Borba sa onlajn botovima, trolovima i ljudima

Problem trolinga (trolovanja) i botova na internetu prisutan je od kada na njemu postoje javne platforme za komunikaciju, od čatovanja pa do društvenih mreža. Problem je što se ovi pojmovi jako slabo razumiju i često pogrešno koriste u svakodnevnoj, ali i profesionalnoj komunikaciji.

Krenimo od trolinga (trolovanja), koji je dobio ime po trolu, zlokobnom biću iz nordijske mitologije, demonu koji ljude tjera na destruktivno ponašanje. Slično je sa vilama u slovenskoj mitologiji.

Trolovima na internetu često su nazivani korisnici koji na javnim internet platformama svojim komentarima i porukama izazivaju emocionalnu reakciju kod ljudi, često pokrećući dugotrajne rasprave i talase reakcija. Motivacija za ovakvo ponašanje na društvenim mrežama može biti zabavljanje, ali često se dešava da iza njega postoji agenda, nerijetko sa političkom pozadinom.

U Crnoj Gori najpoznatija trol stranica je Stari Liberal sa preko 17 hiljada pratilaca, ali i brojne druge. Stari Liberal ima  skrivenu političku agendu i svojim objavama provocira reakcije određenih etničkih i religijskih manjina. Njegov aktivizam značajno utiče na kreiranje javnog mnjenja u jednom dijelu opozicione javnosti.

Internet bot, poznat i kao web robot, WWW robot ili jednostavno bot, softverska je aplikacija koja pokreće automatizovane zadatke (skripte) putem Interneta i može koristiti za dobre svrhe, poput SIRI-ja na iOS platformi ili brojnih drugih virtuelnih asistenata na Android operativnom sistemu. Najčešće, botovi izvode zadatke koji su jednostavni i strukturno repetitivni, na mnogo višoj stopi nego što bi to bilo moguće samo za čovjeka. Ipak, nama je za ovaj tekst interesantna upotreba botova u političke svrhe.

Kod nas se često botovima pogrešno nazivaju partijski aktivisti koji u kancelarijama organizovano komentarišu na društvenim mrežama ili portalima. Nekad to čine anonimno, a ponekad i sa svojih realnih profila. U ovom smislu ovdje se više radi o trolovima, a ne o botovima koji predstavljaju vještačku inteligenciju, dok su pomenuti aktivisti realne ličnosti bilo da stoje iza realnih ili lažnih profila na društvenim mrežama.

Jedan od primjera pogrešne upotrebe, ali u isto vrijeme i  nerazlikovanja terminologije, dogodio se u decembru 2018. godine kada su se u javnosti pojavile vijesti sa sjednice Izvršnog odbora Srpske napredne stranke na kojoj je resorni stranački funkcioner zadužen za internet tim, objavio godišnji izveštaj u kome se navodi da SNS ima 3.456 osoba koje su za godinu dana napisale oko 10 miliona komentara na preko 200.000 objavljenih vijesti. Naime, portali kao što je Al Jazeera Balkans i Danas, izvijestili su o ovome koristeći termin „partijski bot“ u kontekstu partijskog vojnika zaduženog za ostavljanje komentara na portalima i društvenim mrežama. Kao što je već navedeno, ovdje se više radi o trolovima, nego o botovima (softveru).

Botovi su zadnjih godina postali neizbježan dio online života. Smatra se da preko 50% internet saobraćaja čine upravo ovi automatizovani programi zaduženi za automatizovane zadatke. Samo prošle godine istraživači su procjenili da je samo Tviter bio dom za oko 30 miliona njih, međutim postoje i na drugim platformama, kao što su Fejsbuk i Instagram. Neki se pojavljuju dizajnirani tako da namjerno podstaknu ili da podrže određene političke kandidate i ideje, dok drugi imaju komercijalne svrhe.

Iako postoje mnoge vrste botova, “aktivnost nalik botu” je obično zastupljena samo na Tviteru. Ritvitovanje postova po stotinu puta na dan, konstantno spamovanje linkova i korišćenje više naloga kako bi se promovisala jedna ista poruka su sve dobri pokazatelji aktivnosti sličnih aktivnostima botova, ali ne mora nužno da znači da je taj nalog bot.

Zloupotreba društvenih mreža

Svjedoci smo raznih modela zloupotreba društvenih mreža, portala, modernih vidova komunikacija (Vajber, Vocap)  u razne svrhe, od političkih do ekonomsko-finansijskih, u smislu narušavanja reputacija poslovne konkurencije putem širenja dezinformacija.

Mogućnost kupovine pratilaca, broja lajkova, broja pregleda video sadržaja otvorila je dodatni prostor za zloupotrebe na društvenim mrežama. Velike kompanije i marketinške agencije sve češće  se okreću takozvanim “influenserima” kao vidu kanala za plasiranje reklame ili poruke. To je otvorilo čitavo tržiste u inače kreativnom IT sektoru, koji je u kratkom roku našao programska rešenja tako da bilo ko, uz malo keša, može da postane “influenser”. Sajtovi tipa Buzzoid nude usluge onlajn kupovine lajkova, pratilaca, ili se može kupiti čak i broj pregleda video sadržaja na Instagramu. Ovakvi ili slični sajtovi za kupovinu onlajn “popularnosti” postoje skoro za sve društvene mreže, ali najčešce do ovih zloupotreba dolazi na Instagramu, Fejsbuku i Tviteru. I u ovom biznisu, kao i mnogim drugim, važi pravilo „koliko para toliko i muzike“, jer od količine novca koji ste spremni da izdvojite zavisi ne samo broj vaših pratilaca i lajkova, nego i kvalitet “bot” profila koji vas prate. Ukoliko ste spremni da platite veće količine novca, internet portali će vam omogućiti pratioce sa realnim imenima i geografskim porijeklom sličnim vama, dok za manje novca, uglavnom dobijate pratioce iz Indije i Kine, koji su slabijeg kvalitete, tako da čak i laičkoj javnosti može biti jasno da se radi o bot profilima.

Izvor: Buzzoid.com

Nedugo nakon pojave ovih sajova za “popularnost”, marketing kompanije i stručnjaci, kako bi spriječili da budu prevareni i plate za marketing usluge lažne influensere, razvili su svoje alate za provjeru “kvaliteta” i „vjerodostojnosti“ pratilaca i lajkova. Tako da za skroman novčani iznos danas preko sajtova tipa fakelikes.info možete provjeriti “kvalitet” Instagram ili Fejsbuk influensera, tj. broj realnih i aktivnih profila koji ga prate i lajkuju, u odnosu na broj profila koji su vještački kreirani i kupljeni preko raznih online prodavnica.

Za nas je trenutno možda i najzanimljiviji slučaj Duška Kneževića, koji se odlučio upravo za Instagram kao kanal za svoju političku komunikaciju sa javnošću. Za potrebe našeg Magazina, a kao reakciju na pisanja portala in4s.net i slobodacg.me, uradili smo detaljnu analizu njegovog Instagram profila.

Za nas koji se bavimo društvenim mrežama jasno je da do ovakvih skokova u broju lajkova ne dolazi u 24 časa, i to je bio “alarm” za detaljniju pretragu.

Na slikama ispod  možete da vidite klasičan primjer zloupotrebe bot profila kako bi se napravila lažna predstava o podršći i popularnosti, a ustvari posredi je obična trgovina bot profila i novinarska neodgovornost da prenose neprovjerene ili fabrikovane podatke.

Uvezivanje društvenih mreža sa portalima se pokazalo kao moćno oružje u širenju propagande. Postavljanje materijala na društvenim mrežama je i dalje poprilično anonimno ili je izuzetno teško ući u trag onih koji postavljaju sadržaje na društvene mreže a portali koji žele da šire određenu vrstu propagande ograđuju sebe od odgovornosti sa “preuzimanjem” sa društvenih mreža kao relevantnog izvora informisanja. Takođe, nije jasno pravno definisana odgvornost za iznošenje materijala na društevnim mrežama, posebno u političke svrhe. Izborna ćutnja koja je propisana zakonima Crne Gore na internetu ne važi i svedoci smo toga u svim prethodnim izbornim ciklusima.

Primjeri zloupotrebe

Brojni su primjeri zloupotreba i plasiranja neprovjerenih informacija u mejnstrim medijima, a da mejnstrim mediji ili ne provjere dodatno sadržaj ili ga zlonamjerno plasiraju iako su svjesni da se potencijalno radi o dezinformaciji. Jedan od takvih primjera se desio u toku demonstracija opozicije u Crnoj Gori 2015. godine, kada su na opozicionoj FB stranici “Sloboda traži ljude” nakon razbijanja demonstracija od strane policije plasirali sliku o navodnim povredama nanesenim demonstrantima gumenim mecima od strane policije. Ta vijest je u roku od nekoliko minuta preplavila medije iako se običnom pretragom na Guglu moglo doći da pravog izvora te fotografije. Ovaj put fotografija je “posuđena” sa Kosova, iz nemira koji su se tamo dešavali, a koja je uz pomoć Fejsbuka i medija u roku od nekoliko minuta plasirana kao događaj sa razbijanja demonstracija iz 2015.

Zapažena aktivnost čuvene Putinove fabrike botova i trolova iz Sankt Peterburga primjećena je više puta i na medijskom i na internet prostoru Srbije. Srbija je odavano u „Ruskom fokusu“ kao najvažnija zemlje za ostvarivanje ruskog uticaja na Balkanu, pa shodno tome ruska medijska i internet “mašinerija” posebnu pažnju poklanja toj zemlji.   Fabrika iz Sankt Peterburga u kojoj na stotine ljudi u dvije smjene od po 12 sati piše na hiljade političkih komentara, dospjela  je na naslovne strane svih svjetskih medija nakon svjedočenja Ljudmile Savčuk, internet aktivistkinje, koja je dva mjeseca radila na tajnom zadatku u gorepomenutoj „fabrici“ i pisala blogove s ciljem okretanja Rusa protiv Zapada. Ta fabrika je kasnijim istrgama dovođena u direktnu vezu sa ruskim “specijalnim medijskim ratovima” koji su vođeni u Ukrajini, Siriji, na Krimu i tako dalje, sa posebnim osvrtom na miješanje u američke izbore i izbore više evropskih država. Aktivnosti te fabrike uočene su mnogo puta i  na srpskom internet prostoru, ali jednu bi izdvojili kao klasičan primjer zloupotreba emocija u političke svrhe.

Naime, krajem decembra 2016. godine došlo je do užasne avionske nesreće u Rusiji u kojoj je stradao sastav čuvenog vojnog hora „Aleksandrov“, na koji je Rusija sa razlogom bila ponosna i isticala ga kao jedan od nacionalnih simbola i “amabasadora” ruske kulture. Dana 30. decembra te 2016. godine, košarkaški klub Crvena Zvezda iz Beograda je imala utakmicu u kojoj su navijači odali počast nastradalima u toj avionskoj nesreći tako što su otpjevali jednu od numera hora. Taj dirljiv gest Delija našao se u roku od nekoliko minuta na skoro svim ruskim portalima od RT na dalje. Pored ruskih, svi srpski portali su preuzeli ovu dirljivu vijest, odajući počasti jednom od nacionalnih simbola Rusije.

Međutim, upravo se u ovakvim situacijama stvara idealan prostor za slanje političkih poruka bratstva i jedinstva dva naroda.

Tog dana je na internetu moglo da se pronađe na hiljade poruka, jako pametno kreiranih i osmišljenih za dobijanje naklonosti srpskog naroda. Takođe, veliki broj Rusa je iznenada počeo da piše kao da su iz Srbije, a sve u trenutku visoko izraženih emocija zbog užasnog, nesrećnog slučaja.

Koje poruke Rusija šalje?

1. Rusija je jaka! Nije vise 1999. godina. Nema više slabog i Zapadu naklonjenog Jeljcina. Sad je tu Putin, a on je jak i Rusija je jaka.

2. NATO je zlačinačko udruženje. NATO je kriv za sve (ne idite u NATO).

3. Kosovo će opet da bude srpsko kao što je Krim ruski, samo budite uz nas, jer mi smo sada jaki.

Ako se malo detaljnije sagledaju ove poruke, one upravo označavaju i zvaničnu politiku Kremlja prema Srbiji. Njima odgovara zamrznuti sukob na Kosovu, kako bi preko veta u Savjetu bezbjednosti kontrolisali Srbiju. Plan za Srbiju je da se kloni NATO pakta, zato je važno napominjati, i u ovom teškom i bolnom događaju oko hora Aleksandrov, ko je kriv za 1999. godinu.

Rusi ne samo da su direktni akteri u dešavanjima na Balkanu, oni su često i pružaoci raznoraznih usluga iz IT sektora. Kroz aktuelna dešavanje u vezi „afere Atlas” jasno je da su ruski IT stručnjaci umješani u ova dešavanja. Grupacija  koja stoji iza udruženja “Gotov je”, a to su predstavnici Demosa, Crnogorske i Demokrata, odlučila se za Viber kampanju – kompaniju koja je izuzetno popularna u Crnoj Gori – kako bi prikupila na svojim protestima što više nezadovoljnih građana. Međutim, ono što su mnogi korisnici aplikacije uočili i što je izazvalo čuđenje javnosti jeste pitanje zbog čega su te poruke o skupovima opozicije pod nazivom “Gotov je” stizale sa brojeva iz inostranstva, pretežno iz Rusije i Bjelorusije. Veći dio poruka koje su primali crnogorski građani je stizao sa Viber profila koji su već imali unešena imena, a koja navode na rusko porijeklo: Anna Britkova, Dimitrij Maloletkov, Aleksandar Aleksandrov; međutim bilo je i onih koje su stizale bez imena sa brojeva koji su počinjali sa +7.

Moć botova i trolova leži u njihovoj sposobnosti da obmanu ljudska bića. Izvještaj koji je je napravila korporacija RAND, američki neprofitni think tank, navodi brojne preporuke kako da se odbrane demokratije od nadolazećih zlonamjernih botova i trolova na društvenim mrežama. Preporuke grupe uključuju tehničke pristupe kao što su razvoj i primjena učinkovitijih metoda identifikacije i označavanja botova i trolova, kao i “oflajn” rješenja, kao što je edukovanje javnosti da bude opreznija kad su u pitanju lažne vijesti i glasine.

Umjesto da se u borbi protiv ovog fenomena isključivo oslanjaju na kompanije društvenih mreža, izvještaj preporučuje da zemlje edukuju svoje građane o medijskoj pismenosti, prošire i poboljšaju sadržaj koji plasiraju lokalni kredibilni mediji, dajući im na taj način veću prednost u odnosu na  propagandu koju finansira strana država, kao i veći uticaj na društvenim mrežama.