog, manje je važno. Ono što ostaje jeste skandal, prouzrokovan neprofesionalizom, koji nije samo bitno narušio ugled medijskog prostora Srbije, već i Srbije u međunarodnoj zajednici.

Ambasador Francuske u Beogradu Frederik Mondoloni izjavio je da ga duboko pogađaju naslovi u pojedinim srpskim medijima kojima se ukazuje na to da je požar u katedrali Notr Dam “božja kazna” i izrazio duboki prezir prema onima koji to rade.

Iako su srušeni i toranj i veći dio krova 850 godina stare srednjovjekovne katedrale koja je ujedno jedan od najposjećenijih svjetskih spomenika kulture, glavna građevina, uključujući i dva zvonika, je spašena, kao i najveći dio umjetničkih djela i religijskih artefakata.

U jeku priče o antivakcinašima i štetnosti vakcina, koja je unazad godinu dana itekako aktuelna a o kojoj smo pisali u najnovijem broju magazina, na portalu srbijadanas.com osvanuo je krajem marta članak u kome se ističe kako je nedavno Američka komanda za vazduhoplovnu obuku (AETC) objavila ponudu za kupovinu ribonuklinske kiseline (RNK) i biološkog tkiva Rusa. Dobavljač je trebalo da pošalje uzorke u AETC, uz informaciju o zdravstvenom stanju donatora.

Kako je portal dalje naveo, a kako su prenijeli i drugi mediji (ekskluzivnevesti.com, aktuelno24h.com, intermagazin.rs, vestinet.rs, naslovi.net, vesti.rs, srbijajavlja.rs, smedia.rs, sedmasila.rs) ruske obavještajne službe su o svemu obavijestile ruskog predjsednika Vladimira Putina. Ruski predsjednik je na 15-godišnjem susretu u Sočiju, 18. oktobra 2018. godine, sa predstavnicima medija potvrdio da postoji genetsko oružje, već testirano u obliku lijeka na psima koji su tek nakon tri generacije imali strašne posljedice. Navodno, kako ističe srbijadanas.com, Putin je rekao da isto oružje može da se primjeni na ljudima, pripadnicima određenih etničkih grupa, te da cilja određene narode pa čak i porodice

Portal je dalje prenio riječi ruskog predsjednika sa sastanka Vijeća za ljuska prava, od 30. oktobra 2017. godine: „Da li znate da prikupljaju biološki materijal iz cele zemlje i svih etničkih grupa – ljudi koji žive u svim geografskim područjima Rusije? Pitanje je: zašto to rade? Ono što rade, rade sa određenom namerom. Mi smo predmet velikog interesovanja – rekao je ruski predsednik koji je pozvao na rešenje ove situacije bez panike i otkrio da “neke snage” prikupljaju biološki materijal Rusa evropske rase širom Rusije.“

Kako članak nije pružao detaljnije informacije o ovome odlučili smo da ga malo više istražimo.

Iako je portal kao izvor naveo ruski protal Russia Today, taj članak na ovom portalu nije postojao. Ono što postoji na ovom portalu jeste video Vladimira Putina sa sastanku u Sočiju u think tanku, klubu za razgovor „Valdai“ (Междунаро́дный дискуссио́нный клуб «Валда́й»), gdje su u oktobru 2018. godine održalo njegovo 15. zasijedanje.

Međutim, ono o čemu govori Putin na ovom video odnosi se na pitanje vezano za nedavne dokumente koje je bivši ministar državne bezbjednosti Gruzije predstavio u medijama, a tiču se glasina o postojanju jednog broja država koje razvijaju biološko oružje i o prisustvu američkih bioloških laboratorija na teritorijama drugih zemalja, a ne o AETC-ovoj ponudi za kupovinu RNK Rusa. Takođe, Putin u svom odgovoru na pitanje nigdje nije pomenuo da oružje cilja određene narode i porodice.  

Drugo, nedavna kupovina RNK i biološkog tkiva Rusa zapravo predstavlja ponudu koju je 18. jula 2017. godine dalo Odjeljenje za vazdušne snage AETC-a. Odjeljenje je tražilo da se prikupe 12 uzoraka RNK i 27 uzoraka sinovijalnog tkiva Rusa i to da moraju da budu iz oblasti Kavkaza. Kako su u oktobru 2017. godine naveli za ruski portal ria.ru, bili su im potrebni uzorci konkretno Rusa jer su prve uzorke koje su dobili bili upravo uzorci Rusa, pa zbog analize drugi ne bi odgovarali. Takođe, naveli su da se radi o studiji za mišićno-skeletne sisteme, a ovi uzorci su im potrebni jer su oni ključni za funkcionisanje zglobova.

Dalje, upoređujući sam naslov sa ostatkom članka na portalu srbijadanas.rs, nigdje se u tekstu članka ne pominje da se genetsko oružje daje putem vakcina, niti je Putin to ikada rekao na gorepomenutim događajima. A uzevši u obzir kako je tema vakcina izuzetno aktuelna zadnjih godinu dana, možemo samo da zaključimo da je naslov, mimo samog teksta, skovan tako da odmah privuče pažnju.

Vraćajući se na sam početak naše priče, možemo da zaključimo da je portal ili zbog pukog senzacionalizma ili da bi unio strah među ljudima, spojio dvije različite vijesti, jednu od 2017. godine i drugu od 2018. godine, da bi napravio priču o navodnom razvijanju genetskog oružja i njegovom prenošenju putem vakcina.

Od februara se u Crnoj Gori organizuju mirni građanski protesti organizovani prvenstveno kao reakcija na skandal koji su prouzrokovale aktivnosti biznismena Duška Kneževića, kojega crnogorske vlasti potražuju zbog utaje poreza i pranja novca. Knežević je u seriji objava na društvenim mrežama i gostovanjima u medijima za saučesništvo optužio najviše crnogorske zvaničnike. Šetnjom i manifestacijama po glavnom gradu, protestanti izražavaju nezadovoljstvo vladajućom partijom i političkom situacijom u državi, zahtjevajući smjenu iste.

Krajem februara, na portalima in4s.net i borba.me objavljena je vijest o organizovanju kontramitinga pod nazivom „Crna Gora iznad svega“, kao vrsta odgovora vladajućih struktura na aktuelna dešavanja u državi.

Vjetar u leđa ovakvim pisanjima bila je objava na Fejsbuk stranici 100p Ponovnoj Izdaji Crne Gore“, na kojoj je najavljen ovaj događaj na sledeći način: „Veliki antifašistički i patriotski protest pod nazivom ‘Crna Gora iznad svega’ biće održan na Trgu nezavisnosti u Podgorici u nedjelju 24.marta 2019. godine sa početkom u podne“.

Obrisana Facebook stranica

Pomenuta stranica, putem koje su pozivani građani na ovaj skup, nastala je svega par sedmica prije ove objave, dok danas više i ne postoji, odnosno obrisana je.

Iz FOS Media su reagovali na pisanja ovih portala, tako što su navodnu informaciju provjerili kod nadležnih organa, to jeste kod Uprave policije Podgorice.

Prema njihovim navodima, kontramiting nije bio prijavljen Centru za Bezbjednost Podgorice što je i potvrdila Tamara Popović, portparolka Uprave policije, riječima: „Do ovog momenta nijedan skup sa datumom održavanja 24. mart 2019. godine nije prijavljen Centru bezbjednosti Podgorica“.

Bitno je napomenuti da, prema Zakonu o javnim okupljanjima, zakonski okvir  za prijavu organizovanja skupa jeste najkasnije pet dana prije dana njegovog održavanja i to organu uprave nadležnom za policijske poslove.

Uprkos činjenici da kontramiting nije bio prijavljen, veliki broj medija je pisao na ovu temu na različite načine i konotacije.

Kako je navodni kontramiting bio zakazan za 24. mart – 20 godina od NATO intervencije u SR Jugoslaviji – brojni mediji su ovu vijest tumačili kao provokaciju vladajuće partije.

Jedni su dalje prenosili kako kontramiting predstavlja vid podrške koju uživa predsjednik Milo Đukanović kod građana i da je istovremeno odgovor na  građanske proteste „Odupri se – 97000“, čiji su organizatori navodni zagovarači „Velike Srbije“, dok su drugi povezivali naziv ovog skupa „Crna Gora iznad svega“ sa Hitlerovim nacističkim sloganom „Deutschland über alles“, što znači ,,Njemačka iznad svega“.

Tako je vijest o kontramitingu kružila crnogorskim i srpskim medijskim prostorom sve do Dana D, odnosno 24. marta. Uprkos činjenici da kontramitinga nije ni bilo, nijedan od ovih gorepomenutih medija se nije ispravio zbog prenošenja neprovjerenih informacija.

Sve ovo nam pokazuje kako su mediji, zavedeni senzacijonalnom informacijom u jeku građanskih protesta u Crnoj Gori, „požurili“ da objave priču oslanjajući se na objavu na Fejsbuk stranici, koju je bilo ko mogao da napravi i povežu je sa uvijek aktuelnom temom NATO intervencije. Ostaje činjenica da niko od njih, izuzev portala fosmedia.me, nije kontaktirao nadležne organe da provjeri da li je događaj zaista zakazan.