Tema NATO na teritoriji Crne Gore i Srbije predstavlja nepresušan izvor za razne teorije zavjere, plasiranje neprovjerenih informacija, ali i dezinformacija.

Jedna od takvih, koja se sada, ali i godinama unazad provlači ne samo medijskim prostorom, već i u javnosti jeste da Crna Gora nema i neće imati ekonomske benefite u vidu porasta stranih direktrnih investicija od pridruživanja Sjevernoatlatnskom savezu. Vođeni ovim, ali i nedavnim pisanjem portala IN4S, u kojem se navodi da je poltronstvo Crne Gore prema NATO bez ikakve koristi, da nema porasta ulaganja članica Alijanse u period od ulaska, kao i da je Rusija najveći investitor uz Azerbejdžan, odlučili smo se na analizu ove teme, kroz hronološko poređenje investicija NATO članica sa jedne i Ruske Federacije sa druge strane.

Podaci dostupni i preuzeti sa Centralne banke Crne Gore su veoma jasni i potvrđuju da se radi o znatno većem stranom ulaganju u Crnu Goru u 2018. godini u poređenju sa 2017, ali i sa godinama koje su prethodile. Pojedinačno, među zemljama – članicama NATO saveza, tokom prethodne godine najviše su investirale: Italija – 116 miliona EUR, zatim Mađarska – 59 miliona EUR, Turska – 53 miliona EUR i Velika Britanija – 48 miliona EUR.

Niti su u crnogorskim gradovima nikle NATO baze, niti je Crna Gora izgubila suverenitet, niti su nam plate manje zbog članstva u Sjevernoatlantskoj alijansi. Sve što su protivnici članstva pričali ispostavilo se kao netačno – Duško Marković, Vladin dom na Cetinju, povodom prve godišnjice članstva u NATO.

Prema nepisanom pravilu, još od perioda pristupnih pregovora Crne Gore s Alijansom, u etar crnogorske i srpske medijske i političke scene, iz krugova oponenata crnogorskog članstva u Sjevernoatlantski savez, lansirane su priče o gubljenju suvereniteta države, slobodi koju će da imaju NATO vojnici, te o mogućim napadima od strane drugih zemalja ili terorističkih organizacija kojima se NATO zamjerio, naročito Ruske Federacije.

NATO radar

Od novembra 2018, kada je crnogorski ministar odbrane Predrag Bošković na prezentaciji rezultata rada i budućih planova Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, u sklopu budućih projekata razvoja Vojske Crne Gore pomenuo nabavku 3D radara za kontrolu vazdušnog prostora, brojni regionalni mediji, bliski Moskvi ili direktno iz Kremlja, izvještavali su o ovome uz senzacionalističke naslove, daleko od istine: Crnogorsko nebo preuzeli Amerikanci! U dugovima do guše, a daju milione NATO za nove radare i Sa Bjelasice preko Srbije NATO snima i Rusiju!

Portali poput skandalozno.rs, in4s.net, novosti.rs, srbijadanas.com, smedia.rs, rs-lat.sputniknews.com, rtv.rs, mondo.rs, borba.me povezuju postavljanje NATO radara na Bjelasici kao svojevrsnu prijetnju Rusiji i Srbiji, ističući da dolazi do potpune okupacije kao i da  postavljanjem ovog vojnog objekta na mjestu  Zekova glava  na Bjelasici Crna Gora postaje legitimna meta ruskih raketa.

Dodatno, portal novosti.rs  povezuje postavljanje radara sa NATO bombardovanjem 1999. godine, ističući da se u blizini područja gdje će biti smješten NATO radar u Crnoj Gori nalazi i  mjesto Murino koje je bilo meta NATO bombardovanja.

Informaciju o nabavci 3D radara potvrdio je Bošković nakon ministarskog sastanka NATO zemalja članica 14. februara za agenciju MINA, kada je istakao da je nabavka radara nacionalni prioritet.  Tom prilikom je naglasio da NATO nudi radar svim zemljama članicama, i ukoliko ga one zatraže, onda Alijansa procjenjuje kome je najpotrebniji, te da bi donacija bilo prihvatljivo rješenje za Crnu Goru. Takođe, ukoliko radar ne bude mogao da se nabavi direktno od NATO-a, onda će Crna Gora ići bilateralnim putem i pokušati da ga nabavi od neke druge zemlje članice.  

Ipak, potvrđeno je da je zahtjev za ustupanje 20 miliona vrijednog radara poslat, da je trenutno na razmatranju u NATO Komitetu za investicije i da su pregovori u toku.  Ukoliko bi se realizovala donacija, Crna Gora bi bila oslobođena troškova u iznosu od 20 miliona eura. Svakako, ovaj korak predstavlja još jedan snažan napor da se osigura odbrana i zaštita vazdušnog prostora zemlje, zajedno sa vazdušnim policijskim snagama (misija Air Policing) koje pružaju saveznički avioni iz Grčke i Italije.

Poslanici Demokratskog fronta, Andrija Mandić i Strahinja Bulajić su iskoristili ovu priliku da istaknu kako je ova operacija usmjerena protiv Srbije i Rusije, ali i da će ovaj radar koristiti avionima koji su nas bombardovali.

NATO baza

U duhu malignih narativa o izvjesnoj donaciji radara od strane Alijanse, gorepomenuti mediji su se nadovezali i na priču o navodnoj izgradnji NATO baze i vojnog poligona na teritoriji Andrijevice i Sinjajevine, gdje zahvaljujući geografskom položaju postoje najbolji uslovi za stvaranje vojne infrastrukture, uz neizostavne teorije zavjere protiv Srbije i Rusije, stav da je Crna Gora teren za antirusku politiku, ali i upotrebu klikbejt naslova, poput Sada je jasno šta se sprema!, NATO udar na Vasojeviće, Otkriven tajni plan NATO: Alijansa gradi dve baze u Crnoj Gori.

Ono što je važno pomenuti jeste da ni ministar Predrag Bošković ni niko od zvaničnih predstavnika iz NATO nisu potvrdili izgradnju NATO baze na teritoriji Crne Gore. Naprotiv, Ministarstvo odbrane nebrojeno puta je demantovalo ovakve spekulacije riječima da je besmisleno o tome više i pričati.

Što se tiče Andrijevice, na prostoru od oko 40 hiljada kvadrata u naselju Prljanija će najvjerovatnije biti izgrađena kasarna „Miljan Vukov Vešović“  za potrebe Vojske Crne Gore. U prilog tome govori i upravo donešena Odluka o izradi izmjena i dopuna prostorno-urbanističkog plana opštine Andrijevica. Izmjenama i dopunama Plana će se opredijeliti prostor posebne namjene za potrebe odbrane. Pojedini mediji nedavno su spekulisali da je izgradnja kasarne u Andrijevici osmišljena kao provokacija budući da je nedaleko od nje u mjestu Murino izvršena NATO intervencija 1999. godine.

A kada je riječ o Sinjajevini,  tema vojnog poligona koji bi služio za gađanje, uništavanje viška naoružanja, kao i jednu vrstu NATO baze je često zloupotrebljavana u dnevnopolitičke svrhe uz mnoštvo dezinformacija. Ministar Bošković je rekao da na tom lokalitetu neće biti NATO baze, niti će biti uništavani viškovi naoružanja, već da će vojska koristiti određeni prostor dva puta godišnje po nekoliko dana i upotrijebiti manje eksploziva nego što se dnevno koristi za izgradnju puta Bar-Boljare.

Podsjetimo, prije dvije godine, kada je priča o bazama bila aktuelizovana od strane Demokratskog fronta i kada je Milan Knežević (DF) izjavio za moskovski dnevnik Izvestija da će planovi o realizaciji NATO baze biti realizovani tokom naredne dvije godine, do 2019, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je dematovao ovu izjavu riječima: U Crnoj Gori neće biti aktivnosti NATO bez konsenzusa crnogorske vade. NATO je samo tamo gdje mu ta zemlja da dobrodošlicu. Nema planova za NATO bazu dok nas ne pozovu.

Dakle, prvo mora da postoji jasno izražen zahtjev same članice NATO da se na njenoj teritoriji gradi vojna baza, kao što je slučaj sa Albanijom.  

Naime, u avgustu 2018. godine Edi Rama je na svom Fejsbuk profilu potvrdio formiranje NATO vazdušne baze u Kučovu u Albaniji, u vrijednosti od 50 miliona eura i to samo u prvoj fazi projetka, nakon što je albanska ministarka odbrane Olta Džačka predložila američkom kolegi Džejmsu Matisu da NATO uspostavi vojnu bazu na tlu Albanije.

Nakon domaćih aktera, pojedinaca i medija, i visoki ruski zvaničnici su se uključili u debatu. Ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov izjavio je da će nakon stupanja Crne Gore i Makedonije u NATO u tim zemljama nići i vojni objekti Alijanse, kao i da će te zemlje ubuduće morati da troše dodatan novac na kupovinu američkog oružja, ali da se to nikome neće svidjeti.

Dodatno, portal IN4S iskoristio je  potencijalno premještanje vojnog aerodroma iz Golubovaca, kako bi i na ovaj način javnosti odao utisak da se sve u Crnoj Gori radi u NATO interesu, te da se u isto vrijeme zapostavlja državni interesi. U ponedeljak, 4. februara,  na pomenutom portalu, pojavio se članak pod naslovom Potvrdilo se pisanje IN4S-a: Kapino polje pista za NATO avione.   U tekstu se navodi da NATO na mala vrata ulazi  Crnu Goru, kao i da su svi koji u to nisu vjerovali dobili potvrdu i to lično od „NATO ambasadora u Crnoj Gori“, ministra Predraga Boškovića.

Ono što je sporno u sadržini jeste činjenica da se kompletan članak zasniva na izjavama kako ministra, tako i gradonačelnika Nikšića, koji ni u jednom trenutku nisu pominjali NATO, pa se shodno tome dolazi do zaključa da postoji velika diskrepanca između naslova i sadržaja, ali se dolazi i do pitanja da li su i kakvu su to potvrdu dali Bošković i Grbović.

Nadam se da će se u narednom periodu realizovati pitanja koja se odnose na aerodrom na Kapinom Polju, kako bi mogao da odgovori zahtjevima dijelom civilnog i vojnog vazduhoplovstva. Danas smo razgovarali i o projektovanju i rekonstrukciji vojnih garnizona i izgradnji objekata Generalštaba i da treba ispoštovati predložene rokove, od kojih su neki hitni. Naša Agencija već radi na tome i nadam se da ćemo odgovoriti potrebama Vojske, koja će dalje realizovati te projekte – izjava Grbovića na osnovu koje je autor teksta došao do zaključka da će ubuduće na Kapinom polju slijetati NATO avioni.

Dodatno, sam tekst predstavlja recikliranje starog sadržaja. Tokom posjete Boškovića gradu pod Trebjesom u novembru 2018. godine, ministar je  istakao da postoji mogućnost premještanja vojnog aerodroma iz Podgorice na Kapino Polje, zbog intencija širenja civilnog aerodroma u Podgorici. Ubrzo je IN4S reagovao, koji je objavio tekst u kome se iznose gotovo iste tvrdnje kao sada, dodajući da  crnogorska vlast nudi gradove za NATO baze. U narednih par dana, tekst su preuzeli i objavili brojni drugi, uglavnom srpski mediji.

Gubitak suvereniteta

Još jedna teza anti-NATO aktivista, analitičara i teoretičara zavjere, a koja kruži još od perioda prije članstva jeste gubitak suvereniteta. Tako je, na primjer, ubrzo nakon pristupanja Crne Gore Alijansi funkcioner DF-a, Strahinja Bulajić, između ostalog tvrdio da je Crna Gora ulaskom u tu vojnu mašineriju izgubila suverenitet nad svojom teritorijom

Ali da li je moguće izgubiti suverenitet?

Suverenitet kao koncept datira još iz doba filozofa od Sokrata do Tomasa Hobsa. Međutim, prema studijama Džeksona Savremeni suverenitet: novi pristup zastarjelom konceptu i Kalstera Međunarodno pravo i suverenitet u doba globalizacije, savremeni suverenitet je nastao kad su formirane i narodne republike, te on predstavlja najveću vlast koju jedna pravna država ima na svojoj teritoriji. Na taj način, državni suverenitet je direktno povezan sa pojmom  granica i teritorije. Kako Kalster dalje navodi, teritorija istovremeno predstavlja uslov da država postoji i da ima organičena prava: odnosno država je suverena samo na njenoj teritoriji. Dalje, prema ovom konceptu suvereniteta, nijedna druga država ili organizacija ne može da nametne svoju jurisdikciju nekoj drugoj zemlji.

Kako bi se pravno regulisalo pitanje vojnih baza jedne zemlje na teritoriji druge, u praksi su ustaljeni sporazumi The Visiting Force Agreement (VFA)  i The Status of Force Agreement (SOFA), kao sveobuhvatna bezbjednosna rješenja, kojima se regulišu i postavljaju uslovi pod kojima strana vojska smije da djeluje na teritoriji zemlje domaćina.

Ovakva pisanja su klasičan primjer sadržaja koji počivaju na neutemeljenim činjenicama, nagađanjima i dezinformacijama, u cilju obmanjivanja čitaoca na osjetljivu temu NATO i  povećanja nivoa animoziteta prema Zapadu, uz recikliranje starog sadržaj, pod plaštom svakodnevne propagande, ustaljenih pisanja i sada već dobro poznatih anti-NATO kanala.

U jeku priče o antivakcinašima i štetnosti vakcina, koja je unazad godinu dana itekako aktuelna a o kojoj smo pisali u najnovijem broju magazina, na portalu srbijadanas.com osvanuo je krajem marta članak u kome se ističe kako je nedavno Američka komanda za vazduhoplovnu obuku (AETC) objavila ponudu za kupovinu ribonuklinske kiseline (RNK) i biološkog tkiva Rusa. Dobavljač je trebalo da pošalje uzorke u AETC, uz informaciju o zdravstvenom stanju donatora.

Kako je portal dalje naveo, a kako su prenijeli i drugi mediji (ekskluzivnevesti.com, aktuelno24h.com, intermagazin.rs, vestinet.rs, naslovi.net, vesti.rs, srbijajavlja.rs, smedia.rs, sedmasila.rs) ruske obavještajne službe su o svemu obavijestile ruskog predjsednika Vladimira Putina. Ruski predsjednik je na 15-godišnjem susretu u Sočiju, 18. oktobra 2018. godine, sa predstavnicima medija potvrdio da postoji genetsko oružje, već testirano u obliku lijeka na psima koji su tek nakon tri generacije imali strašne posljedice. Navodno, kako ističe srbijadanas.com, Putin je rekao da isto oružje može da se primjeni na ljudima, pripadnicima određenih etničkih grupa, te da cilja određene narode pa čak i porodice

Portal je dalje prenio riječi ruskog predsjednika sa sastanka Vijeća za ljuska prava, od 30. oktobra 2017. godine: „Da li znate da prikupljaju biološki materijal iz cele zemlje i svih etničkih grupa – ljudi koji žive u svim geografskim područjima Rusije? Pitanje je: zašto to rade? Ono što rade, rade sa određenom namerom. Mi smo predmet velikog interesovanja – rekao je ruski predsednik koji je pozvao na rešenje ove situacije bez panike i otkrio da “neke snage” prikupljaju biološki materijal Rusa evropske rase širom Rusije.“

Kako članak nije pružao detaljnije informacije o ovome odlučili smo da ga malo više istražimo.

Iako je portal kao izvor naveo ruski protal Russia Today, taj članak na ovom portalu nije postojao. Ono što postoji na ovom portalu jeste video Vladimira Putina sa sastanku u Sočiju u think tanku, klubu za razgovor „Valdai“ (Междунаро́дный дискуссио́нный клуб «Валда́й»), gdje su u oktobru 2018. godine održalo njegovo 15. zasijedanje.

Međutim, ono o čemu govori Putin na ovom video odnosi se na pitanje vezano za nedavne dokumente koje je bivši ministar državne bezbjednosti Gruzije predstavio u medijama, a tiču se glasina o postojanju jednog broja država koje razvijaju biološko oružje i o prisustvu američkih bioloških laboratorija na teritorijama drugih zemalja, a ne o AETC-ovoj ponudi za kupovinu RNK Rusa. Takođe, Putin u svom odgovoru na pitanje nigdje nije pomenuo da oružje cilja određene narode i porodice.  

Drugo, nedavna kupovina RNK i biološkog tkiva Rusa zapravo predstavlja ponudu koju je 18. jula 2017. godine dalo Odjeljenje za vazdušne snage AETC-a. Odjeljenje je tražilo da se prikupe 12 uzoraka RNK i 27 uzoraka sinovijalnog tkiva Rusa i to da moraju da budu iz oblasti Kavkaza. Kako su u oktobru 2017. godine naveli za ruski portal ria.ru, bili su im potrebni uzorci konkretno Rusa jer su prve uzorke koje su dobili bili upravo uzorci Rusa, pa zbog analize drugi ne bi odgovarali. Takođe, naveli su da se radi o studiji za mišićno-skeletne sisteme, a ovi uzorci su im potrebni jer su oni ključni za funkcionisanje zglobova.

Dalje, upoređujući sam naslov sa ostatkom članka na portalu srbijadanas.rs, nigdje se u tekstu članka ne pominje da se genetsko oružje daje putem vakcina, niti je Putin to ikada rekao na gorepomenutim događajima. A uzevši u obzir kako je tema vakcina izuzetno aktuelna zadnjih godinu dana, možemo samo da zaključimo da je naslov, mimo samog teksta, skovan tako da odmah privuče pažnju.

Vraćajući se na sam početak naše priče, možemo da zaključimo da je portal ili zbog pukog senzacionalizma ili da bi unio strah među ljudima, spojio dvije različite vijesti, jednu od 2017. godine i drugu od 2018. godine, da bi napravio priču o navodnom razvijanju genetskog oružja i njegovom prenošenju putem vakcina.

Od februara se u Crnoj Gori organizuju mirni građanski protesti organizovani prvenstveno kao reakcija na skandal koji su prouzrokovale aktivnosti biznismena Duška Kneževića, kojega crnogorske vlasti potražuju zbog utaje poreza i pranja novca. Knežević je u seriji objava na društvenim mrežama i gostovanjima u medijima za saučesništvo optužio najviše crnogorske zvaničnike. Šetnjom i manifestacijama po glavnom gradu, protestanti izražavaju nezadovoljstvo vladajućom partijom i političkom situacijom u državi, zahtjevajući smjenu iste.

Krajem februara, na portalima in4s.net i borba.me objavljena je vijest o organizovanju kontramitinga pod nazivom „Crna Gora iznad svega“, kao vrsta odgovora vladajućih struktura na aktuelna dešavanja u državi.

Vjetar u leđa ovakvim pisanjima bila je objava na Fejsbuk stranici 100p Ponovnoj Izdaji Crne Gore“, na kojoj je najavljen ovaj događaj na sledeći način: „Veliki antifašistički i patriotski protest pod nazivom ‘Crna Gora iznad svega’ biće održan na Trgu nezavisnosti u Podgorici u nedjelju 24.marta 2019. godine sa početkom u podne“.

Obrisana Facebook stranica

Pomenuta stranica, putem koje su pozivani građani na ovaj skup, nastala je svega par sedmica prije ove objave, dok danas više i ne postoji, odnosno obrisana je.

Iz FOS Media su reagovali na pisanja ovih portala, tako što su navodnu informaciju provjerili kod nadležnih organa, to jeste kod Uprave policije Podgorice.

Prema njihovim navodima, kontramiting nije bio prijavljen Centru za Bezbjednost Podgorice što je i potvrdila Tamara Popović, portparolka Uprave policije, riječima: „Do ovog momenta nijedan skup sa datumom održavanja 24. mart 2019. godine nije prijavljen Centru bezbjednosti Podgorica“.

Bitno je napomenuti da, prema Zakonu o javnim okupljanjima, zakonski okvir  za prijavu organizovanja skupa jeste najkasnije pet dana prije dana njegovog održavanja i to organu uprave nadležnom za policijske poslove.

Uprkos činjenici da kontramiting nije bio prijavljen, veliki broj medija je pisao na ovu temu na različite načine i konotacije.

Kako je navodni kontramiting bio zakazan za 24. mart – 20 godina od NATO intervencije u SR Jugoslaviji – brojni mediji su ovu vijest tumačili kao provokaciju vladajuće partije.

Jedni su dalje prenosili kako kontramiting predstavlja vid podrške koju uživa predsjednik Milo Đukanović kod građana i da je istovremeno odgovor na  građanske proteste „Odupri se – 97000“, čiji su organizatori navodni zagovarači „Velike Srbije“, dok su drugi povezivali naziv ovog skupa „Crna Gora iznad svega“ sa Hitlerovim nacističkim sloganom „Deutschland über alles“, što znači ,,Njemačka iznad svega“.

Tako je vijest o kontramitingu kružila crnogorskim i srpskim medijskim prostorom sve do Dana D, odnosno 24. marta. Uprkos činjenici da kontramitinga nije ni bilo, nijedan od ovih gorepomenutih medija se nije ispravio zbog prenošenja neprovjerenih informacija.

Sve ovo nam pokazuje kako su mediji, zavedeni senzacijonalnom informacijom u jeku građanskih protesta u Crnoj Gori, „požurili“ da objave priču oslanjajući se na objavu na Fejsbuk stranici, koju je bilo ko mogao da napravi i povežu je sa uvijek aktuelnom temom NATO intervencije. Ostaje činjenica da niko od njih, izuzev portala fosmedia.me, nije kontaktirao nadležne organe da provjeri da li je događaj zaista zakazan.

Dana 11. aprila 2019. godine balkanskim medijskim prostorom kružila je vijesti da su NATO avioni presreli putnički avion u crnogorskom vazdušnom prostoru, uz naslove da se na crnogorskom nebu dogodila drama, da su NATO lovci ponovo u akciji na granici Srbije, te da je ovo veliki incident, koji su doveli da benigna operacija air policing poprimi sasvim suprotne konotacije.

Mediji, među kojima su se našli AA, Alo, Balkans Al Jazeera, Blic, Dnevni list, IN4S, Informer, Mondo, Novosti, Politika, Pravda, Radio Sarajevo, Sputnik Serbia, The World News, Vesti su prenijeli da su dva borbena aviona italijanske vojske, koji se nalaze u službi NATO-a, presreli putnički avion iznad vazdušnog prostora Crne Gore, koji je prethodno izgubio komunikaciju sa kontrolom vazdušnog saobraćaja, međutim Ministarstvo odbrane je brzo demantovalo da se operacija odvila u vazdušnom prostoru Crne Gore.

U saopštenju se navodi da je 9.aprila NATO Združeni vazduhoplovni operativni centar, u Torehonu, u Španiji javio Vazduhoplovnom operativnom centru Vojske Crne Gore da se očekuje ulazak putničkog aviona B-737 u vazdušni prostor Crne Gore iz pravca Bosne i Hercegovine. Putnički avion B-737 izgubio je komunikaciju sa Kontrolom leta Zagreb, što je uslovilo da promijeni pravac ka jugu prema Crnoj Gori i Albaniji.

Vazduhoplovni operativni centar je kontaktirao Aerodromsku kontrolu leta Podgorica, odakle su dobili povratnu informaciju da imaju komunikaciju sa svim vazduhoplovima, među kojima je i B-737. Ipak, kako procedura nalaže i u skladu sa NATO Air Policing misijom u Crnoj Gori, koja je počela 5. juna 2018. godine a koja podrazumijeva da će vazdušni prostor Crne Gore štititi borbeni avioni Vazduhoplovnih snaga Italije i Grčke, dva italijanska Eurofightera izvršila su presrijetanje i vizuelnu identifikaciju aviona, kako bi otklonili sumnje da postoje neke nezakonite radnje, ali u vazdušnom prostoru Albanije.

Do gubitka radio veze sa Zagrebom došlo je usljed nesporazuma između civilne kontrole letjenja i posade aviona. Nakon nastavka redovnog kontakta sa civilnim kontrolorima, avion je nastavio da ide do svoje destinacije u Hurgadu, u Egipat.

Od februara se u Crnoj Gori organizuju mirni građanski protesti organizovani prvenstveno kao reakcija na skandal koji su prouzrokovale aktivnosti biznismena Duška Kneževića, kojega crnogorske vlasti potražuju zbog utaje poreza i pranja novca. Knežević je u seriji objava na društvenim mrežama i gostovanjima u medijima za saučesništvo optužio najviše crnogorske zvaničnike.

Spontana akcija građana dijelom je bila i uzrokovana neaktivnošću opozicije. Sve opozicione partije su u načelu podržale proteste, iako su od početka pokušavale da kontrolišu tok cijelog postupka. Kada su uvidjeli da je organizacioni odbor protesta od sada već 26 ljudi imun na njihovo prisvajanje protesta, krenuli su u prikrivenu ali i otvorenu opstrukciju.

Demokrate su napravile svoju verziju protesta okupljajući se u crnogorskim gradovima prije početka protesta, a URA uz koreografiju i ulazak na proteste sa upaljenim bakljama želi da profitira.

Ipak, protesti prolaze mirno i bez incidenata, zahtjevi demonstranata su smjena vlasti, pošteni izbori i odlučnija borba protiv korupcije, sa naglaskom da se spoljnopolitički prioriteti Crne Gore ne smiju dovesti u pitanje. Ovo posljednje je bilo dovoljno da se kod nekih od opozicionara, a posebno onih koji su jako vezani za Rusiju i rusku poltiiku, upali crvena lampica.

Iako Stari Liberal, ultra-desničarska Fejsbuk stranica koju po mnogim izvorima vodi Roberto Golovic, bivši poručnik crnogorske vojske i pitomac mornaričke akademije u Anapolisu, od početka izvrgava ruglu miran karakter protesta i ukazuje na primjere nasilja iz susjedne Albanije i pokret žutih prsluka u Parizu.

U isto vrijeme Marko Milačić, lider proruske Prave Crne Gore, na čijem Fejsbuk profilu kao highlight stoji selfi sa Putinom, odlazi u Pariz i sa ulica Pariza objavljuje snimak polomljenih izloga i naglašava da je to primjer kojim treba da se povedu i ljudi u Crnoj Gori.

Igor Damjanović, saradnik ruskog portala Ruska Riječ, prednjači u svojim Fejsbuk objavama u vezi protesta, a od nedavno su mu se pridružili poslanik Nebojša Medojević i Slaven Radunović kao i veliki broj aktivista Demokratskog Fronta koji već otvoreno prave pritisak, vrijeđajući i napadajući organizatore protesta na društvenim mrežama.

Damjanović je poznat kao podržavalac režima u Venecueli, libanskog Hezbolaha, bivšeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Ono što je najčudnije je da je i kao takav, od strane aktivista umjerene URA prihvaćen kao neko ko ima malo konzervativnije stavove ali je važno da je protiv DPS.

Budimir Minić, advokat i jedan od organizatora protesta, nedavno je na najbrutalniji način izvrijeđan na svom profilu od strane aktiviste DF i anti-NATO pokreta, Bojana Bulatovića, Sloboda Narodu zbog svojih stavova o nenasilnim protestima.

Ono što se, nažalost, dešava je da se broj na protestima prisutnih aktivista Demokratskog Fronta povećava i da utiče na promjene u stavovima umjerenijih opozicionara iz pokreta URA, Demokrata i SDP. Iako vjerovatno postoji iskrena namjera većeg dijela demonstranata da se Crna Gora promijeni na bolje, manji dio demonstranata ima daleko ekstremnije i radikalnije stavove. I problem je što su oni bučniji i agresivniji i pritiscima mogu da izazovu nerede i nemire koji će, prije svega, škoditi ciljevima protesta.

Nedavno se nakon kritike prema DF zbog poziva na nasilje, našao aktivista Petar Glendža, profesor istorije sa Cetinja. Odmah je krenula sinhronizovana kampanja portala Borba bliskog DF, stranice Stari Liberal kao i aktivista Fronta poput Spasoja Tomića, koji su Petra nazvali pogrdnim imenima.

Jedan od narativa aktivista i podržavalaca Fronta širi etničku i religijsku mržnju. Tako se organizatori protesta koji nisu pravoslavni hrišćani ismijavaju zbog njihovih albanskih I bosanskih imena, i nazivaju se pogrdnim imenima.

Strado Turović, aktivista Medojevićevog PZP, Spasoje Tomić aktivista Fronta i Nove Srpske Demokratije kao i poručnik Roberto Golović, koji navodno stoji iza Starog Liberala prednjače u napadima ovog tipa.

Većina pomenutih aktivista redovno komunicira sa internet ratnicima iz Srbije poput optuženog Nemanje Ristića, ultra desničarskog pokreta Zavetnici posjećuje seminare i aktivnosti organizovane od strane desničarskih pokreta u Evropi, ali i organizovanih od strane Vlade Ruske Federacije.

I. Damjanović (drugi s lijeva) sa Milicom Đurđević, liderkom pokreta Zavetnici, tokom posjete Ruskom Savjetu Federacije

Ostaje da se vidi da li će organizatori protesta ostati dosljedni sebi i svojim ciljevima, ili će popustiti pred jakim pritiskom onih koji alternativu crnogorskom društvu vide u društvima u kojima bi za svoje protestne aktivnosti davno bili zatvoreni u nekim od kaznenih kolonija u Sibiru.

Dezinformisanje je danas nesumnjivo sastavni dio ruske spoljne politike, i iako se čini da je sasvim nov fenomen, datira godinama unazad. Ima dugu istoriju i usko je povezan sa stvaranjem KGB u 1950-im i doktrinom aktivnih mjera. Ove aktivne mjere (rus. активные мероприятия) podrazumijevaju manipulaciju i kontrolu medija, pismeno i verbalno dezinformisanje, korišćenje inostranih komunističkih partija i paravojnih organizacija, tajno radio-emitovanje, manipulisanje ekonomijom, kidnapovanja, paravojne operacije i podržavanje gerilskih grupacija i terorističkih organizacija.

Ovi pokušaji bili su nejasni i prolongirani, a obuhvatali su operacije kao što su Operacija Neptun – pokušaj iz 1964. godine da se iskoriste falsifikovani dokumenti sa namjerom da ukažu na to da su zapadni političari podržavali naciste, kao i  najpoznatija Operacija Infektion – kampanja dezinformisanja koju je vodio KGB osamdesetih godina kako bi širio informacije da su SAD izumile HIV/AIDS kao dio istraživačkog projekta o biološkom oružju u Fort Detriku, u Merilendu. Kada se pojavio AIDS u ranim 1980-im sovjetski specijalisti za dezinformisanje ubrzo su prepoznali priliku koju je ova misteriozna epidemija nudila i plasirali dezinformacije samo nekoliko mjeseci nakon što je naučna zajednica skovala termin AIDS i utvrdila postojanje uzročnog virusa. Sovjetski Savez iskoristio je to sa ciljem da umanji kredibilitet SAD, održi antiamerički sentiment, izoluje Ameriku van njenih granica i stvori tenzije između zemalja domaćina i SAD u pogledu prisustva američkih vojnih baza (koje su često prikazivane kao uzrok pojave AIDS kod lokalnog stanovništva).

Temelj za kampanju usmjerenu protiv SAD pojavio se u prosovjetskim indijskim novinama Patriot. Urednik je dobio anonimno pismo u julu 1983. godine od poznatog američkog naučnika i antropologa koji je tvrdio da su AIDS stvorili genetički inženjeri na Fort Detriku. Taj naučnik tvrdio je da je to smrtonosna misteriozna bolest za koju se vjeruje da je rezultat eksperimentisanja Pentagona u pokušaju da se napravi novo i opasno biološko oružje, i nagovijestio da su naučnici iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) poslati u Afriku i Latinsku Ameriku da pronađu opasne viruse koji su bili nepoznati u Aziji i Evropi. Članak u Patrioutu pojavio se upravo onda kad je AIDS počeo da privlači pažnju međunarodnih naučnih i zdravstvenih zajednica povezujući SAD sa onim što je tada predstavljalo neistraženi problem javnog zdravlja.

Priča oko AIDS izazvala je bum širom svijeta, a ponavljale su je sovjetske novine, časopisi, prenosili su je u radio i TV emisijama.

Kampanja je počela u oktobru 1985, priča o AIDS ignorisana je dvije godine, nakon što su sovjetske novine Literaturnaya Gazeta ponovo objavile originalni članak. Kako bi pružili naučne temelje za njihove optužbe da je AIDS stvorio čovjek, Sovjetski Savez iskoristio je pseudo-naučni rad koji je 1986. godine napisao penzionisani biofizičar dr Jakob Segal, rođeni Rus koji je živio u Istočnoj Njemačkoj, a koautori rada bili su njegova žena, dr Lili Segal i dr Ronald Demlou sa Humboldt Univerziteta Istočnog Berlina. Izvještaj su neumorno citirali sovjetski propagandisti, a za Segalove (koji su obrazovanje stekli u Francuskoj) govorili su da su francuski istraživači kako bi sakrili njihove veze sa komunizmom. Dr Segal postavio je tezu da je AIDS rezultat sinteze dva povezana virusa: VISNA i HTLV-1.

U izvještaju Segal kaže da se njegova hipoteza zasniva isključivo na pretpostavkama i glasinama, a ne na direktnim naučnim dokazima.

Vodeći zapadni i sovjetski stručnjaci za AIDS odbacili su, u više navrata, Segalovu teoriju. Među njima su dr Luk Montanje – direktor Instituta Pasteur u Parizu i dr Viktor Zdanov, najbolji sovjetski stručnjak za AIDS i direktor sovjetske Akademije za medicinu Ivanovsky Instituta za virusologiju. Dr Zdanov rekao je korespondentu TASS da virus AIDS nije stvorio čovjek. Ipak, Segalovi navodi su i dalje kružili, prvenstveno u sovjetskim, južnoazijskim i afričkim medijima.

Trudeći se da unizi sporazume o odbrani SAD sa zemljama saveznicama i da izvrše pritisak da se uklone vojna postrojenja SAD preko okeana, kao i da još više iskoristi antiamerički sentiment, Moskva je upozorila zemlje da vojno osoblje SAD, koje je stacionirano u američkim vojnim postrojenjima, predstavlja opasnost po javno zdravlje lokalnog stanovništva. Na primjer, sovjetske novine Sovyetskaya Rossiya (23. januar 1987) pisale su da je u Zapadnoj Evropi najviše slučajeva AIDS zabilježeno na mjestima gdje su bile stacionirane trupe SAD. TASS (12. februar 1987) izvještavao je o panici u Japanu i o tome kako su lokalni preduzetnici zatvarali vrata vojnicima SAD; sljedeći izvještaj TASS (17. februar 1987) navodio je da su vojnici bili ozloglašeni zbog njihovog nemorala i da su širili AIDS po Južnoj Koreji. Novine Sovyetskaya Rossiya (15. mart 1987) pripisale su širenje AIDS na Filipinima prisustvu američkih vojnika u toj zemlji. Lokalni komunisti i novine koje su pod kontrolom države u Latinskoj Americi (npr. Nikaragva i Panama) takođe su podigli optužnicu kriveći američke vojnike za širenje AIDS u regionu.

U kasnim 1980-im, AIDS je počeo da se širi po Sovjetskom Savezu, a Moskva je pokazala veće interesovanje za razmijenu medicinskih istraživanja na tu temu, nego što je to bio slučaj nekoliko godina ranije. S obzirom na to da su kampanje dezinformisanja o AIDS ugrozile saradnju sa američkim naučnicima, Moskva je počela da dobija žalbe Vašingtona. Ubrzo nakon toga, sovjetska Akademija nauka opovrgla je preko državnih zvaničnih novina Izvestia tezu da je AIDS stvoren vještačkim putem.

Kraj Hladnog rata unio je nemir u KGB, ali šteta je već bila pričinjena – jednom kad su se glasine ukorijenile bilo je skoro nemoguće iskorijeniti ih u potpunosti. Mitovi plasirani Operacijom Infektion nisu bili izuzetak. Tek se 1992. godine direktor Spoljne obavještajne službe (SVR), Jevgenij Primakov, složio da je KGB podstakao i ovjekovječio taj mit.

Studija koju su 2005. godine sproveli korporacija RAND i državni Univerzitet Oregon otkrila je da je skoro 50% Afroamerikanaca mislilo da je AIDS stvorio čovjek, preko 25% vjerovalo je da je AIDS proizvod državne laboratorije, 12% vjerovalo je da ga je stvorila i širila CIA, a 15% vjerovalo je da je AIDS bio neki oblik genocida nad crnim ljudima. 

Usljed korišćenja platformi kao što su Fesjbuk, Tviter i Instagram za komunikaciju i razmjenu informacija postali smo više povezani, ali smo, sa druge strane, više skloni konzumaciji, razmjeni i vjerovanju u neprovjerene informacije koje su predstavljene kao činjenice, kao što je ova – da je AIDS nastao u SAD.

Putin je shvatio značaj i potencijal interneta i društvenih mreža i upravo zbog toga se aktivne mjere opet koriste, samo su ovog puta unaprijeđene za digitalno povezani informacioni prostor.

Iako aktivne mjere datiraju još iz doba KGB, tamo možemo pronaći objašnjenja i razloge koji se kriju iza najvećih kampanja dezinformisanja, a koje sprovodi Rusija u modernom dobu, od nezakonite aneksije Krima, miješanja u izbore širom svijeta, a sada i antivakcinaške kampanje – još jedan problem po javno zdravlje povezan sa Kremljom. Antivakcinaški pokret naglo se uzdigao proteklih godina, djelimično zbog rječitih zagovornika koji preko društvenih mreža često plasiraju netačne informacije.

Retrospektivna opservacijska studija koja procjenjuje uticaj botova i trolova na onlajn diskurse koji se tiču vakcina na Tviteru od 2014. do 2017. godine, objavljena je u  magazinu American Journal of Public Health u oktobru 2018. Studija pokazujeda su ruski botovi i trolovi propagirali dosta dezinformacija o zdravlju. Tviter naloziautomatizovanih botova i ruskih trolova pod maskom legitimnih korisnika uključuju se u onlajn diskusije o vakcinama. Primjećeno je da, kroz postavljanje raznih anti, pro i neutralnih tvitova, trolovima i botovima želi da se legitimiše diskusija o vakcinama. Ovi nalozi postavljaju sadržaje o vakcinama značajno aktivnije nego prosječni korisnik u cilju promovisanja razdora, prije nego zauzimanja jedne od strana koje učestvuju u diskusiji. Izloženost diskusiji o vakcinama smanjuje javno povjerenje u zdravstvene ustanove i rezultira time da ljudi odlažu vakcinisanje i na taj način nas izlaže riziku od epidemija, izjavio je dr Broniatovski, jedan od autora studije, dodajući da i puko zahuktavanje diskusije može da ima stvarne posljedice.

Ovu analizu dopunjuje i kvalitativna studija #VaccinateUS – Tviter hešteg koji je osmišljen kako bi se propagirao razdor kroz korišćenje vakcinacija kao političkog pitanja. Tvitovi #VaccinateUS identifikovani su kao nalozi ruskih trolova koji su povezani sa Agencijom za istraživanje interneta – operacijom podržanom od strane Kremlja specijalizovanom za operacije onlajn uticanja.

Jedan tvit koji je bacio crv sumnje na vakcine, a koji je citiran u studiji glasi: Da li ste znali da postoji državna tajna baza podataka djece koja su oboljela od vakcina? #VaccinateUS.

Još jedan post koji se bavi vakcinama kaže: #VaccinateUS Ne možete da utičete na zatupljenost. Neka umru od boginja, ja sam za vakcinaciju (#vaccination)!

Ponekad isti nalog zagovara obje strane istog pitanja.

U aprilu 2017. godine, nalog pod imenom Baldwin tvitovao je sljedeći antivakcinaški stav: Uprava za hranu i ljekove (FDA) skriva od roditelja opasnosti vakcina koristeći jednostavan TRIK – pravi placebo jednako toksičan kao i vakcine tako da oboje imaju = reakcije.

Mjesec dana kasnije Baldwin je, po svemu sudeći,promijenio mišljenje.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje vakcinaciju sa prvom dozom vakcine #hepatitisB u prvih 24 sata života #VaccinesWork, tvitovano je sa tog naloga u maju.

Dr Broniatovski je za Radio Slobodna Evropa rekao da ne vidi nijedan dokaz da Rusija pokušava da oslabi zapadne demokratije tako što ubjeđuje ljude da prestanu da se vakcinišu. Ali to čine poznati trolovi pod maskom legitimnih korisnika na društvenim mrežama koji diskutuju o vakcinama, kao dio njihove strategije da promovišu političku polarizaciju.

Na Univerzitetu Duke u Sjevernoj Karolini ljudi unutar centra Forge (centar za naučne zdravstvene podatke) rade i pokušavaju da razumiju i odgovore na dezinformacije koje kruže internetom, a koje su povezane sa zdravljem. Direktor centra Forge, Robert Kalif, bivši zaposleni Uprave za hranu i ljekove SAD, rekao je da medicinske dezinformacije mogu da budu pitanje našeg vremena koje zahtijeva primat prioritetnosti i da veliki broj postova na društvenim mrežama predstavlja sajber ratovanje koje sponzoriše država, naročito one koje dolaze iz Rusije.

Kako bi razumjeli zašto, moramo  da se udaljimo od same dezinformacije, usredsredimo se na širu sliku i shvatimo veliku agendu. Od aneksije Krima, odnosi između Zapada i Rusije srozali su se na najniži nivo od Hladnog rata. Ruski moderni svijet, putinizam (Rusija pod Putinom) čini se ranjivim i nesavladivim u poređenju sa Zapadom i zapadnim vrijednostima.  Unutar Rusije ćemo vrlo vjerovatno svjedočiti kontinuiranom odbijanju stubova evropske demokratije, uključujući aktivizam civilnog društva, slobodu govora i politički pluralizam, dodajući na kraju nedavne zakone o internetu koje je usvojila Duma. Rješavanje problema značilo bi mijenjanje autoritarnog sistema i vlasti, što se zasigurno neće desiti. Jedina druga odgovarajuća opcija jeste da se oslabi Zapad kroz netradicionalno ili sajber ratovanje koje je prilagođeno modernom svijetu, za razliku od konvencionalnog oružja, kroz sajber operacije, kampanje dezinformisanja, oružani kriminal, ekonomske sankcije, zavisnost od energije, itd. Isti cilj, samo drugačije metode od onih koje smo vidjeli tokom 20. vijeka, naročito u Hladnom ratu. Aktivne mjere bile su jezgro sovjetskih operacija nekad, hibridne mjere jesu jezgro ruskih operacija danas.

Da sve ovo gorepomenuto nije čisto spekulisanje potvrđuje i izjava bivšeg generala KGB Olega Kalugina:

Ne obavještajna sakupljanja, već subverzija: aktivne mjere koje će oslabiti Zapad, unijeti razdor u svim mogućim savezima zapadnih zajednica, naročito u NATO, zavaditi saveznice, oslabiti SAD u očima ljudi iz Evrope, Azije, Afrike, Latinske Amerike i samim tim pripremiti teren u slučaju izbijanja rata. Učiniti Ameriku podložnijom bijesu i nepovjerenju drugih naroda.

Pitanje antivakcinacije toliko je ozbiljno da ga je Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila u listu deset problema koji prijete globalnom zdravlju u 2019. godini, zajedno sa zagađenjem vazduha, promjenom klime, dijabetesom, kancerom i kardiovaskularnim bolestima, HIV, svjestkom pandemijom gripa, ugroženom životnom sredinom (pogođenom poplavama, glađu, sukobima i sličnim katastrofama), antimikrobnom rezistentnošću, otpornošću na antibiotike i antivirusne ljekove, ebolom i drugim visokorizičnim patogenima i lošom primarnom zdravstvenom zaštitom.

Vakcinacija jeste jedan od najefikasnijih načina da se izbjegnu bolesti – trenutno spriječava od 2 do 3 miliona smrtnih slučajeva godišnje, a još 1.5 miliona moglo bi da se izbjegne kad bi se poboljšala globalna pokrivenost vakcinama – navedeno je u izvještaju SZO.

Takođe se ističe opasnost koju predstvaljaju antivakcinaši, navodeći kao primjer 30% porasta u evidentiranim slučajevima boginja širom svijeta. Otpor prema vakcinaciji, kako navodi SZO, prijeti da poništi napredak postignut kod bolesti koje mogu da se spriječe vakcinama. 

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije slučajevi boginja koji su zabilježeni u Evropi dostigli su rekord u prvih šest mjeseci 2018.

Kada je u pitanju Evropa, više od 41.000 ljudi zaražena je u prvih šest mjeseci 2018, od čega je 37 ljudi umrlo, a to je skoro duplo više nego u cijeloj 2017, kada je evidentirano 24.000 registrovanih slučajeva i 5.200 slučajeva u 2016. Stručnjaci krive ovaj talas uzbune za nagli pad broja vakcinisanih ljudi.

Ukrajina i Srbija nalaze se među zemljama sa najvećom stopom boginja u Evropi.

Antivakcinaši na Zapadnom Balkanu

1. Vakcine INFO

Portal vakcinainfo.org i Fejsbuk stranica Vakcine INFO su projekat udruženja Građanska inicijativa za neobaveznu vakcinaciju, čiji je cilj informisanje građana u Srbiji i regionu o cjelovitoj „istini“ o vakcinama, kao i da se ponude malo poznate informacije o bebjednosti, efikasnosti i opravdanosti vakcinacije. Pristupnicu za pojedinačno članstvo u udruženje moguće je kupitina sajtu vakcinainfo.org, a članarina, od koje se pokrivaju troškovi održavanja statusa pravnog lica, je za kalendarsku 2018. godinu iznosila 1200 dinara.

Među objavama na sajtu, može se naći i  reagovanje povodom stavova epidemiologa i prof. dr Zorana Radovanovića, koga ujedno nazvaju i pravnim šarlatanom. Dr Radovanovića optužili su za iznošenje kako kažu nestručnog mišljenja, kao i da svojom bezobzirnom satanizacijom vrši pritisak na građane. U svom tekstu Zaraze, sudovi i vakcine, koji je objavljen 16. novembra 2017. godine na portalu Danas, dr Radovanović brani medicinu, vakcine i pozova građane da se okanu teoretičara zavjere.

Udruženje Građanska inicijativa za neobaveznu vakcinaciju ima i svoju Fejsbuk stranicu pod nazivom Vakcine INFO, koju prati 17.842 korisnika. Ova stranica je veoma aktivna i objavljuje slike, video-zapise i postove, istraživanja i analize određenih ljekara, nadriljekara i zdravstvenih institucija, koji predstavljaju negativne narative o vakcinama, pokušavajući da podignu svijest javnosti o štetnosti vakcinacije i posledicama koje ona sa sobom nosi.

Ova stranica je nedavno objavila sliku sa spiskom vakcina, ljekova i kozmetike koje sadrže ćelije ili djelove abortiranog ljudskog djeteta. Međutim ova slika nema izvor i informacije odakle su dobili ove podatke. Takođe i slika postavljena pod nazivom Da li ste znali? na kojoj piše da je polisorbat 80 koji se nalazi u mnogim vakcinama prezervativ, nema tačne podatke odakle su podaci preuzeti.

Ova inicijativa kroz svoju Fejsbuk stranicu konstantno podržava Jovanu Stojković, doktoricu koja je tužena Sudu časti Regionalne lekarske komore Beograda. jer je svojim javnim istupima izazavala pad obuhvata vakcinacije i dovela do epidemije malih boginja u Srbiji. Dr Jovana Stojković je jedan od autora čiji se tekstovi mogu pronaći na sajtu vakcinainfo.org.  Pored ovog slučaja, Fejsbuk stranica Vakcine INFO dala je podršku i dr Lidiji Gaški iz Hrvatske, koja je takođe veliki pobornik prava na slobodan izbor povodom vakcinacije, koja je zakonski obavezujuća u Hrvatskoj.

2. Pravo na izbor

Portal pravonaizbor.rs i istoimena Fejsbuk stranica osmišljeni su sa ciljem preispitivanja opravdanosti obaveznog vakcinisanja u Republici Srbiji na temelju brojnih pravnih, zdravstvenih, etičkih i drugih argumenta. Fejsbuk stranicu, koja o vakcinama govori isključivo u negativnom kontekstu, upozorava na farmaceutsku mafiju i poziva da se ljudi informišu prije (ne)vakcinisanja, prati 9.876 korisnika Fejsbuka.

Ovo udruženje na svom portalu naglašava da se u vakcinama mogu naći djelovi abortiranih fetusa, djelovi DNK ljudskog porijekla, djelovi DNK životinjskog porijekla, aluminijum i živa, a da pri tome ne navode kako su došli do ovih informacija, čime javnost ostaje uskraćena za potpunu informaciju.

Pravo na izbor je na svojoj Fejsbuk stranici objavila da je NATO u svojoj knjizi Imunološki adjuvans[1] i vakcine (eng. Immunogical Adjuvants and Vaccine),  vakcine obilježio kao biološko oružje.

Na objavljenoj foografiji  istaknuto je da u pomenutoj knjizi na strani 37 piše: Vakcine izazivaju autoimune bolesti. Aluminijum koji je adjuvans povećava produkciju određenih antitijela, koji izazivaju alergije i anafilaktički šok.

Analiza cjelokupne pomenute knjige i izdvojene strane 37 pokazala je da ne postoji čak ni približna formulacija ovoj, čak se sintagma biološko oružje ne pominje nigdje u ovoj studiji.

Važno je napomenuti da je knjiga Imuniloški adjuvans i vakcine objavljena 1989. godine, čak i da je informacija na koju se poziva organizacija Pravo na izbor tačna, bilo bi upitno oslanjati se na istraživanje staro 30 godina, pogotovo kada je oblast medicine u pitanju.

Plasiranje ovakvih informacija ima za cilj obmanjivanje javnosti i podizanje panike o osjetljivim temama.

3. Dr Jovana Stojković

Dr Jovana Stojković, koja se otvoreno i javno zalaže protiv vakcinacije djece kako putem svoje stranice na Fejsbuku, tako i u emisijama na televiziji, u decembru 2018. godine dobila je tužbu Suda časti Regionalne lekarske komore i takođe je traženo ukidanje njene licence. Istovremeno, ona je predsjednica Udruženja građana Pravo na izbor i pokreta Živim za Srbiju.

Na sajtu pokreta Živim za Srbiju – pokret na čijem zvaničnom sjatu možemo da vidimo za kakve mjere i promjene se zalažu u sistemu i društvu u državi – nalazi se njen poseban kanal putem kojeg ona ističe svoje stavove u borbi protic vakcinacije, ali i u drugim borbama kao što su očuvanje tradicionalne porodice, borba protiv LGBT populacije, predaje Srpskog Kosova i Metohije.

Ovaj pokret ima svoju stranicu i na Fejsbuku, koja se često bavi i temom NATO.  Kako se navodi na jednom od postova, tokom 78 dana bombardovanja radioaktivnim uranijumom ubijeno 79-oro djece.

U jednom od svojih postova na stranici na Fejsbuku, dr Stojković iznosi sledeće pitanje narodu: Nekad ste se protivili američkim bombama! A sada se borite za američke vakcine?

Izvor: Fejsbuk

Pored antivakcione, često u javnost nastupa sa anti-NATO i antizapadnom retorikom, veličajući Rusiju kao saveznika kojoj se treba okrenuti za pomoć. Putem svoje Fejsbuk stranice organizovala je i prozivala na brojne proteste kako protiv vakcinacije tako i vezano za druga aktuelna pitanja – NATO, LGBT, Kosovo.

Naime, 14. maja 2017. godine, u Beogradu je organizovan prvi Sveroditeljski protest pod pokroviteljstvom  UG Ja volim mamu i tatu.

Ono zašto je nama bio interesantan baš ovaj protest nije toliko njegova tematika, koliko činjenica da je jedan od govornika na ovom protestu bila i dr Jovana Stojković, a jedan od učesnika Radomir Počuča, sa kojim smo se između ostalog susreli u prethodnom broju našeg Magazina gdje smo govorili o protestima žutih prsluka u Parizu i povezivali ih sa borcima u Ukrajini. Počuča se borio za ruske interese u Donbasu, kako sam kaže: protiv zla koje prijeti njegovoj svetoj otadžbini Rusiji. Sporazumno je priznao krivicu srpskom tužilaštvu za kaznu od godinu i po zatvora, uslovno na pet godina.

R. Počuča na Sveroditeljskom protestu

[1] Supstanca koja pomaže imunom sistemu tijela da odgovori na antigene

Upotreba društvenih mreža, kao što je Tviter, je u velikoj mjeri promjenila interakciju na relaciji političar-glasač. Na ovaj način zvaničnici su postali dostupniji široj publici, ali s druge strane upotreba Tvitera u političke svrhe je omogućila bržu razmjenu informacija od značaja.

U ovoj analizi, a u duhu lažnih vijesti i Tvitera, se bavimo fenomenom „lažnih“ pratilaca među najprominentnijim akterima političke scene sa Zapadnog Balkana, koji imaju svoje naloge na ovoj društvenoj mreži.

U te svrhe, koristili smo jednu od alatki kompanije SparkToro, koja se na osnovu ustaljene metodologije bavi ovim vrstama procjena.

Njihov Fake Followers Audit kombinuje oko 25 faktora koji su između ostalog u korelaciji sa „spam“ i bot nalozima, kako bi na osnovu analize kombinacije faktora dao procjenu pratilaca, odnosno „lažnih“ pratilaca.

Neki od faktora koje Fake Followers Audit koristi prilikom analize

Prominenti akteri sa političke scene, čije smo naloge analizirali su svi predsjednici i premijeri zemalja Zapadnog Balkana, osim u slučaju Crne Gore, čiji predsjednik i premijer ne koriste ovu društvenu mrežu. Stoga smo odlučili da uključimo prvog čovjeka Pokreta za promjene – Nebojšu Medojevića, kao najaktivnijeg crnogorskog političara na Tviteru. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, samo jedan od aktuelna tri člana Predsjedništva posjeduje nalog.

Kao što se može vidjeti sa grafičkih prikaza, najveći broj pratilaca na Tviteru uživaju premijer Albanije Edi Rama sa 332,902 pratilaca i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kojeg prati 288,173 ljudi. Na trećem mjestu se nalazi predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, koju prati „svega“ 114,519 naloga. Međutim, iako uživaju visok broj folovera, značajan dio predstavljaju „lažni“ pratioci, čemu u prilog govore i podaci do kojih smo došli. U slučaju albanskog premijera od 332,902 pratilaca 267,986 su „lažni“, odnosno oko 80,5%. Slična situacija je i kod srpskog presjednika. Od 288,173 pratilaca u trenutku kada je analiza rađena, 231,403 spadaju u kategoriju „lažnih”, odnosno oko 80,3%.  Sto se tiče Crne Gore, poslanika Nebojšu Medojevića prati 12,525, od kojih su 4,547 lažni, odnosno 36,3 procenta. Od 14, 572 naloga koja čine Tviter bazu pratilaca premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva, 6,543 čine lažni nalozi, odnosno 44,9%. A kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Bakir Izetbegović je jedini od tri člana Predsjedništva koji koristi Tviter, na kojem ga prati 4,180 ljudi, od toga 50% “lažnih” naloga.

Lažni nalozi (često botovi) imaju mogućnost automatskog generisanja i postavljanja sadržaja, najčešće neprovjerenih glasina i informacija, a sve u cilju obmanjivanja korisnika društvenih mreža.

Nedavno se pojavio još jedan u nizu naslova sa neizostavnom temom NATO,  koji je u znatnoj mjeri skrenuo pažnju čitalaca. Naime, riječ je o slici na kojoj pripadnici KFOR-a poziraju sa „satanističkim“ pozdravom ispred manastira Gračanica na Kosovu i Metohiji. Niz kako crnogorskih tako i srpskih portala objavio je ovu vijest sa kontroverznim naslovom.

Portal IN4S je 28.02.2019. objavio članak pod nazivom „Američke NATO trupe sa satanističkim pozdravom ispred manastira Gračanica” ispod kog slijedi nastavak da se  pozdrav hang loose ispoljava kroz položaj palca i malog prsta, a označava novokomponovani satanizam i je jedan od mnogobrojnih okultnih pozdrava.

izvor: in4s.net

Slika de facto postoji i po prvi put je objavljena 8. februara na Fejsbuk stranici KFOR Multinational Battle Group-East, gdje se navodi da su vojnici u posjeti manastiru Gračanica, kao i da uče o istoriji manastira i pomažu u izgradnji čvršćih odnosa na Kosovu. Međutim, ako pretražimo pojam hang loose ili shaka sign shvatićemo da zapravo nema nikakve veze sa tkzv. novokomponovanim satanističkim pozdravom, već potiče sa Havaja i simbolizuje pozdrav kojim se poručuje da će sve biti u redu ili kako bi se reklo: “take it easy”.

Pozdrav koji su vojnici pokazali putem fotografije urednike portala je podsjetila na satanistički pozdrav i prizivanje đavola, međutim, istina je sasvim drugačija. Satanistički pozdrav bio bi sa ispruženim palcem, kažiprstom i malim prstom dok su ostala dva savijena, a ako se već ulazi u analizu prikazanog pozdrava, pozdrav sa slike označavao bi poziv Bogu.

U daljem nastavku teksta, fokus je na bombardovanju iz 1999. gdje se pominju NATO vojnici u kontekstu „izaslanika sotone“ sa ciljem propagiranja priče o oboljenjima koja su navodno prouzrokovana osiromašenim uranijumom.

Poneseni ovom viješću, neki od portala su samo prenijeli pisanje pomenutog IN4S-a, pa su tako i Večernje novosti, naslovi.net, vestinet.rs, mondo.rs, vesti-online.com, tanjug.rs, Espreso.rs između ostalih objavili isti članak prije nego su provjerili šta “hang loose“ zapravo predstavlja i tako obmanuli javnost plasirajući dezinformaciju.

Za razliku od njih, Informer je objavio ovu vijesti, naglasivši da  pozdrav koji su vojnici iz Bondstila pokazali prilikom fotografisanja ispred Gračanice zapravo simboliše poziv Bogu i povezali isti sa čuvenim fudbalerom Ronaldinjom i načinom na koji je on proslavljao golove.

Neki od čitalaca, svjesni teme i onoga šta je napisano, su se takođe oglasili i pokrenuli lavinu komentara povodom ovog članka.

Možemo zaključiti da je naslov namijenjen da privuče pažnju čitalaca i da stvori sliku da vojnici KFOR-a na ovaj način omalovažavaju i vrijeđaju gorepomenuti manastir na osnovu neprovjerenih informacija.

Temelje profesionalnog novinarstva, makar onakvog kakvog ga baštini zapadna civilizacija, uzdrmala je priča o Klasu Relocijusu, sad već bivšem novinaru njemačkog Špigla (Der Spiegel). Ugled čuvenog njemačkog nedjeljnika, koji je građen čitavih sedam decenija, narušen je kada se saznalo da je njihov novinar fabrikovao, pa čak i izmišljao informacije i sagovornike u svojim tekstovima.

ŠTA ZNAMO?

Gotovo svi domaći, regionalni i svjetski mediji pisali su o slučaju novinara Klasa Relocijusa koji je, i po sopstvenom priznanju, fabrikovao informacije, izmišljao ili uljepšavao izjave i citate u makar 14 svojih tekstova koje je objavio njemački Špigl. On je u ovaj, jedan od najuticajnijih štampanih medija u Njemačkoj, ušao 2011. godine kao tzv. freelancer (honorarac). U ovom periodu objavio je gotovo 60 tekstova kojima je zavrijedio pažnju svjetske javnosti koja je bila oduševljena dometima njegovog istraživačkog duha. Zahvaljujući svom pisanju dobio je nekoliko prestižnih nagrada od kojih se izdvajaju one za novinara godine koje su mu dodijelili američki CNN 2014. godine i njemački Reporterpreis prije samo mjesec dana.

Klas Relocijus sa nagradom CNN-a, izvor: NBCnews.com

Internom istragom, uz iznešene sumnje nekoliko novinara koji su radili sa Relocijusom, uredništvo Špigla je utvrdilo da je on lažirao informacije u tekstu o gradnji zida između Amerike i Meksika navodeći da je vidio grafit  u Minesoti na kojem piše Meksikanci, nijeste poželjni ovdje. Takođe, sumnja se i u istinitost tekstova o zatvoreniku Muhamedu Bavaziru koji je odbio da napusti zatvor Gvantanamo i onih o bratu i sestri iz Alepa koji žive na ulicama Turske. Ova posljednja priča koštala ga je i krivične prijave, pod sumnjom da je preko ličnog naloga elektronske pošte slao upute za donacije za ovo dvoje djece, koje su završavale na njegovom privatnom računu. Sumnja se i da je ličnost djevojčice izmišljena.

KOJE SU POSLJEDICE?

Prije svega poljuljano je uvjerenje u sve etičke aspekte novinarstva, odgovornost za napisano, odgovornost prema čitaocima i vjera u istinu. Postavlja se pitanje koji razlozi su naveli proslavljenog novinara da fabrikuje ionako dramatične i teške životne priče, da izmišlja izjave, sagovornike, ličnosti? Rekli bismo ništa drugo nego zaslijepljenost globalnom težnjom za eksluzivitetom u izvještavanju. Brzina koju nameće ustrojstvo medija u 21. vijeku na ispit stavlja uvriježene postulate novinarske etike, gdje pišimo istinito o istini u interesu cjelokupne zajednice nije primarno. Nametnuti tempo izvještavanja koji favorizuje brzinu nauštrb kvaliteta, ostavlja sistem potpuno nezaštićenim za ovakve vrste zloupotreba i prevara.

Jaegers Grenze jedan od tekstova koji imaju fabrikovan sadržaj

Ovo je, takođe, udar za demokratiju u cjelini. Živimo u vremenu krize informacije i krize vijesti, koje posljedično utiču na perspektive demokratije i paralelno se dešavaju sa procesima bujanja novih medija, procesima postdemokratije i postpolitike. Onlajn mediji su promijenili profesionalne standarde, objektivnosti više nema, publika više nije pasivni primalac informacija, već građani sami traže informacije usljed nepovjerenja u medije, osnivaju alternativne medije, a onda se pojavljuju “čudne nove forme” poput lažnih vijesti. Sama definicija  ovog fenomena protivrječi profesionalnim standardima jer je vijest istinita ili nije vijest. Lijeni objektivizam se ogleda u tome da dok lažna vijest i dezinformacija otrče maraton, novinar još nije krenuo sa cilja, što znači da tradicionalni medij još uvijek spava ušuškan i nema informaciju da je maraton uopšte organizovan.

Kako će mediji ponovo izgraditi povjerenje javnosti u kvalitetno novinarstvo, biće glavno pitanje u narednim godinama, i to ne samo za akademike i studente koji analiziraju masovne komunikacije, veći za one koji svojim činjenjem i izvještavanjem o učinjenom pokušavaju da oblikuju stavove građana, dakle i institucije u demokratskim društvima. Informativna kriza je ona koja se dotiče perspektive demokratije i potresa njene temelje. Porast propagande, govora mržnje, populizma, širenja dezinformacija i lažnih vijesti,  ali i samokritične politike sa ekstremističkom oštricom koja ugrožava stabilnost i mir u zemlji i inostranstvu, karakteristike su vremena u kojem živimo.

U narednom periodu izazov će biti i jačanje javne svrhe novinarstva i pomoći medijima u povezivanju sa građanima na efikasniji način. Ova egzistencijalna kriza zahtijeva, prije svega, novinare koji se vraćaju postulatima svog zanata i izvještavaju  na način koji je blizak publici. Rješenja moraju biti pronađena i za krizu finansiranja novinarstva od javnog interesa. Ona zahtjeva političku volju da se ulaže u otvorene, povezane i pluralističke sisteme komunikacije. Potrebno je više investicija u kvalitetne informacije i radnje u borbi protiv mržnje, rasizma, dezinformisanja i netolerancije; više resursa za istraživačko izvještavanje; više povezanosti sa etičkim vrijednostima u upravljanju i rukovođenju medijima.

U vrijeme ekspanzije popularnosti društvenih mreža tradicionalni mediji moraju prigrliti društvene mreže u cilju odbrane istine, i širenja provjerenih i pouzdanih informacija. Ono što grupa istomišljenika može sa neprovjerenom informacijom učiniti na društvenim mrežama u vrlo kratkom periodu, tradicionalno ustrojeni mediji ne mogu lako ispraviti.

„Elektronski autizam“ stvara privid komunikacije, stvara čitaoca, koji u tom prividu, vjeruje, a onda i širi neprovjerne informacije, često nesvjesno stvarajući dvostruki lažni narativ za čije dešifrovanje je potrebna koordinisana akcija vođena istinitim izvještavanjem. Izlaz je u snažnom zagovaranju saradnje, medijske i informatičke pismenosti, u borbi protiv različitih oblika neravnopravnosti, ali i na kritici jednoumlja, dezinformisanja i populizma.