Glasovima vladajuće većine i SDP-a usvojen je u Skupštini Crne Gore Prijedlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

Prijedlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica koji će, između ostalog, urediti i imovinsko-pravne odnose između vjerskih zajednica i države, usvojen je glasovima vladajuće većine i SDP-a u noći između 26. i 27. decembra. Najoštriji sukobi i podijele u javnosti tiču se odredbi kojima će vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, izgrađeni ili pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, postati državna svojina ako ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica nad tim objektima.

Događaj je, osim crnogorskih, izazvao i veliko interesovanje regionalnih medija. I dok su jedni objavljivali tačne informacije o dešavanjima u Crnoj Gori, drugi su tendenciozno širili dezinformacije. Spinovanje, plasiranje lažnih vijesti i pozivi na proteste u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske počeli su i prije najave održavanja Sabora u Nikšiću, 21. decembra.

Papina poruka – dijalog i dogovor!

Tako su na srpskim portalima osvanuli naslovi poput Papa i tajnim kanalima brani SPC od Podgorice, Papa tajnim kanalima udara na Mila: Vatikan stao na stranu Srpske crkve, jasno izneli stav o otimačini svetinja. Sadržinu tih članaka čini izjava visokopozicioniranog sveštenika iz Vatikana koju je dao za Novosti, no, u njoj nema ništa iz čega se mogu izvuči pomenuti senzacionalistički naslovi. Visokopozicionirano svešteno lice je naglasilo da je stav Pape jasan, a to znači da do rješenja treba doći dijalogom i dogovorom.

I društvene mreže, prije svega Fesjbuk, upotrijebljene su kao sredstvo mobilizijacije i poziva da se prisustvuje Saboru u Nikšiću, ali i protestima koji su uslijedili. Analizom tih objava uočeno je da su brojni pojedinci i stranice povezani sa Srbijom ili se vode iz Srbije (kao što su: Srbi u Crnoj Gori, Nikšić Ponosni Srpski Grad, NSPM, Istorija Srba, Pravoslavie.rs, Srbsko Rusko prijateljstvo, Srpske internet novine, SRBI i Srbija, Savez Srba iz Crne Gore, Srbska stvar, Srbi za Srbe, Istorija Crne Gore, Borbeni Efektivi) dijelile poziv za događaj.

Pozivi na proteste preko Fejsbuka

Kako se približavao datum glasanja o Prijedlogu Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Skupštini Crne Gore, intenzivirano je učešće mim stranica sa Fejsbuka, koje su pozivale na proteste, ali i agresivnom retorikom podstrekivale incidente. Takva događanja su evidentna i u danima nakon usvajanja Zakona, protesti su organizovani širom Crne Gore, ali i regiona. U jednom od incidenata došlo je i do paljenja crnogorske zastave ispred crnogorske ambasade u Beogradu i skidanja table sa zgrade ambasade Crne Gore u Ljubljani.

Za to vrijeme mediji u Srbiji i Republici Srpskoj nastavljaju sa senzacionalističkim izvještavanjem podgrijavajući atmosferu u Crnoj Gori: Veliko zlo se sprema: Crna Gora na ivici verskog rata, Milo Đukanović ne odustaje od usvajanja spornog zakona, ako ga Skupština potvrdi, vlast će moći da otima hramove, i da natera SPC da se registruje kao da postoji tek od 2020.godine, Narod ustao, brani svetinje, Milo poslao policiju na narod, Kaos u Crnoj Gori: Srbi prijete nasiljem zbog zakona o Crkvi, blokirane ceste… samo su neki od naslova.

Informerorkestrirane laži

Iz redakcije Informera plasirana je i dezinformacija da je premijer Duško Marković ubrzo nakon završenog sastanaka sa mitropolitom Amfilohijem dobio šamar. Kako navode u tekstu pod nazivom PREMIJER DUŠKO MARKOVIĆ DOBIO ŠAMAR ZBOG SASTANKA S AMFILOHIJEM! fizički nasrtaj na premijera izvršio je Zoran Lazović, pomoćnik direktora Uprave policije Crne Gore.

Premijer Marković je istupio pred poslanicima kako bi ih informisao o ishodu razgovora sa mitropolitom Amfilohijem i demantovao dezinformaciju nazivajući je pokušajem manipulacije. S druge strane, nas takvi narativi redakcije Informera ne iznenađuju. Nije slučajno da je baš Informer dobitnik Zlatnog Pinokia za 2019. godinu za najviše objavljenog lažnog sadržaja.

Iako je evidentno da je litijama širom Crne Gore prisustvovao značajan broj građana, cifre od 100 pa i 120 hiljada, koje se pominju u medijima, daleko su od istine. Takvim dezinformacijama daje se podstrek onima koji pozivaju na radikalizaciju okupljanja, kao što je Srbska čast, koja se predstavlja kao humanitarna a poziva na oružje.

Objavljivanjem dezinformacije na portalu FOS media da će se pripadnici ROSU staviti na raspolaganje Crnoj Gori na Badnji dan izazvalo je brojne negativne komentare, ali i žustru reakciju tužilaštva i policije.

U nadi da će tenzije povodom izglasanog Zakona o slobodi vjeroispovjesti postepeno jenjavati, te da će u vremenu pred nama te nesuglasice i sporenja prevazilaziti razumom i dijalogom, ostaje apel nadležnima da se crnogorsko društvo zajedno sa medijskom zajednicom i obrazovnim institucijama mora truditi da stane na put globalno izraženom fenomenu širenja dezinformacija.

Zablude oko članova 62 – 64

Šta u stvarnosti znače članovi 62 do 64 Zakona o slobodi vjeroispovijesti u kojima se govori o uknjižbi crkvene imovine na državu Crnu Goru i da li je riječ o otimanju sakralnih objekata MCP i njenih vjernika ili se njene pristalice tendenciozno dovode u zabludu?

Čudno je da se tolike mase regrutuju na protestima protiv otimanja, prenamjene itd, kako ih predstavlja pravoslavno sveštenstvo u Crnoj Gori i šire, ako se zna da će u te iste manastire i dalje pohoditi vjernici, često pripadnici svih konfesija, pa i ateisti.

Treba li Mitropolija crnogorsko-primorska da brine? Možda, ako je taj žagor usmjeren s ciljem da skrene pažnju sa drugih, bitnih regionalnih pitanja. Previše je tu, rekli bismo, uplitanja raznih faktora.

Saopštenje Vijeća za nacionalnu bezbjednost Vlade Crne Gore

Organizaciju i same protestne šetnje pratile su snažna i negativna politička, i neprimjerna i agresivna medijska kampanja uz veliki broj dezinformacija i lažnih vijesti – sa ciljem uznemiravanja javnosti i građana, i podsticanja nereda i nestabilnosti. Nosioci takvih aktivnosti bili su iz zemlje, ali i iz našeg neposrednog okruženja – sa jasnom namjerom dezinformisanja građana, a posebno vjernika o navonom scenariju upada u vjerske objekte Srpske pravoslavne crkve; protjerivanju sveštenika; i pritiscima na srpsku zajednicu u Crnoj Gori.

DFC magazin broj 15