Debata o bezbjednosti podataka prilikom korišćenja aplikacije za mobilne uređaje Fejsap (FaceApp) preplavila je stranice društvenih mreža i medija širom svijeta.

Fejsap je 2017. godine kreirao Jaroslav Gončarov u Rusiji. Aplikacija funkcioniše tako što korisnici izaberu fotografiju koju žele da modifikuju, učitaju je, dalje odaberu filter kroz koji žele da je provuku (najčešće je to filter koji čini korisnika starijim) i kao krajnji proizvod dobiju izmijenjenu sliku.

Džošua Nozi, developer aplikacija, postavio je tvit o Fejsapu 15. jula, upozoravajući da aplikacija automatski učitava sve fotografije sa telefona, bez obzira na to da li dobije odobrenje korisnika ili ne. Nozi se narednog dana javno izvinio, rekavši da je ishitreno postavio taj tvit bez prethodnog detaljnog testiranja same aplikacije. Međutim, ostao je pri tvrdnji da jeste čudno što aplikacija traži pristup svim fotografijama, za čim nema realne potrebe.

Taj tvit kao i činjenica da je aplikacija napravljena u Rusiji izazvali su paniku u svijetu i pokrenuli lavinu onlajn diskusija o tome kako ruska fabrika trolova pravi bazu podataka koristeći učitane slike sa servera. Postoji opravdan strah da bi te fotografije mogle da budu iskorištene za lansiranje lažnih naloga u budućim kampanjama dezinformisanja ili za kreiranje dipfejka. Stvar je otišla predaleko, pa je novinarka UNILAD, Ema Rouzmurgi, u svom članku navela da Džošua radi za Ruse. On je demantovao te navode, nakon čega je taj dio izbrisan iz teksta na sajtu UNILAD.

Povodom teme koja je uzburkala javnost posljednjih dana oglasio se i Jaroslav Gončarov koji je demantovao tvrdnje da aplikacija preuzima sve fotografije iz foto galerije, već samo onu koja je selektovana. Ustvrdio je i da se podaci ne šalju u Rusiju, nego se čuvaju na serveru koji kontrolišu američki provajderi Amazon i Gugl. Takođe je istakao da fotografije na zahtjev korisnika mogu biti uklonjene sa servera, kao i da se većina fotografija briše sa servera tokom 48 sati od trenutka učitavanja. Kao glavne razloge za čuvanje učitanih fotografija naveo je performanse i internet saobraćaj, jer kompanija želi da bude sigurna da korisnik ne učitava fotografiju više puta za svako uređivanje. Gončarov je naglasio da kompanija niti prodaje niti dijeli podatke korisnika sa trećim stranama. No, možemo li se osloniti na njegovu riječ?

Uslovi korištenja – znamo li šta prihvatamo?!

Ono što je interesantno jesu i uslovi korišćenja svih aktuelnih aplikacija koje korisnici mahom prihvataju bez prethodnog čitanja. Advokatica Elizabet Pots Vajnstajn postavila je tvit navodeći da svi koji instaliraju aplikaciju i prihvate uslove korištenja Fejsapa daju stalnu, neopozivu, besplatnu i na nivou svijeta dozvolu za korištenje, reprodukciju, modifikovanje, adaptiranje, objavu, prevođenje i stvaranje drugih dijela od vašeg sadržaja. To je bio okidač za novu diskusiju i upoređivanje sa uslovima korišćenja aplikacija kao što su Fejsbuk, Tviter, Instagram itd.  Lens Ulanof, glavni i odgovorni urednik sajta Lajfvajr (Lifewire), postavio je tvit o uslovima korišćenja Tvitera: za sadržaj koji se postavlja i prikazuje na serverima dajete na nivou svijeta neisključivu licencu za korišćenje, kopiranje, reprodukciju, obrađivanje, prilagođavanje, mijenjanje, objavljivanje, prikazivanje i distribuiranje tog sadržaja u svim medijima i kroz sve metode distribucije. Evidentno je da uslovi korišćenja Fejsapa nisu ništa diskutabilniji od uslova korišćenja ostalih aplikacija koje svakodnevno koristimo.

Nadalje, Fejsap je sličan aplikaciji Pogodi moje godine (Guess my age) koju je Majkrosoft napravio 2005. godine, a koja sadrži određene karakteristike svog ruskog pandana. Činjenica što se tada nije povela polemika o bezbjednosti te gotovo iste aplikacije jeste možda baš zato što nije napravljena u Rusiji, koja zbog događaja u prethodnim godinama po automatizmu predstavlja sinonim za opasnost.

Portal Borba objavio je 9. jula vijest da je preko 100 kilograma kokaina zaplijenjeno na brodu u čileanskom gradu Vinja del Mar, te da se na njemu nalazilo pet pomoraca crnogorskog porijekla.

Mnogi srpski i crnogorski portali: IN4S, RTS, B92, Blic, FOS Media, Mondo, Portal Analitika su bez utemeljenih tvrdnji prenijeli vijest da je preko 100 kilograma kokaina zaplijenjeno na brodu u čileanskom gradu Vinja del Mar, te da se na njemu nalazilo pet pomoraca crnogorskog porijekla koji se sa tim događajem dovode u vezu. Navodi se i da su svi stavljeni pod istragu i zadržani u kućnom pritvoru.

Svi portali koji su prenijeli sporni članak, povezali su ga sa nedavnom zaplijenom 18 tona kokaina u Filadelfiji, kada je uhapšen i osumnjičen dio posade porijeklom iz Crne Gore. Jedan od njih, portal Alo, je otišao još dalje, navodeći da su pronađeni dokazi koji govore o crnogorskim planovima za osvajanje SAD, pa se samo na osnovu tog navoda usuđujemo reći da glupost i laž zaista ne poznaju granice, te da je profesionalizam ustuknuo pred diletantizmom.

S druge strane, činjenica je da nijedan kredibilan međunarodni medijski, ni čileanski, izvor nije objavio vijest o pomenutom događaju. Jedina informacija vezana za šverc kokaina u Vinji del Mar objavljena je na portalu Soychile, 27. marta 2019. godine. Navedeno je da su četiri osobe, (tri muškarca i jedna žena) zadržani u pritvoru jer je kod njih pronađeno 195 doza kokainske paste. Vrijednost zaplijenjene droge procijenjena je na više od 2 miliona dolara.

Ključno pitanje je zašto vijest objavljenu na portalu Borba (a koju su prenijeli i neki domaći portali) nije propratio nijedan crnogorski medij sa nacionalnom frekvencijom, kao što su prethodno prenijeli informaciju o hapšenju dijela posade crnogorskog porijekla prilikom zaplijene u Filadelfiji? Logika profesionalne odgovornosti nas navodi na zaključak da je to zato što se opisani događaj nije desio!

Evidentno je da su neutemeljeno povezivanje različitih događaja i objavljivanje neargumentovanih sadržaja putem medija sve učestalije metode u funkciji podsticanja političke nestabilnosti. Tendenciozno predstavljanje crnogorskog naroda u negativnom kontekstu i potpirivanje već postojećih međunacionalnih napetosti posljedica su, između ostalog, takvog medijskog okvira.

Poslanička podrška lažnim vijestima

Dodatno je informaciju portala Borba podgrijao poslanik Demokratskog fronta, Nebojša Medojević, komentarom na Tviteru – Firma Đukanovica ne staje. Nema odmora dok traje obnova. Vođeni devizom, cilj opravdava sredstvo, politički blokovi se na razne načine koriste plasiranjem dezinformacija, čime one postaju opasno oružje.

Usljed naraslih tenzija na relaciji Podgorica-Beograd povodom Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti, pojedini portali kao da se trude da, dovođenjem u zabludu svojih čitalaca, još više raspiruju netrpeljivost.

Učešću pripadnika Vojske Crne Gore na vježbama Immediate Response 2019 (IR19), održanim od 10. maja do 7. juna ove godine na teritoriji HRvatske, pojedini mediji su tendenciozno dali senzacionalističku notu. Tako su NATO vježbe, koje nemaju dodirnih tačaka sa aktuelnim događajima, iskorištene u svrhu dolivanja ulja na vatru.

VCG je več bila domaćin vježbe Adrion Livex 2011, a ove godine je domaćin kao članica NATO saveza.

Crna Gora je pljunula po Srbiji i Srbima na Kosovu! U onome što su njeni vojnici uradili nema ni traja čojstvu, piše 3. juna portal Espreso. Sljedećeg dana portal IN4S objavio je istu vijest uz djelimično dorađen tekst i izmjenjen naslov: Skandal: Montenegro vojnici na uniformama nose zastave tzv. Kosova i Albanije, a u danima koji su uslijedili u trku su se uključili portali Vidovdan i Nacionalist, uz slične naslove.

Evidentno je da je autoru teksta (zlo)namjerno promakla činjenica da postoji ustaljena praksa da zemlje članice NATO alijanse na međunarodnim vježbama nose obilježja drugih država učesnica te iste vježbe. Samim tim nema ničega skandaloznog niti senzacionalnog u toj informaciji.

Druga vježba, Adrion Livex 19 održana je od 18. do 28. jjuna u Luci BAr. Domaćin je bila Vojska Crne Gore a cilje vježbe bio je unapređenje saradnje i povećanje interoperatibilnosti između pomorskih snaga Adrion inicijative.

Tako su portali IN4S i Barski portal prisustvo brodova zemalja učesnica predstavili kao pritisak na Srpsku pravoslavnu crkvu i peticiju Mitropolije crnogorsko primorske protiv vladinog Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Po njihovim navodima, indikativno je što NATO brodovi ostaju u Crnoj Gori baš do Vidovdana, 28. juna, do kada građani mogu potpisivati peticiju u hramovima širom zemlje.

Nije navedeno da je održavanje vježbe najavljeno 30. maja, odnosno 15 dana prije Trojčindanskog sabora i pokretanja pomenute inicijative. Bombastični  naslovi: Agresorski ratni brodovi u Baru do Vidovdana i Demonstracija sile: NATO brodovi u Luci Bar do Vidovdana tendenciozno plasirani sa naglašenom notom uzbunjivanja javnosti, poslužili su kao još jedno sredstvo održavanja tenzija između dvije zemlje.

DFC je istražio i došao do saznanja da je na objavljenoj fotografiji ranca sa ovogodišnje IR19 vježbe godine prikazan ranac hrvatske, a ne crnogorske vojske, kako se tendenciozno željelo predstaviti i izazvati bijes, prezir, netrpeljivost, mržnju čitalačke publike. Analizom dezena maskirne uniforme potvrđeno je da je  nesporno riječ o uniformama i rancu hrvatske vojske, jer je detalj koji preovladava zapravo reljef Republike Hrvatske.

Još jedna potvrda došla je sa adrese Instagram profila jednog od pripadnika hrvatske vojske, gdje je objavljena fotografija ranca, koji je pritom identičan onome sa sporne slike.

Jasno je da zaoštravanje crnogorsko srpskih odnosa dodatno podstiču i ta i slične objave, fokusirajući se na aktuelne crnogorske teme: presude dvojici Rusa u sudskom procesu državni udar, slanje oficira Vojske Crne Gore na proslavu Oluje i predstavljanje Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovjesti kao pokušaj otimačine imovine Sprske pravoslavne crkve.

Posljednjih godina, a naročito posljednjih   mjeseci,    svjedoci smo intenzivne negativne kampanje na srpskim portalima usmjerene ka urušavanju imidža Crne Gore kao poželjne turističke destinacije.

Srpski   i   prosrpski   orjentisani mediji ne propuštaju priliku da naglase sve slabosti turističke ponude na crnogorskom primorju. Širenjem panike i alarmantnim upozorenjima nastoje da prikažu loše stanje u državi, s ciljem destabilizacije domaće ekonomije, kroz urušavanje turizma.

Užasan prizor u Crnoj Gori: Srbi vam više neće dolaziti! Turisti masovno otkazuju aranžmane! Na najlepšoj plaži u Crnoj Gori se izlivaju fekalije! Opasna ajkula viđena u Jadranu! Zmije uplašile kupače u Buljarici i budvanskom Mogrenu.

Izdvojili smo samo neke od naslova kojima mediji poput portala: Espreso, Alo, Telegraf, Srbija danas, Informer šire negativnu kampanju. Naslove prati i niz fotografija sa prizorima otpada iz Sutomora, Budve itd, sa namjerom da sabotiraju turističku sezonu.

Međutim, prema riječima Maje Vukićević, PR menadžerke Montenegro Stars Hotel Group, većina objavljenih fotografija i tekstova se fabrikuje i reciklira godinama unazad.

Uprkos takvoj negativnoj kampanji, broj srpskih turista ne opada u odnosu na prethodne godine, kaže PR Nacionalne turističke organizacije, Aleksandra Maksimović. Sudeći po turističkom prometu koji se ostvaruje sa srpskog tržišta, očito je da negativne medijske kampanje ne utiču u značajnoj mjeri na prihode od turizma, zaključuje ona.



ĐORĐE STOJOVIĆ, 13-godišnji dječak iz crnogorskog naselja Martinići (opština Danilovgrad) je, spasivši život drugu koji se davio u rijeci Zeti, koja protiče kroz Danilovgrad u Crnoj Gori, pokazao izuzetnu humanost i hrabrost. Svi regionalni mediji prenijeli su vijest o tom podvigu. I zaista, gest dostojan poštovanja i medijskih objava.

Međutim, srpski portal Espreso ciljano manipulišući tom informacijom, 18. juna 2019. godine objavljuje tekst pod naslovom: ĐORĐE (13) JE HEROJ SRBIJE.

Iako je Đorđe na fotografiji u crnogorskoj narodnoj nošnji, naslovom se sugeriše da je on srpske nacionalnosti.

Aludirajući već u naslovu na nacionalnu pripadnost mladog heroja, Espreso portal na jeftin način nastoji privući pažnju čitalaca srpske nacionalnosti i time izazvati njihovu empatiju i nacionalni ponos.

S druge strane, upitno je da li portal Espreso tendencioznim naslovom potencijalno želi izazvati revolt crnogorskih čitalaca upoznatih sa činjenicama, jer je iz daljeg teksta vidljivo da je riječ o dječaku iz sela Martinići koje se nalazi u Crnoj Gori.

Da li je cilj plasiranja te lažne informacije što veći broj pregleda i/ili raspirivanje već naraslih tenzija i u srpskoj i u crnogorskoj javnosti. Šta god da je opasno je, a svakako je sramno da se taj veličanstven čin Đorđa Stojovića, vrijedan divljena, zloupotrebljava u dnevnopolitičke svrhe.

Suština promocije i marketinga sadržaja na internetu jeste stvaranje internet „saobraćaja“. U borbi medija za opstanak i zaradu na onlajn  tržištu, često kao alat posluže i klikbejtovi – senzacionalistički naslovi čiji sadržaj uglavnom odudara od teksta koji slijedi. Oni se koriste ljudskom prirodnom radoznalošću i kreiraju se iz finansijskog interesa, to jest zbog povećanja čitanosti. Najjednostavnije rečeno, klikbejt nudi više nego što može da da.

Naslovi poput: Nećete vjerovati ovome, Ovo morate vidjeti, Ono što se dogodilo će vas šokirati najčešći su primjeri ‘mamaca za klikove’ koji čitaocima navodno nude ekskluzivan sadržaj.

Značaj naslova postao je važniji nego ikada, a njegovu važnost najbolje je ocrtao „otac oglašavanja“ Dejvid Ogilvi koji je kazao da ljudi pet puta više čitaju naslove nego sam tekst. Kada ste napisali dobar naslov, 80 centi vašeg dolara je već potrošeno, rekao je Ogilvi, kojeg je časopis Time proglasio najtraženijim čarobnjakom industrije reklamiranja.

Fenomen klikbejta nije stran ni u regionalnom medijskom prostoru, gdje smo u periodu od 15. marta do 25. maja identifikovali i analizirali 126 klikbejt naslova. Među portalima koji plasiraju ovakve članke prednjače oni koji su registrovani na teritoriji Srbije.

Od rubrika u kojima je objavljivan ovakav tip sadržaja prednjače politika (38), vijesti (31), region (15) i Kosovo (12), koje čine 76% analiziranih klikbejt naslova.

Analizirani tekstovi najviše su se bavili aspektima bezbjednosti (44) i vrijednostima (44), dok su najmanje pažnje posvetili ekonomiji (9).

Kada se radi o tipu članka, najdominantniji su bili izvještaji (70) i izjave (42), koji zajedno čine 80% svih analiziranih klikbejt naslova.

Kada je riječ o ključnim narativima, identifikovali smo 11 i to: Crna Gora je izgubila suverenitet ulaskom u NATO (5), Crna Gora je zarobljena država (9), Istok protiv Zapada (42), Kriminal vlada Crnom Gorom (5), NATO je agresivan savez (5), Zapadni Balkan je nestabilan region (19), Osiromašeni uranijum je štetan po zdravlje (4), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (19), Rusija je veliki srpski prijatelj (7), Srbi su ugroženi u Crnoj Gori (2) i Stvaranje Velike Albanije (9).

Kada govorimo o temama, identifikovali smo 6 ključnih i to: NATO (35), Dijalog Beograd – Priština (21), Regionalna saradnja i odnosi (16), Crnogorsko društvo (21), Međunarodni odnosi (18) i EU (4).

U okviru najzastupljenije teme NATO, postoji 8 narativa koja se žele širiti i to: Crna Gora je izgubila suverenitet ulaskom u NATO (3), Crna Gora je zarobljena država (1), Istok protiv Zapada (12), NATO je agresivan savez (4) , Zapadni Balkan je nestabilan region (3) , Osiromašeni uranijum je štetan po zdravlje ljudi (4) , Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (5) i Rusija je veliki srpski prijatelj (3).

U okviru teme dijalog Beograd – Priština, postoje 4 narativa koja se žele širiti i to: Region je pod kontrolom Zapada (5), Istok protiv Zapada (2), Zapadni Balkan je nestabilan region (12) i Stvaranje Velike Albanije (2).

U okviru teme regionalna saradnja i odnosi, postoje 5 narativa koji se žele širiti i to: Istok protiv Zapada (5), Zapadni Balkan je nestabilan region (2), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (2), Srbi su ugroženi u Crnoj Gori (1) i stvaranje Velike Albanije (6).

U okviru teme crnogorsko društvo, postoji 7 narativa koji se žele širiti i to: Crna Gora je zarobljena država (8), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (2), Stvaranje Velike Albanije (1), Crna Gora je izgubila suverenitet ulaskom u NATO (2), Istok protiv Zapada (3), Kriminal vlada Crnom Gorom (4) i Srbi su ugroženi u Crnoj Gori (1).

U okviru teme međunarodni odnosi, postoje 2 narativa koji se žele širiti i to: Istok protiv Zapada (15) i Rusija je veliki srpski prijatelj (3).

U okviru teme ostalo, postoje 4 narativa koji se žele širiti i to: Istok protiv Zapada (5), Zapadni Balkan je nestabilan region (2), Zapadni Balkan je pod kontrolom Zapada (3) i NATO je agresivan savez (1).

Ključne riječi

Zaključci:

  • U periodu od 15. marta do 25. maja identifikovali smo i analizirali 126 klikbejt članaka.
  • Najdominantniji tip članka bio je izvještaj.
  • Analizirani tekstovi su se u jednakoj mjeri bavili aspektima bezbjednosti i vrijednosti.
  • U okviru članaka koji su bili predmet analize, identifikovali smo 6 ključnih tema i 11 narativa.
  • Kada je riječ o temama, najzastupljenije su bile teme NATO i dijalog Beograd – Priština, dok su najprisutniji narativi bili „Istok protiv Zapada“, „Zapadni Balkan pod kontrolom Zapada“ i „Zapadni Balkan je nestabilan region“.
  • Riječi koje su najviše puta bile upotrebljene su: Kosovo, NATO i Crna Gora.

Nedugo nakon pojave sajtova za “popularnost”, o kojima je bilo riječi u prvom tekstu, marketing kompanije i stručnjaci, kako bi spriječili da budu prevareni i plate za marketing usluge lažne influensere, razvili su svoje alate za provjeru “kvaliteta” i vjerodostojnosti pratioca i lajkova. Za skroman novčan iznos, danas preko sajtova tipa fakelikes.info možete provjeriti “kvalitet” Instagram ili Facebook influensera, tj. broj realnih i aktivnih profila koji ga prate i lajkuju, u ondosu na broj profila koji su vještački kreirani i kupljeni preko raznih onlajn prodavnica.

Za nas je trenutno možda i najzanimljiviji slučaj biznismena Duška Kneževića, i to iz dva razloga,  koji se odlučio upravo za Instagram kao kanal za svoju političku komunikaciju prema javnosti, i to iz dva razloga.

Prvi razlog je anomalija koju smo uočili u decembru 2018. kada je Duško Knežević na fotografiji postavljenoj 14. decembra sakupio 156 lajkova, dok je na fotografiji postavljenoj samo dan kasnije, odnosno 15. decembra sakupio 2.130 lajkova. Za nas koji se bavimo društvenim mrežama jasno je da do ovakvih skokova u broju lajkova, ne dolazi u 24 časa, i to je bio “alarm” za detaljniju pretragu.

Drugi razlog bio je klasičan primjer zloupotrebe bot profila kako bi se napravila lažna predstava o podršci i popularnosti, a ustvari posredi je obična trgovina bot profila i novinarska neodgovornost, da se prenose neprovjereni podaci, kako je bio slučaj sa portalima slobodacg.me i in4s.net.

Stoga smo zbog same tematike ovog izdanja Magazina uradili i analizu kvaliteta Instagram profila @dkatlas.

Počnimo od „stope aktivnosti“ (engagement rate – ER), koja predstavlja ukupan broj ljudi koji komentarišu, odnosno lajkuju post u odnosu na ukupan broj pratilaca. U slučaju ovog profila, riječ je o 4,97%. Kada se uklone bot nalozi koji komentarišu i lajkuju sadržaj, ostaje tzv. „prava stopa aktivnosti“ (real engagement rate – real ER), koja iznosi svega 0,5% i predstavlja komentare i lajkove pravih naloga, odnosno ljudi.

Kada je riječ o pratiocima, u trenutku analize bilo ih je 60.772; međutim negdje između 5.100 i 11.300 su zapravo aktivni nalozi.

Takođe, od prosječno 2.960 lajkova po postu na posljednjih 12 postova, 2.667 (90%) su lajkovi sa bot profila, odnosno lažni lajkovi.

U poređenju sa nalozima sličnog broja pratilaca, nalog @dkatlas ima 4,9 puta manju „stopu aktivnosti“. Kako kažu sa sajta fakelikes.info, ukoliko nalog ima barem 2 puta manju stopu aktivnosti nego nalozi sa sličnim brojem pratilaca, onda se najvjerovatnije radi o lažnim nalozima i pratiocima.

Na postu od 24. maja – „DK AT THE BRITISH PARLIAMENT at the panel on Western Balkans“  dominiraju lažni komentari, čak 93,1%, što se može i vidjeti pukim pregledom sekcije „komentari“ ispod fotografije.

Gotovo je identična situacija sa svim ostalim postovima na analiziranom profilu, bilo da se radi o lajkovima ili komentarima.

Analizirani profil Duška Kneževića je samo jedan od primjera mogućnosti kupovine pratilaca, broja lajkova, broja pregleda video sadržaja. Sve je ovo otvorilo dodatni prostor za zloupotrebe na društvenim mrežama.

Lažni pratioci i lajkovi oduvijek su bili izričito protiv odredbi i uslova korišćenja Instagrama.  Ova platforma je odavno krenula u rat sa lažnom aktivnošću, uz pomoć alata koji automatski identifikuju naloge koji koriste sajtove za kupovinu popularnosti, uklanjajući na taj način zarađene komentare i lajkove.

Dana 03. aprila, objavljen je članak na portalu borba.me pod naslovom „Dogovor Prištine i Podgorice: Tačijev tribunal sudiće i vojnicima iz Crne Gore!“, povodom navodnog dogovora između predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića i predsjednika Kosova, Hašima Tačija o izručenju crnogorskih pripadnika Vojske Jugoslavije koji su 1999. godine branili narod od NATO agresije.

Kako dalje saznaje ovaj portal iz nepoznatih izvora, navodno je riječ o spisku ljudi koji će biti dostavljen crnogorskim vlastima, nakon čega bi mogla da uslijede serije hapšenja i izručenja crnogorskih državljana.

Ovu vijest istog dana i u danima koji su uslijedili prenijela je već ustanovljena grupa portala poput alo.rs, espreso.rs, in4s.net, informer.rs, kurir.rs, novosti.rs, pravda.rs, skandalozno.rs, srbijadanas.rs, volimpodgoricu.me. I kao što to obično biva, ova vijest bila je aktuelna svega nekoliko dana, da na kraju ne bi bila ni demantovana ni provjerena, već potpuno zaboravljena.

Evo o čemu je zapravo riječ.

Misija EULEX Kosovo pokrenuta je još 2008. godine kao najveća civilna misija pod Zajedničkom bezbednosnom i odbrambenom politikom Evropske unije, koja radi pod okvirom Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN-a. Misija ima za cilj da pomogne kosovskim vlastima u uspostavljanju održivih i nezavisnih institucija vladavine prava, i to putem dva Stuba: Stuba za nadgledanje i Stuba za operativne poslove. Misija je prolongirana kroz više mandata, zaključno sa posljednjim koji je produžen do 14. juna 2020. godine.

Još u decembru 2018. godine, EULEX je odlučio da preda policijske, tužilačke i sudske predmete kosovskim vlastima. Riječ je o ukupno 495 predmeta iz oblasti organizovanog kriminala i 434 predmeta policije za ratne zločine, predmeta za nestala lica, sudskim predmetima na kojima je radio isključivo EULEX i više od 1,400 predmeta tužilaštva. Većina ovih predmeta vezana je za ratne zločine, organizovani kriminal, korupciju i druge teške zločine.

U skladu sa ovim, EULEX više neće imati tužioce i sudije u okviru pravosudnog sistema Kosova, ali će da nastavi da radi u saradnji sa kosovskim institucijama, gdje će da nadgleda dalje postupanje sa odabranim predmetima.

U Crnoj Gori, nijedan zvaničnik iz Ministarstva pravde ili iz neke druge institucije nije reagovao ili se oglašavao povodom ove vijesti.

Ono što može da se zaključi iz crnogorskog Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, objavljen u “Službenom listu CG”, br. 4/2008 i 36/2013, i to prema članu 10 jeste da „izručenje okrivljenih ili osuđenih traži se i vrši u skladu sa ovim zakonom, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno“. U istom Zakonu, u stavovima 1 i 2 člana 11, stoji da su „uslovi za izručenje po zamolnici države molilje: 1) da lice čije se izručenje traži nije crnogorski državljanin; i  2) da djelo zbog koga se traži izručenje nije učinjeno na teritoriji Crne Gore, protiv nje ili njenog državljanina“.

Dakle, da bi izručenje uopšte bilo moguće, mora da postoji neki međunarodni dokument, ugovor ili sporazum. Primjer dokumenta ovoga tipa imamo između Crne Gore i Republike Srbije – Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike Srbije o izmjenama i dopunama Ugovora između Crne Gore i Republike Srbije o izručenju, objavljen u “Službenom listu CG – Međunarodni ugovori”, br. 4/2011 od 1.4.2011. godine, ili između Crne Gore i Republike Hrvatske – Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike Hrvatske o izručenju, objavljen u “Službenom listu CG – Međunarodni ugovori”, br. 1/2011 od 10.1.2011. godine; dok dokument ovog tipa između Crne Gore i Republike Kosovo ne postoji.

Međutim, ako bi i postojao ovakav dokument, pretpostavljajući napravljen po uzoru na slična dokumenta potpisana sa Republikom Srbijom i Republikom Hrvatskom, izvršenje ne bi bilo moguće izvršiti prećutnim dogovorom između dva predsjednika, kako je portal borba.me navela, već za to postoje određeni kanali komunikacije, i to: putem Ministarstava pravde država ugovornica, diplomatskim putem jedino ako za to postoje opravdani razlozi i u hitnim slučajevima putem INTERPOL-a.

Što se tiče samog Kosova, nekadašnji šef misije EULEX-a, Bernd Borčardt naveo je u svojoj izjavi na zvaničnom sajtu eulex-kosovo.eu da većinu osumnjičenih za ratne zločine protiv kosovskih Albanaca na Kosovu čine kosovski Srbi ili Srbi koji imaju srpsko državljanstvo, ali koji nisu više na teritoriji Kosova. Stoga, pravosudni sistem Kosova (uključujući i EULEX) može da sprovede istragu protiv navodnih počinilaca krivičnog djela ratnog zločina, s tim da jedino ima jurizdikciju na teritoriji Kosova. Borčardt dalje navodi da se slična stvar odvija i u ostalim zemljama regiona, pa tako tužilac za ratne zločine sudi Srbima u Srbiji, bosanska Posebna komora za ratne zločine sudi Bosancima u Bosni, hrvatsko Tužilaštvo za ratne zločine sudi Hrvatima u Hrvatskoj.

U Crnoj Gori pak, prema podacima Trećeg periodičnog izvještaja Crne Gore Komitetu protiv torture iz maja 2018. godine, trenutno je u Crnoj Gori aktuelno pet predmeta formiranih „zbog krivičnih djela ratni zločini”. Četiri od pet predmeta koja se odnose na ratne zločine na teritoriji Kosova, Hrvatske i Bosne i Hercegovine su i dalje u izviđaju, dok je kod predmeta „Zmajević” suđenje u toku.

Vlada Zmajević se prema optužnici tereti da je ubio nekoliko pripadnika civilnog stanovništva albanske nacionalnosti 30. marta 1999. godine u selu Žegra na Kosovu, i to kao vojnik dobrovoljac Vojske Jugoslavije. Zmajević je uhapšen 2016. godine, a slučaj protiv njega otvoren je u septembru 2017. godine.

Najzad, vraćajući se na članak borba.me i na iznesene podatke u ovom tekstu, evidentno je da za sada neće biti nikakvih izručenja tribunalu na Kosovu po pitanju ratnih zločina tokom 1999. godine, ali je isto tako evidentna namjera koja ovakvim pisanjima i izvještavanjima medija želi da se postigne – panika i strah u javnosti, uz akcenat na nemoć građanina da utiče na bilo kakve odluke koje se navodno donose iza zatvorenih vrata.  

Portal in4s.net objavio je 19. aprila priču o šleperu koji se prevrnuo na izlazu iz Mojkovca u pravcu Pljevalja, blizu mosta na Đurđevića Tari, ističući da se radi o šleperu koji je navodno prevozio nelegalno proizvedene cigarete u fabrici u Mojkovcu, pozivajući se na javnosti nepoznate izvore iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ispod članka pod naslovom “Prevrnuo se šleper sa nelegalnim cigaretama iz Mojkovca?” uslijedila je i mutna slika prevrnutog šlepera iz kojeg se vidi da je ispala roba koja se prevozila. Naveli su da se roba navodno skupljala par sati, a da se Veselin Veljović, direktor policije,  pobrinuo da cijelu stvar sakrije od očiju javnosti.

Budući da je samo ovaj portal prenio ovu vijest, a da ista nije odjeknula u medijima narednih dana, odlučili smo da ispitamo njenu vjerodostojnost.

Naime, analizom slike, ustanovili smo da nije riječ o cigaretama, već o gajbama sa pomorandžama.

Pomenuta slika je preuzeta sa portala (radiosarajevo.ba, telegraf.rs) koji su objavili vijest u novembru 2017. godine u potpuno drugom kontekstu. Zapravo, radilo se o šleperu koji se prevrnuo kod Niša, a koji je prevozio legalno proizvedene pomorandže iz Grčke za Bosnu i Hercegovinu. Iako je trend širanje dezinformacija i propagande u medijima veoma prisutan, nije isključen ni trend širenja lažnih vijesti, kao što možemo vidjeti na ovom primjeru. Prikazivanje ovakvih sadržaja ima za cilj konstantno obmanjivanje javnosti znajući koliko je danas teško razaznati šta je lažna vijest a šta ne, i da se uglavnom niko neće baviti istraživanjem već će na prvo i vjerovato posljednje čitanje te vijesti povjerovati u plasirani sadržaj.

Problem trolinga (trolovanja) i botova na internetu prisutan je od kada na njemu postoje javne platforme za komunikaciju, od čatovanja pa do društvenih mreža. Problem je što se ovi pojmovi jako slabo razumiju i često pogrešno koriste u svakodnevnoj, ali i profesionalnoj komunikaciji.

Krenimo od trolinga (trolovanja), koji je dobio ime po trolu, zlokobnom biću iz nordijske mitologije, demonu koji ljude tjera na destruktivno ponašanje. Slično je sa vilama u slovenskoj mitologiji.

Trolovima na internetu često su nazivani korisnici koji na javnim internet platformama svojim komentarima i porukama izazivaju emocionalnu reakciju kod ljudi, često pokrećući dugotrajne rasprave i talase reakcija. Motivacija za ovakvo ponašanje na društvenim mrežama može biti zabavljanje, ali često se dešava da iza njega postoji agenda, nerijetko sa političkom pozadinom.

U Crnoj Gori najpoznatija trol stranica je Stari Liberal sa preko 17 hiljada pratilaca, ali i brojne druge. Stari Liberal ima  skrivenu političku agendu i svojim objavama provocira reakcije određenih etničkih i religijskih manjina. Njegov aktivizam značajno utiče na kreiranje javnog mnjenja u jednom dijelu opozicione javnosti.

Internet bot, poznat i kao web robot, WWW robot ili jednostavno bot, softverska je aplikacija koja pokreće automatizovane zadatke (skripte) putem Interneta i može koristiti za dobre svrhe, poput SIRI-ja na iOS platformi ili brojnih drugih virtuelnih asistenata na Android operativnom sistemu. Najčešće, botovi izvode zadatke koji su jednostavni i strukturno repetitivni, na mnogo višoj stopi nego što bi to bilo moguće samo za čovjeka. Ipak, nama je za ovaj tekst interesantna upotreba botova u političke svrhe.

Kod nas se često botovima pogrešno nazivaju partijski aktivisti koji u kancelarijama organizovano komentarišu na društvenim mrežama ili portalima. Nekad to čine anonimno, a ponekad i sa svojih realnih profila. U ovom smislu ovdje se više radi o trolovima, a ne o botovima koji predstavljaju vještačku inteligenciju, dok su pomenuti aktivisti realne ličnosti bilo da stoje iza realnih ili lažnih profila na društvenim mrežama.

Jedan od primjera pogrešne upotrebe, ali u isto vrijeme i  nerazlikovanja terminologije, dogodio se u decembru 2018. godine kada su se u javnosti pojavile vijesti sa sjednice Izvršnog odbora Srpske napredne stranke na kojoj je resorni stranački funkcioner zadužen za internet tim, objavio godišnji izveštaj u kome se navodi da SNS ima 3.456 osoba koje su za godinu dana napisale oko 10 miliona komentara na preko 200.000 objavljenih vijesti. Naime, portali kao što je Al Jazeera Balkans i Danas, izvijestili su o ovome koristeći termin „partijski bot“ u kontekstu partijskog vojnika zaduženog za ostavljanje komentara na portalima i društvenim mrežama. Kao što je već navedeno, ovdje se više radi o trolovima, nego o botovima (softveru).

Botovi su zadnjih godina postali neizbježan dio online života. Smatra se da preko 50% internet saobraćaja čine upravo ovi automatizovani programi zaduženi za automatizovane zadatke. Samo prošle godine istraživači su procjenili da je samo Tviter bio dom za oko 30 miliona njih, međutim postoje i na drugim platformama, kao što su Fejsbuk i Instagram. Neki se pojavljuju dizajnirani tako da namjerno podstaknu ili da podrže određene političke kandidate i ideje, dok drugi imaju komercijalne svrhe.

Iako postoje mnoge vrste botova, “aktivnost nalik botu” je obično zastupljena samo na Tviteru. Ritvitovanje postova po stotinu puta na dan, konstantno spamovanje linkova i korišćenje više naloga kako bi se promovisala jedna ista poruka su sve dobri pokazatelji aktivnosti sličnih aktivnostima botova, ali ne mora nužno da znači da je taj nalog bot.

Zloupotreba društvenih mreža

Svjedoci smo raznih modela zloupotreba društvenih mreža, portala, modernih vidova komunikacija (Vajber, Vocap)  u razne svrhe, od političkih do ekonomsko-finansijskih, u smislu narušavanja reputacija poslovne konkurencije putem širenja dezinformacija.

Mogućnost kupovine pratilaca, broja lajkova, broja pregleda video sadržaja otvorila je dodatni prostor za zloupotrebe na društvenim mrežama. Velike kompanije i marketinške agencije sve češće  se okreću takozvanim “influenserima” kao vidu kanala za plasiranje reklame ili poruke. To je otvorilo čitavo tržiste u inače kreativnom IT sektoru, koji je u kratkom roku našao programska rešenja tako da bilo ko, uz malo keša, može da postane “influenser”. Sajtovi tipa Buzzoid nude usluge onlajn kupovine lajkova, pratilaca, ili se može kupiti čak i broj pregleda video sadržaja na Instagramu. Ovakvi ili slični sajtovi za kupovinu onlajn “popularnosti” postoje skoro za sve društvene mreže, ali najčešce do ovih zloupotreba dolazi na Instagramu, Fejsbuku i Tviteru. I u ovom biznisu, kao i mnogim drugim, važi pravilo „koliko para toliko i muzike“, jer od količine novca koji ste spremni da izdvojite zavisi ne samo broj vaših pratilaca i lajkova, nego i kvalitet “bot” profila koji vas prate. Ukoliko ste spremni da platite veće količine novca, internet portali će vam omogućiti pratioce sa realnim imenima i geografskim porijeklom sličnim vama, dok za manje novca, uglavnom dobijate pratioce iz Indije i Kine, koji su slabijeg kvalitete, tako da čak i laičkoj javnosti može biti jasno da se radi o bot profilima.

Izvor: Buzzoid.com

Nedugo nakon pojave ovih sajova za “popularnost”, marketing kompanije i stručnjaci, kako bi spriječili da budu prevareni i plate za marketing usluge lažne influensere, razvili su svoje alate za provjeru “kvaliteta” i „vjerodostojnosti“ pratilaca i lajkova. Tako da za skroman novčani iznos danas preko sajtova tipa fakelikes.info možete provjeriti “kvalitet” Instagram ili Fejsbuk influensera, tj. broj realnih i aktivnih profila koji ga prate i lajkuju, u odnosu na broj profila koji su vještački kreirani i kupljeni preko raznih online prodavnica.

Za nas je trenutno možda i najzanimljiviji slučaj Duška Kneževića, koji se odlučio upravo za Instagram kao kanal za svoju političku komunikaciju sa javnošću. Za potrebe našeg Magazina, a kao reakciju na pisanja portala in4s.net i slobodacg.me, uradili smo detaljnu analizu njegovog Instagram profila.

Za nas koji se bavimo društvenim mrežama jasno je da do ovakvih skokova u broju lajkova ne dolazi u 24 časa, i to je bio “alarm” za detaljniju pretragu.

Na slikama ispod  možete da vidite klasičan primjer zloupotrebe bot profila kako bi se napravila lažna predstava o podršći i popularnosti, a ustvari posredi je obična trgovina bot profila i novinarska neodgovornost da prenose neprovjerene ili fabrikovane podatke.

Uvezivanje društvenih mreža sa portalima se pokazalo kao moćno oružje u širenju propagande. Postavljanje materijala na društvenim mrežama je i dalje poprilično anonimno ili je izuzetno teško ući u trag onih koji postavljaju sadržaje na društvene mreže a portali koji žele da šire određenu vrstu propagande ograđuju sebe od odgovornosti sa “preuzimanjem” sa društvenih mreža kao relevantnog izvora informisanja. Takođe, nije jasno pravno definisana odgvornost za iznošenje materijala na društevnim mrežama, posebno u političke svrhe. Izborna ćutnja koja je propisana zakonima Crne Gore na internetu ne važi i svedoci smo toga u svim prethodnim izbornim ciklusima.

Primjeri zloupotrebe

Brojni su primjeri zloupotreba i plasiranja neprovjerenih informacija u mejnstrim medijima, a da mejnstrim mediji ili ne provjere dodatno sadržaj ili ga zlonamjerno plasiraju iako su svjesni da se potencijalno radi o dezinformaciji. Jedan od takvih primjera se desio u toku demonstracija opozicije u Crnoj Gori 2015. godine, kada su na opozicionoj FB stranici “Sloboda traži ljude” nakon razbijanja demonstracija od strane policije plasirali sliku o navodnim povredama nanesenim demonstrantima gumenim mecima od strane policije. Ta vijest je u roku od nekoliko minuta preplavila medije iako se običnom pretragom na Guglu moglo doći da pravog izvora te fotografije. Ovaj put fotografija je “posuđena” sa Kosova, iz nemira koji su se tamo dešavali, a koja je uz pomoć Fejsbuka i medija u roku od nekoliko minuta plasirana kao događaj sa razbijanja demonstracija iz 2015.

Zapažena aktivnost čuvene Putinove fabrike botova i trolova iz Sankt Peterburga primjećena je više puta i na medijskom i na internet prostoru Srbije. Srbija je odavano u „Ruskom fokusu“ kao najvažnija zemlje za ostvarivanje ruskog uticaja na Balkanu, pa shodno tome ruska medijska i internet “mašinerija” posebnu pažnju poklanja toj zemlji.   Fabrika iz Sankt Peterburga u kojoj na stotine ljudi u dvije smjene od po 12 sati piše na hiljade političkih komentara, dospjela  je na naslovne strane svih svjetskih medija nakon svjedočenja Ljudmile Savčuk, internet aktivistkinje, koja je dva mjeseca radila na tajnom zadatku u gorepomenutoj „fabrici“ i pisala blogove s ciljem okretanja Rusa protiv Zapada. Ta fabrika je kasnijim istrgama dovođena u direktnu vezu sa ruskim “specijalnim medijskim ratovima” koji su vođeni u Ukrajini, Siriji, na Krimu i tako dalje, sa posebnim osvrtom na miješanje u američke izbore i izbore više evropskih država. Aktivnosti te fabrike uočene su mnogo puta i  na srpskom internet prostoru, ali jednu bi izdvojili kao klasičan primjer zloupotreba emocija u političke svrhe.

Naime, krajem decembra 2016. godine došlo je do užasne avionske nesreće u Rusiji u kojoj je stradao sastav čuvenog vojnog hora „Aleksandrov“, na koji je Rusija sa razlogom bila ponosna i isticala ga kao jedan od nacionalnih simbola i “amabasadora” ruske kulture. Dana 30. decembra te 2016. godine, košarkaški klub Crvena Zvezda iz Beograda je imala utakmicu u kojoj su navijači odali počast nastradalima u toj avionskoj nesreći tako što su otpjevali jednu od numera hora. Taj dirljiv gest Delija našao se u roku od nekoliko minuta na skoro svim ruskim portalima od RT na dalje. Pored ruskih, svi srpski portali su preuzeli ovu dirljivu vijest, odajući počasti jednom od nacionalnih simbola Rusije.

Međutim, upravo se u ovakvim situacijama stvara idealan prostor za slanje političkih poruka bratstva i jedinstva dva naroda.

Tog dana je na internetu moglo da se pronađe na hiljade poruka, jako pametno kreiranih i osmišljenih za dobijanje naklonosti srpskog naroda. Takođe, veliki broj Rusa je iznenada počeo da piše kao da su iz Srbije, a sve u trenutku visoko izraženih emocija zbog užasnog, nesrećnog slučaja.

Koje poruke Rusija šalje?

1. Rusija je jaka! Nije vise 1999. godina. Nema više slabog i Zapadu naklonjenog Jeljcina. Sad je tu Putin, a on je jak i Rusija je jaka.

2. NATO je zlačinačko udruženje. NATO je kriv za sve (ne idite u NATO).

3. Kosovo će opet da bude srpsko kao što je Krim ruski, samo budite uz nas, jer mi smo sada jaki.

Ako se malo detaljnije sagledaju ove poruke, one upravo označavaju i zvaničnu politiku Kremlja prema Srbiji. Njima odgovara zamrznuti sukob na Kosovu, kako bi preko veta u Savjetu bezbjednosti kontrolisali Srbiju. Plan za Srbiju je da se kloni NATO pakta, zato je važno napominjati, i u ovom teškom i bolnom događaju oko hora Aleksandrov, ko je kriv za 1999. godinu.

Rusi ne samo da su direktni akteri u dešavanjima na Balkanu, oni su često i pružaoci raznoraznih usluga iz IT sektora. Kroz aktuelna dešavanje u vezi „afere Atlas” jasno je da su ruski IT stručnjaci umješani u ova dešavanja. Grupacija  koja stoji iza udruženja “Gotov je”, a to su predstavnici Demosa, Crnogorske i Demokrata, odlučila se za Viber kampanju – kompaniju koja je izuzetno popularna u Crnoj Gori – kako bi prikupila na svojim protestima što više nezadovoljnih građana. Međutim, ono što su mnogi korisnici aplikacije uočili i što je izazvalo čuđenje javnosti jeste pitanje zbog čega su te poruke o skupovima opozicije pod nazivom “Gotov je” stizale sa brojeva iz inostranstva, pretežno iz Rusije i Bjelorusije. Veći dio poruka koje su primali crnogorski građani je stizao sa Viber profila koji su već imali unešena imena, a koja navode na rusko porijeklo: Anna Britkova, Dimitrij Maloletkov, Aleksandar Aleksandrov; međutim bilo je i onih koje su stizale bez imena sa brojeva koji su počinjali sa +7.

Moć botova i trolova leži u njihovoj sposobnosti da obmanu ljudska bića. Izvještaj koji je je napravila korporacija RAND, američki neprofitni think tank, navodi brojne preporuke kako da se odbrane demokratije od nadolazećih zlonamjernih botova i trolova na društvenim mrežama. Preporuke grupe uključuju tehničke pristupe kao što su razvoj i primjena učinkovitijih metoda identifikacije i označavanja botova i trolova, kao i “oflajn” rješenja, kao što je edukovanje javnosti da bude opreznija kad su u pitanju lažne vijesti i glasine.

Umjesto da se u borbi protiv ovog fenomena isključivo oslanjaju na kompanije društvenih mreža, izvještaj preporučuje da zemlje edukuju svoje građane o medijskoj pismenosti, prošire i poboljšaju sadržaj koji plasiraju lokalni kredibilni mediji, dajući im na taj način veću prednost u odnosu na  propagandu koju finansira strana država, kao i veći uticaj na društvenim mrežama.